Skip to main content

Full text of "Glasnik Hrvatskoga naravoslovnoga drutva"

See other formats


'^M 



'>^: '^^■' 



><*Ä:> 



Wf-i?i- 






■; •>^- 






'mw . 



^. 






^■^ 



u x> \^^ - 



/ "^^ji I *■ /l' 













FORTHE PEOPLE 

FOK EDVCATION 

FOR SCIENCE 






LIBRARY 

OF 

THE AMERICAN MUSEUM 

OF 

NATURAL H1ST0RY 






^V;^^^ ////- 



IIIiVATSKO NAUAVOSLOVINJO DRUŠTVO. 

(SOCIETAS lUSTORlCO-NATUUALlS CROATKIA.) 



GLASNIK 

HRVATSKOGA 

NARAVOSLOVNOGA DRUŠTVA. 

S. BRUSINA. 

GODINA IX/i BROJ 1-6. 
SIJEČANJ — PROSINAC. 

S JEDNOM SLIKOM U TEKSTU. 



ZAGREB 1896.- HO^i 

V L A S T N 1 Š T V O I NAKLADA DRUŠTVA. 



KK. ZKMALJSKA I ISKAUA. 



Narav mali želju dade 
Da istinu svak poznade : 

Zato pamet razboritu 
Zadobismo mi na svitu 
Da se čovik uvik uči 
Stvari pravo da dokuči, 
I da pamet nepočine 
DnV ne stigne do istine. 

Vid Dohn. 



l'^-\0ià(\(^i)~ 



Kavnateljstvo. 



Pred sj ed ni k : 

S. Brusina, 

profesor u kr. sveučilištu u Zagrebu. 
Polpredsjednik: 

Dr. Antun Heinz, 

profesor u kr. sveučilištu u Zagrebu. 
Tajnik: Blagajnik: 

Dr. Andrija Mohorovlčie, Antun Maléevié, 

profesor u kr. realnoj gimnaziji a.sistent u zoološkom muzeju 

u Zagrel)u. u Zagrebu. 

Knjižničar: 

Cesar Hasek, 

umir. profesor kr. preparandije. 
Odbornici : 

Dr. Mljo Kišpatić, Dr. Ivan Hoié, 

profesor u kr. sveučilištu profesor u kr. gimnaziji i ravnatelj 

u Zagrebu. liceja u Zagrebu. 

Zamjenici : 

Dr. Drag"utin Zahradnik, Dr. Mllan Šenoa, 

profesor u kr. sveučilištu profesor u kr. vel. gimnnziji 

u Zagrebu. u Zagrebu. 



IV 

članovi društva. 



Zaòasni : 

Blanchard dr. Raphael, profesor medicin. lakul- 

tcta i t. d Paris. 

t Bogdanov Anatole Petrović, sveuč. profesor . . Moskva. 

Brusina Spiridion, kr. sveučilištni profesor, pravi 

član jugoslavenske akademije i t. d. , . . Zagreb. 

t Doderlein dr. Pero, sveuč. profesor zoologije i 

poredne anatomije Palermo. 

Friede! dr. Ernst, gradski senator, ravnatelj zeni. 

muzeja grada Berlina Berlin. 

Horvath dr. Géza de Brezovica, predstojnik ento- 
mološke postaje Budapešta. 

t Pančić dr. Josip, državni savjetnik, profesor ve- 
like škole, predsjednik srpske akademije, do- 
pisujući član jugoslavenske akademije zna- 
nosti i umjetnosti .......... Beograd. 

t Štur Dionis, ravnatelj c kr. geološkoga zavoda, 
počasni član jugoslavenske akademije zna- 
nosti i umjetnosti Beč. 

UteixLeljitelji : 
Grad Karlovac. 
Grad Zagreb. 
Petrovaradinska imovna općina ...... MiLrovica. 

Prva hrvatska štedionica Zagreb. 

Trgovačko-obrtnička komora 

Trgovačko-obrtnička komoia Osijek. 

Banjavčić dr. Ivan, odvjetnik Karlovac. 

Barač Milutin, ravnat. čistionice mineralnog ulja Rijeka, 

t Danilov dr. Franjo, um. savjetnik c. kr. naiiijest. Zadar, 

t Jäger Lovio, veletržac Osijek. 

Nj: preuzv. Khuen-Hédervàry de Hódervar grof 

Dragutin, ban kraljevina IJrv. Slav. i Dalm. Zagreb. 



t Nj. u. Mihalović Josip, stožernik sv. R C. nadbisk. Zagreb. 

Nemičić dr. Milan, gradski fizik Karlovac. 

Normann-Ehrenfeški grof Rudolf Valpovo. 

t Ožegović barun Metel, e. kr. državni savjetnik Hietzing k. Beča. 

Pejačević grof Pavao Podgorač. 

Polić Antun, veletržac Rijeka 

Nj. preuzv. Posilović dr. Juraj, nadbiskup . . Zagreb. 

Schwarz dr. Vatroslav, kr. zem. zdravstveni 
savjetnik, ravnatelj i primarni liječnik Osječke 

bolnice Osijek. 

t Šest Franjo, ljekarnik Karlovac. 

Vancaš Josipa Zagreb. 

Vranyczany barun Ljudevit ,, 

Vranyczany barun Vladimir Laduč. 

24 Žerjavić dr. Juraj, župnik Mar. Bistrica. 

üedoviti članovi; 

Amruš dr. Milan, narodni zastupnik . ... Zagreb. 

Auer Rob. Ferdo, trgovac „ 

Balaško Ivan, umir. ravnatelj male realke u 

Petrinji 

Beyer Josip, profesor kralj, velike realne gim- 
nazije „ 

Bombelies grof Marko ml Opeka k.Vinice. 

Borelll grof Hugo Zadar. 

Boroša dr. Stjepan, župnik Zagreb. 

Bešnjaković dr. Srećko „ 

Brusina Spiridion, kr. sveučilišni profesor . . „ 

Car dr. Lazar, privr. docent kr. sveučilišta . . ,. 

Čakanić dr. Josip. kr. sveučilišni profesor . . „ 

Deželić Gjuro Stj., gradski senator „ 

Domac dr. .Julijo, profesor realne gimnazije . „ 

Dvorak dr. Vinko, kr. sveuč. profesor .... „ 

Dulaii & Co London 

Folnegević Fran, narodni zastupnik Zagreb. 

Fischbach Robert, .šumar.ski nadzornik ... „ 

Gnezda Antun, trgovac „ 

Goglia Ferdo, učitelj kr. vel. real, gimnazije . „ 

Gorjanović dr. Dragutin, kr. sveuč. profesor „ 



VI 



Hasek Cesar, umir. prof. kr. preparandije Zagreb. 
Heinz dr. Antun, kr. .sveuc. profesor .... , 

Hole dr. Ivan, prof. kr. vel. gimnazije .... „ 

Hranilović dr. Hinko, profesor kr. gimnazije . „ 

Hržić Antun, profesor kr. realne gimnazije „ 

Jakopovlć dr. Bogdan, liječnik „ 

Janeček dr. Gustav, kr. sveuč. profesor ... „ 

Jurišić Živko, profesor velike škole Beograd. 

Kiss pl. Dragutin Šaulovec k. Varaždina. 

Kišpatić dr. Mijo, sveuč. profesor Zagreb. 

Korlević Antun, profesor gimnazije „ 

Kosirnik dr, Ivan, primarni liječnik bolnice mi- 
losrdnih sestara Zagreb. 

Kosovac Stjepan, vijećnik sudb. stola .... 
Kučera Oton, profesor realne gimnazije ... „ 

Langhoffer dr. August, prof, gimnazije ... „ 

Malčević Antun „ 

Prukner Josip C, ravnat. slav. štedionice . . Osijek. 
Miletić dr. Stjepan pl.. intendant nar. zemalj. 

kazališta . Zagreb. 

Mohorovičić dr. Andrija, profesor realne gimn. „ 

Muzler Josip, umirov. podžupan „ 

Radošević Mijo, šumarnik „ 

Pavlović P. S., profesor gimnazije Beograd. 

Pavičić Pero, lučki kapetan Spljet. 

Popović Oton, posjednik Brod n.;S. 

Rakovac dr. Ladislav, umirov. tajnik kr. zem. 

vlade Zagreb. 

Ruvarac dr. Vaso „ 

Rušnov Antun, predsjednik banskoga stola . . „ 

Schwarz dr. Dragutin, primarni liječnik bolnice 

mil. braće „ 

Sandor Franjo, profesor kr. vel. realne gimna- 

^'•'je 

Senoa Milan, profesor kr. vel. gimnazije . . „ 

Stambuk dr. Ivan. općinski liječnik Jelsa. 

Torbar Josij), umir. ravn. kr. vel. realke . . Zagreb 

Turčić Luka, župnik ......... Kalnik. 

Turković Petar, po.sjednik Zagreb. 



VII 



Vidrić dr. Lovro, odvjetnik Zagreb. 

Vitezić dr. Dinko • . . Krk. 

Vranyczany barun Gjuro Rijeka. 

Wickerhauser dr. Franjo, primarni liječnik bol- 
nice milosrdnih sestara Zagreb. 

Winkier dr. Eugen, liječnik „ 

00 Zahradnik dr. Dragutin, sveuč. profesor ... „ 



* 



Dubrovnik. Domorodni muzej. 
Gospić. Kr. velika gimnazija. 
Ivanić grad. Gradsko poglavarstvo. 
Križevac. Kr. gospodarsko i šumarsko učilište. 
Mitrovica. Hrvatska škola. 
Osiek. Kr. vel. gimnazija. 
Rieka. Kr. vel, gimnazija. 
Senj. Trgovačko-obrtnička komora. 
Spljet. C. i kr. gimnazija. 
Valpovo. Čitaonica. 
Vinkovci. Kr. vel. gimnazija. 
Zadar. C. kr. realka. 
Zagreb. Kr. vel. gimnazija. 
„ Kr. realna gimnazija. 
75 „ Kr. učiteljska škola. 



HRVATSKO NARAVOSLOVNO DRUŠTVO. 

(SOGIETAS HISTORICO-NATUKALIS CROATICA.) 



GLASNIK 



HRVATSKOGA 



NARAVOSLOVNOGA DRIŠTVA. 



UREDNIK 

S. BRUSINA. 

GODINA IX. - BROJ 1-6. 

SIJEČANJ — PROSINAC. 

S JEDNOM SLIKOM U TEKSTU. 



ZAGREB 18%. 

V L A S T N I Š T V I NAKLADA DRUŠTVA. 



KR. ZEMALJSKA TISKARA. 



Obznana. 



Jö/rustvena je uprava obećala, da će svakako izdati IX. knjigu 
za god. 1896. i evo održala je svoje obećanje, podavši p. n. gg. 
članovima knjigu od blizu 23 tabaka, veća je dakle ma koja 
prijašnjih godina. Najveći dijel ove knjige zaprema opis puto- 
vanja i znanstvene rezultate yaehte „Margite". 

Upravo zato, što ova knjiga nadmašuje druge i što društvo 
ne će moći namiriti troškove, ako mu ne će u pomoć priteći — 
kao što se nadamo — vis. kr. zem. vlada — ravnateljstvo je u 
svojoj sjednici od 8. prosinca o. g. jednoglasno zaključilo, da se 
knjiga ima odmah doštampati i razaslati, a da će se izvješće 
glavne skupštine štampati u X. knjizi „Glasnika" za g. 1897. 

Lijepo za to molimo gg. članove, da bi imali dobrotu 
poslati članarinu ravno blagajniku Antunu Malčeviću 
(Demetrova ulica br. 1). 

Nadamo se od većine gg. članova, koji su dosele ostali 
vjerni našemu mladomu društvu, da će nastojati te društvu pri- 
baviti novih postojanih članova, te da bi se ovo prvo 
„Hrvatsko naravoslovno društvo" na Slavenskom jugu moglo 
uzdržati u korist nauke i na čast domovine. 

U Zagrebu, 24. prosinca 189G. 

Uprava. 



P. S. Radi preobilna gradiva nastavit če se članak „Obik 
zemlje od Dra. Hranilovića u X. svesku ovog časopisa. 



Foraminifere jadranskoga mora. 

Napisao Velimir Deželić. 



Uvod. 

Već 0(1 najranije mladosti veselilo me je promatranje pri- 
rode, pak sam već onda, dakako ne sustavno, kupio vrlo rado 
pojedine prirodnine u sbirku. Vrhu svega zanimalo me je prou- 
čavanje hrvatske faune, pak i sada mi lebde pred očima rieči 
poznatoga prirodoslovca Karla Moebius-a: „Faunen müssen 
geschrieben werden, ehe alle Eigenschaften, der gefundenen Arten 
bekannt sind. Sie sollen die ersten sicheren und anregenden 
Grundlagen für weitere Untersuchungen darbieten. Wer fau- 
nistische Arbeiten anfängt, hat viel Zeit auf das Durchsuchen 
der Gebietes, auf Bestimmungen und Literaturstudien zu ver- 
wenden. Doch sind diese Vorarbeiten unerlässlich für alle weiteren 
morphologischen, embriologischen und biocenotischen Studien^". 

U ovoj svojoj razpravi nakanio sam, da progovorim o fo- 
raminiferah jadranskoga mora. 

O foraminiferah jadranskoga mora nije se u nas posve 
ništa pisalo, a i iztraživači stranih literatura niesu se gotovo ništa 
obazirali na naše hrvatske strane. To me je i potaklo, te sam 
stao da razmatram, ove većinom mikroskopski sitne životinjice 
koje se u miriadah nalaze na svietu, koje sastavljaju materija 
jedne od najvećih egipatskih piramida i stvaraju često čitave gore 
sa svoj imi sitnimi kućicami. 



* Moebius Karl. Bruchslücke der Rhizopodenfauna der Kielerbucht. 

1 



2 

Gledao sam, da iza uvoda, koji mi se u naših obstojnostili 
vidi neobliodno nuždnim, podam povjestni razvitak literature o 
foraminiferah jadranskoga mora, u koliko se o takvoj u obće 
govoriti može. 

Zatiem sam priobćio one vrsti, koje sam našao prouča- 
vanjem onog materijala, koji je iz naših krajeva prikupio vele- 
možni gosp. prof. S. Brusi na u narodnom zooložkom muzeju 
u Zagrebu. 

Mislim, da mi neće nitko zamjeriti, što posvuda rabim stari 
naziv „foraminifere" (od forainen i ferre) umjesto novijega na- 
ziva „talamofora". Stariji naziv u istinu nije baš prikladan, 
jer ne odgovara činjenicam. Zato se i jest u novije doba slao 
sa mnogih strana napuštati i zabacivati. Medju proLivniri naziva 
„foraminifere" ima, mora se priznati, i takovih, kojih rieč u 
učenjačkom svietu mnogo vriedi. Nije mi ovdje dakako zadaćom, 
da ih sve spomenem i nabrojim, a ne bi imalo ni prave svrhe. 
Budi mi ipak dozvoljeno, da samo spomenem medju oslalimi prof. O. 
B Ù t s c h 1 i-a, prof. Ernsta H a e c k 1-a, prof. Huberta L u d w i g-a. 
te prof. R. Hertwig-a. Svi ti ustaju protiv naziva „foraminifere" 
te ga zamienjuju drugojaćijim. Unatoč tomu zadržao safli stari 
naziv s dva razloga, prvo jer ga još velika većina pisaca, pa i 
u najnovijih svojih spisili rabi, a drugo, jer mi je na umu kako 
bi takovom purifikacijom tehničkih i udomljenih naziva, nastao 
kaos, iz kojega bi se jedva moglo naći pravoga izlazka. Toliko 
je množtvo krivih naziva, koji su se danas udomaćili i ukorenih 
u raznih znanostih, da nitko ni ne misli, te bi se svi mogli od- 
straniti. Zašto dakle da baš foraminifere budu iznimkom. 

Ovu sam radnju načinio u narodnom zooložkom muzeju u 
Zagrebu. 

ugodna mi je dužnost, da i na ovom mjestu zahvalim rav- 
natelju spomenutoga zavoda, velemožnomu g. sveučilišlnomu pro- 
fesoru g. S. Brusi ni, što mi je sborom i tvorom pri ovoj 
radnji podpomagao. Isto se tako zahvaljujem g. A. M a 1 č e- 
viću, asistentu istoga zavoda, koji mi je u svemu bio na ruku. 



Vrela. 

Bianchi (Janus Plancus Ariminensis) De Conchis minus 
nolis Liber, cui accessit specimen Aostus reciproci Maris Superi 
ad liltus porLumque Arimini. Venetiis 17;)9. 

Brady. Report on the Foraminifera dredged by H. M. S. 
Challenger, during the years 1873. — 187G. 

Bronn H. G. Klassen und Ordnungen des Thierreiches 
wissenschaflieh dargestellt in Wort und Bild. Erster Band. Pro- 
tozoa von Dr. 0. Bütschli. Leipzig und Heidelberg 1880.— 1885. 

Brusina Sp. Prinesci malakologiji jadranskoj izvadjeni iz 
rukopisa „Descrizione de' crostacei" itd. Zagreb 1870. (preštam- 
pano iz XI. knj. Rada jug. ak. znanosti). 

C a r p e n t e r W. B., K. Parker W. and T. Rupert Jones, 
hitroduction to the Study of the Foraminifera. London 186:?. 

F ich tei et Moll. Testacea microscopica aliaqae minuta ex 
generibus Argonauta et Nautilus ad naturam delineata et descripta 
a Leopoldo a Fichtel et So. Paulo Carolo a Moll, cum 24- tabulis 
aeri incisis. Wien 1803. 8'> 

-^^, Frjinzenau A. Fossile Foraminiferen von Markuševec. 
t€a^#|fek ^ ti?c^yn pi a~^'Uàvà.'^ feod. ^f). Zagreb 1894. 8« 

F'ornaslni Carlo. Foraminiferi illustrati da Soldani e citati 
dagli Autori. Contribuzione allo studio dei Foraminiferi fossili negli 
strati neogenici d' Italia e viventi nel Mediterraneo. Roma 188G. 

Forn asini Carlo. Di alcuni Foraminiferi provenienti dalla 
spiaggia di Civitavecchia. Lettera al prof. Romolo Meli. (Estratto 
dal BoUetino della Società geologica italiana. Voi. VI. fase. 3.) 

For nasini Carlo. Intorno ai caratteri esterni delle Textu- 
larie. (1. e.) 8'^ 

F o r n a s i n i Carlo. Indice delle Textularie italiane. Appunti 
per una monografìa. (1. e.) 8" 



4 

F orna sin i Carlo. Sulje Textularie „abbreviate" (1. e.) 8" 

F or nasini. I Foraminiferi della collezione Soldani relativa 
al „Saggio Orittografico". Bologna 1804. 

Gin an ni G. Opere postume nelle quali si contengono 114 
piante che vegetano nel Mare Adriatico. Tomo primo. Venezia 
1755. Tomo secondo. Venezia 1757. 

Goes Axel. A Synopsis of the arctic and scandinavian 
recent marine Foraminifera hitherto discovered by A. G. witli 
twenty-fìve plates. Communicated to the R. Swedish Academy 
of Sciences. October 12. 1893. Stockholm 1891. 4" 

Grube Ad. E. Ein Ausflug nach Triest und dem Quarnero. 
Beiträge zur Kenntniss der Thierwelt dieses Gebietes. Mit 5 Kupfer- 
tafeln. Berlin ISOl. 8" 

Gualtieri N. Index Testarum Gonchyliorum, quae adser- 
vantur in Museo Nie. Gualtieri. Florentiae 1742. 

Haeckl Ernst. Systematische Phylogenie der Protisten und 
Pflanzen. Erster Theil des Entwurfs einer sy.stematischen Phylo- 
genie. Berlin 1894. 

Hertwig Richard. Lehrbuch der Zoologie. Stuttgart 1893. 

Hoernes Ptudolf. Elemente der Palaeontologie. Leipzig 
1884. 80 

Kennet Julius. Lehrbuch der Zoologie. Stuttgart 1893. 

Lamarck. Histoire Naturelle des animaux sans verlòbres. 
Deuxième édition par M. M. G. P. Deshayes et H. Mi Ine 
Edwards. Paris 1835.— 1845. 

L e u n i s Johannes. Synopsis der Thierkunde. Hannover 
1880. 8^' 

Linné. Systema Naturae. Ed. X. Holmiae 1758. Ed. XII. 
Holmiae 17()6. 

Martens Georg. Reise nach Venedig. Ulm 1838. 

Nardo G. Dom. Sinonimia moderna delle specie registrate 
neir opera intitolata : Descrizione de' Crostacei, de' Testacei e de' 
pesci, che al/dano le LaguiK? e Golfo Veneto rappresentati in 
figure dall'Abate Stefano Chiereghini Ven. Clodiense. Ve- 
nezia 1847. 

Neugeboren J. L. Die Foraminiferen aus der Ordnung 
der Stichostegier von Ober-Lapugy in Siebenbürgen. (Denkschr. 
d. K. Akademie der Wissenschaft. Bd. XII.) Wien 1856. 



N e u m a y r M. Die natürlichen Verwandschaftsverhältnisse 
der sclialentragenden Foratniniferen. (Sitzungsbericlite k. k. Aka- 
demie der Wissenschaften. Math, naturw. Classe. Wien 1887. Bd. 
95. I. Abth.) 

Olivi G. Zoologia Adriatica ossia Catalogo ragionato degh 
Animali del Golfo e delle Lagune di Venezia, preceduto di una 
dissertazione sulla Storia Fisica e Naturale del Golfo, e accompa- 
gnato da Memorie ed Osservazioni di Fisica Storia Naturale ed 
Economia. Bassano 1792. 

Orbigny Alcide de. Die fossilen Foraminiferen des tertiaeren 
Beckens von Wien. Foraminifères fossiles du bassin tertiaire de 
Vienne. (Autriche.) Paris 1S4G. 

Orbigny Aleide de. Tableau méthodiciue de la Glasse des 
Céphalopodes précède d' une Introduction de M. de Férussac. 
(Annales des Sciences Naturelles. Tom VII. Paris 1826.) 

Parker W., K. Rupert Jones and H. Brady. On the No- 
menclature of the Foraminifera. (The Annals and Magazine of 
Naturai History. Fourth series. Voi Vili. London 1871) 

Reu ss. Entwurf einer systematischen Zusammenstellung der 
Foraminiferen. (Sitzungsberichte der k, k. Akademie Bd. 44.) 
Wien 1861. 

Reu SS. Beiträge zur Kenntniss der tertiären Foraminiferen- 
fauna. (Sitzungsberichte d. k. k. Akademie d. Wiss. Wien 1863. 
Bd. 48. Abth. I.) 

Reuss A. E. Zur Fauna des deutschen Ober-Oligocäns I. 
Ablh. (Stzb. d. K. Akad. Wiss.) Wien 1864. 

Schnitze Max. lieber Polytrema miniaceum. (Archiv für 
Naturgeschichte J. XXIX. Beriin 1863.) 

Schultze Max. Ueber den Organisnms der Polythalamien 
(Foraminiferen) nebst Bemerkungen über die Rhizopoden im All- 
gemeinen. Mit VII. illum. Kupfcrtafeln. Leipzig 1854. 

Schwager C. Fossile Foraminiferen v. Kar-Nicobar. No- 
vara Expedition. Geol. Theil Bd. II. Wien 18(i6. 

Silvestri A. Su di alcuni ibraminiferi del Mare Jonio 
(Memorie della Pontificia Accademia dei Nuovi Lincei, voi IX.) 
Roma 1893. 

Stäche G. Meeresgrundproben bei Pola und d. Brionisch. 
Inseln in Istrien eingesandt v. Tobias Oesterreicher. (Verh. der 
k. k. geolog. Reichsanstalt. Jahrg. 1867.) 



J^ 



stäche G. Die Foraminiferen der tertiären Mergel des 
Whaingaroa Hafens (Provinz Auckland) Novara Expedition. Geol. 
Theil. Bd. I. Palaeont. Wien 18G4. 

Ter quem 0. Essai sur le classeinent des Animaux qui 
vivent sur la plage et dans les environs de Dunkerque. Première 
Partie. Paris 1875. Deuxième fascicule 187G. Troisième Fascicule 
1877.— 1879. 

Williamson W. C. On the Recent Foraminifera of Great 
Britain. London 1858. 

Zittel Karl. A. von. Grundzüge der Palaeontologie. München 
und Leipzig 1895. 



Foraminifere u obće. 

Foraminiferae (Thalamophora, Reticularia, Acytharia, 
Th(damaria) kako je poznato jesu praživi (protozoa) i to ripozoda 
sa retikularnimi panožicami (pseudopođijami) bez središnje kap- 
sule i bez sistoleta. One imadu raznolike ljušture (kućice) koje 
iniadu izprvice samo jednu kletku (komoru), a posile ih obično 
i više nastaje. Te su ljušture sazdane većinom iz vapnenca. Sve 
ovakove jeđnostanične živinice nose obično ovu kućicu posve 
tvrdu — tlialamium ili stanično okućje (Zellgehäuse, Pytheciuni). 
Uviek sc u takove ljušture nalazi jedan oveći otvor za izlazak 
protoplazme, koji nazivljemo — usta. Što se tiče samoga oblika 
kućice, taj je kako rekoh raznolik i često veoma čudnovat, sad 
okrugao, sad opet jajolik, sad produljen, sad opet jednovit. 
Kadkad je nalik puževim kućicam, kadikad opet sastoji od više 
kletaka i komorica, koje se nalaze ili u ravnom pravcu ili pako 
u zavojitoj crti. Površinu kućice uviek oblieva protoplasma, kano 
da je ovija i omata poput pelenice. 

Sama je kućica ili s tudjih tjelešaca sliepljena, aglutino- 
vana ili chitinozna, ili kremična ili što se u istinu zbiva u naj- 
većoj većini slučajeva, vapnena. Stiene su u tih ljuštura ili je- 
dinstvene — Imperforata, ili su pako luknjicami (porami) pro- 
bušene — Perforata. Imadu li samo jedan otvor — usta, to iz- 
gledaju u upadnom svjetlu biele, neprozirne, porculanaste, inače 
su smedje. Imadu h u svojoj stieni fine pore to izgledaju obično 
staklene, prozirne ili su ponješto mliečne prozirnosti, riedko su 
pako posve neprozirne. Boje obično neimadu nikako ve ili su 
biele, ali imade ih i modrih i crvenili, a i crnih, ali ovo potonje 
uviek samo kad su impregnirane muljem. Pore su najkrupnije 
kod Globiger Inar, finije i počešće kod Nummulinae, a naj- 



finije i najgušće kod Lagenae. Kroz sve ove šupljinice, koje 
čine kućice sitastimi, izlaze u nebrojenoj množini tanke vlasaste 
niti. To su baš gore spomenute retikularne panožke (i Cesi istim 
imenom nazivlju pseudopodija). Kućica ima ili samo jednu kletku 
(komoricu) dakle je jednokomorna (Monothalamia, Monostegia) 
ili ima više kletaka (FoUjthcdamia, Pohjdegia). Pretinci se ko- 
mora obično već s vana vide po raznih udubinah i po stegnutih 
mjestih. Primjer jednostavnih kuća je Lagena, a višekomornih 
Gristellaria. Jednokomorne foraminifere imadu ako pravo uzmemo 
malo oblika. Kod nmogokletka ( Pol ijthal amia), pojedine ko- 
more imadu većinom nepodpune stiene pak su te stiene prepune 
luknjica. Većinom su te stiene zavojito poredane. Tako nastaju 
kućice, koje su vrlo slične kućicam mnogih mekušaca naročito 
cefalopodam, te nije baš takovo čudo, da su i foraminifere, su- 
deći ih samo po vanjštini, ubrajali u prvo vrieme medju cefa- 
lopode. Kod mnogih politalamijah idu mnogi zavoji uzporedo 
u kući dočim se u nutrini komore opet tvore paralelne stiene. 
Kod velikih orbitulitah i numulitah jesu ovakve komorice da- 
pače poredane u više „spratova" jedne nad drngimi. Redovi 
su komora ovdje sada u zavojnih linijah kao kod NumwuUtida, 
sada u koncentrijskih prstenovih kao kod ogromnoga Ci/ciopeus-a. 
Kućište ovoga potonjega jesu okrugle ploče koje se mogu naj- 
bolje prispodobiti palači, kojoj su pogranične zidine sazidane po 
nacrtu rimskoga amfiteatra. Više spratova leži jedan nad drugim 
u svakom se nalazi centralna glavna komora, koju obkoljuje 
mnogo prstenastih koridora, a svaki je koridor mnogimi pretinci 
razdieljen u komore; svi ti mnogobrojni spratovi, koridori i ko- 
more jesu medjusobno u savezu sa vratima i mali prozorci u 
vanjskoj kućnoj površini spajaju nutrinu sa vanjskim svictom, 
dok kroz njih idu malene panožke ^ One kućice, koje nastaju 
tako, da se u njima sliepe razni predmeti sastoje često iz vrlo 
mješovitih i čudnih predmeta. U njima se nalaze zrnašca pješ- 
čana, oklopi od diatomeja, a često odlomci od drugih kućica, 
tudjih foraminifera itd. Prvobitno je kućica svih foraminifera 
prava kuticula t. j. skrućeni izlućak cilosoma. Lučbena gradja 
njegova tvori izprvicc chitin ili neku organsku galertnu dušičnu 
tvar, koja je najsrodnija chitinu. Medjutim malo imade fo- 

> Jhieckl Ernst. I);fc Prolislenreicli. Lcij)zig 1878. str. 3<i. 



raminifera, koje bi ostale nepromienjene. Medju ovima može 
se iztaknuti: Gromia, Myxotheca pa i neke druge vrsti podraz- 
reda Ammodiuetta po Haeckel-u. Obično se pojačava kuća 
vapnom i to ugljikokiselim vapnom, kremićninom, i da prima 
u sebe razne zaljepine pjeska, školjčica itd. Oblik kremičnine 
dosta je riedak, pak se nalazi samo kod miliolida iz velike du- 
bine, orbitulina i nodosareta. Tielo žive foraminifere jest 
protoplasma, jednostanična masa, bez oblika, a sa vrlo mnogo 
staničnih zrnaca. Sa površja toga tiela izpružuju se upravo one 
panožice, koje su vrlo gibive, pak se lako razgranjuju, razvlače 
i opet slievaju, mrežkaju, a na posljedku se kano umorne od te 
čudesne igre povlače opet natrag u tielo protoplazme. Timi pseu- 
dopodijami giblje se živinica puzajući po dnu mora ili ploveći. 
Panožke joj rabe ujedno i za hvatanje hrane, pribhži li joj se 
n, pr. kakva bacilarija. 

Promjenlivost citoplasmine mreže i struj zrna naliči onom 
micetozoa i radiolarija. Od micetozoa razlikuju se što imadu 
kućice, a od radiolarija što nemaju središnje kapsule. Kao kod 
amebah, tako može i kod foraminifera svaki dio tiela biti 
probaviloni. 

Foraminifere živu u morskoj vodi većinom blizu obale, gdje 
plaze po dnu. Nego ima i takvih vrsti, koje često u velikoj mno- 
žini plove na površini' morskoj izmiešane sa radiolarijami. 
Takove su mnoge pulvinuline, globigerine itd. 

Foraminifere imadu u tvorbi zemlje mnogo veću važnost 
nego sve ostale više životinje. Tako su se tečajem vjekova na- 
kupile padajući na dno mora, pak su stvarale čitave brdine. 
Kako su često ogromne naslage ripozoda vidi se što je od njih 
složen gotovo velik dio krednih pećina, kojim Englezka zahva- 
ljuje ime Albion, a koje se protežu kroz franceske gore, sve do 
Španjolske, a zatim kredne brdine Grčke — brdine po kojih su 
dobile ime Kreta i Albanija. Vapno parižko, kojim su sagradjene 
mnoge palače toga velegrada, sastoji većinom od foramini fernih 
kućica. 

U svakom najmanjem zrncu naše krede vidimo pod sitno- 
zorom mnogo liepih kućica. U kamenolomih gentilskih ima 
jedan kubični centimetar vapna do 20.000 kućica, dakle jedan 



• Gdjekojc i u duljini od čak 3.000 melara. 



10 

kubični metar 20 miljuna kućica. Najveće su foraminifere zivile u 
najstarijem tercijaru — Nummulitl sa pločastimi kućami veli- 
kimi ko škude. Oni su stvorili vapno iz kojega su kako sam na 
početku ove radnje spomenuo sazdane egipatske piramide. Silne 
brdine numulitskoga sistema, jednog od najgolemijih, protežu se 
od Španije i Maroka do Indije i Kine. Alpe i Libanon, Kavkaz* 
i Pireneji, Altaj i Himalaja dobrano se sastoje od numulita 

Ali i recentne se foraminifere nalaze u ogromnoj množini 
u morskom piesku. Tako n. pr, ima mjesta u sredozemnom 
moru, gdje je piesak sastavljen iz većega diela politalamija. Već 
je B i a n c h i g. 1739 nabrojio u žlici morskoga pieska Rimin- 
skoga 6000 individua, a glasoviti anatom Max Schulze u istoj 
mjeri u pjesku od Gaete više od 100.000. 

Računa se, da broj poznatih vrsti iznosi 3000, od ovih ima 
1000 živih a 2000 fosilnih vrsti. 

Glasovita iztraživanja dubina morskih, koja su sliedila iza 
postavljanja atlantskoga brzojavnoga kabela, pokazaše, da još 
uviek postaju pečine od mulja u kojem se foraminifere nalaze. 
U tom je pogledu od osobite znamenitosti i vriednosti glasovita 
ekspedicija Challenger-a, koja nas je obogatila obilnom i zani- 
mivom gradjom za mikrogeologiju i za život u morskih dubinah. 

U obće se je razvila fauna rlzopoda morskih ponajjače 
u litoralnoj zoni pak sve do ne baš velikih dubina. To vriedi 
osobito za vapnena imperforata. Ako i imade baš i od ovih gdje- 
koja vrst n. pr. miliolina koja i duboko siže, to možemo redo- 
vito uvjerili, da su takovi eksemplari zakržljali i maleni. Perfo- 
rata nalaze se u najvećih množinah u dubini od kakovih 300 
niti, ali mnogi oblici na daleko nadkriljuju tu dubinu. U naj- 
dubljih dubinah možemo još naći vrsti kao što su: Orhuiiua, 
Gì oh i (jer ina, Fnllcnia i Sphaeroidhia. Ove potonje nalaze se ne 
samo u dubljinali već i pelagijski. Njekoji iztraživači misle, da 
se ovakve foraminifere za dana po volji spuštaju u dubinu, da 
na večer iza zapada sunčanoga izadju na površje. Iztraživalo se 
je još i to, kako uplivaju velike dubine na organizaciju onih fo- 
ramifera, koje obično živu u manjih dubinah. Tako se je našlo 
d.'i imperforata u velikih dubinah zukržljaju i posluju inanjimi. 
Noviji iztraživači misle, da se ovaj zanimivi i)ojav iuui i)ri]Msati 
temperaturi a ne dubini ili tlaku. 



11 

Našli su naime u dubinali (GOO niti) vrlo velike eksemplare 
Coniuspirae, BllocuUnae i Gristellariae, ali samo u toplijih morih. 
Zatim djeluje na kućice i manja ili veća množina soli. 

Zanimivo je svakako, da je fauna praživa slanih ko- 
pnenih voda više slična fauni morskoj, nego li onoj u sladkili 
kopnenih vodah. To je mnienje osobito jasno izrazio prof. ür. 
Gèza Entz u svojih iztraživanjih slanih potoka kod Torde i 
Szamosfalve'. 

Njegov učenik Evgen pl. Daday, koji se je više godina 
uspješno bavio studijem krustacea sedmogradskih, našao je iz- 
medju kopepoda u velikoj množini prazne ljušture jedne poli- 
talamije. Poslie se je uvjerio, da takova politalamija doista 
žive i on je utemeljio novi rod, kojemu je dao na čast svonm 
učitelju ime Entzla Njegova Enlzia tclrastomcUa slična je 
oblikom surodici Rotalina iz grupe Globigerüia, strukturom 
ljuštura naliči rodu Trochammina ^ imperforalnih PaUjlìiaìamia; 
a gradjom stiene, koje čine pretince, odgovara perforatnim 
politalamijam. Gradnja otvora njezinih pretinaca nalik je na 
Lagenidae. Lučbenu sastavinu ljuštura ima sličnu Difjiugla i 
Polymorphina silicea, rodu Trochei mm ina i hrpi Glohigerina^. 
Ta Entzia ietrastomella svakako je vrlo zanimivi oblik, s njom 
je obreo Daday prvu živu poznatu pohtalamiju, koja se je 
našla izvan mora. Ova je politalamija i zato zanimiva, jer po 
svojoj lučbenoj strukturi sadržava u sebi ona svojstva, koja obi- 
lježuju chitinske i pješčane ripozode, 

O razplodu znalo se još do najnovije dobe vrlo malo, ali 
znalo se to, da se razplodjuju paulosporama. Obično se stvaraju 
ameboidne Paulosporae, pošto mnogozrni citosom razpada u 
mnogo male komade citoplasme, od kojih svaki ima jezgru. Pra- 
vilno izlučuje svaka mala ameboidna spora već u nutrini maj- 
čine ljušture jednu malu, jednokomornu kuću. Samo pojedine 
vrsti (osobito Globigerinac planktona) tvore gole Zoosporae sa 
jednim ili dva biča. One foraminifcre koje neimadu tvrde kućico 
podaju nam manje potežkoća razmatranju od onih sa tvrdimi 



' Entz Gèza: Über einige Infusorien des Salzteiclics zu Szamnslalva 
Naturi listov. Hefte. Bd. III p. 33—72. 

^ Daday Eugen: Über eine Po)ylhalaiiii(! der Kuchsalzlümpel bei I>éva 
in Siebenbürgen. Zeitschrift für wissenschalll. Zoologie, Leipzig 1884. str. 476. 



12 

Ijušturami. Na čudni način razvija se dieljenje u monotalaraija, 
koje imadu kućicu'. Kod ovih, koje imadu vrlo tanke, povr- 
šini tiela prilježne stiene, kao što je Licherkülinia, često se 
sgadja zanimiv pojav, da se tielo zajedno sa ljušturom dieli. 
I tielo i kućica sužuje se na jednom mjestu pak se raztavljaju. 
Monotalamija debele kože naravski ne imadu takov način die- 
Ijenja, tu je nuždno, da se za novo biće stvori nova ku- 
ćica. Jedan dio protoplasme izadje k otvoru i tuj se stvara 
nova ljuštura, a onda nastaje dieljenje. Gesto izlučba kućice biva 
tek posile diobe, koja se je zbila još u staroj kućici i iza kako 
je novo tielo izašlo na polje. Točnija iztraživanja o umnažanju 
Miliolina i liolalina poda nam prvi Schul tze. On je našao u 
potrtoj kućici male rotaline sa 10 kletaka 20—30 mladih živi- 
nica svaku sa 3 komore. Tim je prvi put obreo kod morskih 
oblikah rizopoda razvoj mladih sa kućicami u staroj kućici. 
Dakle se tuj ljuštura stvara još prije izlazka iz matere foraiiiini- 
iere. Ali to je kako rekoh samo kod morskih rizopoda. 

F. Schaudinn bavio se je mnogo zadnje tri godine istra- 
živanjem razploda kod foraminiferah. Obširno je opisao ciklus 
razvoja kakov imade Galcituha pohjniorpha Roboz^ a 21. svibnja 
1895. govorio je u berlinskom družtvu prirodoslovnih prijatelja 
o dimorfizmu foraminifera, te o tom, kako se razvija Pohjsto- 
mella crispa L. Ova vrst od osobite je zanimivosti poradi 
svoga dimorfizma. Budući da dimortizam foraminifera nije 
obćenito poznat, to ću ovdje malo porazgovoriti i o njemu prema 
iztražlvanju Schaudinn-a. Obreo je dimorfizani foraminifera 
M. H a n d t k e n. Ovaj geolog našao je kod numulita ugar- 
skoga tercijara svaku zooložku vrstu u dvie različne forme. 
Dočim su se obe forme slagale u svih karakterih obiljožnih za 
vrste, razlikovale su se veličinom i centralnimi komorami. in- 
dividui od većega Ijušturnoga promjera imali su uviek centralnu 
komoru neznatne veličine, dočim su manji individui imali veliku 
nutainju komoru. Handtken mislio je, da ima posla sa dvie 
različne ako i srodne vrsti. Tek kad se je saznalo, da se kadikad 
nalazi velika razlika u brojnom odnošaju obih oblika u istih lo- 



* Bütsclili: l'rcjtoziia str. \'M\. 

'•* F. Schaudinn. Untersucliun^'oii un Foriirniniferen I. (lalciUil'a puly- 
morplia Huboz. ZeilscliriR f. w. Zool. IM. LIX. 18!»5. 



13 

kalitetah (geoložkih slojevih) došlo se jo na misao, da su oba 
oblika samo stadiji iste vrsti. Nije se moglo razjasniti kako je to, 
da se oblici, koji se u svih važnijih značajkah slažu u istili ži- 
votnih odnošajih ne mogu jednako jako razplodjivati. Munier- 
C hai mas (Etudes sur les Nummulites etc. Bull, Soc. Géol. Frane. 
1880. Ser. 3 voi. Vili) izrazio je prvi onu misao o numulitih, 
ali ni on nije mogao dašto opravdati svoje tvrdnje bez pozna- 
vanja razploda foraminifera. 

■ Munier-Chalmas i njegov suradnik S eh lumb erger 
dokazali su u nizu razprava dimorfizam kod velikoga broja 
oblika. 

Već g. 1870. izrazio je Fischer nazor, da se dimorfisam 
može raztumačiti dvojakim načinom razploda^ ali ta se hipo- 
teza nije razširila. 

Istom g. 1893. govorio je o toj hipotezi Ernest van de 
Broek^. Po njemu razdieljeni su megalosferički i mikrosfe- 
rički oblici već od početka a uvjetovani su dvojakim načinom 
razploda: Megasfera imala bi postati dieljenjem plasme u maj- 
činom tielu (fissiparité, ectogenèse), a mikrosfera nutarnjim 
pupanjem (geminiparité, endogenèse). 

Važne činjenice je za upoznaju dimorfizma donjeo J. J. 
List er (Gontributions to the Life-History of the Foraminifera. 
Proc. Royal Soc. 1894. Vol. 56), koji je obreo dimorfizam po- 
listomele, te ujedno dokazao, da se oba oblika razlikuju ne 
samo veličinom svojih središnjih komora već i odnošaji jezgara. 
Mikrosferički oblik jest u najduljem razdobju svoga života 
mnogozrnat, a megalosferski jednozrn. Isto tako mu je pošlo 
za rukom dokazati i isopore a jednom i anisopore kod ove fo- 
raminifere. 

F. Schaudinn napokon mogao je izreći, da Polystomella 
imade dva načina razploda i to tvorenje embrija ili die- 
Ijenje plasme i tvorenje, te emisiju spora. Prva da 
je tipička za mikrosferički oblik i da producira megalosfe- 



* Fischer. Bryozoaires, Échinodermes el Foraniinilères inarins etc 
Actes (le la Soc. Linnéenne de Bordeaux 1870. 

^E van de Eroe k. Elude sur le diinoriihisme des Foraminifères. 
Bull. Soc. Belff. Géol. 1893. tum VII. 



14 

rične individue, a potonja, da je karakteristična za megalosfe- 
rični oblik i tvori mikrosferičke individue. 

Dimorfizam se dakle u istinu temelji na izmjeni generacija. 

I u najnovije doba pisao je vrlo zaniiiiivo F. Schaudinn 
o plastogamiji ioraminifera. (Sitzungs- Berichte der Gesellschaft 
naturforschender Freunde zu Berlin. Jahrgang 1895. Berlin IS95). 

Pobliže izučao je slievanje plasme kod Pa tellina corru- 
gala Will, i Discorbina globularis Orb. 

Patelinu je moći lahko čuvati u akvariju. Glavni zahtjev, 
da to uzmogne biti, jest da se regulira množina soli u vodi i da 
imadu dovoljno hrane. 

Patelina je veći dio svoga života sa jednom jezgrom. 
Umnožanje jezgre sbiva se redovito tek pred razplodom. Velika 
fino strukturirana jezgra leži u miru uviek u embrionalnoj ko- 
mori. Istom kad se sprema na djeljenje ide u spiralu i protegne 
se u duljinu. Zatiem uzme u se tekućinu i vakuolizira, kromatska 
se substancija odieli u dobro već vidivoj jezgrinoj koži u više 
po redu nanizanih odiela. Onda nestaje membrane, pojedini 
tjelesni segmenti odružuju se jedan od drugoga. Kad plasma struji 
raztepe ih po cielom mekom diel u tiela i za nekoliko vremena 
naliče slarim jezgram. Broj odioljenih česti bio je većinom 7—10. 
Pojedine kćeri jezgre mogu se opet na sličan način umnažati. 

Jedini način razploda kod pateline jest stvaranje embrija. 
Slično kao kod polistomele iztiče plasma iz kućice i nakuplja 
se u šupljini t. z. jnipnoj, koja služi za ležište, i dieli se u to- 
liko česti koliko imade jezgara. Ako su jezgre embriji bilo razne 
veličine to su i zanietei. 

Schaudinn je promatrao i kojinlaciju pateline. 

Kad se dva individua sposobna za kopulaciju tako približe, 
jedan do drugoga, da im se pseudopodije dotiču, to se na mjestu 
doticaja sliju. Na to se ondje opaža jači struj plasme k onom 
mjestu. Za kratko vrieme bili su svi psendopodiji obih životinja 
izjiruženi jedni napram drugim i kućice se životinja sve više bli- 
žaliu dok se nedoticahu rubovi. Pseudopodija se medjutiem raz- 
šire u široki plasmatski most, koji izpod kućica spaja oba meka 
tjelesa. Kad se taj nješto odeblja, uzdignu se ohe ljušture po- 
nješto na mjestu njihovog doticaja; zatim se kontrahira most 
sve jače i poteže jedan rub ljušture do pol visine druge ljušture. 
Gledamo li od zdola izgledaju rubovi ko dva kruga koji se sieču. 



15 

Obe pupne šnpline {Nabelhöhlen) komuniciraju na plasmatskom 
mostu medju sobom i tvore zajedno šupljinu elipsoidealnoga 
nacrta. Na uzdužnih stranicah stojala je ova šupljina u savezu .«a 
vanjštinom sa dvie uzdužne rezotine, koje su nastale uzdržajem 
ljuštura. Ovi otvori začepljuju se kamenčići, oklopi diatomeja i 
drugim detrilusom koji mogu pseudopodije zahvatili. Kupovi de- 
tritusa s obe strane rabe ujedno za podlogu i temelj uzdignutih 
Ijušturnili rubova, tako da i onda kad prestane natega plasmatskog 
mosta ove ljušture i dalje ostaju u svom položaju. Dok se sve 
to sbiva, postajao je plasmatski most sve debljim, trošeći oba 
meka tjelesa. Na koncu izteče ciela plasma iz komora obiju lju- 
štura, pak se sjedini u skupinu u zajedničkoj odasvud zatvorenoj 
šupljini. Sve se ovo dogadja kadkad već u jedan sat. Kadkada 
pako traje laj proces i 2 do 4 sata. Iza njekoliko vremena razpada 
se ona zajednička plasmatska skupina u brojne komade, koji se 
na jednaki način kao što one nekopulirane životinje razvijaju u 
okućene embrije, te izbacivši detritus izlaze iz svojega legla. 

Na sličan način kao dva individua može se i više patelina 
sjediniti u razplod. 

U svih slučajevili bile su životinje na početku sa jednom 
jezgrom, a umnožile se tek jezgre posile sjedinjenja sa plazmom, 
ali nigdje nije opazio Schau di nn za kopulacije ni da bi trag 
slievanja jezgara. Zato misli, da je kopulacija pateline jedno- 
stavna plastogamija. 

Mladi individui mogu ili odmah s početka biti posve nalik 
na majku, ili se pako od ove dosta razlikuju, pak nam tako po- 
daju mladenačke , oblike, koje su prijašnji prirodoslovci često 
uzeli za posve nove vrsti. Tako je n, pr. d'Orbigny pobr- 
kao mnoge vrsti, te ih i razstavio jer se razlikuju u mladosti 
od svojih starijih oblika. Ova činjenica jest još i danas raz- 
logom mnogoj potežkoći u opredieljivanju foraminifera, a tih je 
više. Tako ima vrlo često odlika u obliku, poredbi i veličini 
komora i to u jedne te iste vrsti, tako, da nije čudo, kako veli 
Schult ze, da se je tako malo zoologa našlo, koji bi se bavili 
ovim dielom zoologije. 

„Das Studium der Rhizopodenschalen ist mit schwierigen 
und zeitraubenden Arbeiten verbunden. Ausschlieslich durch mi- 
kroskopische Untersuchung der meist mit blossem Auge kaum 
erkennbaren kleinen Kalkgehäuse, können Form und Anordnung 



16 

der Kammern, Struktur und Sculpturverhältnisse der Wan- 
dungen unterscliieden werden. Es genügt niclit, wie bei andern 
mikroskopischen Beobaclitungen, die auf ein Glasplättclien ge- 
brat'liten Objekte von einer oder zwei Seiten zu betrachten, 
von allen Richtungen müssen die vielgestaltigen kleinen 
Schalen untersucht werden, um diejenigen Eigentliümlichkeiten 
festzustellen, nach denen die Artbestimmung erst möglich und 
sieher wird" '. 

Po Schultze-u izabiru rizopoda morska najradje takova 
mjesta za boravak, gdje imadu bogatom vegetacijom zaštitu pred 
valovi i gdje se mogu svojimi nježnimi gibali učvrstiti. Tako, da 
se osobito rado drže alga. Rado odabiru i spužve za svoje bo- 
ravište. Isti učenjak kazuje, da su vrsti u jednom te istom moru 
vrlo nejednako razporedane, a na to da djeluje tlo. Rotalia ve- 
neta, koju je našao na mletačkih lagunah, bila je još nadjena 
samo u Muji. Kod Jakina na podmorskih vapnenih pećinali 
vrlo česta Polystomella strigillata ne može se naći kod Mljetaka 
i Trsta. Noflosariae, koje su u riminskom pjcsku česte, tražimo 
utaman na jakinskoj obali. Rotalia Beccarli nalazi se pako na 
ovima obima obitavalištima. Peneroplls planatus spada u piesku 
istarske obale od Città nuova do Pulja medj najobičnije fo- 
ramifere. Nema ga pako kod Trsta, Mljetaka i Jakina. To sve 
dokazuje, da lokalne faune vrlo variraju. 



^ Schultz e Max, Sigmund: Über den Organismus der Polythalamien 
(Foraminiforen) nebst Bemerkungen über die Rhizopoden im allgemeinen. Mit 
VII. illum. KupfertalVln. Leipzig 1854. str. Vili. 




Povjestni pregled. 



Kako je veličina gdjekojih foraminifera prilična, a mnogih 
množina silna, bilo bi čudo, da jih niesu voć za rana opazili 
učenjaci. Naročito su numuliti pobudili već u starom vieku na 
sebe pozornost. Tako govore već Strabon i Herodot o onih 
u Egiptu i maloj Aziji. Nummulltes planidata imade do G cmt. 
u promjeru, pak je već i ta veličina bila posve lako navukla 
pozornost naravoslovaca na te živinice. Uza sve to trebalo 
je, da proteče mnogo i mnogo vremena, dok su se učenjaci stali 
ozbiljnije, da bave iztraživanjem foraminifera. Uzprkos onoj sili 
i množini ovakovih stvorova, koji se na zemlji nalaze, nije sve 
do druge polovine prošloga vieka nitko ni pomislio na to, da 
pobliže promatra i proučava foraminifere. 

Prvi put su kućice našli kod Riminia, poslie u piesku 
svih mora. Beccar i ih je našao 1731. fosilne kod Bologne, 
te ih je i prvi opisao ^ Već godinu za tim izdade J. Breyn 
svoju : Dissertalo physica de Polythalamiis, nova Testaceorum 
classe. Gedani 1732. Tako je dakle trebalo da dodje 18. sto- 
ljeće, pak da smetne koprenu sa ovih zanimivih bića. U koliko je 
to s jedne strane i čudno s druge strane valja se sjetiti, da su 
foraminifere, kako već rekoh, većinom mikroskopski sitne živi- 
nice. Dokle dakle nije bilo sitnozora, nije se ni moglo pomišljati 
na ozbiljniji rad oko foraminiferah. 

Što više trebalo je, da istom dodje 19. viek, u kom se je 
za pravo utemeljio ovaj zanimivi studij. Može se naime punim 
pravom reći, sa glasovitim d' O r b i g n y-e m, da je sve do konca 



^ Becca rius: De Bononiensi arena quadam (Commen tarli de Bonon 
Scient. et Art. Inst. Bononiae Vol. I. 1731. p. 68). 



18 

prošloga stoljeća bio studij mikroskopskih foraminifernih Ijuštii- 
rica „pukom zabavom"*. Svi pisci prije ovoga za studij fo- 
raminifera velezaslužnoga, da neprecienivoga čovjeka, imadu tek 
manje više samo povjestnu vriednost, u koliko najme hoćemo, 
da prispodabljamo položaj i razvoj ondašnje znanosti sa ogromnim 
razvojem današnje. 

Liepo se medjutim diže nad ove prve pisce učenjak, 
koji je g. 1739. prvi izdao slike foraminifera. To je bio J. 
Bianchi iU kako se je u učenjačkom svietu u ono doba nazivao 
latinskim imenom Jan us Plane us. njemu ću u ostalom 
još obširnije govoriti, kad budem spominjao naposeb one pisce i 
ona djela, koja su specijalno spominjali i foraminifernu faunu 
jadranskoga mora. Medju prvimi pisci treba, da se zahvalnošću 
spomenemo i imena: Gualtieri (Index Testarum, Conchyli- 
orum, quae adservantur in Museo Nie. Gualtieri, et methodice 
distributae exhibentur. Florentiae 1742) G i n a n n i, Leder- 
müller (1736)2 Spengler (Beskrivelse over nogle i Havsandet 
nylig opdagede Kokillier. Kiöbenhawn vol 1. 1781) Gronovius 
(Zoophylaeium Gronovianum. Lugduni Batavorum 1781) Schroeter, 
Li st er. Tur ton, Montfort, Def r ance, Bl ainvi U e, Fe- 
rn s s a e i dr. 

Svi ovi pisci imali su slabo pojma o foraminiferah. Breyn 
im poda prvi ime Polythalamia i uvede ih kao novi red me- 
kušaca. U to su ih vrieme gotovo svi prirodoslovci postavljali 
pokraj nautilusa i amonitesa. Stavljali su ih medju me- 
kušce, pak se je obćenito mishlo, pa kao da je bilo izvan svake 
sumnje, da u Ijušturieah stanuje životinjica nalik sepii ili nau- 

tilusu. 

To mišljenje, da su kućice ostanci cefalopodnih kućica, 

dugo je vremena vladalo medju učenjaci. 

Breyn-ov naziv politalamia zadrža još i Linné. U 12 

izdanju svojega Systema Naturae navadja on u svemu 15 vrsti 

i slavlja ih u rod Nautilus i Serpula. Gotovo sva prva iztra- 

živanja ticala su se sredozemnoga mora. Boys i Walker bih 

su prvi koji su pisah o foraminiferah englezke obale. 



' D' O r 1) i K 11 y Alcide : Foraminifères fossiles du Bassin terliaire de 
Vienne. Paris 1840. str. 5. 

2 L e d e r m ü 1 1 e r Marl. Mikruskii])Ì5-clie Geiiiüls- und Augen-Ergutzungcn. 
Nuremberg 1763. , 



19 

Najobsežnijimi iztraživanji zadivio je sviet Abbé Sold an i, 
o kojem će još poslie biti govora. d'OVbigny smatra još naj- 
boljim djelo Njemaca Ficlitel-a i Moll-a: Testacea microsco- 
pica aliaque minuta ex generibus Argonauta et Nautilus ad na- 
turam delineta et descripta, Vindobonae 1803. 

Ni Guvier ni Lamarck niesu mnogo mienjali. Potonji 
skupi poznate mu kućice i opisa u svojem djelu. Glavna su mu 
bila iztraživanja fosilija parižkoga vapna K 

Blainville^ nazva Breyn-ove politalamije Cellulacea \ 
odieli ih od pravih nautileja. Prvi je on bio, koji je posumnjao, 
da su prijašnja opažanja prava. On je vidio na francezkoj obali 
živu miholu kojoj reče: J' ai vu la coquille d' une miliole 
vivante dans la collection de M. Castèlin, et j' en trouvé moi- 
méme une avec 1' animai fixe sur un Murex des còtes de la 
Manche. 

Sve do ovoga vremena bila je organizacija mikroskopskih 
politalamija malo poznata, a i obhka je bilo dosele razmjerno 
malo poznato. 

Tuj*se diže slavni učenjak Alcide Dessalines d'Orbi gny, 
(rodjen u Goneronu g. 1802., umro kao profesor paleontologijo 
u Parizu g. 1857). Taj veliki čovjek bio je prvi koji je dublje 
proniknuo u tajne ovih malenih praživa. On ih stade temeljito 
proučavati. On upozna i umnoži veliki broj poznatih oblika. 
On im poda prvi naziv for aminifera. On postavi politalamija 
kao poseban red sa šest razreda. Pa ipak i taj toli glasoviti i 
umni poznavalac foraminifera priključuje ih u svom epokalnom 
djelu velikoj skupini mekušaca i mnogo višim cefalopodam^ a to 
poradi njekojih sličnosti. 

D' Or bi gny predloži g. 1825. akademiji u Parizu svoje 
djelo: „Tableau méthodique de la classe des Céphalopodes. 
(U Annales des Sciences Naturelles. Tom VII. prvi put štampano). 
U tom djelu razlikuje d'Orbigny „Céphalopodes testaees" u tri 
skupine : 



' Lamarck J. B. Histoire Natur, des Aniniaux sans Vertèbres. Paris 2 
e<l 1835—1845. 

'' Blainville H. Ducrotay de. Faune l'raneaìse. Malacoznaires ou Ani. 
niaux Mollusques. Paris 1820—1830. 

^ D' Orbigny Alcide: Tableau méthodique de la classe des Céphalo- 
podes, précède d' une introduclion de Férussac. Paris 1826. str. 43. 



20 

les Gryptodibranclies, 
les Siphonifères et 
les Foraminifères. 
Dakle se još i ovdje ubrajaju foraminifere k cefalopodom. 
U istom tom prvom svom djelu dieli d" Orbigny foraminifere 
u 5 velikih porodica: 

les Stichostègues, 
les Enallostègues 
les Helicostègues 
les Agathistègues 
les Entomostègues. 
Ovu svoju diobu temelji on na rastu i geometrijskom na- 
mještaju kljetaka, koje sačinjavaju kućicu foraminifere. Ovo die- 
Ijenje dašto ne može danas više biti od prave vriednosti, premda 
ima i dandanas učenjaka, koji ga hvale. Da pako taj princip 
sam po sebi neodgovara svrsi, razlog je tomu, što se je sve više 
i više vrsti upoznavalo, što su se iztraživanja sve više i više raz- 
prostranjivala po čitavom svietu i napokon što se je unutarnji 
ustroj ovih živinica obreo učenjačkim očima. Svi ovi razlozi 
nuždno su zahtjevali, da se d' Orbigny- evo dieljenje napusti. 
Prvo djelo d'Orbigny-e vo temelji se na iztraživanju od 
kakovih 700 vrsti, od kojih je više od polovine bilo do njega 
neopisano. God. 1825. — 1826. izdao je na svjetlo 3 svezka „Mo- 
dèlles". God. 1839. opisa foraminifere na Kubi i kanarskih otocih, 
na obalah južne Amerike i parižke krede, g. 18Ì6. tercijarne 
bečke, a g. 1852. izdao je pregled fosilnih rodova. 

Istom od onoga trenutka, kad je sviet upoznao d' r b i- 
gny-eve spise, počimije nješto laglji studij foraminifera. 

Njegovi spisi, naročito njegovi opisi vrsti, pak i sistematski 
razpored imadu donekle još i dandanas vriednosti. 

Ali još je zanimivo nješto drugoga kod toga glasovitoga 
učenjaka. Gotovo nebismo vjerovali u kakove je zablude upao 
taj toli triezni i ozbiljni iztraživalac, kojemu inače nema na da- 
leko ravna. On je naime stvorio sam sebi posebno i čudno 
mnienje o ustroju mekoga tiela foraminifera. I tako je vidio 
posve jasno, da su ti stanovnici forami ni fernih kućica posve 
slični sipam (Tintenfische). I on liepo opisuje čitavo tielo ta- 
kove foraminifere. Tako veli da imadu tielo vreći nalično, kojini 
se nalazi kućica na otražnjem dielu. On razlikuje glavu od osta- 



21 

loga tiela, pak veli da je glava mnogo manja od ostaloga tiela 
Ovo tielo dapače može biti i pravim zaštitnikom glave, pak ju 
brani od opasnosti omotavši je sasvim, ako li bi to radi budi 
kojega mu drago razloga, bilo od potrebe za tielo. d'Orbigny 
nam pripovieda, da je glava u foraminifera veoma sitna i ma- 
lena pa da ima tentakule, koje okružavaju u okrug usta. 

Tako i slično tomu opisuje nam evo d'Orbigny stanara 
ljuštura, a njegov je ugled učenjačkim svietom vladao, te su svi 
u ono doba mislili to je cefalopod i baš ništa drugo nego 
cefalopod. Ta to je vidio d'Orbigny. Pa ipak, kako je poznato 
nema tielo foraminifera, a ma baš nikakove sličnosti sa cefa- 
lopodi. Ta ono je jednostanično i posve jednostavno. 

Eto to je i opet jedan od onih čudnih primjera, koji nam 
je dokazom, kako mnogo toga, što i veliki učenjaci vide ne mora 
baš uviek, da bude istina. A opet s druge strane pokazuje nam 
to, kako moramo biti oprezni u osudjivanju tudjih nehotičnih 
pogrešaka. Nama se danas čini upravo smiešnim, što je sve 
d' Orbigny-e va fantazija vidila, pa ipak ovo neće ni ne može 
potamniti njegove slave. 

Trebalo je, da proteče opet čitavih deset godina, prije no 
što se izmienilo ovo, tolikim auktoritetom utvrdjeno mišljenje. 
Trebalo je punih deset godina, da se je u obće usudio učenjak 
ustati protiv uvriežene bajke o cefalopodih, stanarih naših fo- 
raminifernih Ijušturica. 

Protiv Orbigny-eva pribrajanja ustade prvi F. Dujardin, 
koji je iztraživši vrsti Miliola, Vorticialis i Cristellaria opisao 
prvi tjelesa foraminifera, kao vrlo nizke organizme; kojim manjka 
vanjska koža i koji ne imadu posve nikakovih nutarnjih tje- 
lesnih organa. U jednoj sjednici akademije znanosti u Parizu, 
mjeseca lipnja g. 1835. izjavi on prisutnim akademikom, pozi- 
vajući se na svoja dugotrajna i pomna opažanja na najnižih or- 
ganizmih, da se je uvjerio, da izmedju mnogih arcela i ameba, 
te opet izmedju foraminifera postoji velika sUčnost, koja ga 
upravo sili, da te životinje spoji u jednu skupinu. On se 
je ujedno uvjerio, da posve vanjskim obličjem slične kučiće 
spadaju jedanput vrlo visoko organizovanu mekušcu — nauti- 
lusu, a drugi put vrlo jednostavnoga ustroja rizopodi forami- 
niferi — polistomeli. Dujardin je dakle u obće bio prvi, koji 
je dokazao, da foraminifere spadaju t. z. infuzorijam. Moram 



22 

Luj pridoiiieliiuti, da im je D uja r din dao opetnovo Rhisopoda. 
U obće se je ime fora mini fera mienjalo od učenjaka do učenjaka, 
a čini se da im ta povlastica nije ni danas prestala. Englez 
Gray prozva ih Nautilopliora i pribra im opet nautileje. Karl 
Menke' nazva ih opet, da bude malko promjene Trematophora, 
Deshayes pako: Polypoda. C. Gh. Ehrenberg nelitjede ih 
ubrojiti u infuzorije, već ih metnu u prvi razred svoga reda 
Bryozoa. Oko g. 1831. i 1839. bavio se je iztraživanjem fo- 
silnih ostanaka mikroskopskih organizama i to poglavito onih 
krede. Proučiv foraminifere vidio je on u njima komplikovani 
ustroj, tako je mislio da vidi crievo, ovarije i dapače vrečicu 
s jaji koja da visi izvana na ljušturi. 

Tako imamo i opet primjer kako i veliki učenjak, poznat sa 
svoje opreznosti i uma, može grdno zalutali ako mish, da je baš 
onako pravo kako on misK i nikada drugačije. A to bi još bilo 
i oprostivo, ali on je uztrajao kod toga svoga prvobitnoga 
mnienja i onda, kad su se dokazi protivnički sve više i više go- 
milah, dok on nije mogao pružiti baš nikakovih novih dokazala 
svojoj tvrdnji. On je uviek vidio u foraminiferah tielo višega 
ustroja, a ne samo puku protoplazmu bez crieva, bez želudca, 
bez organa. Njegova iztraživanja pokazuju se, rekao bih, više 
kao nazadak nego li napredak u proučavanju foraminifera. I to 
tim više što njegovo izučanje oblika podajo slabo koristi radi 
loših slika. Nije u ostalom čudo, da je tako veliki prirodoslovac 
kakov je bio u ostalom Ehrenberg, znao prikupiti oko sebe i 
pristaša. Tako su u to doba stajala dva protivna logora Ehron- 
berg-ov i Dujardin-ov. 

Potanje su iztraživah kućice: Williamson, Carpenter, 
Carter, Parker i Jones. Ovim Englezom, koji su se pogla- 
vito bavili ljušturom pridružio se je Max Schnitze, koji je iztra- 
živao meko tielo. Od velike znamenitosti bilo je njegovo djelo: 
„Ueber den Organismus der Polythalamien". 

On je konačno učvrstio naziv Dujardin-ov. 

Nije mi zadaćom, da ovdje nabrojim sve one pisce, koji su 
se od onoga doba bavili iztraživanjem foraminifera, a koji se 
brojem sve više množali. 



' M e n k e Carl, Theodor. Synopsis iiiethodica Molhiscoruiii generum 
oiimiuni el Kj)ecierum quae in Museo Menkeano adservanlur, Ed. 2. auc. et 
eniend. Pyrmonü 1830. 



23 

Carpe n ter' u svojem krasnom djelu: „Uvod u studij fo- 
raminifera" dieli cielu po vješt naučnog iztraživanja foraniinitera 
u četiri razdoblja. 

Prvi period traje do d'Orbigny-a (g. 1825.), kad ih je 
ovaj uz naziv foraminifera postavio kao posebni red. 

Drugi period traje do D u j a r din- a, kad je u akademiji 
znanosti g. 1885. prvi poveo rieč o jednostavnom tjelesnom 
ustroju foraminifera, koji da je bitno identičan onim ameba. 
Tim začimlje treći period i traje po Garpenter-u do izlazka 
djela prof. W. Williamsona g. 1847. 

S ovim potonjim „periodom" glasovitoga Engleza, koji je 
za cielo iz ljubavi napram svojem sunarodnjaku, htjeo sa nje- 
govim djelom začeti novi period, ja mislim, da se ne valja ni- 
pošto složiti, jer i uvaživajuć neprocjenive i bez sumnje vrlo ve- 
like zasluge W i 1 1 i a m s o n - o V e, mislim, da se neudaljujem od 
istine, kad velim, da ovo djelo nije opet od takove epokalne 
vriednote kakovo joj Garpenter pripisuje. Neznani zašto se nebi 
taj period protegnuo do Schnitze- a ili Brady-a ili radje do 
danas ? 



'■ Carpenter William B. Introduction to the Study of the Foraminifera 
London 1862. str. 5—9. 



Fosilne foraminifere. 

Velik broj fosilnih foramini fera, bezbroj kiića, koje kako 
sam spomenuo, stvaraju čitave brdine i pećine, i jest razlogom, 
da su se foraminiferami bavili osobito paleontolozi, te su ovi po- 
tonji i sistematsku nauku ovoga razreda unapredili. U najstarijih 
fosilifernih formacijah u kambriju i siluru a i devonu ima samo 
malo oblika foraminifera. 

Najstariji oblici dolaze u petrogradskom, sibirskom i škotskom 
siluru. Oni su najvećim dielom zlo uzčuvani, (oni iz Petrograda 
tek obilježeni glaukonitskom kamenom jezgrom), te spadahu ili 
foraminiferam sa kremenom kućicom Placopsilma, Saccamina 
ili stakleno-šupljikavom skupu Nodosaria, Lagena, Globigerina, 
Botalia^. 

U najnovije doba objavio je M. L. Gayeux^, daše fo- 
raminifere nalaze u prekambrijskih slojevih u Bretagni (koji se 
zato nepravom nazivlju azoičkimi). Ove foraminifere spadaju u 
Acervulinae, a kuće su im kremene. Inaće se najstarije forami- 
nifere nalaze još osim gore spomenutih mjesta najviše u sjevero- 
amerićkom piesku. 

U karbonskoj formaciji dolazi najednom vanredno obilna 
i bogata fauna foraminifera, n. pr. Saccamina, Nodosaria, Den- 
lalina, Textularia, Valvulina, NummiiUna, Fusulina Ud. Njeke 
foramifere kao Fusidma, Schwager ina, Saccamina, Endothyra, 
sastavljaju poćesto ćitave vapnene naslage i brdine. Mnogobrojne 



' Z i 1 1 e 1 Kuri A. von. Gnindzügo der Pakieontolngìe (Piiliioozoologie). 
München und Leipzig- 1895. 

- r. a y e u X L. Sur la presènce de rèàles de foratninifères <lans les 
lerrains prècambriens do Bretagne. Compiè rendu des sèances de la Sociètè 
Geologique de France 1894-. Juin. 



25 

lagenide (Noclosaria^ Dentalina) tekstu laride, rotalide i numilitide 
prate ove oblike, koje hridine grade, pak idu većim dielom i u 
permske naslage. Fussulinae, koje dolaze u karbonu u tako go- 
lemoj množini ograničene su što se tiče trajanja svojega života. 
One su ograničene na karbon i perm. Fusuline su upravo zna- 
čajka za karbon (Leitfossil). U triasu ima mnogo manje vrsti. 
Osobito dolaze globigerine. Usuprot su brojne vrsti u juri, dje- 
lomice još u kredi. U starijoj tercijarnoj dobi postizava razvoj 
svoj najbujniji cviet. Silene, goleme, orijaške skupine foramini- 
fera tvore čitave gore, a tuj dolaze i najveći i najsavršeniji oblici, 
nada sve ogromni numuliti, alveoline, orbituliti i miliolide. U 
mladjoj tercijarnoj dobi izumro je veći dio ovih orijaških oblika 
i faana foraminifera, dobiva pomalo karakter kakov još danas 
posjeduje. U nas u Hrvatskoj moram spomenuti, da od fosilnih 
foraminifera dolaze osobito u doljno eocenskom numulitnom vap- 
nencu kod Kosavine u Vinodolu: Nimmiulites pkinulata, (velike 
do 6 cm. u promjeru) ; N. coniplanata, N. prhniaeua, N. per- 
forata, N. granulosa. Iz istoga mjesta ima još AlveoUna, Orbi- 
toicles i Operculina Ova treća dolazi i u Banovini kao : Poly- 
stOiheUa, Amphistegina, Biiociiiina, TrUoculina, Quincpieloculina 
i Textiilaria^ zadnje se pojavljaju u badenskih ilovinah. Južno 
od Gline spominje Tietze u pješčenjaku NummuUtes lacusana 
Defr. Kompaktni piesak u Markuševcu sa mekušci kongerijskih 
slojeva koji poznajemo po radnji g. prof. Brusine^ ima u sebi 
osim mekušaca i drugih primjesa još i vehk broj foraminifera. Te 
je opisao u Glasniku naravoslovnoga družtva A. Franzenau^ 
Spomenuvši hotice ta dva tri imena, spomenuo sam gotovo sve, 
koji su o fosilnih foramiferah naše domovine i to mimogred pi- 
sali, a o recentnih, kako sam u uvodu spomenuo nije gotovo 
ništa pisano. 

No ako i nije pisano o foramini ferali, koje se nalaze s ove 
strane jadranskoga mora, to tiem niesam rekao, da nije u obće 
ništa pisano o foraminiferah jadranskoga mora. 



^ B r u s i n a. Die Fauna der Congerien Schichten von Agiam in Kroa- 
tien. Beitr. zur Palaeontologie Oester.-Ungarns und des Orients Wien 1894. 
p. 12-0. — Fauna fossile terziaria de Markuševec in Croazia. Glasnik hrvat- 
skoga naravoslovnoga družtva. Zagreh 1892. VII. godina. 

2 Glasnik nar. dr. God. VI. br. 6. Zagreb 1895. str. 249. 



26 

Zanimivo su u tom pogledu rieči poznatoga učenjaka Willi- 
ams on- a'. On veli doslovce ovo: „The abundance of these 
objects in the Adriatie early attracted the attention of the Ita- 
lian conchologists, and during the first half of the eighteenth 
Century the writings of Beccarius, Planchus, Gualteri, and Gin- 
nani had laid the foundations of their systematic study. But the 
most remarkable of these writers was unquestionably the Abbé 
Soldani, whose large works, with their profuse illustrations, are 
monuments of industry and entliusiasm. 

Zaista! Obilje foraminifera i njihovih oblika, koji se nalaze 
u jadranskom moru, potaklo je motrioce, da ih iztraživaju i pro- 
učavaju. Baš imena prvih iztraživača, koji su se foraminiferami 
bavili uzko su skopčana sa jadranskim morem. Valja mi dakako 
odmah ovdje spomenuti, da su to većinom stariji pisci, koji za 
nas i za današnji stepen znanosti ne imadu onaku važnost, kako 
bi to možda mnogi pomislio. Neimadu toliku važnost, bilo zato, 
što nijesu rabili Linné-ovu binomsku nomenklaturu, bilo zato, 
što su podali nepodpun iU nikaki opis vrsti i slike posve loše ili 
nikakove. Tako, da nam je danas doista često veoma nmčno, 
dapače kadikad upravo nemoguće odgonetati one vječite zago- 
netke, koje se kriju pod imeni dotičnih vrsti, imeni, koja čitamo, 
a ne znamo što znače, na što pokazuju i komu rodu, kojoj vrsti 
bismo ih pripisali, a da ljuto nezalutamo i nepogriešimo. Unatoč 
ovoj nestašici prave vriednosti, dužnost mi je, osvrnuti se na po- 
vjestni pregled. Dužnost mi je, da bar u krupnih crtah, u 
glavnom, prikazem trud i brigu onih ljudi, koji su svoj život po- 
svetili baš foraminiferam ili njihovom proučavanju. 



' W i 1 1 i am s o n W. Clrawford. On the Recent Foraminifera ot Greal 
Brilain. London 1858. str. VIII. 



Pregled literature jadranskog mora. 

G. 1739. izašlo je djelo Janusa Plancus-a (ili kako mu je 
bilo pravo ime Bianchi-a). Becca ri ima slavu, što je prvi od- 
krio foraminifere i iznjeo ih na svjetlo, ali Bianchi je bez 
sumnje onaj po kojemu ih je sviet bolje upoznao, jer je on bio 
prvi, koji ih je naslikao. Dakako, da je istina, on je tek nješto 
vrsti opisao, a i slike su mu vrlo loše, ali za ono vrieme bio je 
to očiti napredak. 

Prvi iztraživaoci našli su svoje ljušture gotovo sve u rimskom 
piesku. Vehki dio foraminifera, koje je Pl ancus opisao, smatrao 
je da su „corni d' Ammone". U ove je računao iibO/«7/ae, Crlstel- 
lariae, Polt/stomellae, te Nodosariae itd. 

Njegovo djelo imade naslov: 

Jani Planci Ariminensis, de Conchis minus notis Liber, cui 
accessit Specimen Aestus Reciproci Maris superi ad Litus Por- 
tumque Arimini. Venetiis, Anno 1739. Prvo je izdanje toga djela 
izašlo kako se vidi u Mljetcih sa pet bakroreznih pločica, te je 
njegov sadržaj upotrebio i Linné. 

Za jadransko je more ubilježio Janus Plancus sljedeće 
vrsti, kojim stavljam diagnoze uzpored. 

1) Gornu Hammonis Littoris Ariminensis vulgatissimum. Ri- 
mini, Lido di Venezia (Tav I. fig ABC pag. 8). Ovo je današnja 
Botalia Beccarli (L.). 

2) Gornu Hammonis Littoris Ariminensis minus vulgare 
orbiculatum, striatum, umbilico prominente ex quo striae et lo- 
comenta omnia prodeunt. Rimini (Tav L fig 2. DEF pag. 10). 
To je Polystomella crispa. (L). 

3) Gornu Hammonis Littoris Ariminensis tertium itd. (Tav 1. 
fig 3. GHI pag. 12). Rimini. Danas Cristellaria rotulata La- 
marck. 



4) Cornu Hanimonis Littoris Ariininensis. Quartum itd. (Tav 
I. fig 4. LMN \mg. 13). To je Gristellaria cassis d' Orbigny. 

5) Cornu Hainmonis Lit. Arim. erectiim minus vulgare 
laevissimum, siliquam Radiculae perlectissime referens. Rimini. 
(Tav. I. fig. 5. ABC pag. 14). To je Nođosaria racUcula Linné. 

6) Cornu Hammonis Lit. Arim. erectum, vulgare, striatum 
siliquam Raphanistri perfectissime referens. Rimini. (Tav L tig 6. 
DEFGH pag 15). To je Nođosaria raphanus Linné. 

7) Cornu Hammonis Lit. Arim. erectum, depressutn, stri- 
atum, vaginulam gladii referens. Rimini (Tav 1. fig 7. GHIL pag 
16. 82 j. To je Vag mulina legimien Linné. 

8) Cornu Hammonis Lit. Ariminensis erectum globosius. 
(Tav. II. fig III. DEE pag 16). Rimini. To je Nođosaria lacvi- 
gata d'Orb. 

9) Operculum minimum Lit. ariminensis durissimum de- 
pressum, Cornu Hammonis quodammodo referens. Rimini (Tav 
III. fig 1. ABC pag. 18). To je Operculina complanata Defr. 

10) Conchula minima Litoris Ariminensis arcte in se con- 
torta, albissima, laevissimaque, extrinsecus Concham Veneream 
referens (Tav ìì fìg 1. ABC pag 19). Riinini. To je Mlliolina 
semimdmn Lin. 

11) Corpora rotunda minima vulgatissima Lit. Ariminenssis. 
An Echini cjuoddam genus (Tav II fìg 4. DEF pag 19). Ritnini. 
To je Orbuliua universa d' Orb. 

12) Conchula minima Lit. Ariminensis altera parte albis- 
sima semen Milii perfectissime referens. Rimini (Tav II. 'iig 6. 
GHI pag 23). To je BilocìiUna buUoides d' Orb. 

Drugo je izdanje ovoga djela izašlo 21. godinu posile pr- 
voga izdanja, dakle g. 1760 i to sa dvostrukim dodatkom, po- 
množano sa njekoliko pločica. U to je doba bio Plancus pro- 
fesorom sveućilištnim u Sieni, ali svoje djelo izdao je u Rimu. 

G. 1742. izašlo je djelo : Index Testarum, Conchyliorum quae 
adservantur in museo Nie. Gualtieri et methodice distributae 
exhibentur Florentiae 1742 fol. Pisac toga djela bio je Nikola 
Gualtieri konhiolog r. 1688 umro kao tjelesni liečnik velikoga 
vojvode toskanskoga u Fiorenci 1744. dakle dvie godine posile 
no što je izašlo ovo djelo. Fichtel i Moli govoreći o njegovom 
djelu bez sumnje su odviš strogi, kad vele o njemu, Le der mili- 
le r-u Martin i-u, da se ne mogu uračunati u napredne iztraži- 



29 

vače, jer da imadu većom stranom samo kopije iz drugih pisaca, 
a gotovo ništa svojega^ Čini se da je već i onda bilo u običaju 
navaljivati na zaslužne pisce, da se tako na jeftini način i lako 
stekne slava ozbiljnoga iztraživača. Ima se to u ostalom pripisati 
tomu, što je sam Gualtieri spomenuo o svojih foraminiferah 
„Hae Testae omnes minimae humanissime communicatae mihi 
fuerunt ab eruditissimo Jano Fianco". 

One foraminifere, koje je Plancus označio pod imenom 
corni (T Amnione nazivlje Gualtieri Ammonia. Ono što na- 
zivlje Plancus Cornua Ammonis erecla odgovara onom što G u al- 
tieri zove Orthoceras. Ovo su vrsti, koje Gualtieri spominje 
za jadransko more, odnosno riminski piesak : 

1. Tubulus marinus inregulariter intortus vermicularis. Ind. 
Test tav. X. tig S. To je MilioUna semimiluni Linné. 

2. Nautilus minimus Ind. T. tav. XIX. f. A. F. Ovo je da- 
našnja Pohjstomella crispa. 

3. Nautilus minimus non umbilicatus (tab. XIX. fig BB). 
To je CristeUaria cultrata Montfort. 

4. Nautilus minimus, non umbilicatus costa acutissima mar- 
ginata, margine tenuissimo quatuor angulis acutis veluti .... 
(Tab. XIX. fig GG) = Gristellaria calcar Brady. 

5. Ammonia unita Ind. tav. XIX. ::= Rotalia Beccarli L. 

6. Orthoceras minimum itd. Index. Test tav. XIX. fig L. Ovo 
je danas Nodosarla rapìianns. Linné. 

7. Orthoceas Index tav. XIX fig. M. Danas VaginuUna 
legtimen d'Orb. 

8. Orthoceras minimum, siplmnculo axem transeunte, lente 
decrescens, thalamis amplioribus, aliquantulum inflexum .... 
tav. XIX. fig. N. To je Nodosaria obliqua Brady. 

9. Orthoceras minimum, siphunculo axem transeunte, lente 
decrescens, obscure striatus, in thalamorum commissuris veluti 
fasciis cinctum, candidum (tab. XIX. fig 00). Ovo je Nodosaria 
fascia Linné. 

10. Orthoceras minimum, lentissime decrescens, thalamis, 
cylindricis superextantibus siphonem amphssimum axi concen- 
tricum ad aequalia intervalla anulariter ambientibus, candidum. 
(Tab. XIX. fig R R S). Ovo je po F o r n a s i n i-u (čije djelo treba kao 



1 Fichtel L. i C. Moli Testacea microscopica. Wien 1803. str. VII. 



30 

vrlo liepo za Plancus-a i Gualtieri-a spomenuti). Nodosaria 
culus Lamarck. Po ovoj je slici Linné utemeljio svoj Nautilus 
Siphimculus. 

G. 1755. izašto je djelo Ginanni-a. 

Grof Giuseppe Ginanni Ravenjanin, poče se na savjet 
svoga liečnika profesora Valisnieri-a, da izlieči svoju hipohon- 
driju, baviti sa prirodnim! znanostmi. To ga i zbilja ozdravi. Nje- 
govo obilno djelo o testaceah, zoofitih i morskih rastlinah Adrije 
izašlo je sa 93 bakrorezne, al dakako loše pločice. Naslov mu je : 
Opere postume del conte Giuseppe Ginanni Ravennate, Tomo primo 
nel quale si contegono cento quattordici piante che vegetano nel 
Mare Adriatico, da lui osservate e descritte. In Venezia 1755. 

Dvie godine posile izišao je drugi svezak toga djela. Po- 
četak naslova kao gore: Tomo secondo, nel quale si contegono 
testacei marittimi paludosi e terrestri dell' Adriatico e del terri- 
torio di Ravenna da lui osservati e descritti. In Venezia 1757. 

Ali u ovom djelu negovori ništa o foraminiferah, gto nije 
već Plauens, kojega navodi — izrekao. 

G. 1760. Glasoviti Padovanac Vitaliano Donati iztra- 
živao je oko g. 1750. obale dalmatinske. Od njega je izašlo ma- 
leno djelce u Mletcih : Saggio della Storia naturale marina dell' 
Adriatico. Venezia 1750 mali folio. Isto je djelce izašlo u fran- 
cezkom i njemačkom jeziku. 

To djelce ima 10 bakroreznih ploča, a od ovih samo 4 
ploče bilja i 6 zoofita. foraminiferah našega mora ne govori. 
To je i onako slabi pokus iztraživanja naše faune, koji ovdje na- 
ročito spominjem, jer spada medju one riedke, koji su se ticali 
baš naše obale. Donati bi bio bez sumnje svoja iztraživanja na- 
stavio, da nije umro u perzijskom zaljevu na povratku sa naučnoga 
puta, koji je učinio podporom sardinskoga kralja u Siriju, Pa- 
lestinu i Egipat. Svi se njegovi rukopisi i zbirke izgubiše, a osim 
toga stiže ga iza smrti kleveta, da je putne novce za sebe za- 
držao, pak se tako liepo nastanio negdje na iztoku. 

Ova posljednja dvojica priznatih i uvaženih prirodoslovaca 
iztraživača faune jadranskoga mora, nije nam dakle ništa o-fo- 
raminiferah nova na svjetlo izniela, pak se tako ni no ćemo vL-^o 
na njih da osvrćemo. 

Od 1789. — 1899. izlazilo je djelo Soldani-a. Ambrozij Sol- 
daiii iodio se je u Prato- Vecchio u Toskanskoj g. 1730. Voć za 



31 

rana udje u red sv. Romualda, gdje se je bavio velikom mar- 
Ijivošću i divnom uztrajnošću sa prirodnim! znanostmi, na poseb 
sa geologijom te izpitivanjem i izučavanjem mikroskopskih Iju- 
šturica. Mnogo je dana a i noći probavio proučavajući foramini- 
fere, pak je vanrednim uspjehom znao pobuditi pozornost svojih 
suvremenika na svoja djela. Tako je stekao zaštitu velikoga tos- 
kanskoga vojvode. Ovaj ga je poradi velikih zasluga za znanost 
imenovao profesorom matematike na Sienskom sveučilištu. Od 
svih strana čašćen, bio je kasnije imenovan i dosmrtnim tajnikom 
akademije fiziokritika u Sieni. Mnogo se je bavio i meteorologijom. 
Uz ova javna odlikovanja bio je odlikovan i od vlastitoga reda. 
Tako je postao gjeneralom reda Kamalduenžana. Umro je 14. 
srpnja 1808. u Florenciji. 

njemu piše Garpenter'): „By far the most elaborate of 
ali the older contributions to the study of Foraminifera were 
contained in the works of S o 1 d a n i (G. GI) on the recent and fossil 
Shells of the Mediterranean an its shores. These works, the pro- 
duct of long — contìnued and care fui research, added very lar- 
gely to the knowledge previously existing of the microzoic forms 
belonging to this group, of wliich a vast number (many of them 
only entitled to rank as varieties) are figured, usually with such 
accuracy as to admit of being at once recognised; but from the 
binomial nomenclature not having been adoptet by the author, 
bis materials were not rendered so available as they might bave 
been to subsequent systematists, and many of the types well fi- 
gured and described by him bave received a multitude of Sy- 
nonyms at the hands of bis successors". 

Uza sve zasluge Soldani-eve ne može njegovo djelo danas 
igrati onakove uloge, kakovu bi imalo, da je učeni pisac prisvojio 
onakvu binomičku nomenklaturu, kakovu je na sreću znanstvene 
zoologije uveo genijalni Linné. 

Djelo Soldani-evo ima sljedeći naslov: 

„Testaceographiae ac Zoophytographiae parvae ac microsco- 
picae" ima 2 knjige, a izašlo je u Sieni od g. 1789—1798. Ovo 
krasno djelo ilustrovano je sa 2i28 tablica. 

Žahbože niesam ja to djelo uz sve nastojanje i brigu mogao 



*) Garpenter : Introduclion to tlie study oflhe furairiinifern. London 1S()2. 
str. 3. 



32 

dobiti u ruke, pak se nebi mogao osvrnuti nanj, da nije izašla 
vrlo poučna razprava F o r n a s i n i-eva o foraminiferah naslikanih 
kod Soldani-a. 

Ovakovo je djelo od prieke nužde bilo, a ne jedanput spo- 
menuo je potrebu takove knjige prof. Silvestri. Od 170 vrsti i 
odlika nabrojenih 83 živu po Soldani-u u toskanskom moru, to 
jest u Livornu, Portoferraju, na otoku Giglio i drugdje; 23 vrsti 
se nalaze fosilne u toskanskom piesku, 18 ih se nalazi na ri- 
minskoj obali. Žalibože nije naposeb označeno jadransko more, već 
sa tirenskim zajedno, tako da ostaje sumnja jeli dotične foramini- 
fere potiču iz obiju mora ili pako samo iz jadranskoga ili samo 
iz tirenskoga. 

U svakom slučaju ovaj je popis uslied toga mnogo veći, 
sadržaje više vrsti no što bi smio i ne služi nam za ravnanje. 
Mi si dakle ne možemo po njemu stvoriti mnienje, koje forami- 
nifere jadranskoga mora jest za pravo Soldani poznavao. To 
se dašto mora žaliti, može naslućivati, ali ne dade izpraviti. 

Nepreostaje drugo, nego da ih ovdje sve nabrojim po redu 
i to ponajprije one, za koje je Soldani zabilježio jasno, da ih 
je kod Rimina našao, a onda one pomiešane. 

Kod Rimina veli F o r n a s i n i po Soldani-u da su se našle 
ove vrsti: 

1. Bilocuhna elongata d'Orb. 

2. „ depressa d'Orb. 

3. Triloculina gibba d'Orb. 

4. Bigenerina laevigata. 

5. Schizophora pennatula Batscli 

6. „ pupa d'Orb. 

7. Clavulina communis d'Orb. 

8. Bulimina aculeata d'Orb. 

9. Nodosaria clava Micht. 

10. „ raphanislrum Lin. 

11. Dentalina substriata d'Orb. 

1 2. MarginuUna laevigata d'Orb. 

13. „ lituus d'Orb. 

14. „ costata Batsch. 

15. Cristellaria italica Defr. 
IG. Uvigerina pygmaea d'Orb. 
1 7. Orbulina universa d'Orb. 



vrsti 



33 
U moru jadranskom i u tireiiskom našao je Soldani sljedeće 



1. Spiroloculina depressa d'Orb, 

2. , nitida d'Orb. 

3. „ rotundata d'Orb. 

4. „ plicata d'Orb. 

5. Triloculina tricostata d'Orb. 

6. „ Brongniarti d'Orb. 

7. Quinqueloculina reticulata d'Orb. 

8. Textularia sagittula d'Orb. 

9. „ Soldanii Forn. 

10. „ gibbosa d'Orb. 

11. Gaudryina badensis Reuss. 

12. Nodosaria Soldanii d'Orb. 

13. „ scalaris Batsch. 

14. Dentalina farci tnen Sold. 

15. „ Verneuili d'Orb. 

16. „ mucronata Neug. 

17. , carinata d'Orb. 

18. „ aciculata d'Orb. 

19. „ corni ćula d'Orb. 

20. Gristellaria auris Defr. 

21. Polymorphina compressa d'Orb. 

22. „ Soldanii d'Orb. 

23. Dimorphina tuberosa d'Orb. 

24. Globigerina helicina d'Orb. 

25. Rotalia Beccarli Linnè 

26. „ italica d'Orb. 

27. „ ammoniformis d'Orb. 

G. 1792. Gotovo najviše ima zahvaliti stara jadranska zoolo- 
gija opatu Giuseppe Oliv i- u iz Chioggie. Osim više omanjih 
djela izda g. 1792. svoju knjigu Zoologia Adriatica, od koje je 
izašao samo prvi dio. On je na veliku štetu znanosti umro u 
26. godini na proljevu krvi. Vieće mu je rodnog mjesta podiglo 
u glavnoj crkvi spomenik. — Što se tiče foraminifera ni on nije 
daleko došao. 

Zaslužni dakle opat Josip Olivi u svojoj knjizi jadranska 
zoologija u odielu Vermes spominje: 



34 

Nautilus crispus Linn. sp. 275. 

N. testa spirali, apertura semicordata, anfraclibus con- 
tiguis geniculis crenatis. 

Nautilus Beccarli Linn. sp. 276. 

N. testa spirali, apertura obovata, annfractibus contiguis 
torulosis, geniculis insculptis. 

Abitano entrambi probabilmente sopra produzioni animali, 
e vegetabili in vicinanza alla spiaggia occidentale, alla quale ven- 
gono le minute spoglie fra i tritumi e 1' arena. 

Stefano Ghiereghini vrlo uvaženi zoolog, koji se je rodio 
g. 1745. u Chioggi u zavičaju većine jadranskih zoologa, a koji 
je umro 4. septembra 1820., napisao je djelo: „Descrizione de' 
crostacei, de' testacei, e de' pesci che abitano le lagune e golfo 
Veneto, rappresentati in figure, a chiaro-scuro ed a colori". Kako 
je ovo djelo ostalo u rukopisu, nebi se za pravo morao nanj 
osvrtati. Unatoč tomu, čini mi se, da ne će biti s gorega, da i to 
zabilježim, da mi bude tako povjesni pregled što podp uniji. 

Ghiereghini je dakle spomenuo sljedeće foraminifere, koje 
da se nalaze u jadranskom moru. Brojevi, koji su izpred imena 
znače njegov red. 

1) 495—496 Nautilus crispus L. 

2) 497—498 Nautilus plicatus Ch. 

Testa spiralis, subconvexa, aeque umbilicata, apertura sub- 
cordata ab urabilico ad periferiam triginta plicis incurvalis ra- 
diata atque circularibus striis transversium donata. Trovato fra 
il sedimento delle spiagge. 

3) 499—500 Nautilus Beccarli L. 

4) 1227—1228 Serpula seminulum L. 

Pošto rukopisa niesam imao u ruci mogu to zabilježiti po 
djelcu dr. Narda^ G. profesor S. Brus ina napisao je jasnu i 
liepu sinomiju Ghierighini-u, koja odgovara napredku znanosti 
i popunjuje Narda^ On veh, da je prva Pohjslomella crispa L. 



* Nardo Giov. Domenico: Sinonimia moderna delle specie registrate 
ncir opera intitolata: Descrizione de' Crostacei, de' Testacei e de' Pesci che abi- 
tano le lagune e Golfo Veneto rappresentati in figure . . . del Abate Stelano 
Ghiereghini Ven. Glodiense. Venezia 1847. 

' B r u s i n a. Prinesci malakologiji jadranskoj izvadjcni iz rukopisa „De- 
acrizio de crostarci itd.* Zagreb 1870. (Prestampano iz XI. knj. Rada jug. 
sk. zn.). 



35 

tom kako ja mislim ne može biti dvojbe pomislimo li, kako je 
upravo ta vrst poznata i raširena u našem moru. Za treću veli, 
da je to Rolalla Beccarli^ a za četvrtu napominje samo da 
spada u foraminifere, al ne veli koja. Za drugu ne može dakako 
drugo ništa reći, jer je Ghiereghini-eva oznaka po Linné-evom 
sustavu odviš kratka i po tom nerazumljiva. Nardo nije pako za 
nijednu foraminiferu označio ništa, niti joj je dodao svoju diagnosu. 

Ja mogu samo tomu dodati, da je Serpula seminuhim L. 
zbilja foraminifera i to bilo zato što je Linné g. 1767. u svom 
Syst. Nat. 12 izd. na str. 1264. opisao pod tim imenom, a imala 
bi biti MiUolina semimilum Will., bilo zato što g. prof. Brus i na 
jamči za to u rečenom spisu. 

G. 1803. izašlo je djelo Fichtel-a i Moll-a: „Testacea mi- 
croscopica aliaque minuta ex generibus Argonauta et Nautilus 
ad naturam delineata et descripta a Leopoldo a Fichtel et Jo. 
Paulo Carolo a Moli, cum 24. tabulis aeri incisis, — Microsco- 
pische und andere kleine Schalthiere aus dem Geschlechtern 
Argonaute und Schiffer. Wien 1803. Ova dva iztraživača složila 
su se četiri godine prije no što su izdah svoje djelo, da iztra- 
žuju foraminifere, pak su odlučih, da izdadu bakroreze. Posljedak 
ove zajednice bio je, da su „skupih do 500 slika bilo vrsti bilo 
odhka", kako sami vele u predgovoru svojega djela. Od ovoga 
rada bilo je spomenuto djelce prvi plod, gdje su prikazali Ar- 
gonauta ili kako su ga oni prozvali latinski Nautilus, njemački 
Schiffer. 

Oni spominju u jadranskom moru: 

1. Nautilus crispus današnja Polystomella crispa L. 

2. Nautilus strigilatus. Patria : copiose ad Po ville prope Novi 
in littorali Austriaco maris adriatici. 

3. Nautilus Calcar Varietas a, /?, /, e, i], ó, Patria mare 
adriaticum, to je današnja Cristellaria calcar, Linné. 

4. Nautilus papillosus današnja Cristellaria papillosa Parker 
and Jones 1860. 

ó. Nautilus Spengleri, sada Calcarina Spengleri, Linné. 

6. Nautilus Faba. Za ovoga veli, da je domovina Ijušturni 
pješak poglavito riminske obale, pa i na drugih mjestih jadran- 
skoga i sredozemnoga mora. 

7. Nautilus Scapha. Ovo je današnja Nonionina scapita 
Fichtel et Moll. 



36 

8. Nautilus Melo == Der Melonen-Schiffer. Ovo je današnja 
Alvcolina melo Fichtel et Moll. [Ovo je već eto druga forami- 
nifera za koju naročito spominje, da se nalazi na našoj obali, jer 
veli, da se nalazi na obali jadranskoga mora i to kod Dujna ili 
da doslovce citiram: „colore albo in lapide suillo (vulgo mar- 
more) nigro ad Duìnum in litorali Austriaco maris adriatici", 
(str. 122. spomenutoga djela). 

G. 1826. Tako sam došao svojim nabrajanjem i do A. D. 
d'Orbigny-a. njemu sam već napred govorio obćenito, spo- 
menuvši ga kao čovjeka, koji je zaslužan po izučavanje forarai- 
nifere. Sad mi je ponovno dužnost, da se nanj osvrnem, jer se 
bavio i foraminiferami jadranskoga mora. On sam veli : „11 en 
existe des myriades sur tous les bords de mer; les còtes de 1' 
Océan européen sont peu riches en espèces et elles y sont très- 
petites. Les bords de la mer Adriatique paraissent 
è tre les plus favorisés sous ce rapport; on y trouve 
des genres et des espèces variés et d' une taille plus grande'. 
Na drugom mjestu istoga djela veli: „plusieurs espèces présentent 
des analogues vivans dans des pays trés-éloignés; d'autres, celles 
de la mer Adriatique ont des analogues fossiles absolutement 
semblables dans les environs de Sienne, ce qui est assez remar- 
quable". (str. 81). „Au plus une centaine d'espèces étaient bien 
connues jusq' à présent ; nous en avons beaucoup augmenté le 
nombre, puisque nous présentons six à sept cents espèces bien 
distinctes" (str. 82). 

d'Orbigny nam je u svojih dielih podao i slike foraminifera. 
Kako su njegovi nazivi mnogi već zastarjeli, njegova imena bez 
opisa, to bi bilo danas upravo nemoguće saznati za pravo zna- 
čenje njegovih foraminifera. Da unatoč tomu možemo ipak upo- 
znati, koje je on vrsti mislio, tomu poglavito pomažu slike. 

Ja sam se potrudio, da u koliko je iole moguće sastavim 
čim točniji popis svih foraminifera, koje je d'Orbigny u svom 
djelu spomenuo, da se nalaze u jadranskom moru. Uza to gdje 
sam mogao pridodao sinonim, da će potanji iztraživači odmah naći, 
što je bila dotična vrst d'Orbigny-eva. U tom poslu služio sam 
se kao poglavitimi pomagali, Brady-em, Fornasini-em i dr. 



' (l'Oihigny: T;il)l('.'m métliodique de la das-e des Géplialopodes . . . 
(Extrail des Aonales des Sciences d'Histoiie Naturelle. Janvier 18Ž6. Paris 1826. 
8 sir. 81. 



37 



d'Orbigny opisivajući foraminifere jadranskoga mora, nije 
se, a ma baš ništa obazirao na krajeve naše hrvatske obale. 
Ona je ostala i dalje netaknuta. 

Kako sam već prije natuknuo, d'Orbigny-e vo djelo na- 
prama današnjemu položaju znanosti već je zastarjelo. On je 
spomenuo mnogo više vrsti nego ih u istinu ima, nego što su 
t. ZV. dobre vrsti. Dogodilo mu se je to i tako, da je mlade fo- 
raminifere opisao kao posve novu vrst, posve drugu od starih, 
pa i radi dimorfizma. Uza sve to, izcrpivši njegovo djelo i pro- 
tumačivši ga tako treba, čitalac će dobiti liepu sliku onostrane 
obale jadranshoga mora. 

Foraminiferna je fauna naše obale slična, ako i ne posve 
identična, onoj talijanske obale, kako se može uviditi iz mojih 
opažanja, koja shede, zato mislim, da ovaj moj posao neće biti 
bez zanimivosti, za one, koji će se još baviti foraminiferami na- 
šega mora. 

Mislim, da će taj posao biti tim praktičniji po njih, što 
danas djela d'Orbigny-e va više nije tako lako dobiti. 

d'Orbigny navadja sljedeće foraminifere, kao stanovnice 
jadranskoga mora. 



d'Orbigny: 

I-e Familie. Les Stichostègues. 

Genre I-er Nodosaria Lam. 

I-er sous-genre Les Glandulines. 

1. Nodosaria laevigata d'Orb. 
Pl. 10. fig. L 2. 3. Sold. 2. 
tab. 118. fig. E. p. 115. 

2. N. glans d'Orb. Modèles 
no 51. Ill-e livraison 

Il-e sous-genre. Les Nodosaires 
proprement dites. 

3. N. Radicula Linné. (Modèles 
N. 1. l-re liv.) Nodosaria 
radicula Lam. 

4. N. brevis d'Orb. 

5. N. elongata d'Orb. 



Sadanje ime: 



= N. (Glandulina) laevigata 
d'Orb. 

= N. comata Batsch. 



= N. radicula L. 



38 



d' O r b i g n y : 

G. N. hirsuta d'Orb. 

7. N. lamellosa d'Orb. Pl. 10. 



fig. 4. 



6. 



8. N. scalaris d'Orb. Sold. 2. 
tab. 94. %. 5. 

9. N. oblonga d'Orb. 

10. N. sulcata d'Orb. Sold. 2. 
tab. 127. fig. C. 

11. N. fascia Lam. 

12. N. costata Montagu. 

13. N. gibba d'Orb. 

14. N. undulata d'Orb. 

15. N. Rapa Lam. 

Ill-e sous-genre. Les Dentalines 

16. N. communis d'Orb. Sold. 

2. tab. 105. fig. O. var. a 
Nautilus rectus Montagu. 

17. N. obliqua d'Orb. Modèles 
no 5 1-re livre. Sold., 2 tab. 
107,fig. ff., ettab. 105, fig. V. 

18. N. arcuata d'Orb. Sold. 2. 
tab. 97. fig. ee. p. 92. 

19. N. carinata d'Orb. Sold. 2. 
tab. 105. fig, N. p. 98. 

20. N. Scorpionus Montf. Sold. 

3. tab. 162. fig. K. 

21. N. aciculata d'Orb. Sold. 2. 
tab. 105. fig. L. p. 97. 

22. N. Ferussaci d'Orb. 

23. N. Guvieri d'Orb. Sold. 2. 
tab. 103. fig. L pag. 97. 



Sadanje ime; 

= N. hispida d'Orb. 

= N. raphanus var. Brady. 

=- N. raphanus var. Brady. 



= 9 



N. scalaris Batsch. 

? 
? 
? 
? 
N. raphanus var. Brady. 



= N. communis d'Orb. 

=-^ N. mucronata Neugeb. 

:--= N. (Dentalina) arcuata d'Orb. 

= N. (Dentalina) carinata d'Orb. 

=:^ ReophaxscorpiurusMontfort 

= N. (Dentalina) aciculata 

d'Orb. 
-= ? 
= N. (Dentalina) obliqua Linné 



V-e sous-genre. Les Mucronines 
d'Orb. 



24. N. hasta d'Orb. 



= ? 



39 



d' r b i g n y : 
Genre IL Frondicularia Defr. 

25. Frondicularia rhomboidalis 
d'Orb. Modèles. Nro. 3. 1-re 
livraison. 

26. Fr. alata d'Orb. Sold. 4. 
tab. 1. fìg. C. pag. 13. 

Genre III. Lingulina d'Orb. 

27. Lingulina alata d'Orb. Sold. 
2. tab. 99, fig. N. p. 94. 

28. L. Soldanii d'Orb. ; Sold., 2. 
tab. 108, fig. EF, p. 99. 

Genre IV. Rimulina d' Orb. 

29. R. glabra d'Orb., Modèles, 
nro. 53, Ill-e livr. 

Genre V. Vaginulina d'Orb. 

30. Vaginulina elegans d'Orb. 
Modèles nro 54. III. livr. 

31. V. Legumen Linné. 

32. V. striata d'Orb. Sold. app. 
tab. 6. fig. N. p. 141. 

33. V. tricarinata d'Orb. Mo- 
dèles nro 4. 1-e livraison. 

34. V. undata d'Orb. 

35. V. costata d'Orb. 

36. V. marginata d'Orb. Sold. 
2. tab. 103. fig. M. 

37. V. caudata d'Orb. Sold. 4. 
tab. 1. fig. FG., p. 14. 

Genre VI. Marginulina. 

38. M. Raphanus Lin. Modèles 
nro. 6. 1-re livr. Pl. 10. fig. 

7. 8. 



Sadanje ime: 
= Frondicularia alata d'Orb. 

= Fr. alata d'Orb. 

= Lingulina alata d'Orb. 

= BigenerinapennatulaBatsch. 

= 9 



= Vaginulina margaritifera. 

Batsch. 
= V. legumen Linné. 
= V. striata d'Orb. 

= Rliabdogonium tricarinatum 

d'Orb. 
= ? 
= ? 

-= Vaginulina marginata d'Orb. 
= Vaginulina caudata d'Orb. 



Marginulina costata Batsch. 



40 



d' O r b i g n y : 

39. M. bifurcata d'Orb. 

40. M. cylindrica d'Orb. 

41. M. hirsuta d'Orb. Sold. 2. 
tab. 101. f. 11. a. 00. 

42. M. Cornucopiae d'Orb. 

43. M. sublituus d'Orb. Sold. 2. 
tab. 104. fig. F. G. p. 98. 

44. M. laevigata d'Orb. Sold. 2. 
tab. 100. fig. BB. CG. p. 95. 

45. M. Lituus d'Orb. Sold. 2. tab. 
106, flg. aa. bb. pag. 99. 

46. M. lobata d'Orb. Sold. 2. 
tab. 117. fig. P. p. 115. 

Genre VII. Planularia Defr. 

47. Planularia Gymba d'Orb. 
Modeles nro 27. 11 livr. Pl. 
10. fig. 9. 

48. Pl. auris d'Orb. Sold, sous le 
nom d'Orthoceras Auris 2. 
tab. 104. fig. A. p. 98. 

II. famille Enallostègues d'Orb. 

Genre I-er Bigenerina. 
I. sous-genre. Les bigénérines. 

49. Bigenerina Nodosaria d'Orb. 
pl. 11. fig. 9—12. Modeles 
nro 57. Ill-e livr. 

50. B. truncata d'Orb. 

51. B. laevigata d'Orb. Sold 2. 
p. 96. tab. 103. fig. D. 

Genre II. Textularia Defr. 

52. Textularia obtusa d'Orb. 
Soldani 2. tab. 127. fig. H. 
p. 118. 



Sadanje ime : 



= Marginulina hirsuta d'Orb. 

= ? 

= M. raphanus var. 

= M laevigata d'Orb. 

-= M. lituus d'Orb. 

— M. lobata d'Orb. 

= Gristellaria cymba d'Orb. 
= Gristellaria cymba, var. auris 



B. nodosaria d'Orb. 



B. laevigata dOrb. 



= T. gibbosa d'Orb. 



41 



d' r b i g n y : 

53. T. laevigata d'Orb. Sold. ± 
p. 119. tab. 132. fig. L. M? 

54. T. punctulata d'Orb. Sold. 
4. app. p. 141. tab. 7. fig. E. 

55. T. digitata. 

5G. T. gibbosa d'Orb. Modèles 
nro 28. 11-e livr Sold. 2. 
tab. 132. flg. I. K. p. 119. 

57. T. oviformis d'Orb. 

58. T. pygmea d'Orb. Modèles 
nro 7. 1-re livraison. 

59. T. aciculata d'Orb. pl. II. 
füg. 1. 2. 3. 4. 

60. T. angularis d'Orb. 



61. 


T 


carinata d'Orb. 




62. 


T. 


echinata d'Orb. Sold. 


2, 




P- 


118. tab. 127. flg. K. 




63. 


T. 


caudata d'Orb. Sold. 


2. 




P- 


119. tab. 132. fig. G. 




64. 


T. 
P- 


tuberosa d'Orb. Sold. 
39. tab. 14. flg. H. 


4. 



Sadanje ime: 
T. gibbo.sa d'Orb. 



T. oribossa d'Orb. 






T. gibbosa d'Orb. 



T. gibossa d'Orb. 
T. pygmea d'Orb. 

T. aciculata d'Orb. 



T. carinata d'Orb. 

? Bulimina aculeata d'Orb. 



T. gibbosa d'Orb. 



Genre III. Vulvulina d'Orb. 

65. Vulvulina Capreolus Defr. 
d'Orb. pl. II. fig. 5—8. Mo- 
dèles nro. 59. Ill-re livr. 

66. V. Pupa d'Orb. Sold. 2. p. 
99. tab. 108. fig. uu xx. 



= Bigenerina capreolus d'Orb. 



== Grammostomum pupa d'Orb. 



Genre V. Polymorphina. 

I-e sous-genre. Les Polymorphines. 

67. Polymorphina Soldanii d'Ob. 
Sold. 2. p. 99. tab. 107. 
fig. nn. 



= P. Soldanii d'Orb. 



42 



d' Orbigny : 

II. sous-genre. Les Guttulines. 

68. G communis d'Orb. Modeies 
nro 62. Ill-e livraison p. 12. 
flg. 1. 2. 3. 4. 

69. G, caudata d'Orb. 

70. G. lucida d'Orb. 

71. G. laevigata d'Orb. 

III. sous-genre. Les Globulines 

d'Orb. 

72. Gl. gibba d'Orb. Modeies 
nro 63. III livr. 

73. Gl. ovata d'Orb. Sold. 2. 
tab. 132. flg. gg. 

74. Gl. translucida d'Orb. 

Genre VII. Spheroidina d'Orb. 

75. S. bulloides. d'Orb. Modeies 
nro. 65. Ill-e livraison. 



Sadanje ime: 



Polymorphina conimunis 
d'Orb. 



Polymorphina gibba d'Orb. 
Polymorphina ovala d'Orb. 

? 



Sphaeroidina bulloides 
d'Orb. 



Ill-e Familie. Héhcostègues d'Orb. 

1. section, Turbinoides d'Orb. 

Genre I. Glavulina d'Orb. 

76. Gl. communis d'Orb. 

Genre II. Uvigerina d'Orb. 

77. Uvigerina nodosa d'Orb. Sold. 
2. p. 118. tab. 126. fig xx. 
yy. zz. A.B. 

Genre III. Bulimina d'Orb. 

78. B. striata d'Orb. 

79. B. suleata d'Orb. 

80. B. marginata d'Orb. pl. 12. 
fig 10-12. 



= Glavulina communis d'Orb. 



Uviyerina nodosa d'Orb. 



= BuUmina marginata d'Orb. 



43 



82. 

83. 
84. 
85. 

86. 

87. 
88. 
89. 



d' r b i g n y : 

B. trilobata d'Orb. Sold 2. 

p. 119. tab. 131 fig. XX. 

B. aculeata d'Orb. Sold. 2. 

p. 119 

130 fig VV. 

B. Ariminensis d'Orb 

B. elonffata d'Orb. 



tab. 127 fig I.? tab. 



B. elegans d'Orb. Modèles = 

nro 9. 1-re livr. 

B. punctata d'Orb. = 

B. brevis d'Orb. = 

B. laevigata d'Orb. 

B, caudigera d'Orb. Modèles 

nro. 68. Ill-e livraison 

Genre VI. Rotalia Lam. 
I. sous-genre Rotalies propres. 

90. R. Pileus d'Orb. 

91. R. subrotunda d'Orb. 

92. R. punctulata d'Orb. Modèles 
nro. 12. 1-re livraison 

93. R. Menardii d'Orb. Modèles 
nro. 10. 1-re livr. 

94. R. limbata d'Orb. 



IV. sous-genre Les Turbinulines. 

95. Turbinulina tortuosa Fischer; 

d'Orb. Modèles nro. 74, Ill-e 
livr. 

96. T. Maremini d'Orb. 

97. T. infiala d'Orb. 

98. T. umbilicata d'Orb. 

Genre VIII. Globigerina d'Orb. 

99. G. bulloides d'Orb. Modèles 
nro. 17. 1-re livr et adulte 
IV-e livr. no 76. 



Sadanje ime: 
B. aculeata d'Orb. 

B. aculeata d'Orb. 



B. elongata d'Orb. 
B. elegans d'Orb. 

= ? 
= ? 
= ? 
= B. pyrula d'Orb. 



Pulvinulina punctulata d'Orb. 
P. Menardii d' Orb. 



= ? 



= Rotalia Beccarli var. 



= G. bulloides d'Orb. 



44 



d'Orbigny : 

100. G. elongata d'Orb. Sold. 2 
p. 117. tab. 120. fig K. 

101. G. helicina d'Orb. Sold. 2. p. 
118. tab. 130. fig. qq. rr. pp. ? 

102. G. punctulata d'Orb. 

Gerire IX. Gyroidina d'Orb. 

103. G. orbicularis d'Orb. Mo- 
dèles no 13. I-re lìvraison. 

104. G. laevigata d'Orb. Sold. 4. 
appendix p. 141. tab. 8. fig. 
aa. bb. 

105. G. laevis d'Orb. 

106. G. ombilicata d'Orb. 

107. G. Soldanii d'Orb. Modèles 
no 36. Il-e livraison 

108. G. contecta d'Orb. 

Genre X. Truncatulina. 

109. Tr. refulgens Montf. d'Orb. 
PI. IV. fig 8-11. Modèles 
no 77. IV-e livr. 

HO. Tr. Ariminensis d'Orb. 



Sadanje ime: 
= Gassidulina oblonga d'Orb. 

= GÌ. helicina d'Orb. 
= p 

:^= Rotalia orbicularis d'Orb. 
= Rotalia orbicularis d'Orb. 

3= ? 

=^ Rotalia Soldanii d'Orb. 

= ? 

^= Tr. refulgens Montfort. 



2. section Ammonoides d'Orb, 
Genre XI. Planulina d'Orb. 

111. PI. Ariminensis d'Orb. PI. V. 
fig. 1. 2. 3. bis. Modèles no 
39. Il-e livraison. 

112. PI. incerta d'Orb. Sold. 4 
append. tab. 3. fig g. R. q. 140. 

3. section Nautiloides d'Orb. 
Genre XVI. Anomalina d'Orb. 

113. A. Ariminensis d'Orb. 

114. A. orbicularis d'Orb. 



Anomalina ariminensis 
d'Orb. 

Truncatulina lobatula W. & J. 
V juv. 



A. ariminensis d'Orb. 



45 



d' r b i g n y : 

Genre XVIII. Polystomella Lam. 

115. P. crispa Linné d'Orb Mo- 
dèles no 45. Il-e livr. 



Sadanje ime: 



F. crispa Linné 



Genre XXII. Robulina d'Orb. 

116. R. cultrata Monlf. d'Orb. Mo- 
dèles no 82. IV-e livraison 

117. R. costata d'Orb. 

118. R. marginata d'Orb. Sold. 

1. p. 54. tabi. 33. fig L. 

119. R. Calcar Linné. XI [. p. 1162. 

120. R. costata Ficlitel et Moll 
12 L R. aculeata d'Orb. Sold. 1, 

p. 54, tab. 58, fig. hh, mm 

122. R. Ariminensis d'Orb. 

123. R. laevigata d'Orb. 

124. R. virgata d'Orb. Modeies 
no 14. 1-re livraison 

125. R. discoides d'Orb. 

126. R. rotunda d'Orb. Sold. I, 
p. 66. tab. 55, f. yy. 



= Cristellaria cultrata Montf. 

^= Cr. costata Ficht, et Moll. 
= Cr. cassis Ficht, et Moll. juv. 

= Cr. calcar Linné 

= Cr. costata Fieli, et M. 

= Cr, calcar L. 

= Cr. costata Ficht, et Moll. 
= Cr. calcar Linné. 

= ? 

= ? 

= Cr. calcar Linné. 



Genre Cristellaria Lam. 

127. Cr. Cassis Ficht d'Orb. Mo- 
dèles nro. 44. Il-e hvr. et 
nro. 83. IV. livr. 

128. Cr. depressa d'Orb. 

129. C. costata d'Orb. Modeies 
nro. 84. IV-e livraison. 

130. C. translucida d'Orb, 

131. G. tuberculata d'Orb. 

132. C. italica Defr. d'Orb. Mo- 
dèles nro. 19. I-relivr. et nro. 
85. IV-e livr. Sold. 1. p. 
62. tab. 53. fig. AB. 



Cr. cassis Ficht, et Moll. 



Cr. ? 

Cr. costala Ficht, et Moll. 



= ? 
= ? 
^= Cr. italica Defr. 



46 



d' r b i g n y : 

Genre XXIV. Nonionina d'Orb. 

133. N. laevigata d'Orb. 

131-. N. iimbilicata d'Orb. Modèles 

nro. 86. IV-c li vre PL 15. 

flg. 10. 11. 12. 

135. N. polita d'Orb. 

136. N. limba d'Orb. Modèles nro. 
U, I-elivr. 

137. N. communi.^ d'Orb. 

138. N. faba d'Orb. Ficht, et Mol. 
p. 103, tab 19, fig. abc, 

IV-e famille : Les Agathistegues 

d'Orb. 

Genre I-er Biloculina. 

139. B. bulloides d'Orb. Modèles 
nro. 90. IV. livr. Pl. 16 fig. 
1-4. 

140. B. longirostra d'Orb. 

141. B. depressa d'Orb. Modèles 
nro. 91. IV-e livraison. Sold. 
3 p. 231. tab 156. fig yy. zz 

Genre IH. Triloculina d'Orb. 

142. T. gibba d'Orb 

143. T. rotunda d'Orb. 

144. T. oblongaMont d'Orb. Mo- 
dèles nro. 95. IV-e livr. 

145. T. striata d'Orb. 

Genro IV. Quinqueloc.ulina d'Orb 

146. Q. elegans d'Orb. 

147. Q. ariminensis d'Orb. 

148. Q. undulata d'Orb. 

149. Q. oculus d'Orb. 

150. Q. vulgaris d'Orb. Sold. 3. 
p. 228. tab. 152. fig E.? 



Sadanje ime 



N. pompilioides Ficht et M. 



B. bulloides d'Orb. 



= V 



= B depressa d'Orb. 



Miliolina tricarinata d'Orb. 

? 

Miliolina oblonga, Montagu. 



= 9 



Miliolina secans d'Orb. 



47 

151. Q. triangiilaris d'Orb. = Miliolina semlnulum Liniié 

15:^. Q. bicarinata d'Orb. = ? 

153. Q. affinis d'Orb. = ? 

154. Q. secans d'Orb. Modeies = Miliolina secans d'Orb. 
nro. 96. IV-e livraison. Sold. 

3. p. 228 tab. 152. fig C? 

155. Q. seminulum Linné, Serpula =^ Miliolina seminulum Lin. 
seminulum Linné Syst. nat. 

XII. p. 12(U 

156. Q. Lyra d'Orb. Modeies nro. = ? 
8. I-re livraison. 

Genre VI. Adelosina. 

157. A. semistriata d'Orb. Sold. = ?Quinqiieloculina seminulum 
p. 232. tab. 158. fig. R. Linné 

1 58. A. Soldanii d'Orb. Sold. 3, p. = Q. pulchella d'Orb. juv. 
232. tab. 157. fig. M. 

G. 1838. izdao je njemački zoolog Gjuro pi Martens svoj 
„put u Mletke" ^ U tom djelu kuša on sistematiski nabrojiti mle- 
tačke kopnene i morske životinje foramiferah gotovo tuj nema 
ni spomena. U poredbi svega držao se je strogo Guviera, premda 
mu je to podavalo težkoće jer G. ne napominje sve vrste. 

On u tom djelu medju mekušce i lo cefalopode broji: 

Nautilus Calcar L. Br. 0. Plancus 1. 3. 4. Martini I, 19. 
168-171 i 20. 180-183. 

Nautilus crispus L 0. Pl. 1. 2. Ginani II. 14. 112. Marti. 

20. n^—iik 

Nautilus Beccarli L. O. Pl. 1. 1. Ginnani II 14. 111. Mart 
1. 19, 178, 179 i 20, 175—177. 

Nautilus Loyumen L. 0. PI. 1. 7. Martini I. Vignete I. E J. 

Nautilus liaphanns L. 0. Pl. 1. 6 Martini 1. c. A — G. 

Nautilus Radicula L. O. Pl. 1. 5. Mart. 1. c. G. 

Nautilus Fascia L. Gualt. 19. 0. Mart. 1. c. D. 

Nautilus ohliqnus L. Gualt. 19. N. Mart. 1. c. H. 

Jadranski nautili — veli on — zadivljuju nas koliko neiz- 
mjernim brojem, toliko svojom vanrednom sitnošću. Uz vrlo pra- 



^ Marlens Georg v. Ueirie n;u'h Venedig. Zweiter Theii. WuHfeile 
unveränderte Ausgabe. Ulm. 1838. str. 436. 



48 

vilnu gradnju i uz razdiobu u 40 pretinaca razdieljenih kljetaka 
nije N. Beccarli mnogo veća od zrna pieska, tako da 130 njih 
imade težinu jednoga pšeničnoga zrna. Nalazimo svježe kućice u 
morskom piesku na kraju obale i to u tolikoj mjeri da Plancus na- 
lazi u 6 uncah ovoga morskog mulja 618 i\^. Calcar 130 i\r. crlspus 
6700 N. Beccarii 900 N. Raphnnus i 4 N. Radicula skupa 
845Ž komada. Martens tvrdi, da još ni jednu foraminiferu ne 
nadjoše živu, al njeke u želudcu mekušaca. 

Isti pisac medju Articiilata, Amiellata i to Tuhicolac računa : 

Scrpula Scminulum L. testa regulari, depressa, ovali, glabra. 
0. R. Plancus 2, 1 Martini I. 3. 22 biela, žuta, kadkad 
crnosiva ali uvick sa okeržutim otvorom; u duljini jedne parižke 
linije. 

S. angnlosa mihi, testa regulari, angulosa, inflata ovali, 
libera, glabra. Tabla 3. fig 8. Manja, samo u veličini pješčanog 
zrna i oblikom slična žitnom zrnu. 

S. kiiticularis mihi testa regulari, spirali, orbiculata, opaca, 
libera, anfractibus teretibus aequalibus, apertura rugosa augu- 
stata. Taf. 3. fig. U. Nješto manja od prijašnje. 

Ove tri serpule opažane su kao i jadranski nautili samo 
mrtve u školjčanom piesku, nikad žive na pravom mjestu, l^rva 
je najčešća, treća najredja. 

G. 1846. izdao je d'Orbigny djelo o bečkih fosilnih fora- 
miniferah: „Foraminifères fossiles du bassin tertiaire de Vienne 
(Austriebe)", djelo koje je izašlo uz pomoć Nj. Vel austrijskoga cara. 

Ovdje veli za sljedeće bečke foraminifere, da se nalaze ta- 
kodjer i u jadranskom moru: 
M o n s tè g u e s 

1. Orbuhna universa d'Orb. 
Stichostègues. 

2. Glandulina laevigata d'Orb. 

3. Nodosaria hispida d'Orb. 

4. Dentalina floscula d'Orb 

5. Margiiuilina hirsuta d'Orb. 

H eli cos tegu es. 
6 Gristellaria cassis Lamarck. 

7. Robulina ariminensis d'Orb. 

8. „ cultrata d'Orb. 



49 

9. Robulina calcar d'Orb. 

10. „ echinata d'Orb 

1 1. Nonionina communis d'Orb. 

1 2. Polystomella crispa Lamarck. 

13. Rotalina Boueana d'Orb 

14. „ Soldanii d' Orb. 

15. „ Brongniarti d'Orb. 

16. Globigerina bulloides d'Orb. 

17. Planorbulina mediterranensis d'Orb. 

18. Truncatulina lobatula d'Orb. 

19. Uvigerina pygmaea d'Orb. 

20. Clavulina communis d'Orb. 
Enallostègues. 

21. Guttulina problema d'Orb. 

22. „ communis d'Orb. 

23. Globulina gibba d'Orb. 

24. Textularia laevigata d'Orb. 

25. „ carinata d'Orb. 
A g a t li i s t è g u e s. 

26. Triloculina gibba d'Orb. 

27. Quinqueloculina triangularis d'Orb. 

U tom svom djelu, koje je d'Orb igny sastavio težkim trudom 
u dvie godine dana po sakupljenom materijalu, koji je sakupio 
vitez Josip Hauer, kaže d'Orb igny, da je našao u fauni An- 
tilla samo 118 a u jadranskom moru samo 140 vrsti foramini- 
fera, dočim se u bečkoj kotlini nalazi 228 vrsti. Ovaj broj vrsti, 
koji on spominje za jadransko more jest u istinu nješlo veći, 
kako se vidi po onom što sam napred pisao, ali samo onda kad 
bi bile one vrsti u istinu dobre vrsti. Tonni nije tako! Danns je 
taj broj dosele poznatih dobrih vrsti svakako mnogo manji. 

God. 1854. izašlo je jedno od glavnih djela, koja rade o 
foraminiferah. Glasoviti iztiaživalac foraminifera Max Sigmund 
S e h u 1 1 z e dr. filoz. i med. iztraživao je organizam rizopoda, na- 
ročito politalamije sa vapnenimi kućicami. Počeo ih je iztraživati 
pako, kako sam izpovieda, baš na obali jadranskoga mora. Do- 
bivši g. 1853 Blumenbach-o V štipendij liečničkoga fakulteta na 
berlinskom sveučilištu, putovao je više injesesi. Mjeseca augusta 
iste godine iztraživao je Inbelarije i slične životinje. Već u Tr.stu 

4 



50 

se ipak zače baviti traženjem živih politalatnija, a to ga je, kako 
veli stoj alo mnogo muke. 

„Aber trotz des vielgepriesenen Reichtums des adriatischen 
Meeresbodens an jenen oft bewunderten, zierlichen, mikroskopi- 
schen kalkschalen, fanden sich in dem schlamigen Grunde des 
dortigen Hafens und der Bucht von Muggì a nur Avenige, zwar 
oft noch mit thierischen Materie erfüllte, aber abgestorbene Arten. 
Noch weniger ergiebig war die Untersuchung des Sandes der 
einige Seemeilen von Triest entfernten Sandbank, welche den 
Fischern die als Speise beliebten Solen und andere Mollusken lie- 
fert. Erst in Venedig und Ancona erreichte ich, was ich in Triest 
vergeblich gesucht hatte, lebende, mit ausgestreckten Bewegungs- 
organen umherkriechende Formen . . .^ On je žive politalamije 
iz jadranskoga mora sretno prenjeo u Greisswald, pak ih je 
još više mjeseci mogao promatrati i to nekoliko vrsti On veli, 
da su njeke foraminifere gotovo godinu dana odkako ih je sa- 
brao u Mljetcih i Jakinu još ipak bili za porabu, te od ovih iz- 
rično spominje da su bile : Poly stornella sirlgilata, Gromia, lio- 
talia i Miliolina. Schultze je osim toga dobio iz jadr. mora 
i pieska tako od F r e y e r a iz Trsta i to piesak iz Catta nuova 
i Pulj a, zatim je dobio svježi mulj iz zaljeva Muggie kod Trsta, 
a od g. Hagenova piesak od Rimina. Sam je sakupio, kako 
veli, obilnu gradju sa raznih točaka jadr. morskog žala i sredo- 
zemnoga mora. 

Glavna zadaća njegove radnje bila je razmatrati gradju i ži- 
votne pojave Ijušturnih morskih rizopoda, a uz to, da poda dobre 
slike. On je imeo razmjerno malen broj živih vrsti. Osobito malo 
pošlo mu je za rukom proučiti spolni razvitak, te je to i prejiu- 
stio potlanjim iztraživačem. Schultz e spominje da u jadranskom 
moru dolaze sliedeće vrsti : 

Cornuspira planorbls Schultze (Tab. II fig 21) dolazi često 
u mulju od Mozambique, odkud ju je donio dr. Peters. Schultze 
spominje da dolazi, ali riedko u'Mulju od Muggie kod Trsta. 

Gromia ovifornils Duj.'(Tab I, fig. 1 — (>; Tab. VII, lìg 
8 — 12). Schultze je promatrao ovu Dujardinom kod Toulona, 



* Schultze Mux.: Über den ürg;inisiiiu.s der Polytlialaiuien (Foraiuini- 
feren) nebst Bemerkungen über die Rhizopoden im Allgemeinen. Mit VII Kui)fer- 
tafeln. Leipzig 1854. str. V. 



51 

Marseilla, Zette i na žalu Calvadosa nadjenu vrst u Izraslih oxem- 
plarih u morskom vodom izpunjeiiili jamali Li da i mljctačkili 
laguna. Osim toga ih spominje kod Jakina. 

Gromla Dujardmii Scliultze. (Tab. VII tig. I — 7). Ovu je 
vrst našao u staklenkah sa foraminiferami od Jakina, pak ju je 
još preko 9 mjeseci uzdržao na životu. 

Squauiulùia laevis Schnitze. (Tab VI. fig IG. 17). Nadjena kod 
Jakina. 

Miìiola obem Schnitze (Tab IL fig 1—9). Jakin. Schnitze ju 
je promatrao živu na malom hridnom otoku južno od luke u 
piesku izmedj alga, malo stopa pod morskom površinom. 

Miliola anconcnsis Schultzo. S istog nalazišta kao predjašnja. 

Milioia cydostoma Schnitze. (Tab II. fìg 14. !5). Isto nalazište. 

Miliola tenera Schnitze. (Tab II. fìg 17) Lido kod Mljetaka. 
Isto nalazište kao kod Gromia oviformls. 

Ilotalia Veneta Schnitze. (Tab III. fìg 1—5; Tab VII. üg 
'ì±—±^). Mietei, Lido, Muggia kod Trsta, u potonjem riedko. 

Rotalia Freijeri Schnitze. (Tab III. fìg G. 7). Jakin. 

Rosalina varkins Schultze. (Tab III. fig 8 — 13) Jakin. 

Fohjmorpliina silicea Schultze. (Tab VI. fig 10. 11). Jakin. 

Text il a ria piota Schultze. (Tab VII. fìg 25— 27). Jakin. 

Folìjstomella strigilala (Fichtel u. Moli). 

Schultze veli za ovu politalamiju da je vrlo česta u jadran- 
skom moru, on ju je vidio kod Jakina, te množtvo exemplara na 
istarskom žalu izmedju Citta Nuova i Pul ja. Fichtel i 
MoU dobili su ju iz Novoga blizu Rieke To je ujedno jedino 
mjesto iz naše uže domovine, koje Schultze spominje. Schullze 
misU, da d'Orbigny nije ove vrste vidio kad je svoje djelo u Ann. 
d. scienc. natur 182G izdao, on da ju spominje tek po Fichlelu 
i to krivo. Poslie je nespominje nigdje više. Schultze s pravom 
misli da je često zamjenjivana sa P. crispa Lam. 

Poly stornella (jihba Schultze. (Tab VI. fìg I — 4). Jakin. 

Polijstoinella venusta Schultze. (Tab VI. fìg 7 — 9). Jakin. 

AcervnUna inhaercns Schultze (Tab VI. fìg 12). Jakin. 

Acer milina globosa Schultze. (Tab VI. fig 13. 14). Jakin. 

G. 1861. Iz putopisa Adolfa Eduarda Grube-a' profesora 



* Grube Dr. Adolf, Eduard: Ein Au.sfluüj nadi Tiicsi, und dem Quar- 
nero. Iieilräj,'e zur Kenntniss der Thierwelt dieses Gel)iete.s. Mit 5 Kupleilalfln. 
Berlin 18(Jl str. 13i2. 



52 

zoologije na brestavskom sveučilištu, u kojem putopisu opisuje 
svoj put u Trst i Kvarnero, nalazim, da je sabrao u Kraljevici i 
na otoku Cresu ova Rhizopoda: 

Miliola Lam. Schultze. 

M. obesa Schultze. C r e s. 

Eotalia (Lam) d'Orb, 

R. Freyeri Schultzo. Kralj o v i c a. 

Rosalliia d'Orb. 

R. varians Schultze. Cres. 

Pohjstomella (Lam) d'Orb. 

F. str Ig Hata Schultze. Kraljevi c a. 
Acervulina Scliultze. 

A. mhaerens Schultze. Cres. 

Kako se vidi dolaze ovdje dva naša predjela, koji kad bi 
po ovomu sudili ne bi baš obilovali sa raznimi vrsti forami- 
nife ra, 

G. 1866. ima jedna sitna vještica u godišnjaku c. kr, drž. 
geoložkoga zavoda. Tu je viest napisao dr. Stäche, koji javlja, 
da je častnik kr. mornarice barun von Skribanek sakupio kod 
sabiranja podataka za karte, razne foraminifere i to kod 21. po- 
kusa sa morskoga dna. 

Te foraminifere da potiču sa raznih mjesta istarske, al- 
banske, a isto tako i sa dalmatinske obale. Skribanek je 
ove foraminifere poslao na dar c. kr. geoložkom zavodu. Sve po- 
slane vrsti potiču iz različitih dubina izmedj 1 — 23 '/a niti. 

Stäche veli, da su najobičnije na ovoj 21. tački ove vrsti: 

Rotalma Beccarli Lamarck. 

Folystomella crispa Lam (strigilata Schultze). 

MiiioUna seminulum Linné. 

Miliollna trigonula Lam. 

Miliolina hicornis Walk. 
Samo na malo točaka dolaze (al onda čiste): 

Feneroplis planatus Fichtel i Moli. 

Truncatulina ìobatuìa Walcker. 

Još nješto malo (h'U[,nli oblika, veli Slaclic našlo se je, ali 
i\ su u vrlo neznatnom hroju. 

S tildi e konačno izjavlja, da će još obširnije govorili o ovih 
iztraživiinjili ii jednom od sljedečih svezaka istoga godišnjaka. 
(Sr. .laliihucli der k. k. geologischen HciclisaiislaH od g. I8(»('»j. 



53 

Kako ćemo odmah viditi ovo obećanje ostalo je samo pustim 
obećanjem, kao što se to mnogo puta dogadja. 

G. 1867. ima „Jahrbuch der geologisclien Reichsanstalt" opet 
ovu viest: 

God. 18()(). mjeseca oktobra, prigodom znanstvenog iztraži- 
vanja c. kr. marine pod upravom g. kapitana Tobije est er- 
reich era' učinjeni su pokusi glede morskoga dna u okolišu 
brionskih ostrva i puljske luke u Istriji. Tom zgodom je Karl 
Sinkowsky izradio liepu malu kartu. Ta karla obsiže obalu 
izmedj St. Giustiniana i Fort-Musila kod Pulja sa brionskimi otoci, 
dakle najjužniju litoralnu crtu zapadne strane istarskoga polu- 
otoka. Ovdje su zabilježene sliedeće činjenice: 1. nalazišta dig- 
nutih 29 pokusa uz oznaku dubine u bečkih stopah. 2. sve točke 
sondiranja po dubini u bečkih stopah. 3. općeniti petrografski 
ustroj morskoga dna (glinovito, pjeskovito, muljevito, pećinasto 
ili koraljno tlo) napokon 4. prispodobna opažanja topline koja 
su se na raznih točkali dubine učinila, dakako uz oznaku dana. 

Medju pokusi nalaze se dielom takovi, koji sastoje gotovo 
posve iz Ijušturnih ostanaka malih pužića i školjkica, briozoja i 
koralja, a uz to samo pojedinih usamljenih foraminifera. Dielom 
obstoje ti pokusi iz pješčanoga ili glinasto-ilovnoga mulja i imadu 
samo riedke male Ijušturne, briozojske ostanke, te ili prostim okom 
vidive ili mikroskopske foraminifere. 

Da se o načinu razdiobe mekušaca i koralja na morskom 
dnu dobije prava slika trebalo bi iztraživati veći dio obale. 

Prvo iztraživanje foraminifera, koje su potekle iz dubine od 
13 — 130 bečkih stopa, pokaza, da u ovih dubinah nema baš oso- 
bite razlike glede nadjenih oblika i njihovih skupina, gledamo li 
na razne manje dubinske razlike. Jedina je razlika u količini po- 
jedinih oblika. Ciela fauna ima po G. Stach e-u samo d v i e 
vrsti, koje su česte, a to su: 

Polyslomclla crispa Lamk. i 

Rotalia Beccarli Linn. 
te iz pojedinih oblika, koji da su po nalazku pretraženih pokusa 
riedje: 



^ Stäche G. Meeresgrundproben aus der Brionisclien Inseln in Istrien, 
eingesendet v. Tobias Oesterieicher (Verh. k. k. geolog Reichsanstalt. Jhg. 
1867. p. 62-63). 



54 

Miliolina (Trüocnlina) trijjoiiiüa Lanik. 

MilioUna (Quinquelocidma) seminulum Liuti. 

Miliolina (QimiqìiolocuUììd) hicornis Walk typ. 

Miliolina (Quinqiieloculina> hicornis var. aiìgulata. 

Spiroloculina depressa đOrb. Napokon dolazi riedko u ma- 
njih dubinah 

Peneroplis planalus Ficht, e. Moll. 

Ovaj potonji oblik dolazi često, kako se vidi iz iztraživanja 
baruna Skribaneka na njekili mjestih litoralne zone Dalmacije 
i to na samo ograničenom steponu dubine, tako da se njezinim 
razprostranjenjem označuje podrazdio te litoralne zone. 

Stäche je konačno odlučio glede male faune u pulskom 
primorju, da spada posve litoralnoj zoni i da osim nestašice 
oblika nepokazuju drugačiji značaj no litoralna fauna britskih 
otoka. Ipak je izjavio nadu, da če dalnja iztraživanja povećati 
broj oblika. 

Kako sam već spomenuo ova potonja iztraživanja ostala su 
puko ol)ećanjc. Ja sam pregledao sve godišnjake ovoga zavoda, 
pak se niesam mogao namjeriti na ništa više od ovoga, što sam 
ovdje spomenuo. Nigdje nema ni traga da bi samo bilo kakove 
bilješke. ovećoj pako kakovoj radnji o foraminiferah naše obale 
nema ni govora. 

Eto tako sam nastojao podati, kako mislim, prilično podpunu 
sliku onoga, što se je dosele o foraminiferah našega mora pisalo 
Taj povjesni pregled književnosti foraminiferne faune našega mora 
pokazuje jasno ono što sam na početku svoje radnje izrekao: 
da se o foraminiferah hrvatskog mora nije dosele ništa pisalo, 
l)a da se i strani istraživači niesu gotovo ništa ol)azirali na naše 
h)-vatske strane. Završujući povjestni pregled moramo dapače 
priznati, da ni talijanska obala jadranskoga mora nije dovoljno 
obradjena Istina doduše, da su prvi spisatelji, koji su u obće o 
foraminiferah pisali, imali obilnu gradju baš iz jadranskoga mora, 
ali trebat će da proteče još mnogo vremena dok se 1 Je i ona 
strana našega mora obradila kako to zahtjeva današnji napredak 
znanosti. 



Sistematika l'orainiiiifera. 

Treba, da još nješto rekiieiu o sistematskoj razdiobi fora- 
minifera. Od oviek je oiia podavala iztraživaćem velikih briga, 
pak su oni po raznih metodah nastojali ustanoviti medjusobne 
odnošaje srodnosti. 1 ovdje biva ono isto, što kod većine zoo- 
ložkih kategorija. Poznato je, da je sa sistematikom u obće ve- 
lika neprilika u zooložkoj nauci. Kud i kamo je to gore ovdje 
kod naših foraminiferah. Tuj vlada kaos kako se je to posve 
pravo izrazio neki učenjak. 

Glavne radove, koji govore o sistematici foraminifera zabi- 
lježio je Brady u svojem krasnom djelu' glasovite Challen- 
ger- ove ekspedicije. Kako nije ovdje mjesto, da se o svih tih 
radovih pobliže govori, a nema za to ni prostora, to mi budi do- 
pušteno, da bar nješto progovorim o glavnijih pokušajih siste- 
matske razdiobe foraminifera, u koliko je to uprav nuždno, da 
označim svoje stanovište. Uviek imam na umu i naše okolnosti, 
tako sam možda i gdjegodj što i više spomenuo, što baš strogo 
uzamši nebi spadalo u obseg ove razprave. Ali kako u nas nije 
baš o tom predmetu ništa pisano, to će mi se to lahko oprostiti 
tim više, što su vrela za ovu nauku težko pristupna, njeka već 
razprodana, a njekili ne ima ni u najvećih knjižnicah. 

U svakoj grani prirodnih nauka pojavlja se želja iza uspješ- 
noga obradjivanja pojedinih vrsti, da se ova gradja postavi u 
.stanoviti sustav. Ovako vi su sustavi osobito na početku vrlo manj- 
kavi i bez osobite vriednosti, jer je znanje onih predmeta jošte 
maleno. Mnogi su učenjaci zato još u ovom vieku bili mnienja, 
da su takovi sustavi kod foraminifera posve nezreli i prerani po- 
kušaji. Garpenter se je još g. 1856. izrazio na takav način, a 
William son nazvao je u svom poznatom djelu sve ovakove 

^ B r ad y, lieporl on the Foraminifera diedged l)y H. M. S. Challenger sv. IX. 



56 

pokuse posve promašenim i bez ikakve cienc. Profesor Aug. 
E. Reuss opire se ovakovim nazorom, le veli posve liepo: Bilo 
da su sistematski pokusi još kako nedostatni, to su ipak uviek 
ponajprije razširili znanje o predmetu, a za tieni očitije pokazali 
one praznine, koje valja izpuniti, pa su tako dobro djelovali na 
razvoj znanosti Samo na razvali prvih promašenih sustava bilo 
je moguće sagraditi bolji i zgodniji sistem 

Oni, koji su prvi kušali foraminifere staviti u nekaki, bilo 
ma kakvi sustav imali su obično posla sa praznom kućicom u 
kojoj već nije bilo ni traga ni spomena stanaru ove kućice. 
Samo se po sebi razumije, da su bili prinuždeni paziti lili na 
vanjski oblik ovakovih kućica, a da se niesu, a ma baš ništp oba- 
zirali na unutrašnjost dotične foraminifere. Odkako su forami- 
nifere obretene pa gotovo sve do danas osnivali su se prema 
tomu bez iznimke svi sustavi na vanjskom obliku kućice, pak 
na obliku, poredku i sastavbi klietaka odnosno prelinaca. Ali 
i to promatranje nije bilo potanko, nije uzelo još u obzir liniji 
ustroj i lučbenu sastavbu. Dok se je jošte mislilo, da su forami- 
nifere viša bića, slična cefalopodam, osvrtali su se osobito iztra- 
živači na sve, pak su nastojali, da iznadju ovdje i ondje gotovo 
jednaki gradjevni nacrt. To je prispodabljanje dakako moralo 
posve pasti, kad je Dujardin dokazao jednostavnu sarkodiiu 
narav jednostraničnoga foraminifernoga ustrojstva. 

Izprvice je d'Orbigny poznavao samo politalamne kućice 
pak se je g. 1826 samo na ove osvrtao. Njegov se je sustav te- 
meljio na načinu, kako su sazdane i složene klietke. Tako se još 
ni najmanje neobazire na imperforata i {lerforata pak je mnogo 
toga zajedno smjestio, što skupa nespada. Kad je upoznao poslie 
i jednokljetne oblike stavi ih kao posebni dio: Mcmostegla^, a 
mnogokljetne razdieli u : 

1. Stichodef/ia sa jednom i Lo nezavojnoj osi. 

2. Enallosfcgid sa 2 ili 3 osi, ali bez pravilne zavojne poredbe. 
Tuj je smjestio Textidariae i dr., dočim je u stihostegija stavio 
i^odosariae. 

3. Helicodegia sa pužastim poredkom klietaka u jednoj ili 
dvie osi pravilno zavojito poredanih. Amo je medju ostalim stavio 
Eotalinae. 



^ Bütschli O. Prolozoa (Bronn's Klassen u. Oid.) str. 181. 



57 

4. Agathbitegia. Medju ove je stavio milioline. 

5. Eutoìiiosfegia. Ovdje su klietke odieljene pretincima u 
još manjo suklietko n. pr. OrbicuUna. 

G Gifdostegia. Okruglasti oblici n. pr. OrbltoUna d'Orb. 

d'Orbigny je dakako svojim sustavom pogriešio. Bilo je od 
njega posve krivo, što je odabrao za osnovu svojega sustava tako 
neznatnu oznaku kao što je način poredka pojedinili klietaka. 
Uza sve to pošlo mu je za rukom postaviti liepi broj rodovnih 
tipova i upoznati srodstvo mnogih oblika, koje je i nepoznavajući 
njihova nutarnjega razdjelba, posve sretno postavio zajedno. Ovaj 
veliki reformator naše nauke i ovdje gdje nije bio sretne ruke 
ipak je svojimi djeli podao temelj daljnim radnjam. 

E h r e n b e r g podao nam je drugi sustav Kako je i ovaj 
učenjak o foraminiferah imao krive lizioložke nazore, to je u svom 
sustavu pomiešab foraminifere i briozoje. Uz to je Ehrenberg 
mislio, da foraminifere stvaraju nalik briozojem životinjske kolo- 
nije pa za to je i dielio monosomatske i poHsomatske. Njegovi 
se pododieli takodjer osnivaju na poredbi kljetaka. 

Slično d'Orbigny-u obazirao se i Max Schnitze glede 
sustava, poglavito na vanjski oblik. Schult ze-ov sustav nije 
se već zato mogao uzdržati, jer je taj poglavito bacio oko na 
tielo živinice, pak se je zato osobito bavio onimi foraminif erami, 
koje je mogao žive motriti. Kad se je G a r p e n t e r s njekim 
omalovaženjem izrazio o njegovom sustavu, onda se on sam iz- 
pričavao na shčan način i dodaje, da mu nije bilo ni moguće sve 
vrsti kakove je želio pribaviti, unatoč tomu što je imao mnogo 
prijatelja učenjaka. Tako priznaje, da nije mogao da dobavi žive 
vrsti Carpentero-vih numulinida, za to i nije mogao, da 
vidi Garter-om opisani razgranjeni sistem cjevčica'. Uza sve 
to čini mu G a r p e n t e r krivo, kad kaže, da se nije posve ništa 
obazirao na ustroj kućica Schnitze se sam brani protiv toga 
prigovora, te pokazuje medju ostalim na ono, što je pisao kakvu 
strukturu ima na pr. Pohjsto melici drigilala^ Pol. gibba itd. Za 
čudo mi je, da je ova obrana, da se tako izrazim, bila upravo 
ono što naš narod kaže bačen bob o stienu. Gotovo svi pisci, 
koji su mi pod ruke došli, a koji su posile pisali neosvrću se na 



^ S c h u 1 1 z e : Lieber Polylreiua lainimaceuui Archiv f. Nalurgeschichte 
Berlin 1863. str. 6. 



58 

tu obranu posve ništa i samo ponavljaju posve nekritički ono, 
što je G a r p e n t e r o S c h u 1 1 z e - u napisao. Bilo kako mu 
drago, činjenica jest, da se ni S c h u 1 1 z e- o v sustav nije mogao 
uzdržati. G a r p e n t e r ga je svladao, akoprem se već sami te- 
melji G a r p e n t e r-o V a sustava nalaze u knjizi Schultz e-o v o j. 
Tako veli na str. 12. svog glasovitog djela o politalamijah : In 
Bezug auf die feinere Struktur der Schale lassen sich die kalkigen 
Foraminiferen in zwei Reihen sondern, in solche, deren Schale 
durchweg von zahlreichen feinen Löchern oder Kanälen durch- 
bort ist, und andere, deren Schale homogen und solide erscheint". 
„Hinreichend durchsichtige Formen oder dünne Schliffe undurch- 
sichtiger, bei durchfallenden Lichte unter dem Mikroskop unter- 
sucht erscheinen entweder farblos wie Glas oder zeigen eine braune 
Färbung. Zu letzteren gehören alle soliden nicht fein porösen 
Schalen, also sämmtliche Milioliden, die Ovulinen, Gornu- 
spira plan or bis, die Peneroplid en". Po njemu i Orbicu- 
luHi i Sorites spada ovamo, ali je tuj pogriešio, jer neimadu šu- 
pljinica, koje je on mislio. Ovim vapnenim rizopodom stavio je 
u suprot silicijske i to jedinu, njemu poznatu jakinsku a to je: 
Pohjmo rph ina s ilicca. 

Pa ipak opetuje M. Neiimaijcr^ u svojih razpravi „o pri- 
rodnih srodstvenih odnošajih okućenih foraminifera" staru priču 
kako je Max Schnitze „samo vanjske odhčne odnošaje uzeo 
u obzir". Nesjećam se, da bi tko dosele izpravio tu po svoj pri- 
lici nehotičnu pogrešku Neumay er-o vu. Svakako mi se čini da 
nije pravo, kad on apodiktički tvrdi, da je tek Reu ss i Gar- 
pen ter upozorio na liniju strukturu kućica. 

R e u s s^ je izdao g. 1861 novu razdiobu foraminifera. Tuj 
je on odielio kućice jednovite od šupljikastih, a kod potonjih 
pjcskovite od vapnenih oblika. Za tim je potanje porodice raz- 
družio prema finijem ustrojstvu i vanjskom obliku. Schnitze 
misli da je taj sustav bolji od Garpenter-o v a. 

G. 1 862 izadje djelo G a r j) e n t e r-a, J o n e s-a i Parke r-a ■' : 



^ Neumayer M. Uie nalurliclieii Ver\vanilscli.iHsverli;iltaisse der sclia- 
lenlrngender Foraininiteren. Sitzungshericlil der k. Akad. d. Wies, (malli, natiirw. 
Clas.se) Wien 1887. Bd. 9-5. .str. 156. 

2 Heuss. Entwurf einer systematischen Zusamuienslelluii^' der Forami- 
nil'eren. Sitzungsbericiite d. k. Ak. d. W. Wien 18(51. Bd. 44. str. 335. 

8 C a r p e n t e r W. B., W. Parker i R u p e i- 1 Jones, Introdiution lo 
the Study of Foraminifera. Londun. 186;2. 



59 

„Uvod u nauku foraminifera". U tom se djelu u mnogom slažu 
s Reuss-om. U obće djele oni foraminifere u ß skupina. Cini 
dobro mi se, da Neumayer ima pravo kad veli, da ove skupine 
niesu obilježene, već da te skupine: nun so vag, und unbestimt 
ausfallen, das von eine Gharakterisirung bei einem grossen Theile 
derselben gar keine Rede sein kann und in Folge des übetrie- 
benen Umfanges die Abgrenzung nur um so schwankender wird'. 

C a r p e n t e r je u ostalom pokazao divnu u/.trajnost i veliku 
pomnju, i neizrecivu marljivost, kad je godine i godine iztraživao 
kućicu za kućicom iztraživajući njihov ustroj. On je bio tako sretan, 
te mu je bio pri ruci upravo ogromni materijal sa svih i najdaljih 
strana svieta i uz to iz najraznovrstnijih podnebja. Nema gotovo 
strane svieta od koje nije materijal prošao kroz njegove ruke. 

Poglavita razlika njegove razdiobe sistematske jest ta, što 
poglavito pazi na njeke biljege ustroja kućice, da timi bilježi 
ograniči glavne skupine i porodice. Na ono pako, na što su prije 
osobitu važnost polagali, a to je poredak komora, u raznih osili, 
na to on ni ne gleda. Glavna dva podrazreda C a r p e n t e r-o va 
t. j. Perforata i Imperforata bez sumje niesu zlo odabrana, jer 
se vrlo jasno jedan od drugoga luče. Al sta ćemo, kad je i ovo 
razlučivanje uza svu naravitost ipak umjetno, a žalibože neda se 
ni pravo provesti. Tako ima Conmspira jedna vrst kućice 
smedju, prozirnu, neprobušenu, a druga sLaklovitu, probušenu, 
dok su si inače rek bi na vlas slične i ustrojem komorne šupljine 
i veličinom itd. 

Carpente r da bude do?ljedan samomu sebi bio je dašto 
prinužden da ih odružuje u dva razreda, što je dakako od vrlo 
sumnjive vriednosti, te što se ncmože a ma baš nikako da opravda. 
C a r p e n t e r razlikuje 6 porodica i to : 

I. Imperforata 1. Gromida sa kućicom membranskom. 

i2. MHiolida „ „ vapneiio-porculan. 

3. Lituolida „ „ kremenom. 

II. Perforata 4. Lagenida sa posve finimi cjevčicama. 
5. Globlgerinida sa većimi cjevčicami. 
9. Ntimmidinida, kod kojih se uz posve 
sitne šupljikave cjevčice nalaze i razne drugačije, te tako poda- 
vaju lju.šturam često vrlo zamršen oblik. 



* Neumayer M. Vidi gore str. 157, 



60 

Iza Carppenter-ove radnje većina je iztraživača po- 
primila njegov sustav. Sam Schultz e pozdravio ga je radostno, 
kao pravi napredak na polju foraminit'ernoga izučavanja, zabo- 
ravivši pri tom veledušno nepravedne Carpenter-ove napa- 
daje, koji u ostalom niesu ni njega minuli. Garpenter je kako 
sam već upozorio baš ono omalovaživao na što su prijašnji uče- 
njaci najviše pazili. Trebalo je u tom reakcije. Ta se je pojavila 
u radnji (".. Schwager- a, koji je opet podao više važnosti 
obliku kućice. On postavlja 4 glavne skupine po sastavbi i struk- 
turi, ali u ovima opet dieli samo po vanjskom obliku. Neumayr 
misli da je u potonjem opet predaleko išao. Brady opaža, da 
je razdielio srodno a sdružio različno. 

Brady, učenjak toli često spominjane Challengerove ekspe- 
dicije, sastavio je za svoju svrhu svoj sistem. Kako mi je nje- 
govo djelo osobito dobro došlo za obilježbu pojedinih vrsti, jer 
je tako reći jedino svoje vrsti, te i za to, što mi se u ovaj par 
njegov sistem čini najrašireniji i najpraktičniji, ja niesam oklievao, 
da ga u toj radnji usvojim. Moram ipak naročito da spomenem, 
kako mi niesu ostale nepoznatimi vrlo odsudne rieči jenskoga 
prof. Ernesta Haeckl-a, koji svojom poznatom oštrinom da- 
kako ovaj put bez sumnje prevršuje. Haeckl konstatira kako 
su baš njeke od najvećih i najobširnijih monografija novije dobe, 
kao što i neki pokusi paleontoložki o poviesti foraminifera doveli 
do najraznijih mnienja. Onda veli: Današnji položaj klasifikacije 
kakav je n. pr. u n elogi čk ih definicijah foraminifera 
Challengerove ekspedicije ne može se označiti kao 
sistem već kao kaos. Jer se tuj odreklo — jer se je dapače 
označilo pogreškom I — podati jasne definicije većih i manjih 
obličnih hrpa. A ipak su prije svega nužni jasni i sjegurni poj- 
movi o ovih, prije no što se može misliti na težku zadaću od- 
gonjetke pravoga filogenetskoga snošaja. Tuj je bila osobito kobna 
bludnja, koja se i drugud vraća, da se tobož nesmiju dvie srodne 
obHčne grupe u sistemu odieliti, jer se prelaznimi oblici neraz- 
družno spajaju. Po tom bi načelu u obće morali, da se odrek- 
nemo, da postavimo bilo ma kaki sustav, jer svi organski oblici 
spadaju izprvice s drugim zajedno. Ove stroge rieči Haeckl-ove 
ako i niesu posve na mjestu imadu ipak dosta istine. Sam Haeckl 
pokušao je novi sustav. Al o tom za časak. 



61 



Budud da sam ja ostao kod B rad y- èva sustava iz gore 
spomenutih razloga, to moram da ga ovdje u krupnih crtah 
označim. Brady tako dieh: 



/. Gromidae 
IL Millolidae 



III. Astrorhizidae 



IV. LituoUdae 



1. Nubecularinae 

2. MilioHninao 

3. Hauerininae 

4. Peneroplininae 

5. Alveohninae 

G. Keramosphaerinae 

1. Astrorhizinae 

2. Pilmininae 

3. Saccammininae 

4. Rhabdammininae 

1. Lituolinae 

2. Trochammininae 

3. Endothyrinae 

4. Loftusinae 



V. 


Texlularidae 


1. 


Textularinae 






2. 


BuUmininae 






3. 


Cassiduhninae 


VL 


Chilostomellidae 






VII 


Lagenida e 


1. 


Lageninae 






2. 


Nodosarinae 






3. 


Polymorphiniuae 






4. 


Ramuhninae 


VII! 


Globiger Imdae 






IX. 


Roialidae 


1. 


Spirilhninae 



2. Rotahnae 

3. Tinoporinae 
X. Niimmnlimdae 1. Fusuhninae 

2. Polystomelhnae 

3. NummuUtinae 

4. Cycloclypeinae 

5. Eozoöninae. 

Ako pozorno promotrimo sve ono što se u istinu dade upo- 
rabiti za sistematiku, to ćemo u brzo uviditi, da tuj ne može 
biti govora o stanaru, koji prebiva u kuc'ici. Tà njegovo tielo 
nije ništa drugo već živa stanica, jednostavno gradjena, bez pravih 



6^ 

organa. Ovo je tielo jednostavno, mehko pak je gotovo kod svih 
foraminiferah jednako građjeno. Isto nam tako nepodaje razplod 
baš ništa za klasifikaciju. Ostaje nam dakle puka kućica. Od 
cesa sastoji ta kućica? Rekao sam već, da sastoji bilo od ugljično- 
kiseloga vapna ili kremičnine ili chitina. 

Kušali su dakle stvoriti sustav po tom lučbenom nalazku, 
pak su sbilja razlikovali 4 glavno skupine foraminifera. 

1. Chit mosci 

2. Arenacea ili Aijfjlutlmintia 
;J. Silicea 

4. Calcarea. 

Već na prvi pogled vidi se, da je to vrlo nepraktično die- 
Ijenje, jer lučbeni se sastav često ne može odmah upoznati, već 
tekar ako ga pobliže iztražujemo, a pri tom i nehotice moramo 
oštetiti kućicu, koja je više put unikum. Ali ako to i neuzmemo 
na um, to valja znati, da je lučbena sastavba kućice vrlo ovisna 
o okolišu i o morskom tlu na kojem foraminifere živu. (lesto se 
dogadja, da je lučbena sastavba razna kod posve istih vrsti. 
Mnoge Miliolidae gube postepeno svoje vapno u koliko voda 
gubi na soli, tako da može konačno ostati sama čista chitinska 
kućica. Ova chitinska kućica može sada da u sebe uzme piesak 
i tako da se po malo pretvori u pjeskovitu i.td. Vidimo dakle, da 
lučbeni nalaz ne može da bude kriterij za razdiobu foraminifera. 
Ja mislim, da je to posve jasno, te da o tom više netreba ni gu- 
biti rieči. Teoretski mnogo toga liepo zvuči, što se onda u praksi 
nedade izvesti. Tako su opet drugi došli na misao, nebi li se dao 
stvoriti usj)ješni sustav na f i 1 o g en t s k o m osnovu. Nije to na 
prvi pogled loša misao, pak je i dosta brzo našla zagovornika u 
učenom svii.tu, koji se stadoše za nju boriti. 

Reklo se je i kušalo se je postaviti teoriju, da sve vapnene 
foraminifere potiču od pjeskovitih i da su Asfrorhizidae, koje 
nepravilno aglutinuja zajednička praskupina iz koje, da su najprije 
potekla 4 paralelna reda. 

1 . Coniuspiridae 

2. Texfiilaridae 

3. Litiiolidae 
4'. Fusulinidae. 

Odovud da su se za tiem razvila 4 vapnena reda. 



03 

Nego u istinu tomu nije talco, ako u pojedinih slučajevili 
ovako biva. H a e c k 1 sam veli, da paleontologija ništa ne govori 
u prilog ove teorije, pak misli, da je ovo mnienje većim dielom 
posve krivo. Kako on misli, imale su najstarije foraminifere chi- 
tinozne ljušture, kao Gromia. Jedan dio njihovih potomaka po- 
jačao se je izlučbom vapnene zemlje, drugi priljepkom pieska i 
stranih tjelešaca. a u trećem slučaju kombinovala se je ili izmie- 
njivala ova dva načina. 

Eto dakle ni lučbeni ni filogenetski sustav nedade se nipošto 
utemeljiti na ovakov način, kako se odatle jasno vidi i razabire. 

Ostaje nam dakle za sustavni razpored samo Vanjski oblik 
sa sitnijim ustrojem. 

Bilo je učenjaka, koji su tvrdili radi silne promjenljivosti, 
koja se upravo kod foraminiferah nalazi, da tuj nema vrsti, već, 
da su samo rodovi. Ovo je mnienje palo i nestalo. Tuj valja oso- 
bito s Haeckelom iztaknuti, da je nemaleni broj vrsti ;,od milijun 
godina svoju kućicu zadržao nepromienjenu. Dokazuju nam to baš 
liepo dvie vrsti: Lageiia laeuis i Lagena sulcata. 

H a e c k 1 je kako sam gore spomenuo, pokušao stvoriti novi 
sustav i to kako sam veli, pokupivši i posabravši sve ono, što 
mu se je činilo vriednim i dobrim od starijih pisaca. Nastojao je 
tako složiti cjelinu izlučivši ono, šLo je nevaljalo. Nije za sad, ko- 
liko mi je poznato, nitko obširnije govorio o tom Haeekel-ovom 
sustavu, a bar za sada niesu ga ni učenjaci prihvatili. Meni se 
Haeckel-ovi popravci i dodatci zaista svidjaju. U ostalom ja 
ne bih mogao i uz najbolju volju prihvatiti ovaj sustav, jer bih 
za sada bio posve osamljen, dok se Brady-ev sustav dakako 
iz praktičnih razloga unatoč svojim očitim manam sve većma širi. 
Mislim medjutiem, da ću čitaocu ugoditi, ako mu i taj najnoviji 
sustav priobćim. 



64 



Sustav talamo fora 

(po Haeckel-u Syat. Phylogenie 1894. slr. 190, §. lU). 



Razredi 



Podrazredi 



Obilježje porodica 



Porodice 



I. razred 

Monostegia 

Imperforata unicel- 

laria 
sa jednovitom kući- 
com bez šupljinica 



II. razred 

Puljfstegia 

Iiiiperforata jiluricel- 

laria 
cenobijonti sa jedno- 
vitom nešupljikavom 
kućicom 



III. razred 

Monothalamiu 

Perforata iinicellaiia 

samoživi sa šuplji 

kavom kućicom 



IV. razied 

Poli)tlutlaiiiia 

Perforala pluricel- 

laria 

ecnobionli sa šu]ilji- 

kavom kućicom 



I. Ammodinetta 

(Monostegia ai'ena- 

cea) 

(sa pješčanom 

kućom) 

II. Ovulinetta 

(Monostegia porcel- 
lanea) 

(sa vapnenom ku- 
ćicom) 



III. Lituoletta 
(Polystegia arenacea] 

(sa pješćanom ku- 
ćicom) 

IV. Milioletta 
(Polystegia porcella- 

nea) 
sa vapnenom ku- 
ćicom 



V. Orhvlinetta 

(Monothalamia glo- 
bosa) 
(>a kruglastom 
kućicom) 

VI. Ldf/enetta 
(Monothalamia tu- 

bulosa) 

(sa jednoosnom 

kućicom 



VII. Nodosaretta 
(Polythal. nodosalia) 
Systegium catenal, 
ralidoidan ili zaso- 

jit. većinom silno 

šujiljikav bez sepia 1- 

iiili cievi 

Vili. Gloldgeretta 
(Pi)lytb. globigeralia) 
Syst. lurbospiralan. 
nepiavilan sa kru|i- 
n mi šupljinicaini 
(bez septalnili cjev- 
čica) 

IX. Nummiilinetta 

P. nummulilalia 
Syste;,'. [liaiiospiral 

(nautiloid) 
sa so|)laliiiini cj('\- 
čicami) 



Kućica jednoosna, 
cbilinska. jajolika 

K. okrugla 

K. planospiralna, 
cjevasta 

K. neprav., radialna 

K. jednoosna, jajast. 
K. planosj)iraln;i 
K. nepravilna 



1. Gromiada 



Pilulinida 
Ammodiscida 



fCenobij rabdoidan 
JC. arboralan 
jd. planospiralan 
vG. turbo.spiralan 
(!. katenalan 
klietke poluzavojne 
produljena zav. os 
(1. lepezast 
X!. okruglo zavojit 



Kućica pješčana 
K. vapnena 



K. jajolika ili lioci 
nalićna 
K. ])lanospiralna 



4 Astrorhizida 

5. Ovuliniđa 
(i. (lornusjiirida 

7. Squamulinida 

8. Hormosinida 

9. Dendrophrvida 
10. Lituolidii 

1 l.Trochamminida 
lii. (!alcitubida 

13. Miliolida 

14. Alveolinida 

15. Peneroplida 

16. Orbitulilida 



17 Psammo.spliae- 

rida 
18. Orl.ulinida 



19. Lagenida 

20. Spirillinida 



(Icnobij rabdoidan 
(1. planospiralan 
(1. lurbospiralan 
(1. nepravilan 

(',. sub-slerićan sa 

malo lujehuraslili 

kljetaka 
('.. involulau sa vi'li- 

likimi kljclkaiui 
■Ž ili 3 altern, redka 
('.. plosno-turbospir. 
(I. nepravilan 
zavoj, os produljena 
rodovi kljet. ureza 
konccntrijski pisle- 

novi 
dvostruka sepia leće 

sa razviliiiii ri<'vi 



21. Nodosa rida 

22. Cristeilarida 

23. Uvigerinida 
2i. Polymorpbi- 

nida 

25. (ildliigcrinida 



2t;. Cbiiosloniellida 

27. Textuiiuida 

28. Rc.lalida 
29 Tinop<)ri<la 

30. Kusuiinida 

31. Polysloinellida 

32. (lycloclypcida 

:'.;{. Nuiiiiiiiiliiiila 



Popis vrsta. 

Porodica Milioliclae. 

Sinodica Miliolininae. 

Rod Biloculina d'Orbigny. 

Bilociilina ringens (Lamarck). 

1804. Miliolites ringens Lam. Ann. du Museum, V, p. 351 ; IX 

T. 17, f. 1. 
1826. Biloculina „ d'Orb. Ann. Sci. Nat., VII., p. 297. 

1839. „ canariensis d'Orb. Foram. Ganar., p. 139, T. 3, 

f. 10—12. 
1846. „ clypeata d'Orb. Foram. foss. Vien. p. 263, T. 15, 

f. 19-21. 
1846. „ simplex d'Orb. 1. c. p. 264, T. 15, f. 25—27. 

1858. „ ringens Williamson. Ree. For. Gr. Brit. p. 79, 

T. 6, f. 169, 170. 
1884. „ „ Brady. Challenger, p. 142, T. 2, f. 7,8. 

1893. , „ Silvestri For. del Mare Jonio, p. 183. 

1894. , „ Goes. Arctic and Scandinav. Foram. 

p. 116. 

Biloculina ringens nalazi se živa gotovo dandanas u svakom 
moru pak i gotovo u svakoj dubljini do 3O0O niti. Fosilna je na- 
djena sa drugimi miliolami u tercijarnih slojevih, u Eocenu pa- 
rizkom. Silvestri ju je našao u jonskom moru u dubini od 
100—1700 metara. 

Naši su eksemplari slični citiranim gore slikam i opisom, 
poglavito onim u djelu Brady-a, na koje smo se u ovom našem 
opisu poglavito osvrtali, kao na djelo epokalne vriednosti i poradi 
obilne sadržine i poradi prekrasnih slika. 

5 



66 

Neki se eksemplari približuju obliku B. clongata d'Orb. i 
B. bulloides d'Orb. Medju našimi eksemplari koji su većinom 
vrlo sitni nalazi ib se ipak i nekoliko krasnib i prilične ve- 
ličine. 

Hab. „Dosta je obična na podanku Plumularia iz Otoka 
(= Punte Bianche) Dugog otoka nedaleko Zadra; preko 50 pri- 
mjeraka" (Brus.)^ 

Rod Spiroloculiaa d'Orbigny. 
Spiroloculiiia planiilata (Lamarck). 

1805. Miliolites planulata Lam. Ann. du Museum V, p. 352. 

1826. Spiroloculina depressa d'Orbigny Ann. Scient. Nat. VII. 

p. 298. Modele nro. 92. 
1846. „ badenensis d'Orb. For. foss. Vien. p. 270. 

T. 16, f. 13—15. 
1846. „ dilatata d'Orb. 1. c.p. 271. T. 16, f. 16—18. 

1858. „ depressa var. 

rotundata Wiliamson, Ree For. Brit. p. 82. 

T. 7, f. 178. 
1866. „ planulata Jones, Parker, and Brady, Foram. 

Grag. p. 15, T. 3, f. 37, 38. 
1884. „ „ Brady, Challenger p. 148, T. 9, 

f. U a. b. 
1894. „ , Goes A. Artic and Scand. Forami- 

nifera. p. 107. T. 18, f. 836 -836 e. 
Eliptična, s obe strane udubljena foraminifera, sa rubom sada 
zašiljenim, sad zaokruženim, sa otvorom ovalnim, a sa jedno- 
stavnim ili razrašljenim jezičcem. Geografsko razprostranjenje ove 
spiroloculine jest vrlo veliko osobito u morili umjerenoga pod- 
neblja. U arktičnih krajevih nije još dosele nadjena. Ne nalazi 
se ni u velikih dubinah osim u vrlo riedkih slučajevih. 

Neki drže ovu za prostu odliku od vrsti, koja sliedi, možda 
nemaju krivo, al čemo ju radije sa Brady-em i Goes-om sma- 
trati kao poseban oblik. 



* Pošto je, kako već rekoh, cijelu zl)irku sastavio velom. y:iisp. profesor 
S. Brusi na. lo mi je dakako samo on mogao podati podatke o razprostran- 
stvu naših roramiiiilera, za to sam ovdje i svuda tarno naveo što je hilježio 
g. profesor. Na to mu i ovdje napose izričem osohitu livalu. 



G7 

Hab. „Otok 3 primjerka, I prim. iz pijeska vagjenog iz du- 
bine konala od Spalmadora ne daleko luke grada Hvara na istom 
otoku" (Brus.). 

Spiroloculina liiiibata d'Orbigny. 

1826. Spiroloculina limbata d'Orbigny. Ann. Se. Nat. VII. p. 299. 

1858. „ depressa Williamson. Ree. For. Great. Brit. 

p. 82, T. 7, f. 177. 
1875. , „ Terquem. Anim. de Dunkerque p. 

38, T. 5, f. 18. 
1884. „ limbata Brady. Challenger, p. 150, T. 9, 

f. 15-17. 

1893. „ „ Silvestri. For. del Mare Jonio,p. 186. 

1894. „ , Goés. Arct. and Scand. Foramin. 

p. 107, T. 18, f. 837. 

Hab. „Vrlo je rasprostranjena: Otok preko 20 prim., Rt Mika 
(= Punte Mica) kod Zadra 2 prim., otok Pazman 3 prim., Spljet 
preko 20 prim. konao od Spalmadora preko 150 pona". 

„Odlika elongata ne.što je manje obična, al isto je tako raz- 
prostranjena kao tip : Otok 20 prim., Rt Mika 4 prim., Pazman 4 
prim., Spljet 10 pr., konao od Spalmadora preko 50 prim." (Brus.). 

Rod Miliolina Williamson. 
Millolìna scmiimluiu (Linné). 

1767. Serpula seminulum Linné. Syst. Nat. 12 izd. p. 1264. 

nro. 791. 
1826. Quinqueloculina laevigala d'Orbigny. Ann. Seien. Nat. VII. 

p. 301. nro. 5. 
1826. „ aspera d'Orbigny. 1. e. p. 301 nro. 11. 

1826. , triangularis d'Orb. 1. e. p. 302 nro. 34. 

1826. , seminulum d'Orb. 1. e. p. 303 nro. 44. 

1858. Miliolina seminulum Williamson. Ree. For. Great Brit. 

p. 85, T. VII, f. 183-185. 
1866. Quinqueloculina seminulum Jones, Parker and Brady. Foram. 

Grag. p. 9, T. 3., f. 35. 36. 
1883. Miliolina seminulum Brady. Challenger p. 157, T. 5. f. 6. 

1894. „ „ Gots. Artic and Scandinav, For. 

p. 108, T. 18, f. 838, T. 19 f. 

840—843. 



68 

Pojedini se primjerci jedan od drugoga dosta razlikuju, po 
poznatoj nestalnosti oblika ove vrsti, bilo ugljato.šću, bilo zaokru- 
ženošću segmenata. Ta je vrst vrlo razširena u svakoj širini a u 
dubini sve do kakovih 5550 metara. 

Linné je zabilježio o njoj u Syst. Naturae g. 1767 vol. I, 
p. 1264: 

Serpula Seminuhim 791. S. testa regulari ovali libera glabra 

„Planck, conch. t. 2. f. 1? 

„Gualt. test t. 10. f. S. 

„Habitat im M. Adriatico; minuta. 

Testa recedit a congeneribus, quod libera sit nec adhaeraet 
aliis corporibus, quamvis anfranctus Inter se uniti, et quod aper- 
tura in mea non conspicua". 

Rek bi, da «^u primjerci iz Dalmacije plosnate odlike. Vrst 
je ova dosta obična, a najviše kod Hvara. 

Hab. „Otok 1 prim.. Rt Mika kod Zadra 10 prini., otok 
Pazman 2 prim., Spljet 2 prim., konao od Spalmadora preko 100 
prim., Lopud kod Gruža od Dubrovnika 2 prim." (Brus.). 

Miliolina oblonga (Montagu). 

1803. Vermiculum oblongum Mont. Test. Brit., p. 522, T. 14, f. 9. 
1826. Triloculina oblonga d'Orbigny. Ann. Sc. Nat. VII. p hOO, 

nro. 16, Modòle nro. 95. 
1858. Miliolina seminulum var. 

oblonga Wìlliamson. Ree. Foram. Great Brit. 

p. 86. T. VII., f. 186, 187. 
1884. „ oblonga Brady. Challenger p. 160, T. 5, f. 4. 

1893. „ „ Silvestri. For. del Mare Jonio, p. 186. 

1894. „ „ Goes. Artic and Scandinavian Foram. 

p. 110, T. XX, f. 850—850 f. 
Hai). „Cini mi se, da ova vrst nije litoralna, jer imademo 
preko 100 primjeraka jedino iz dubine konala od Spalmadora 
kod Hvara". (Brus.). 

Miliolina Au!»eriaiia (d'Orbigny). 

1839. Quinquelocuhna Auberiana d'Orbigny. Foram. Cuba, p. 167, 

T. XII, f. 1-3. 
1846. „ Ungeriana d'Orb., For (oss. Vien., p. 291., 

T. 18, f. 22—24. 



69 

1884-. Müiolina auberiana Brady. Challenger p. 162, T. 5. 

f. 8, 9. 
1894. „ „ Got's. Artic and Scandin. For., 

p. 109. T. 19, f. 844—844 e. 

Njezino je nalazište različno. Dolazi u sjevernom antlantičkom 
oceanu, te jugozapadno od Irske 2435 niti, u zapadnoj Indiji 390 
niti i na zapadnoj obali Patagonije 245 niti, D'O r b i g n y-e v i exem- 
plari bili su nadjeni na Kubi i Martiniku, a Max Schnitze za- 
bilježio je isti il bar slični oblik za jadransko more. Goes ju je 
vidio kraj zapadnih obalali skandinavskih u dubljini od 50 me- 
tara, ah ju spominje kao riedku. Silvestri ju pak u jonskom 
moru nije vidio. 

Hjih. „Rt Mika 1 prim., otok Pazman 6 prim., konao od 
Spalmadora blizu 100 primjeraka. 

„Od odlike temiistriata našlo se jedno 20 prim. kod Spal- 
madora". (Brus.). 

Miliolina trigonula (Lamarck). 

1804. Miliolites Irigonula Lam Anu. du Mus. V, p. 351, No 3. 
1826. Triloculina „ d'Orbigny. Ann. Sc. Nat. VII, p. 299, 

T. 16, f. 5—9; Modele No. 93. 
1846. „ austriaca d'Orb. For. foss. Vien , p. 275, T. 16, 

"■ f. 25—27. 

1858. Miliohna trigonula Williamson. Ree. For. Gr. Br., p. 83, 

T. 7, f. 180—182. 
1884. „ „ Brady.Challenger,p. 164, T.3,f. 15-16. 

1893. „ „ Silvestri. For. del Mare Jon., p. 187. 

1894 „ „ Goes. Artic and Scandin. Foraminifera 

p. 115, T. 22, f. 870. 
Dok su neki eksemplari posve nalik onim, kakve je na- 
slikao Brady drugi se razlikuju tim, što su nešto jače uglasti. 
Moglo bi se u ovoj vrsti možda razlikovati više odlika, kako to 
prof. Silvestri čini sa onimi jonskoga mora. Najobičnije živi ova 
vrst u umjerenoj zoni, mnogo više no u tropskoj. 

Hab. „Nije baš obična. Otok 10 prim., otok Pazman 2 prim. 
konao od Spalmodora preko 50 prim". (Brus.). 



70 



31iìloliua Fìditolìana (d'Orbi^y). 

1839. Trìloculina Fichteliana d'Orbigny. Foram. Cuba p. 152, 

T. 9, f. 8—10. 
1839. „ suborbicularis d'Orbigny. 1. e. p. 156, T. 10, f. 

9—11. 

1883. Miliolina fichteliana Brady. Challenger p. 1 G9. T. 4, f. 9. 
Dosta je rasprostranjena, poznata je iz Madagaskara, iz 

Kine, iz Japana itd. 

Hab. „Svakako je kod nas rijetka, jer smo našH samo 2 prim. 
u pijesku u konahi Spalmadora kod Hvara". (Brus.). 

Miliolina biconiis (Walker et Jacob). 

1798. Serpula bicornis Walk, and Jakob in Adam's Es- 

says, p. 633, T. 14, f. 2. 

1826. Triloculina Brongniartii d'Orbigny, Ann. Sc. Nat. VII, p. 

300, Nro 23. 

1849. Quinquelocuhna striolata Reuss. Denkschr. d. k. Akad. Wiss. 

Wien I, p. 385, T. 1, f. 10. 

1858. Miliolina bicornis Williamson. Ree. For. Great Br. 

p. 87, T. 7, f. 190. 

1871. Trilocuhna Brongniartii Parker, Jones and Brady. Ann. 

and. Mag. Nat. Hist. VIII, p. 250, 
T. 8, f. 9. 

1884. MiUolina bicornis Brady. Challenger p. 171, T. 6, 

f. 9, II, 12. 
1894. „ „ Goiis. Artic and Scandinavian For. 

p. 113, T. 51, f. 860, 861. 

Ova je vrst dosta rasprostranjena. Najče.šće se nalazi u trop- 
skih i umjerenih zonah. Najviše se nalazi u dubini od 40 do 50 
niti, u riedkih slučaj evih do 120. 

Mladji su primjerci sasma druga oblika, imamo ih 5 s otoka 
Pazmana. 

Hab. „Kod nas veoma rasprostranjena i obirnn. Olok 30 
prim.. Rt Mika 2 prim,, otok Pazman 40 prim., Prokljansko je- 
zero 80 prim., Spljet 6 prim., konao od Spahnadora preko 100 
prim." (Brus.). 



71 

Milìolin.i piilcliella (d'Orbigny). 

1826. Quinqueloculina pulchella d'Orb. Ann. Se. Natur. VII, p. 303. 

Nro 42. 
1846. , Schreibersii d'Orb. For. foss. Vien, p. 296, 

T. 19, f. 22—14. 
1871. „ pulchella Parker, Jones and Brady. Ann- 

and Mag. Nat. Hist. Vili, p. 250, 

T. 8, f. 19. 
1884. „ , , Brady.Challenger, T. 3, f. 10-13, 

T. 6, f. 13, 14. 
Naši se eksemplari približuju svojim oblikom citovanim 
slikam, a neki se i posve s njimi sudaraju, drugi opet niesu 
posve nalični, ali to je od malene važnosti, kod tako promjen- 
ljive vrsti kao što je upravo MilioUna pulcliella d'Orb. Ovu je 
vrst poznavao već Sol dan i, te ju je nazvao Fnimenlaria Semi- 
nula. D'Orbigny je kušao razne osebine ove vrsti razdieliti u 
više vrstih, ali to mu nije pošlo za rukom, premda bi bilo že- 
ljeti, da se ovdje nesbaca mnogo toga zajedno, što ne spada 
skupa 

Hab. „Nije obična, i svakako nije litoralna, jer ih imademo 
najviše iz dubina gdje pribivaju Pimmdarla kod Otoka t. j. 
blizu 50 prim., zatim 10 prim. iz Otoka Pazmana, 30 prim. iz 
konala iz Spalmadora". (Brus.) 

Miliolina separans Brady. 

1881. MiUolina separans Brady. Quart. Journ. Micr. Sci. XXI, p. 45. 
1884. „ „ Brady. Challenger, p. 175, T. 7, f. 1—4. 

Dugo sam oklievao, ne bi li ovih par eksemplara opisao kao 
novu vrst, ili barem kao variatetu ove milioline. Cini mi se, da 
sam' pravo učinio, što sam taj naum napustio, jer su prelazni 
oblici tako brojni, mladi oblici tako razni, da ih ne možemo odie- 
nti, ako i jest naš oblik prilično različan od Brady- e va opisa 
i sUke. 

Može biti nije prava vrsta, nego samo odlika od prijašnje, 
no kako shedim Brady- a, koji ju je naveo kao samostalnu vrst, 
lako neću da mu se tu iznevjerim. 

Ha!>. „Čini se da nije litoralna, jer smo našli samo 3 prim. 
u pijesku iz dubine konala od Spalmadora kod Hvara'. (Brus.). 



72 

MiliolhiJi uiulosa (Karrer). 

1867. Quinqueloculina undosa Karrer. Sitzungsb. d. k. Ak. der 

Wiss. Wien GV, p. 361, T. 3, f. 3. 

1884. Miliolina undosa Brady. Ghalienger, p. 176, T. 6, 

f. 6—8. 

Kućica je ponešto stlačena, dosta široka, gladka, gore od- 
rezana, dolje nepravilno zaobljena Kletke su četverouglaste, go- 
tovo nevidivo postrance izdubljene, n;i periferiji pako veoma jako, 
tako, da nastaje duboka rezotina. Naprvo se znatno uzdiže treća 
kletka od kraja. Uz to su sve te klelko po nino^o puta zavijene, 
valovito ocrtane. Usta su dugoljast nepraviUin četverokut sa 
dugim, uskim šiljkom. 

Ovomu Karrer-ovomu opisu i njegovoj slici nalikuju naši 
oblici. On ih je našao vrlo često u Lapugyu (Erdelj), te ih prvi 
put opisao sa ostalimi novimi foraminiferami iz porodice Miliolidae 
iz neogenih slojeva kod Holubice, Lapugva i Buitura. 

Hal>. „Rek bi da i ova nije pravo litoralna. jer imademo 
samo 10 primjeraka iz dubine konala od Spalmadora. Ovi se pri- 
mjerci ne sudaraju baš sasvim sa tipičnim oblikom; mogli bi 
reći, da pripadaju odlici striata (Brus.). 

Miliolina reticulata (d'Orbigny). 

18i26. Triloculina reticulata d'Orbigny. Ann. Sc. Nat. VII, p. 

299, Nro 9. 
1861. Quinqueloculina reticulata Karrer. Sitzungsberichte d. k. Ak. 
Wiss. Wien, XGIV, p. 419, T. i>, 

f. 5. 
1871. „ „ Parker, Jones, Brady. Ann. and 

Mag. Nat. Ilist., Vili, p. 24-9, T. 

8, f. 18. 
1884. Miliolina reticulata Brady. Ghallenger p. 177., T. 9., 

f. 2—4. 
Već je Sol dan i poznavao ovu vrst, te ju je po svojoj 
Testaceographi opisao pod imenom Fni)nciiic(r/(( rcitrnlata i 
pridao tomu sliku. Miliolina reticulata je dosta ixiznala u Iro])- 
skih i subtropskih krajevih, pak dolazi i u samom sretlozemnom 
moru. 



73 

Prvi ju je možda Sol dani našao u jadranskom moru, ako 
se to može i smije naslućivati i)od onom obćom oznakom : more 
jadransko ili tirensko. d'Orbigny ju u jadranskom moru ne- 
spominje, a Parker, Jones i Brady vele da su ju Sol dan i 
i d'Orbigny našli u sredozemnom moru. Ako je tomu iako, 
onda bi ove naše foraminifere ove vrsti bile prve, koje su kon- 
štatovane u jadranskom moru u obće, a prve su za stalno, što 
se tiče naše obale. Svi su naši primjerci krasni i dobro izraženi, 
te se gotovo ništa jedan od drugoga ne razlikuju. Čudo mi 
je, da Silvestri u jonskom moru nije našao ni jednoga pri- 
mjerka. 

Hab. „Prilično rijetka; 1 prim. iz otoka Pazmana, 2 prim. 
iz Spljeta, (5 iz konala od Spalmadora". (Brus). 

Miliolina agsjliitinans (d'Orbigny). 

1839. Quinqueloculina agglutinans d'Orbigny. Foram. Cuba, p K'S, 

T. 12, f. 11—13. 
1884. Miliolina agglutinans Brady. Challenger, p. 180, T., 8, 

f. G, 7. 
1893. „ „ Goes.Artic and Scandin. Foram. 

p. 110, T. 19, f. 484; T. 20, 

f. 849. 
Struktura se kućice ove vrsti vrlo razlikuje od svih ostalih 
svojom pjeskovitošću. Naše na vlas naliče Brady- e vim slikam. 
Prvi put ju je opisao d'Orbigny sa Kube. Razprostranjena je ova 
foraminifera dovoljno u svih većih morih izim južnoga atlanskoga 
oceana, a nalazi se u sredozemnom i u crvenom moru. Meni je 
vrlo drago što mogu prvi konštatovati ovu vrst za hrvatsko more, 
što, kako mi je bar poznato, dosele još nitko nije opazio. To će 
čitalac uviditi i iz mojega povjestnoga pregleda Silvestri je u 
svom djelu o jonskom moru nigdje ne.spominje, dočim po Goesu 
dolazi i u Skandinaviji, na obalah Švedske i Norvežke u 90 — 180 
metara dubljine ali u vrlo malenom broju. 

Hnb. Imamo samo jedan primjerak od ove milioline iz 
konala od Spalmadora, a drugi je primjerak iz Spljeta; ali je 
ovaj potonji i mnogo manji od prvog, te nije ni tako debelo 
zrnat. 



74 

Surodica Peneroplidìnae. 

Rod Cornuspira Schultze. 

Cornuspini foliacca (Philippi). 

1841. Orbis foliaceus Phil. Enum. Moll. Sicil. II, p. 147, T. 25, 

f. 26. 
185 i Cornuspira planorbis Schultze. Organism. Polythal. p. 40, T. 2, 

f. 21. 
1858. Spirillina foliacea Williamson. Ree. For. Gt. Br. p. 91 , T. 7, 

f. 199—201. 
1884. Cornuspira „ Brady. Challenger, p. 199, T. 1 1 . f. 5—9. 

1893. „ „ Silvestri. Foram. del Mare Jonio p. 191. 

1894. „ „ Goes. Artic and Scandinavian Foram. 

p. 106, T. 18, f. 834. 

Iz Spljeta dobiH smo upravo jedan orijaški eksemplar. Ve- 
ćina njih odgovara točno slici 6 na tabli XI. Brady- e voga 
djela, a tako isto i onoj u Goesa. Tipična Goninspira foliacea 
dolazi malo ne u svakoj strani svieta. Ova je veoma zanimiva 
vrst, oblika Planorbis-a, za to nije čudo, što ju je Philippi prvi 
opisao kao gasteropod. 

Hai). „Dosta je rijetka, 1 ))rim. na rtu Mika kod Zadra, 
prvi i jedini tamo nadjeni, Otok 2 prim , Spljet 2 prim., konao 
od Spalmapora 25 prim". (Brus). 

Rod Peneroplis Montfort. 
Peneroplis planatus (Fichtel et Moll). 

1803. Nautilus planatus var. ß Ficht, et Moll. Test. Micros. p. 91, 

T. 16 f a.b.c. 
1816. Cristellaria planata Lamarck. Tableau Encycl. et Méth. 

T. 467, f. 1 a.b.c. 
1826. Peneroplis planatus d'Orbigny. Ann. Scient. Nat. VII, 

p. 285 Modele No 16. 
1858. „ , WiUiamson. Ree. For. Gr. Br. p. 

45, T. 8, f. 84. 85. 
1884. „ , Brady Challenger, p 204, T. 13, 

f. 12—25. 
Naši eksemplari u glavnom .su svi nalièni .slikam u citiranih 
djelih, te se samo u svojoj veličini razlikuju i u usnom obrub- 



75 



Ijaju jedne od drugih. Zanimivi su osobito neki eksemplari sa 
spljetske obale, koji imadu upravo neobičnu veličinu, pak su i iz- 
vrstno sačuvani. Osim toga imade i nekih oblika ponješto izvr- 
nutih anomalija. 

Hab. „Kod nas veoma obična i rasprostranjena vrst, ako 
ne navadjamo primjeraka iz svakog pojedinog mjesta, to je po- 
glavito za to, jer nijesmo uvijek imali vremena da se njimi ba- 
vimo. Otok 3 pnm., Rt Mika preko 50 prim., otok Pazman 15 
prim , Spljet preko 300 prim., konao od Spalmadora 4 prim., 
Lopud 8 prim." (Brus.). 

Penoroplls portusiis (Forskal). 

1 775 Nautilus pertusus Forscal. Deser. Anim. p. 125. 

1803. „ planatus var. a. Fichtel et Moll. Test Micr. p. 91 

T. 16, f. a.b. c. 
1826 Denditrina arbuscula d'Orb. Ann. Sc. Nat. VII \). 285, 

T. 15, f. 6. 7; Modele nro 2! 
1846. „ Haueri d'Orbigny. For. fossil. Vien. p 134 

T. 7, f. 1. 2. 

d'Orb. 1. e. p. 134, T. 7, f. 3. 4. 

d'Orb. 1. e. p. 135, T. 7, f. 5. 6 

Wiliamson. Ree. Foram. Grt. Brit 

p. 45, T. 3. f. 83. 
1884. , pertusus Brady. Challenger p. 204. T. 13. 

f 16, 17. 
D'Orbigny je ovu vrst odielio od peneroplisa te utvrdio 
genus DeìidUrina, ali su noviji pisci napustili to dieljenje, medju 
njima na čelu Brady. Meni se čini ovo novije mišljenje izprav- 
nije. Ova je foraminifera dosta razprostanjena na obalah sredo- 
zemnoga mora, a nalazi se i u drugih morih, ali u dubini ne većoj 
od 466 met. Redovito je nastanjena u dubini manjoj od 55 met. 
Hab. „Ovaj je oblik puno redji od tipičnog oblika. Otok 6 
prim., otok Pazman 4 prim, Spljet bhzu 50 prim," (Brus). 

Peneroplis ariotiims (Batsch). 



1846 „ juleana 

18Ì6 „ elegans 

1858 Peneroplis planatus 



1791. Nj 


lutilus arientinus 


Batsch. Gonch. Seesandes p. 4, 
T. 6, f. 15. 


1767. 


umbilicatus 


Linné. Syst. Nat. cd. 12 p. 1163. 


1767. 


,, semilituus 


Linné 1. e. 



76 

1826. Pencroplis planatus d'Orb. Ann. Sc. Nat. VII, p. 285. 

Modele Nro 48. 
1865. „ arietinus Parker, Jones and Brady. iVnn. 

and Mag. Nat. Hist. XVI, p. 26, 
T. 1, f. 18. 
1884. Peneroplis pertusus forma 

arietinus Brady. Cliallenger p. 204, T. lo, 
f. 18, 19, 22. 
Od ove vrsi.i, ili kako Brady veli tipa, imamo nekoliko 
eksemplara, koji nalikuju Brady-evoj slici, kako je gore na- 
vedeno, i to posve dobro. Drugi se od te slike ponešto udaljuju 
poglavito tim, što se prema gore na duljem kraju gdje se usne 
nalaze, nniogo više raširuju, nego li je to kod Brady- a viditi. 
Ovi primjerci u svojoj formi približuju se na prvi pogled onoj 
foraminiferi, koja je naslikana kao OrhlcidiiKi adunca Fichtel 
i Moli, ali imadu ostalo sve što ih veže sa ovim imenom, pod 
koje smo ih metnuli. Meni se razlika čini odviše malenom i ne- 
znatnom, a da bih pored nje pokušao stvoriti novu odliku, nekmo 
U možda ćak novu vrst. Mislim dakle da niesam u tom pogriešio, 
što sam ih zajedno stavio. 

Hab. „Ovaj je oblik još redji od prijašnjeg, a mnogi drže 
ovaj a i prijašnji oblik da nijesu drugo nego odlike P. planatus. 
Otok 2 |)riin, Spljet 18 i)rim., konao od Spalmadora 2 prim." 
(Brus.). 

Porodica Textularidae. 

Surodica Textularinae. 
Rod Textularia, Defrance. 

Textiilaria ag'^lutinaiis d'Orbigny. 

18:]0. Textularia agglutinans d'Orbigny. Foram C'uba, p. 136, T. 1, 

f. 17, 18, 32—32. 
1869. Plecamum „ Keuss. Sitzb. d. k. Ak. Wiss. Wien, I, 

p. 704, T. 1, f. 1. 
1884. Textularia „ Brady. Challenger, p. 363, T. 43. f. 

1—3. 

1893. „ „ Silvestri. For. del Mare .ionio. |). l'.)6. 

1894. „ „ Gocs. Artic. and Scandin Furaiii. p. 

35, T. 7, r. 281—284. 294—303. 



77 

Tpxtularia agcjlntinans d'Orb. razsirona jo po čitavom svietii. 
Kod Tcxfnlariddc nalazimo visoki spiralni rast, što u savezu sa 
tim, da mladje kletke sve više rastu, podaje ovoj vrsti podobu 
čunjka ; pak isto tako kaošto kod Lagenidae prilično je nestalan 
broj komora, koje se nalaze na svakom obodu, tako da možemo 
razlikovati dvoredne. troredne i više ili manje pravilno spiralno 
poredane komore. Tkan je ovdje zrnata i porozna. 

Naše se textularie u glavnom slažu sa opisi slika gore spo- 
menutih djela, neke su malko nepravilnije, te se odaljuju od 
seme, a gdjekoje su ovelike. U glavnom su to ipak karakteristični 
primjerci. Po Brady-u dolazi TextuìarlaagghdinanshdXimeivìi^Yì 
izmedj 5 — 3125 niti. On medju ostalim spominje da ju je Karrer 
našao i u miocenu zapadne Slavonije. 

Genus Textularia utemeljio je prvi Defranceg. 1824 rad 
jedne vrsti pjeskovite, fosilne iz taljanskoga pliocena. koja je već 
bila ilustrovana po Soldani-u. Ova se vrst nazivlje T. sagiltnlu. 
Dvie godine za tiem pomnožao je d'Orbgny u svom „Tableau" 
ovaj rod sa njekoliko novih vrsti. Mislim da ne griešim. ako 
ovdje mimogred spomenem, da je za poznavanje taljanskili Tex- 
tularia osobito zaslužan Segnen za sa svojim djelom o terci- 
jarnih formacijah u Kalabriji, te Fornasini koji je izdao više 
monografija o taljanskih Textularia. 

Hab. „Sabrao sam više stotina primjeraka ove vrste na po- 
danku Plunmlaria iz blizine Otoka, gdje su i primjerci veliki ; 
oni iz konala Spalmadora — blizu 100 prim. — jesu sasvim ma- 
leni. Iz Crkvenice samo 3 prim., no ne može se za to reći da je 
ova vrst kod Crkvenice rijetka, nego nijesmo imali nego veoma 
mato pijeska, a još manje vremena, da ih vadimo". (Brus.). 

Textularia conica d'Orbigny, 

1839. Textularia conica d'Orb. Foram. Cuba. p. 135, T. 1, f. 

19. '20. 
1884. „ „ Brady. Challenger, p. 365, T. 43. f. 13. 14; 

T. 113. f. 1 a.b. 
Hab. „Od ove vrsti vadili smo takodjer više stotina pri- 
mjeraka iz pijeska od konala od Si)almadora. dok samo dva ili 
tri primjerka iz okolice Otoka, i to dakle sve iz veće dubine". 
(Brus.). 



78 

Porodica I^ageniclae. 

Surodica Nodosarinae. 

Rod Nodosaria Lamarck. 

Nodosaria consobrina (d'Orbigny). 

18i6. Dentalina consobrina d'Orbigny. For. foss. Vien. p. 4G. 

T. 2. f. 1—3. 
1856. „ Haidingeri Neugeboren. Denkschr. der k. 

Akad. d. Wiss. Wien XII, p. 85, 

T. 3, f. 12. 
1856. „ consobrina 1. e. p. 86, T. 3, f. 15. 

1856. „ Reussi 1 e. p. 85, T. 3, f. 17. 

1856. „ abbreviata 1. e. p. 86, T. 3, f. 18. 

1870. Nodosaria consobrina Reuss. Sitzungsb. d. k. Akad. d. 

Wissensch. II, p. 473. 
1885. , (D.) consobrina Brady. Challenger, p. 501, T. 62, 

f. 23, 24. 
Nodosaria consobrina spada medju vi-sti, koje imadu vrlo 
različite oblike. Svi po nju značajni bilježi vrlo su promjenljive 
naravi. Sada su gotovo sve kletke ponješto osvodjene i razdie- 
Ijene sa udubinami, eliptičke. veće visine nego širine; sad su opet 
doljne kletke valjkaste, kraće sa linearnimi suturami; sad se to 
potonje vidja kod svih kletaka izuzmemo li posljednju ili obje 
zadnje kletke. Primordialna je kletka u jednom slučaju nješto 
veća od one, koja ju sliedi, u drugom slučaju je isto toliko ve- 
lika kao sliedeća, a ima slučajeva, gdje je još i manjom. Pri- 
mordialna komora imade centralni trn ili je bez njega. Pa i sama 
kućica sada je deblja sad opet vitka. Veličina je 1 — 2 min. 

Hat). „Jedan jedini primjerak ove vrste, i to valjda odlike 
emaciala Reuss, iz konala Spaldamora. ali na žalost i taj je komad 
veoma oštećen". (Brus.). 

Rod Marginulina d'Orbigny. 
Marginulina costala (Batsch). 

1797. Nautilus (Orthoceras) costatus Batsch. Goncliyl. des Seesandes. 

p. 2, T. 1, f. 1 a-g. 
1826, Marginulina raphanus d' Orbigny. Ann. Sciont. Nat. 

VII. p. 258, T. 10. f. 7, 8. 

Modele Nr. 6. 



79 

1861. Marginulina obliquestriata Karrer. Sitzungberichte d. k. 

Akad. Wiss. Wien XLIV, p. 
446, T. 1, f. 8. 

1862. , striato-costata Reuss. 1. c. XLVI, p. 62, T. 6, 

f. 2. 
1862. „ turgida 1. c. p. 63, T. 6, f. 7. 

1884. „ costata Brady. Ghalienger, p. 528, T. 

65, f. 10—13. 
1893. „ „ Silvestri. Foram. del mare Jo- 

nio p. 206. 

Ovu je vrst već dobro opisao i nashkao g. 1871. Batsch. 
Najviše razprostranjena u sjevernom atlantskom oceanu u du- 
binah od 370 do 1240 niti, u južnom atlantskom oceanu u još 
većih dubinah. Brady ju u svom veUkom djelu spominje da 
dolazi u sredozemnom i jadranskom moru. Da se nalazi i ovdje 
na naših hrvatskih stranah lo evo mogu potvrditi. U jonskom 
moru po Silvestri-u dolazi riedko i to u dubinah izmedju 300 
do 400 te 700—800 m. 

Hab. „Jedan jedini primjerak iz konala Spalmadora, i to 
baš odlike eloiigata" (Brus). 

Margimiliiia fissicostata (Gümbel). 

1 868. Dentalina fissicostata Gumb. Abhandl. matem. physik. Glasse 

d. k. bayer. Akad. d. Wiss. X, p. 626, 

T. 1, f. 46. 

Nisam siguran, da sam tačno opredielio ovu vrst, već za 

to što je Brady nigdje ne spominje. Gümbel ju je prvi opisao 

iz eocena sjevernih alpa; za to, rek bi, da je dosele nije još 

nitko našao i naveo kao recentnu vrst. 

Hab. „Samo 8 prim. iz podanka Plumularia s okolice Otoka" 
(Brus.). 

Rod Cristellaria Lamarck. 

Cristellaria crepidula (Fichtel et Moll). 

1803. Nautilus crepidula Fichtel et Moll. Test. micr. p. 107, 

T. 19. f. g-i. 
1846. Cristellaria cymboides d' Orbigny. For. foss. Wien p. 85, 

T. 3, f. 30, 31. 



80 

1858. rii'istellaria subarcuatula Williamson. Ree. For. Gr. Brit. p. 

29, T. 2, f. 56, 57. 
1862. „ grata Rouss. Sitzimgsb. d.k. Akad. Wiss. 

XLVI, p. 70., T. 7, f. 14. 
1862. „ planiuscula 1. c. p. 71, T. 7, f. 15. 

1864. Hemirobnlina galeola Stäche. Novara. Geol. Theil. I. 

Palaeont. p. T2'^, T. 23, f. 8 

a. b. 
1884. Grist ellaria crepidula Brady. Challenger, p. 51-2, T. 67, 

f. 17, 19, 20; T. 68, f. 1, 2. 
1894. „ „ Goes. Artic and Scandin. Foram. 

p. 62, T. 11, f. 596—613. 
Fichte] i Moli opisali su ju prvi pod imenom Ncmtilus 
crepidula, „der Pantoffolähnliche Schiffer", te su je i naslikali. 
Kućica je ova djelom spiralna, zavinuta, u duljinu protegnula, 
nešto svinuta, gladka, prozirna, spljoštena, 12 do 13 vidivih čla- 
naka je plosnato, izuzev posljednjega, koji se nešto uzdiže. Pre- 
tinjske stiene unaprod su osvodji'ue te idu pravcem iz zajed- 
ničkog središta. Boja je biela ili biserna. Za domovinu rekoše 
Fi chtel i Am oli da je iz Livorna u Toskani. Oni je dakle još 
niesu konštatovali u našem moru. Medjuto je ova Cristellaria 
dosta obična u umjerenom pojasu. 

Hai). „Veoma rijetka, jer uza sve pomno pretraživanje našli 
smo samo tri primjerka u pijesku iz kanala od Spalmadora" 
(Brus.). 

Surodica Polymorphininae. 

Rod Polymorphina d' Orbigny. 

Rod Polymorphina obuhvaća pod svojim imenom silu razno- 
likih oblika. Kako je poznato kušao je Orbigny razne modifika- 
cije razdieliti u 4 skupine: 

1. Poltiniorphina, 2. GuUulma, 3. Glohulina, 4. Pijrulina. 

Geografsko razproslranje Polijmorphlna jest vrlo veliko. 

Već je d' Orbigny izrekao o tih polusferičkih, staklovitih 
kućicah, da živu u piesku na obalah oceana, sredozemnoga i ja- 
dranskoga mora, Antilah i u Patagoniji. 

I baš našu je vrst poznavao već Sold ani pak ju je opisao 
riečmi: Polymorpha Subeordiformia vel Oviformia. 



81 



Tako barem čitam kod Foru a s i n i-a, ali S o 1 d a n i je spo- 
minje, da se nalazi u tirenskom moru, dok je ni za Fiimini ni za 
jadransko more ne spominje. U naših je stranah dakako, kako se 
vidi nije nitko dosele spomenuo. 

Poljinorpliiiia gibba d' Orbigny. 

1826. Polymorphina (Globulina) gibba d'Orbigny. Ann. Sci. Nat. 

VII, p. 200. 



1846. Globulina gibba 
1846. „ punctata 

1884. Polymorphina gibba 



1894. 



d'Orb. Foram. foss. Vien, 

p. 227, T, 13, f. 13, 14. 

d'Orb. 1. e. p. 229, T. 13. 

f. 17, 18. 

Brady. Challenger, p. 561. 

T. 71, f. 12, a, b. 

Goès. Arctic and Scandin. 

Foram. p. 55, T. 9, f. 520 

do 526. 
Hai). „Jodan jedini primjerak iz kanala Spalmadora, nijesmo 
osobito na ovu vrstu pazili, ali je svakako rijetka. Od odlike tuhidosa 
d'Orb. uspijelo nam je naći dvadesetak primjeraka". (Brus.). 

Polymorphina problema d' Orbigny. 

1820. Polymorphina (Gut.) problema d'Orbigny. Ann. Scient. Nat. 

VII, p. 200. Modele Nro 01. 
1840. Gnttniina problema d'Orbigny. For. foss. Vien. p. 

224, T. 12, f. 26—28. 

d'Orb. 1. e. p. 223, T. 1 2, f. 23—25. 

Ehrenberg. Mikrogeologie. T. 

26. f. 28. 

Reuss. Sitzunber. d. k. Ak. d. 

Wiss. Wien I. p. 469, T. 3, f. 4. 

Brady. Challenger, p. 568, T. 

72, f. 20; T. 73, f. 1. 

Goés. Arctic. and Scandin. For. 

p. 57. 

Najveće dubine u kojih su se dosele našle je.su od 150 m. 

Reuss ju u svojih priložili k i'auni njemačkoga gornjega 

oligocena, spominje kao jednu od najviše razširenih vrsti, te 

ujedno veli, da je jedna od vrsti, koje se najraznovrstnije mie- 

G 



1846. „ austriaca 

1854. Polymorphina uvula 

1864. Guttulina rotundata 

1884. Polymorphina problema 

1894. 



82 

njaju, dočim se kučića čas skraćuje, čas produljuje, a u potonjem 
slučaju naprama gore i zašiljujo. Kliotke se sad više uzbočuju, 
sada opet postaju plosnatije, pak su odieljene plitkimi suturami. 
Na takav način možemo lahko dozi viti čitav red prelaza, koji 
imadc sjedne strane Pohjmorphhia iiroblema d'Orbigny, as 
druge strane P. austriaca d'Orbigny. To i jest bilo razlogom 
zaÈ>to se je već Reu ss našao prinukanim, da te dvie vrsti d'Or- 
bigny-eve spoji u jedno. Prvi put je to zahtjevao Reuss. 
Ovomu zabtjevu Reussov-u pridružio se je poslie i Brady, 
pak i drugi noviji iztraživači, a to tiem više, što su tipički oblici 
mnogo redji od raznovrstnili prelaznih oblika. 

Hab. „I od ove vrste našlo se je jedan jedini primjerak u 
pijesku iz kanala od Spalmadora" (Brus.). 

Polymorphina conjinunis d'Orbigny. 

1 8^G. Polymorphina (Gut.) communis d'Orbigny. Ann. Scient. Nat. 

VII, p. 266, T. 12, f. 1—4. 

Modele No. 62. 
1846. Guttulina communis d'Orb. Foram. foss. Vien. p. 

224, T. 13, f. 6—8. 
1 846. „ irregularis d'Orb. 1. c. p. 226, T. 1 3, f. 9, 10. 

1865. „ fissurata Stäche. Novara, p. 263, T. 24, 

f. 10. 
1865. „ obliquata Stäche. 1. c. p, 264, T, 24, f. 11. 

1870. Polymorphina semiplana Reuss. Sitzungsberichte d. k. 

Akad. d. Wiss. Wien LXII, p. 488. 
1884. „ communis Brady. Challenger, p. 568, T. 

72, f. lU. 
Mladi oblici iinadu jako zašiljen kljun. Ta vrst imade prc- 
lazne oblike do P. problema. 

Hab. „Svakako je redja vrsta, budući da smo našli samo 
jedan primjerak kod Otoka, jedan iz Spljeta, a četiri iz konala 
od Spalmadora" (Brus.). 

Polymorphina ol)loiifj:a d' Orbigny. 

1846. Polymorphina oblonga d'Orb. For. ibss. Vien. p. 232, 

T. 12, r. 29-31. 

1855. „ uvaeformis Reuss. Zeitschrift deutsch, geol. 

Gesell. VII, p. 2S9, C. 5. 



83 

1870. Polymorphina guttata Reuss. Sitzungsber. d. k. Ak. Wiss. 

Wien. LXII, p. 487. 
1884. „ . oblonga Brady. Challenger, p. 5G9. T. 73, 

f. 2—4. 

Ovo je dugoljasti oblik, koji se nalazi njekako u sredini iz- 
medju Polijmorphina problema i P. compressa. Kučića je manje 
više spljoštena i iraade sedam do osam vidljivih segmenata, pri- 
liči malomu produljenom grozdu. Kako to zgodno opaža Reuss. 
U ostalom dolaze i kod nje kao i kod ostalih Poli/inorphina 
vrlo različite promjene u poredku i obliku kletaka. Posljednja se 
komora zašiljuje u kratki šiljasti kljun, na kojem se nalazi izlaz. 
Površina je kućice staklena, sjajna te se cakh. Kletke od kojih 
se više od tri i iz vana vide, zavijene su. 

Hab. „Veoma rijetka, jedan primjerak s Otoka drugi iz ko- 
nala od Spalmadora, i to tipična oblika. Osim toga našlo se je 
od odlike pstulosa 4 prim. kod Otoka, a jedan iz konala od 
Spalmadora" (Brus.). 

Porodica Globigerinidae. 
Rod Globigeriua d'Orbigny. 

Globigeriiia bulloiđes d'Orbigny. 

182ß. Globigeriua bulloiđes d'Orbigny. Ann. Sci. Natur. VII, \). 

277. Modèles Nro. 17 i Nro. 7G. 
1846. „ „ d'Orbigny. Foram. foss. Vien. p. 163, 

T. 9, f. 15—18. 
1849. „ concinna Reuss. Denkschr. d. k. Akad. Wiss. 

Wien, I, p. 373, T. 47, f. 8. 
1875. „ detrita Terquem. Anim. de Dunkerque fase. 

I, p 31. T. 4. f. 4 a— c. 
1875. „ bulloiđes Terquem. 1. c. p. 31. T. 4. f. 5 a— b. 

1SS4. „ „ Brady.Challenger. T.77;T.79. f.3— 7. 

1894, „ „ Goes. Artic and Scandin. Foram. p. 

84. T. 14. f. 754—763. 
Priličan broj eksemplara i raznih oblika većinom malenih. 
Ovo je jedna od onih foraminifera. koja je nadjena gotovo u svih 
morih. a dolazi u dubljini od 33 do 3063 metra. Od Glohigerlne 
je to najobičnija vrst. Ove su foraminiferc sastavljene iz njekoli- 
cine sferičkih kletaka. koje nam u cjelini prikazuju spiralnu masu 



84 

malih kugljica. sa otvorom na lik polumjeseca. Njeke vrsti po- 
davale su d'Orbigny-u osobitih potežkoća radi toga što sa jed- 
nakimi sferičnimi komorami imadu jedne otvore posve sitne, koji 
pokrivaju zadnju komoru, druge opet imadu otvore na više zadnjih 
komora. Uz to se nalaze najrazniji prielazi; d'Orbigny je od 
Globigerina našao živih 18 vrsti i to u jadranskom moru. kanar- 
skih otocili, na Antilah. na Ile-de-France i sv. Heleni, pak naro- 
čito kaže, da se Globigerine u mnogo većoj mjeri nalaze u ja- 
dranskom moru i na Antilah nego drugdje. 

Hab. „Kako je sitna nijosmo dosele našli nego samo tri pri- 
mjerka u pjesku iz konala od Spalmadora". (Brus.). 

Globigerina rubra d'Orbigny. 

1830. Globigerina rubra d'Orbigny. Foram. Guba, p. 94. T. 4. f. 

12—14. 
1884. „ „ Brady. Challenger, p. 602. T. 79. f. 

11— IG. 

1893. „ „ Silvestri. Foramin. del Mare Jonio p. 209. 

1894. „ „ Goes. Arctic and Seandinavian Foram. 

p. 85. T. 14. f. 7G6. 

Jedan jedini primjerak iz konala Spalmadora otoka Hvara, 
ali taj je vrlo liep i izrazit, ako i veoma sitan ))ak je u svojoj 
cjelosti crvenkasto bojadisan. Globigerina rubra nadjena je u 
sjevernom i južnom atlanskom oceanu, u sjevernom i južnom pa- 
cifiku. u indijskom oceanu i u sredozemnom moru. Najobilnija je 
u tropičkoj česti atlanskoga oceana, a dosta je riedka u sjevernom 
pacifiku. Veličina je 0-5 mm. 

Silvestri je u jonskom moru našao prlliriio brojne eksem- 
plare od ove vrsti. 

Rod Orbulina d'Orbigny. 
Orbiilina iiiiivers.i d'Orbigny. 

1839. Orbulina universa d'Orb. Foram. Guba, p. o, T. I, C 1. 
1858. „ „ William.son. Ree. Foram. Gi-. Brit. p. 2, 

T. 1, f. 4. 
1884. „ „ Brady. Challenger, p. 608, T. 78: T. 81, 

f. 8—26; T. 82, f. 1—3. 
1893. „ „ Silvestri. Foram. del Mare Jonio. p. 210. 



85 

Hab. Ovca je vrsta veoma razprostranjena ; fosilna je po 
svuda obična, imamo ih na stotine iz neogena kod Markuševca. 
Recentna je upravo kosmopolitska ; čini se da — barem u nas — 
nije litoralna u užijem smislu riječi, jer nijesmo nikada našli u 
pijesku od obale, nego samo 18 primjeraka u pijesku iz konala 
od Spalmadora". (Brus.). 

Porodica Kotalidae. 

Surodica Rotalinae. 

Rod Discorbina Parker et Jones. 

Üiseorbiiiu turbo (D'Orbigny). 

18:26. Rotalia (Trochulina) turbo d'Orbigny. Ann. Se. Nat. VII, p. 

274, Modèles Nro 73. 
186-2. Discorbina turbo Garpenter. Introduci. For. p. 204. 

1865. „ „ Parker, Jones and Brady. Ann. 

Mag. Nat. Hist. XVI, p. 30, T. % f. 68. 
1881-. , „ Brady. Ghalenger. p. 643. T. 87. 

f. 8 a. b.c. 
Challengerova ekspedicija našla je medju ostalim liepe kućice 
ove vrsti u St. Vincentu, Cape de Verde Islands, na obali južne 
Amerike u 350 niti dubine, na Port-Jacksonu. u Australiji itd. 
Hab. ,.Kod nas je prilično rijetka, jer smo našli samo 2 prim. 
u pijesku okolice Spljeta. a 20 u pijesku od konala od Spalmadora". 
(Brus.j. 

Discorbiiiji rosacea (d'Orbigny). 

1826. Rotalia rosacea d'Orbigny. Ann. Sci. Nat. VII, p. 

273. Mod.4e Nro. 39. 
1846. Asterigerina planorbis d'Orb. Forani. foss. Vien. p. 205, 

T. 11, f. 1—3. 
1858. Rotalina mamilla Williamson. Ree. For. Gr. Brit. p. 

54, T. 5. f. 109- 111. 
1884. Discorbina rosacea Brady. Ghallenger. p. 641-, T. 87. 

f. I, 4. 
Discorbina rosacea je nadjena skoro u svakom moru. Geo- 
iožki počinje se pokazivati tek u tercijaru. 

Hab. „Dosele smo sabrali mnogo više od 100 prim.. ali to 
samo iz podanka Plumularla okolice Otoka". (Brus.j. 



86 

Rod Planorbulina d' Orbigny. 
l'lanorlmliiia inediteiTJiiiensis d' Orbigny. 

1826, Planorbulina inedileiTanensis d'Orb. Ann. Sc. Nat. VII, p. 

2S0, T. 14, f. 4—0 Modele 

No TX 
181G. „ „ d"Orb. Foram. foss. Vien. p. 

16(), T. 0, f. 15—17. 
1871. „ „ Parker, Jones a. Brady. Ann. 

and Mag. Nat. Hist. Vili, p. 

17.^, T. 12, f. 133. 
1884. „ „ Brady. Challenger, p. 656, T. 

92, f. 1—3. 
1894. „ „ Goés. Arctic and. Scandin. 

Foram p. 9!, T. 15, f. 786. 
Kučića je ove foraniinifere spiralna, tanka, okrugla, veoma 
spljoštena sačinjena od nepravilnih krugolikih ploha. 

Iz Spljeta imamo samo četiri primjerka, a iz Spalmadora 
kod Hvara desetak raznolikih primjeraka ove zanimive vrsti, koju 
je već Sold ani upisao u svojoj Testaceografiji pod imenom 
„Gorpuscula plano — papillosa". 

Ova je vrst nadjena u umjerenili i tropskih krajevih. 

Rod Truncatulina d' Orbigny. 

Truiicatuliua rei'iilgens (Montfort). 

1808. Gibicides refulgens Montfort. Gonchyl. System. I. p. 12:2. 

1826. Truncatulina refulgens d'Orbigny. Ann. Sci. Natur. VII, p. 

. ^79, T. 13, f. 8— U ; Module Nro 77. 
1884. „ „ Brady. Ghalienger p. 659. T. 92, 

f. 7—9. 

Truncatidind refuigens dolazi u sjev. atlantskom oceanu 
izmedju 47" i 62" širine i to u dubinah od 45- -2400 niti. Brady 
spominje i za ovu foraminiferu da dolazi u sredozemnom i ja- 
dranskom moru. Dolazi i na rtu dobre nade (150 niti), na i/ločnoj 
obali Australije i na njekih mjcslili Patagonije u dubinah od 
50—250 niti. 

Ifiil). „Dosele imamo samo dvadesetak primjeraka iz pijeska 
od konala Spalmadora" (Brus.). 



87 

Trinicjituüiisi lol>atiil:i (Walker et Jakob). 

1798. Nautilus lobatulus Wal. a. Jacob in Adams's Essays 

p. 642, T. 14, f. 36. 
1826. Truncatulina tuberculata d' Orbigny. Ann. Sei. Nat. VII, 

p. 279. Modele No. .37. 
1846. „ lobatula d'Orbigny. For. foss. Vien. p. 168, 

T. 9, f. 18—23. 
1846. „ Bouèana d'Orb. 1. c. p. 169, T. 9, f. 24—26. 

1846. Anomalina variolaria d'Orb. 1. c. p. 170, T. 9, f. 27— 29. 

1858. Truncatulina lobatula Williamson. Ree. For. Great. Brit. 

p. 59, T. 5, f. 121—123. 
1884. „ , Brady. Challenger, p. 660, T. 92, 

f. 10; T. 93, f. l,4,5;T.115,f.4,5. 
Ova se foraminifera nalazi vrlo često u raznih krajevih i 
raznih litoralnih zonah. Znade je biti i u dubljini do 5500 m. 
Vrlo je obična i u neogenskih slojevih Italije. 

Hab. „Jedan jedini primjerak iz pijeska kod Spljeta, i taj je 
anomalna oblika" (Brus.). 

Truucatiilina yaiiubilìs d'Orbigny. 

1826. Truncatulina variabilis d'Orbigny. Ann. Sc. Nat. VII, p. 279. 
1871. „ tuberosa Parker, Jones, Brady. Ann. and Mag. 

Nat. Vili, p. 177, T. 12, f. 138. 
1884. • „ variabilis Brady. Challenger, p. 661, f. 6, 7. 

Dosta veliki broj ove vrsti, koji imade raznih oblika prema 
svojoj promjenljivosti, ali koji u glavnom dobro nalikuje slici, a 
još više opisom navedenih pisaca. 

Hab. „Jedan primjerak s otoka Pazmana, jedan iz Spljeta 
a 25 iz konala od Spalmadora" (Brus.). 

Rod Pulvinulina Parker et Jones. 
Pulvinulina repanda (Ficht, et Moll.) 

1S03. Nautilus repandus Ficht, et Moll. Test, mikroscop. p. 35 

T. 3, f. a— d. 
1884. Pulvinulina repanda Brady. Challenger, p. 684, T. 104, f. 18. 
1881. , exigua Brady. 1. c. p. 696, T. 103, f. 13—14, 

1 814. „ repanda Goés. Arct and Scandinav. Foram. 

p. 95, T. 6, f. 801. 



88 

Imademo dovoljan broj ove vrsli, koje bez dvojbo najbolje 
naliče slici, koju je Brady u svom djelu podao s napisom Pulv. 
cxlfjìfa. Meni se čini da Goes ima pravo, kad zabacuje tu Bra- 
dy-jevu novu vrst, te kad ju meće zajedno pod ime Piilvlnu- 
Uiia repanda. 

Hab. „Do 30 primjeraka iz Spljela. a 20 iz konala od Spal- 
madora" (Brus.). 



Rod Roto Ila Lamarck. 



Rotulia Beccjirii (Linné) 

1767. Nautilus Beccarii 
1816. Discorbula ariminensis 



18i?6. Rotalia (Turb.) Beccarii 



l>i^6. 


;; 


eorallinarum 


1 8i>6. 


» 


tortuosa 


1858. 


» 


Beccarii 


1884. 


» 


)) 


1893. 


» 


» 


189 i. 


Rotalina 



Linné. Syst. Nat. 1 i2 ed ; p. 1 1 6i2. 

Lamarck. Tabi. Encycl. et Meth. 

T. 466, r. 6. a. b. 

d'Orbigny. Ann. Se. Nat. VII, p. 

275 — Modele. Nro 74. 

d'Orb. 1. e. p. 275. Modele Nro 75. 

d'Orb. 1. e. p. 275. 

Williamson. Ree. For. Grt. Brit. 

p. 48, T. 4, f. 90—92. 

Brady Cballenger. p. 704, T. 107, 

f. 2—3. 

Silvestri. Foram. del Mare Jonio. 

p. 215. 

Goés. Arctic and Scandin. Foram. 

p. 99. 
Ovo je jedna od najrazprostranjenijih vrsti jadranskoga mora, 
pak se s jedne i s druge strane često može naći. U naših hrvat- 
skih stranah vrlo je obilna, te su ju, kako se vidi iz mojega po- 
vjestnoga pregleda, gotovo svi pisci i našli. Najobičnije živi u 
malih dubinah i to do kakovili 90 metara. Ali lo je ne prieči, 
da se nebi mogla naći i u dubinah mnogo većih dapače do 
5400 m. 

Kod rotalije su obe strane prilično jednako izbečene, ali jer 
se i]iače ipak nalaze raznoličnosti na svakoj strani, to se moraju 
ubrojiti ove prilično biconveksne kućice med asimetričke. 

Mah. „Samo dva primjerka od tipičnog oblika iz Otoka, tri 
iz otoka Pašmana, 12 iz konala od Spalmadora, dva iz Lopuda" 
(Brus.). 



89 

Rotiiliii papillosa Brady, 

18S1-. Rotalia papillosa Brady. Challenger, p. 7US, T. lOG, f. 0. 

a. b. e. 

Običnija je i više razprostranjena od prije navedeno, kojn 
je Brady prvi izlučio i opisao, dok ju drugi drže za prostu od- 
liku od R. Beccarli. 

Hai). „Otok ]9 prim., rt Mika 10 prim., otok Pazman 35 
prini., Spljet 4 prim., konao od Spalmadora blizu 50 prim., Lopud 
b prim., otok Lokrum 3 primjerka" (Brus.). 

Porodica Tiiiopoi'iiiae. 
Rod Gy psina Carter. 

Gypsina globiiliis (Reuss). 

1847. Ceriopora globulus Reuss. in Haiding. Naturw. Abhandl. II, 

p. 33. T. V, f. 7. 
18G0. Orbitolina laevis Parker and Jones. Ann. and Mag. Nat. 

Hist. VI, p. 31. 
187G. Tinoporus jìilaris Brady. Ann. Soc. Malac. Belg. XI. p. 103. 
1884. Gypsina globulus Brady. Challenger, p. 717. T. 101, f. 8. 
Hai). „Otok i^O prim.. otok Pazman 1 prim.. konao od .Spal- 
madora 40 prim". (Brus ). 

Oypsiiia vt'ìsciciilaris (Parker et Jones). 

1860. Orbitolina vescicularis Parker and Jones. Ann. and Mag. 

Nat. Hist. VI, p. 31. 
188k Gypsina „ Brady. Challenger, p. 718. T. 101, 

f. 9-13. 
Hab. „BYvLw 100 primjeraka a niedju ovima jedan anormahm 
iz konala od Spalmadora. Nijesam je nigdje našao u pijesku od 
obale". (Brus.). 

Rod Poly trema Reuss. 
Polytrenia niiiiiaceum (Linné). 

1788. Millepora rniniacea Linné. Syst. Natur. 13ed Gmelin p. 

3784. 
1816. „ ruljra Lamarck. Hist. Nat. Anim. sans Vert. 

p. 303. 



90 ■ 

182G. Polyti'oma corallina Risso. Hist. Natur. Europ. Méridion. 

V, p. 340. 
18Gri. , miniacea tiarpenter. Introduci, of the Foram. 

p. 23 1, T. 13. f. 18-20. 
1863. „ miniaceuin Schultze in Wiegmanns Archiv für 

Naturgeschichte XXIX, p. 81. 
1876. „ „ Carter. Ann. ad Mag. Nat. Hist. 

XVII, p. 185, T. 13, f. 1—6. 
1880. „ „ Moebius. Foram. v. Mauritius p. 85. 

T. V. 
1884. „ „ Brady. Challenger, p. 721, T. 100, 

f. 5-9; T. 101. f. 1. 

Ovo je vrlo zanimiva foraminifera. zanimiva od vanjske slič- 
nosti sa korah i radi morfoložkog odnošaja napram drugim ti- 
povom foraminifera. Pod imenom Pohjtrema corallina opisao 
ju je Risso. On ju je opisao kao sitne parazilne koralom nalike 
vapnene tvorine. koje se nalaze na morskih biljkah, Ijušturah od 
školjaka, i na drugih morskih životinja. Ove su foraminifere 3 do 
4 milimetra u promjeru, a obično su crvene boje. Ima dakako i 
jedna posebna odlika biele boje. 

Prvi put je zooložki položaj ustanovio Dujardin g. 1841. 
Dr. Gray u Londonu na.šao je na koralih i školjkah parazitske 
oblike pak je zaključio da su prelazi izmedju lUiizopoda {Fora- 
minifera) i spužva. Kad je Carpenter potražio izbrusine vap- 
nene kućice ovih parazita, uvjerio se je o foraminifernoj naravi 
njihovoj. Nego Gray je u njihovih kućicah na.šao spongijske 
igličice, zato ih je i smatrao takodjer prelaznimi oblici izmedju 
foraminifera i spužva. 

Carpenter se je obzirnije bavio te je nai)isao razpravii i 
spominje Poli/trema minidcenm kao organizam, koji strukturu fo- 
raminifere posjeduje i koja je najsrodnija Tlnoporiis-u. 

Bilo je svakako od vanredne zanimljivosti proučavati lu srod- 
nost izmedj spužva i foraminifera. 

Schultze. koji je u Polytrema luiniacemn našao takodjer 
iglice te se takodjer tim pitanjem bavio uzeo je tri slučaja, koja 
bi ])ila moguća. 1. Poli/trema može biti spužva sa mrežastim 
vai)nenim skeletom, koji tvori pred ju ko rogovi na spužve. U šup- 
Ijinicah ove nalaze se iglice. 2. Pohjtrema bi mogla biti forami- 
nifera. U tom slučaju bi bile organske tvari u mitrini skeleta 



91 

tielo rizopode. iglice su slučajno iiiij dospjele ili pojedene ili pa- 
razitske naslage spužve, koja živi u PoUjtrcma. )1 Pohjtrema bi 
mogla biti kao Carpenteria — po mnienju Gray- a i C ar pen- 
te r- a — prielazni oblik izmedju spužava i forarninifera. Vap- 
nene stiene bo iniadu strukturu forarninifera, tielo. koje može 
tvoriti spikule iz kremičnine, bilo bi srodno spužvam. 

Schultze dolazi do rezultata da su Pohjtrema politalamije. 
On je dokazao da su po strukturi vapnenih si iena i po naravi 
sadržine u svakom pogledu srodne politalamijam. Što se tiče iglica 
našao je, da se one ne nalaze u opisanih žutosmedjih sadržinah 
Polijtrema, koje sačinjavaju njezino tielo. već da se nalaze uviek 
pokraj ovoga. Schultze dolazi do zaključka, daje Poly trema 
zaposjednut parazitskom spužvicom. 

To napokon nije ništa vanredna, ako pomislimo da na 
mnogih obalah n. pr. Helgolanda a i kod nas jedva možemo naći 
ljušturu ostrige koja nebi bila posve izšupljikana parazitskom 
spužvicom. 

Schultze dakle nije za to, da je ovo foraminifera. nego 
prelazni oblik izmedj forarninifera i spužva. Budući daju i Brady 
ubraja u foraminifere. to ja niesam imao razloga biti drugačijega 
innienja. tim manje, što ja niesam imao zgode proučavati živu 
životinju. 

Hiib. „Veoma je rasprostranjena vrsta u većim dubinama, našli 
smo ju na Otoku, u Sali istog otoka, na otoku Zuri kod Šibenika. 
Osobito ih mnogo ima u dubinama gdje živi pravi koralj Coral- 
lium rubrum. (Brus.). 

Porodica IST umni ulinidae. 

Surodica Polystomellinae. 
Rod Poly stoni ella Lamarck. 

Polystomella crisp.i (Linné). 

17(i7. Nautilus crispus Linné. Syst. Nat. ed. Ii2, p. 11(5?. 

l'^22. Polystomella crispa Lamarek. Flist. Nat. Anim. sansVerl. 

VII, p. G25. 
1S58. „ „ Williamson. Ree. Por. Gr. Brit. p. 

1-0, T. :], f. 78—80. 
1862. „ „ Carpenter. Introduct. Foramin.p. 278, 

T. 16, f. 4—6. 



92 

1884. Polystomella crispa Brady. Challenger, p. 736, T. HO, 

f. G-7. 

1893. „ „ Silvestri. Foram. del Mare Jonio p. 

210. 

1894. „ „ Goes. Arctic. and Scand. Foramini- 

fera p. 102, T. 17, f. 820— S22. 

Od ove foraminifere našlo se je relativno najveći broj indi- 
vidua u jadranskom moru gotovo svagdje. Spomenuti mi je je- 
dino, da se oni. koji se nalaze kod otoka Hvara odlikuju osobito 
svojom veličinom, dočim su druge mnogo manje. Odgovaraju 
posve Brady-jevoj sliei i to u velikoj svojoj većini, ali ima ih 
raznih koji imadu dosta nepravilnu konturu, valjda slično onim 
od kojih nam je Silvestri podao losu sliku u svojem djelu o 
foraminilerah jonskoga mora. Ta je foraminifera u obće jedna od 
najrazširenijih po čitavom svietu. Tako je nadjena u sjevernom 
Atlantiku, kod Grenlandije, na obalah Velike Britanije, Dan.ske, 
Belgije, Francezke, Španjolske, u sredozemnom moru, u indijskom 
oceanu, na zapadnoj obali Patagonije i na japanskoj obali itd. 

Hai). „Najobičniji klijetkar Jadranskog mora, našli smo ga 
upravo svuda, a u zbirci čuva se iz: Crkvenice, Otoka, rt Mika, 
Pazmana, Spljeta, konala od Spalmadora, Lopuda, Lokruma" (Brus.). 

rolystonielläi macella (Ficlitel et Moll.) 

1803. Naulilus macellus var. a. Ficlitel et Moll. Testac. Micros. p. 00, 

T. 10, f. e-g. 
1822. Polystomella planulata Lamarek. Hist. Natur. Anim. s. Vert. 

VII, p. 625. 
1826. „ Lessonii d'Orbigny. Ann. Se. Nat. VII, p. 284. 

1840. „ Fichteliana d'Orbigny. For. tbss. Vien. p. 125, 

T. 6, f. 7, 8. 
18"'4. „ macella Brady. Challenger p. 737, T. 110, 

C. 8, 9, 11. 
Od ove vrsti ima samo dva primjerka, koji dobro odgova- 
raju slikam Brady-jevita u spomenutom djelu. Manje više pri- 
bližuju se oblikom P. crispa sa raznimi prelazi iz jednog oblika 
u drugi. Naši su oblici posve sittii i tanki. PolìjstoììieUa macella 
razlikuje se od P. crispa poglavito što nije lećastoga oblika već 
više spljoštena. 

Hai). „Dva primjerka iz konala od Spalmadora" (Brus.). 



93 

Sinodica Nummulilinae. 
Rod Operculina d' Orbigny. 

Operculiiia conipljiiuita (Defrance). 

1822. Lcnticulites complanata Defr. Dict. Sci. Nat. XXV, p. 453. 
1826. Operculina „ d'Orb. Ann. Sci. Nat. VII, p. 281, 

T. 14, f. 7—10. Modele Nr. 80. 
1884. „ „ Brady. Challenger, p. 743, T. 112, 

f. 3, 4, 5, 8. 

Hiib. „Našlo se samo G primjeraka tipičnoga oblika u pijesku 
iz Crkvenice*' (Brus.). 

Osim tipskog oblika ima naša zbirka preko 50 primjeraka 
odlike, koju je Leymerié opisao kao Operculina granulosa,^ 
ali pošto Brady i neki drugi drže ovu za prostu odliku od na- 
vedene vrsti, to smo se i mi pridružili mnienju većine. 

Ovo je odlika malne najrazprostranjenija foraminifera koju 
sam dobio iz Crkvenice. Operculina complanata bila je već po- 
znata Bianchi-u, koji ju je opisao pod imenom: operculum 
minimum. Za njezinu odliku, koju mi ovdje bilježimo, ako se ne- 
varamo, prvi put za jadransko more misli Reuss, da je bila 
poznata d"Orbigny-u pod imenom Ainpliistegina Fleuriaiisi. 
Operculina complanala i njezina odlika nalazi se obilno u Irop- 
skih i subtropskih krajevih. Ja je u ostalom osim u Clrkvenici 
niesam u nijednom po meni iztraživanom pjesku mogao da na- 
djeni, čim neću da uztvrdim, da jo poradi toga drugdje u ja- 
dranskom moru ne imade. 



^ Mémoir de la Sodété Geo], de Fiance. 1. Paris 1846, str. 359, tali. 13, 
si. \'2. a. h 







Zaijlavak. 

Obazremo li se još jednom na nai^o iztraživanje i prispodo- 
bimo li ga onim, koje smo u prvom dielu naše rasprave spome- 
nuli za naše hrvatske strane jadranskoga mora, to ćemo biti za- 
dovoljni s našim rezultatom 

Dočim je Stäche spomenuo za ciclu faunu naše obale samo 
dvie česte vrsti, a to bi imale biti Pohj stornella crispa (L ) i Ro- 
lalia Beccarli (L.), to mi moramo tomu absolutno dodati kao 
česte i mnoge druge. 

Dočim Stäche spominje svega skupa samo osam vrsti, koje 
dolaze i to riedko u jadranskom moru. pošlo je nama za rukom 
pridodati liepi broj vrsti za jadransku faunu. Ne sumnjam ni 
malo, da će se taj broj vrsti za stalno jošte za mnogo ])ovećati. 
kad bi se ta iztraživanja nastavila na raznih mjestih naše obale 
pak osobito u raznih dubinah. te bi tako Stache-ova pred- 
mnieva bila posve oprovrgnuta, kad je još g. 18G7 tvrdio, da je 
tako malo oblika, a osim spomenutih dvijuh u neznatnom broju. 
Akoprem je dakle častnik kr. mornarice Skribanek sakupio sa 
il tačke jadranskoga mora gradiva, to se na žalost nije našao 
radnik, da to izradi, a tko zna gdje je dospjelo to dragocjeno 
blago. Istina mi moramo k tomu spomenuti, da izmedj ove 21 
tačke moramo odbiti one sa albanske obale ; no nema sumnje, da 
je fauna hrvatske i dalmatinske obale veoma bogata. 

Fauna naših foraminifera najviše naliči bez sumnje onoj li- 
toralnoj sredozemnog mora, pak su i vrsti ve(' bile možemo reći 
sve poznate u drugih morih. To nas u ostalom nesmije čuditi, 
jer i u obilnoj laimi jonskoga mora, koju je liepo opisao Sil- 
vestri ne ima a da bi samo jedan novi oblik. 

Što se tiče same razdiobe Coraminifera. to će čitatelji lako 
naći opazke kod dotičnih vrsti, pak će moći stvoriti su<l. kako 



95 

so na raznih mjestih vrlo mienja fauna. Dapače i tako obćenita 
vrst kao što je upravo Pohjstomella cr/'spa (Linné) dolazi u Hvaru 
u nebrojenoj množini, docim u Spljetu u mnogo manjoj mjeri i 
to u posve zakržljalih sitnili ol)licih. Upravo se obratno sbiva sa 
Corniisp Ira folla cea (Phil.), pak bi slično mogli spomenuti i kod 
drugih vrsti, ali nećemo da opetujemo, što smo i onako rekli na 
dotičnom mjestu. 

Pred svim iznenadjuje nas fauna sa otoka Hvara sa obiljem 
i bogatstvom svojih vrsti, koji su uz to manje više krasni i pii- 
lično veliki primjerci. 

Napokon sliedi ovdje sistcmatički popis zbirke foramini fera 
narodnog zooložkog muzeja sa sjevero istočne obale jadranskoga 
mora. 

Porodica Miliolidae 

Surodica Miliohninae 

Rod Biloculina d'Orbigny 

1. ringens (Lamarck) 
Rod Spiroloeulina d'Orbigny 

2. planulata (Lamarck) 

3. limbata d"Orbigny 
Rod Miliolina Williamson 

4. seminulum i^Linnéj 

5. oblonga (Montagu) 

6. Auberiana (d'Orbigny) 

7. trigonula (Lamarck) 

8. Fichteliana (d'Orbigny) 

0. bicornis (Walker et Jacob) 

10. pulchella (d'Orbigny) 

11. separans Brady 
H. undosa (Karrer) 

13. reticulata (d'Orbigny) 

14. agglutinans (d'Orbigny) 
Surodica Peneroplidinae 

Rod Cornuspira Schnitze. 

15 foliacea (Philippi) 
Rod Peneroplis Montfort 

16. planatus (Fichtel et Moll) 

17. pertusus (Forskai) 

18. arietinus (Ratsch) 



96 



Porodica Textularìdae 

Surodica Texlularinae 

Rod Textularia Defrance 

19. agglutinans d'Orbigny 

20. conica d'Orbigny 
Porodica Lagenidae 

Surodica Nodosarinae 

Rod Nodosaria Lamarck 

21. consobrina (d'Orbigny) 
Rod Marginiilina d'Orbigny 

22. costata (Batsch) 

23. fissicostata (Gümbel) 
Rod Gristellaria Lamarck. 

24. crepidula (Fichtel et Moli) 
Surodica Polymorphininae 

Rod Polymorphina d'Orbigny 

25. gibba d'Orbigny 

26. problema d'Orbigny 

27. communis d'Orbigny 

28. oblonga d'Orbigny 
Porodica Globigerinidae 

Rod Globigerina d'Orbigny 

29. JRilloides d'Orbigny 

30. rnljra d'Orbigny 
Rod Orbulina d'Orbigny 

31. universa d'Orbigny 
Porodica Rotalidae 

Surodica Rotalinae 

Rod Discorbina Parker et Jones 

32. turbo (d'Orbigny) 

33. rosacea (d'Orbignyj 
Rod Planorbulina d'Orbigny 

34. mediterranonsis d'Orbigny 
Rod Tnmcatulina d'Orbigny 

35. rcfulgens (Montfort) 

36. lobatula (Walker et Jakob) 

37. variabilis d'Orbigny 
Rod Pulvinulina Parker et Jones 

38. rep'anda (Fichtel et Moli) 



97 

Rod Rotalia Lamarck 

39. Beccarii (Linné) 

40. papillosa Brady 
Porodica Tinoporinae 

Rod Gypsina Carter 

41. globulus (Reuss) 

42. vescicularis (Parker et Jones) 
Rod Polytrema Risso 

43. minìaceuin (Linné) 
Porodica Nummulinidae 

Surodica Polystomellìnae 

Rod Polystomella Lamarck 

44. crispa (Linné) 

45. macella (Fichtel et Moli) 
Surodica Nummnlitinae 

Rod Operculina d'Orbigny 

46. complanata (Defrance). 



Sadržaj. 



«Strana 

Uvod 1 

Vrela 3 

Foraminilere u obće 7 

Povjestni pregled 17 

Fosilne foraminii'ere 24 

Pregled literature jadranskog mora 27 

Sistematika foraminifera .55 

Popis vrsta G5 

Zaglavak 94 



Neogenska zbirka 

iz Ugarske, Hrvatske, Slavonije i Dalmacije 
na budimpeštanskoj izložbi 

napisao S. Brusina. 

Pozvano upraviteljstvo narodnog zoološkog muzeja, da su- 
djeluje kod milenijske budimpeštanske izložbe, samo se sobom 
razumijeva, da mu se bilo iskazati s onim zbirkama, kojima se 
nijedan drugi muzej nemože s nama takmiti. Naravno dakle, da 
smo ponajprije mislili na našu zbirku konkilija iz Jadranskoga 
mora, koja je najpotpunija po broju vrsta, najljepša po izboru 
primjeraka, najbogatija po broju oblika, odlika i komada. — 
Austrija, Italija, Francuska ne mogu se iskazati sličnom domaćom, 
javnom zbirkom iz njihovih mora; a da ne spominjemo Belgiju 
i Holandiju, Dansku i Švedsku, Njemačku i Rusiju čije su faune 
mekušaca dakako više ili manje veoma siromašne. 



Sa strane zoopaleontološke možemo se istaknuti sa zbirkom 
naše neogenske faune mekušaca iz Dalmacije, Hrvatske i Slavo- 
nije i u opće slavenskog juga. — I ova je zbirka jedina svoje 
vrste, jer je i po broju vrsta, i po broju komada daleko boga- 
tija nego su bečko i budimpeštanske zbirke. To je dakako 
naravno, jer su kod nas veoma razvite ne samo pontiske na- 
slage, koje su slabo razvite u Austriji, a veoma rasprostra- 
njene u Ugarskoj, nego su uz to na veliko kod nas razvijene le- 
vantinske naslage Slavonije i Hrvatske — dok se s te strane 
može s nama takmiti samo Rumunjska — pošto su levantinske 



La Collection Néogène 

de Hongrie, de Croatie, de Slavonie et de Daliiiatie 

à l'Exposition de Budapest 

par S. Brusina. 

Invitèe à participer à l'Exposition Millennaire de Budapest 
l'Administration du Musée Zoologique National Croate devait, 
comme bien Fon pense, faire voir les collections par lesquelles 
aucun autre Musée ne saurait rivaliser avec nous. Par consé- 
quent il va sans dire que nous avons eu en vue, avant tout, 
notre collection des coquilles de la Mer Adriatique qui est la 
collection la plus complète par le nombre des espèces, la plus 
jolie par le choix des échantillons et la plus riebe par le nombre 
des formes, des variétés et des exemplaires. L'Autriche, l'Italie, 
la France ne sauraient faire voir une collection publique pareille 
provenant de leurs mers, pour ne pas parler da la Belgique, de 
la Hollande, du Danemark et de la Suède, de l'Allemagne et de 
la Russie dont les faunes de MoUusques sont plus ou moins 
pauvres. 

Du coté zoopaléontologique nons pouvons faire voir la 
collection de notre faune Néogène des MoUusques de Dalmatie, 
de Croatie et de Slavonie, et du midi slave en general. Gette 
collection, elle aussi, est unique en son genre, car par le nombre 
des espèces et des exemplaires elle est ])lus riebe que les collec- 
tions analogues de Vienne et de Budapest. G'est fort nature), car 
chez nous les couches pontiques sont très développées ; elles le sont 
très peu en Autriclie, tandisqu'on Hongrie elles sont aussi très 
puissantes. Cbez nous les coucbes levantines sont très dévelop- 
pées en Croatie et dans la Slavonie, et, de ce coté là, la Rou- 

* 



100 4 

naslage slabo ili nikako zastupane u Ugarskoj i Srbiji. Napokon 
naš se kras odlikuje fosilnom faunom tako zvanih lapora sa Me- 
lanopsidi Dalmacije i Hercegovine, što ih nema ni Ugarska, ni 
Austrija. 

Prema tome naša se zbirka sastoji pretežnom većinom od 
vrsta i oblika, koji su endemički. Veliki sam broj vrsta obreo i 
objelodanio ; a jednako je velik broj novih vrsta i obUka što ih 
na žalost nijesam do danas mogao priopćiti učenom svijetu, prem 
gotovo dan na dan na tom radim i na to se spremam, al mi 
svakdanji neodgodivi poslovi zavoda nijesu dosele priuštih toliko 
vremena, koliko ga trebam da konačno uredim i kritično deter- 
minujem veliku ovu zbirku. 

Ne će za to s gorega biti, da ovdje ponovno javim, da je 
u pripravi poveće djelo, na kojem zaista već dugo čeka jugo- 
slavenska akademija znanosti i umjetnosti, koja će ga tiskom izdati. 
Dugo pak čeka ne može biti radi kakve moje nemarnosti, nego 
za to, što prem sam „na dopustu" svagdanji poslovi muzeja jedva 
mi dopuštaju baciti u svijet kakovu malu radnju, kakova je ova. 
Ta samo neznalice i zlobnici mogu zahtijevati, da jedan jedini 
čovjek u oči dvadesetog vijeka predaje zoologiju, da drži prak- 
tične vježbe s djacima, da iztražuje faunu Hrvatske i drugih su- 
sjednih krajeva, da sastavi zbirke koje k tomu odgovaraju za 
nar. zoološki muzej, koji se nalazi tek u prvom stupnju razvitka, 
koji se tek stvara. Ta ljudi božiji, budite pravedni. Kad bi jedan 
jedini čovjek mogao svemu tomu odoljeti, morao bi se odreći i 
sna a Darwini, Heckeli, Huxley, Lamareki, Mihie-Edwardsi, Owcni 
i dr. bili bi prema njemu pravi pravcati patuljci. 



Evo skoro sam zabrazdio u drugo polje. — Djelo što ću ga, 
nadam se, u svoje vrijeme predati akademiji, bit će urešeno sa 
21 prekrasnom litografovanom tablicom, na kojima je vrlo vjerno 
narisano blizu 250 vrsta i oblika u 655 slika. Ove su litografske 
tablice ili atlas za akademijsko djelo gotovo štampane bit će baš 



5 lol 

manie seule peut rivallser avec nous; car en Hongrie et en Serbie 
les couches levantines sont fort peu représentées ou presque pas 
du tout. Enfin la formation de notre Karst se distingue par la 
faune fossile des marnes à Melanopides de la Dalmatie et de 
r Herzégovine que la Hongrie et l'Autriche n'ont pas. 

Par conséquent notre collection se compose, en plus grande 
partie, des espèces et des formes qui sont endemiques. J'ai recueilli 
et fait connaìtre un grand nombre d' espèces; mais il y a en- 
core une quantité considérable d' espèces et de formes nouvelles 
que je ne suis, malheureusement, pas encore arrivò jùsqu'ici à 
publier, bien que je n'aie cesse d'y travailler et que je m'y pré- 
pare toujours, car mes occupations journalières au Musée ne 
m'ont pas encore permis d'arrranger cette grande collection et de 
la déterminer d'une fagon critique. 

Par conséquent il n'est pas inutile de répéter ici qu'un 
tra vai 1 plus grand est en voie de préparation, un ou vrage que FAca- 
démie Slavo-rnéridionale des Sciences et des Arts qui doit Téditer, 
attend, il est vraì, depuis assez longtemps. Elle l'attend, c'est vrai ; 
mais ce n'est pas par suite de quelque négligence de ma part. 
Car, bien que je sois „en congé", mes occupations journalières au 
Musée me permettent à peine de publier quelque brochure comme 
celle-ci. Ce ne sont que des ignorants ou des malveillants qui 
peuvent exiger, dans le siècle où nous vivons, qu' un seul homme 
se Charge à la fois des cours de zoologie, des travaux de la- 
boratoire avec les élèves, des recherches sur les faunes de la 
Groatie et des pays voisins, et de faire des collections correspon- 
dantes pour le Musée zoologique qui se trouve dans la première 
phase du développement qui n'est qu'en voie de formation! 
Et cependant il faudrait étre juste envers tout le monde! Gar, 
enfìn, si un seul homme pouvait suffire à cette besogne écra- 
sante, il faudrait d' abord qu' il se privat du sommcil, et dans 
ce cas les Darwin, les Heckel, les Huxley, les Lamarck, les Milne- 
Edwards, les Owen, et tant d' autres ne seraient quo des pygmées 
auprès de lui! 

Cependant, les considérations que je viens d'énoncer m'ont 
presque conduit à un autre ordre d'idées. Je dis donc que 
r ouvrage que j' espère pouvoir remettre à son temps à l'Aca- 
démie sera orné de 21 planches litographiées très bien dessinées, 
très fidèlement exécutées de 250 espèces et formes environ, en 



loa 6 

desetak godina. — Megjutim dok sam ja tako dalje radio, ma- 
terijal priregjivao i proučavao, sama je zbirka dvostruko narasla. 
Danas ima može biti opet toliko novih, nenaslikanih vrsta, koliko 
ih ima u netom spomenutom gotovom atlasu. I ove novosti želim 
takogjer što prije priopćiti učenom svijetu. Za to sam odlučio 
dati izraditi fotografije spomenutih novosti, razmnožiti ih fototi- 
pijom, te izdati ovaj atlas fototipija uz obični tumač tablica bez 
teksta. Vis. kr. zem. vlada je veledušno dozvolila nuždna sredstva 
za ovu ikonografiju, pomoćnik A. Malčević ima već glavnu brigu 
oko fotografija, a gosp. V. J. Margetić će ih fototipijom razmnožiti. 
Kako bude ta ikonografija izdana, onda će slijediti : 

a) akademičko djelo sa opisom ukupne domaće faune Dal- 
macije, Hrvatske i Slavonije sa prije spomenutim litografovanim 
atlasom ; 

b) radnja o novostima ugarske faune; 

c) radnja o novostima srpske faune; napokon po svoj pri- 
lici još po koja manja rasprava. Za sve te radove služit će mi 
dakle za podlogu spomenuti atlas i ikonografija. 



Toliko držim da je bilo zgodno i nužno da kažem. Sad se 
vratimo k izložbi. 

Jadranska se zbirka čuva u 60 pretinaca 54 mm. širine i du- 
ljine; bila je cijela izložena god. 1891. prigodom naše malene, ah 
prekrasne jubilarne izložbe u Zagrebu, a rad bi je cijelu izložiti 
u Budimpešti. No toliko prostora nebi mi nipošto mogli opredi- 
jeliti, a što je glavno, tko bi izvrgao svijetlosti, prašini i drugim 
nezgodama prijevoza i prijenosa te pogodišnjeg izlaganja toli drago- 
cijeno blago? — Da sastavimo posebnu potpunu zbirku iz du- 
plikata trebalo bi opet barem dva ormara i tri put toliko vre- 
mena. Zato nije bilo moguće nego prirediti jedan jedini ormar, 
u kom su zastupane sve, osobito i jedatne vrste mekušaca iz 
Jadranskoga mora, napose iz Dalmacije. Morao sam zato ispustiti 
skoro sve mnogobrojne sitne vrste, n. pr. sve prekrasne Rissoidae^ 



1 loš 

655 figures. Ges planches litographiées ou atlas pour 1' ouvrage de 
l'Académie sont déjà prétes il y a dix ans. Gependant comme 
j'avais continue à travailler, à recueillir les matériaux et à les 
examiner, cette collection s'est accrue pour devenir trois fois 
plus coiisidérable. Maitenant il y a des espèces nouvelles en aussi 
grand nombre pout-etre qu' il y en a dans 1' atlas précité et qui 
ne sont pas encore dessinées. Je désire faire connaìtre aux 
savants ces espèces nouvelles le plus tòt possible. Pour cela j'ai 
résolu de faire faire des photographies de ces espèces nouvelles, 
de les faire multiplier au moyen de la pliototypie, et d' éditer cet 
atlas phototypique avec l'explication des planches sans le texte. Le 
gouvernement Royal de Groatie a généreusement accordò les moyens 
pécuniaires pour cette Sonographie ; M. Malcevié, attaché au Musée, 
s'est déjà chargé des soins principaux touchant les photographies. 
et M. V. J. Margetié les multipliera par la phototypie. Dès que 
cette Iconographie sera éditée, elle sera suivie : 

a) de r ouvrage de l'Académie avec la description de l' en- 
semble de la faune de la Dalmatie, de la Groatie et do la Sla- 
vonie, accompagno de l'Atlas litographié ci-dessus mentionné ; 

b) d'un travail sur les espèces nouvelles de la faune hon- 
groise ; 

e) d'un travail sur les espèces nouvelles de la faune serbe 
et, enfm, très probablement de quelque autre brochure de moindre 
importance. L'Atlas et l' Iconographie me servìront de base pour 
tous ces travaux. 

Voilà ce qui me paraissait nécessaire de dire à ce sujet; 
maintenant revenons-en à l' exposition. 

La collection de l' Adriatique est conservée dans 60 tiroirs de 
54 mm. de long et de large. Tonte cette collection fut exposé en 
1891 à r occasion de notre exposition jubilaire de Zagreb qui a 
été petite, il est vrai, mais fort jolie, et je voudrais exposer cette 
collection intégralement à Budapest. Mais on ne pourrait pas 
m' assigner la place voulu : puis, il y a une considération à faire 
dont on ne saurait contester l' importance, e' est de se demander 
comment aurait-on osé abandonner une richesse sì considérable 
aux effets de la lumière et de la poussiere, et à d' autres diffì- 
cultés de transport et de transbordement, et, enfm, à l' exposition 
de six mois? — Pour composer une collection complète speciale 
des doublettes, nous aurions eu besoin au moins de deux armoircL 



104 8 

zanimive Caecidae, jedva vidljive Homalogyridae^ sjajne Euli- 
midae, većinu nježnih vrsta porodica Erycinidae, Teredinidae 
itd. Jednako sam ispustio sve velike vrste rodova Triton, Do- 
lium, Pinna. — Ova zbirka takova kakova je podaje ipak pravu 
sliku faune mekušaca istočne obale Jadranskog mora. Sastoji se 
od 72 kartona, na kojima je priljepljeno 282 vrste i 24 odlike u 
1707 primjeraka. 



Lijepo bi bilo da smo mogli izložiti cjelovitu zbirku fosila. 
No osim već navedenih razloga, što smo se ih dotaknuli govoreći 
o recentnoj zbirci, za fosilnu zbirku još je i to zaprijeka što bi 
trebalo najmanje dvije godine dana neprekidna rada, 
a da se ta zbirka konačno uredi i opredijeli. — Evo tako 
je do toga došlo, te smo i od ove zbirke mogli izložiti samo jedan 
ormar. 

Kratkoća vremena, brzina rada nije mi dopustila da sastavim 
ni ovu fosilnu zbirku kako sam ja želio bio. Usprkos toga i ta 
je zbirka lijepa i znamenita. Na 77 kartona od 100 mm. visine i 
200 mm. širine priljepljeno je 253 vrsta u preko 3500 primjeraka. 

Sa znanstvene strane znamenita je, jer sam tu umetnuo 
više vrsta, koje nijesam još nigdje priopćio; za mnoge ispravio 
sam pak sinonimiju. 

Bilo mi je dakako svladati i tehničkih poteškoća. Jer n. pr. 
složio sam 50 kartona iz levantinskih naslaga Slavonije i Hr- 
vatske, a ipak sam megju ove umetnuo Melania verbasensis Neum., 
Melania Pilari Neum.. Melanopsis praemorsa L., koje po svoj 
prilici ne spadaju ovim naslagama, jer su po mojem uvjerenju 
više srodne s naslagama kraških melanopsidnih lapora. 

Ima 9 kartona iz p o n t i s k i h naslaga Ugarske, a 9 iz 
Hrvatske. Nastojao sam i tu da napose uredim mlagju faunu tako 



y 105 

et trois fois autant de lemps. C est pourquoi il n' a pas été 
possible d'arranger plus d'une armoire dans laquelle se trouvent 
notamment toutes les espòces comestibles des Mollusques de la 
Mer Adriatique, presque toutes de la Dalmatie. G'est pour cela 
que j'ai dù omettre la plus grande partie des espèces minces, 
telles que les interessantes Caecidae, les Homalogyridae à peine 
perceptibles, toutes les fort jolies Bissoidae, les luìsantes Euli- 
midae, la plupart des espèces faibles de la famille d' Erycinidae, 
de Tercdinidae et ainsi de suite. J'ai omis également toutes les 
grandes espèces des genres Triton, Doliuin, Pinna. Gette collec- 
tion, teile qu' elle est, offre néanmoins une idée exacte de la faune 
des Mollusques de la rive gauche de 1' Adriatique. Elle se com- 
pose de 72 cartons sur lesquels on a colle 282 espèces et 24 
variétés en 1707 exemplaires. 

Il aurait été à propos si nous avions pu exposer tonte la 
collection des fossiles; mais en dehors des motifs que nous avons 
déjà faìt ressortir en parlant de la collection recente, une autre 
diffìculté s'y serait jointe s'il se fùt agi d'une collection des fos- 
siles, c'est qu' il aurait fallu au moins deux anno es d'un 
travail assidu pour Far ranger et la classer défmitivement. 
Voilà pourquoi nous n' avons pu exposer, de cette collection non 
plus, qu'une armoire seulement. 

Le manque du temps et le travail pressant ne m' ont pas 
permis non plus d'arranger cette collection fossile comme j'aurais 
voulu le faire. Malgré tout cela cette collection est très jolie et 
intéressante. Sur 77 cartons de 100 mm. de haut sur 200 mm. de 
large il est colle 253 espèces en 3500 exemplaires, et au-dessus. 

Au point de vue scientifìque elle est importante car j'y ai 
Joint plusieurs espèces que je n'ai pas encore publiées; pour plusieurs 
d'entre elles j'ai corrige la synonymie. 

En dehors de cela j' ai eu à vaincre des diffìcultés techni- 
ques. Gar, par exemple, j'ai arrangé 50 cartons des couches le- 
vantines de la Slavonie et de la Croatie, et cependant j'y ai 
ajouté la Melania verhasensis Neum., la Melania Pilari Neum., 
la Melanopsis praemorsa L., qui. selon tonte probabilité, n'appar- 
tie^inent pas à ces couches, car j'ai la conviction qu'elles ont plus 
d'affìnité avec les couches des marnes à Melanopsides du Karst. 

Il y a 9 cartons des couches pontiques de la Hongrie et 9 
de la Groatie. J'ai eu soin, là aussi, de détacher la faune plus- 



lòé io 

zvanog niveau-a sa Congeria rhomhoidea M. Hörn, od starijeg 
niveau-a sa Lyrcaea-ma.. 

Napokon ima 9 kartona sa faunom melanopsidnih la- 
pora iz Dalmacije, koja se fauna sasvim odlikuje od levantinske 
i pontiske. Ja sam uvjeren, da je ta fauna starija, te se tek preko 
hrvatskih naslaga sa Melania verbasensis Neum.. Melania Pilari 
Neum. spaja sa pontiskim i levantskim naslagama, te su valjda 
upravo oni, koji pribrajaju dalmatinsku faunu miocenu. 



Jednako iz tehničkih razloga, t. j. da ispunim karton br. 15 
roda Choerina i Litliogli/phns dodao sam i rod Valvata, koji 
bi imao slijediti iza roda Vivipara. Ova i druge neke male ne- 
dosljednosti imadu svog uzroka, kako rekoh, u jednu ruku s raz- 
loga tehničkih, u drugu ruku rad žurbe rada. 



Popis koji slijedi je sastavljen po zoološkom sustavu Pavia 
Fischer-a, al i tu nijesam se mogao obazirati na genetske ili stra- 
tigrafske momente. Nije bilo možno lučiti gornje, srednje i donje 
paludinske naslage. Tako n. pr. na 19 kartonu nagjemo zajedno 
vrste Vivipara Fuchsi Neum., V. Wolfi Neum., V. Briislnai 
Neum. i V. Woodivardi Brus., koje patre raznim skupinama i 
raznim horizontima. 

To sve nesmije nam nitko zamjeriti, osim navedenih razloga 
već i za to, što će izložbu posjetiti rijetko po koji stručnjak, dok 
će biti stotine hiljada svijeta kojemu je sve to knjiga sa sedam 
pečata pečatana; valjalo je dakle uvažiti estetsku stranu izložene 
zbirke. Nadam se da mi je to uspjelo, jer se obe zbirke lijepo 
prikazuju oku. 

Kako rekoh držao sam za zgodno priopćiti učenom svijetu 
popis izložene zbirke fosila rad novosti, jer sam neke vrste is- 
pravio, te uspostavio prvotno ime. To će stručnjacima dobro doći, 
barem za ovo nekoliko vrsta, dok ću tek u mojem djelu za jugo- 
slavensku akademiju nastojati konačno razriješiti kaos, koji je 
zavladao osobito na polju levantinske faune Kaos, koji je nastao 
1. za to. što se neki pisci nijesu dovoljno obazirali na stariju li- 



ti 107 

recente qu'on appaia le nkeau à Congeria rhomhoi'dea M. Hörn, 
du niveau plus ancien a Lyrcaea. 

Enfln il y a 9 cartons avec la fauno des m a r n e s à M e- 
lanopsides de Dalmatie, laquelle se distingua complètement des 
faunes levantina et pontique. Je suis convaincu que cette faune 
est plus ancienne et qu'elle ne se Joint avec les couches ponti- 
ques et les couches levantines qu'à l'aide des couches croatos 
avec la Melania verbasensis Neum., la Melania Pilari Neum., 
et ceux-là auront probablement raison qui classent la faune Dal- 
mate dans le miocène. 

C'est encore par des raisons techniques, c'est-à-dire pour 
remplir le carton numero 15 avec le genre Cìioerina et Lilho- 
glyplius que j'y ai ajouté le genra Valvata qui aurait dù avoir 
sa placa après le genre Vivipara. Getta inconséquence et quel- 
ques autres d'une moindre importance ont été faites, comme je 
l'ai dit plus haut, d'abord par des motifs techniques, et puis parce 
qu'on a été très presse dans le travail. 

Le catalogue suivant est redige d'après le Systeme zoolo- 
gique de Paul Fischer; mais je n'ai pas fait ressortir, là non 
plus, les moments génétiques ou stratigraphiques. Il n'a pas été 
possible de distinguer les couches à Paludina supérieures, moyennes 
et inférieures. G'est ainsi, par exemple, que nous trouvons au 
carton 19, mélées ensemble les aspècas Vivipara Fucìisi Neum., 
V. Wolfi Neum., V. Brusinai Neum et V. Woodwardi Brus. 
lasquelles appartiannent à des groupes et à des horizons différents. 

L'on ne devrait pas nous faire des raproches de tout cela, 
d'abord par las raisons qua nous avons déjà fait connaitra, et, en 
sacond lieu, parce que l'exposilion ne sera visitée que par de rares 
spéciahstes et que, pour le reste du monda qui la visiterà et qui 
sera légion, tout cela demeurera un livre ferme. Par conséquent 
il a fallu satisfaire le coté esthétique de l'exposition. J'espère que 
j'y ai réussi car les deux collections sont belles à voir. 

Gomme je Tai déjà fait remarquer, j'ai pensé qu'il était à 
propos de communiquer aux savants le catalogue de la collection 
des fossiles, d'abord pour les nouveautés, et en second lieu parce 
que j'ai corrige certaines espèces et y ai rétabU les noms primi- 
tifs. Ce sera utile aux spécialistes, du moins en ce qui touche 
les quelques aspècas an question, tandis qua je tàcherai, dans 
l'ouvrage que je prepara pour TAcadémie, de débrouiller défini- 



m 12 

teraturu ; 2. još više za to, što se vrste i oblici krivo odredili, te 
amo i tamo porazbacali za volju descententalne teorije, koja se 
morala tu provesti silom ili milom. 



To so pak samo sobom razumijeva da s ovim popisom ni- 
jesam mogao ni smio sve ispraviti; prvo jer nijesam s mojim 
radom na kraju, drugo jer upravo za to nijesam za mnoge stvari 
još na čistu. Navest ću dakle samo najnuždniju sinonimiju, a kod 
svake vrste pak samo onaj citat, koji će čitatelja najprije uputiti 
gdje ima što da traži. 

Imena novih i ispravljenih vrsta označena su zvijezdicom. 

Još jednu, rek bi muzealnu opasku. Ja sam svakako načelni 
protivnik Ijepljenja predmeta. Ljepljenje ima tu veliku manu što 
stručnjak ne može uzeti u ruke dotični primjerak da ga pregleda 
sa svih strana. Druga je nevolja, što se time sam predmet, oso- 
bito ako je krhak, lako može izštetiti ili uništiti. — Zagovornici 
Ijepljenja mogu njihov način voljeti osobito za to što ovako ure- 
gjena zbirka nije toliko izvrgnuta opasnosti pometnje i iščezavanja. 
Ispadne ili inače nestane komad, to se odmah opaža. Pometnje 
sß pak dogagjaju i u najvećim muzejima. 

Čovjek radi cijeli svoj vijek i sastavi zbirku; dogju novi ljudi, 
obično mladi, svakako neiskusni, pak bili ma koliko vrsni, do- 
tična im zbirka no možo ipak biti dovoljno |)oznata, za to će 
pregledavajući i pokazivajući zbirku koješta nehote pobrkati. 



Na kraju želim istaknuli, da je pomoćnik nar. zoološkog m-i- 
zeja gosp. Antun Malčević radio sa mnom za sastavljanje ovih 
zbiraka od jutra do mraka, te lijepim pismom imena najiisao. 

U ZAGREBU, mjeseca svibnja 189G. 



13 109 

tivement le chaos qui cxiste notamment sur la faune levantine. 
Ce chaos s'est produit d'abord parce que certains auteurs n'out 
pas tenu suffisamment compie de la littérature ancienne, et puis, 
— ce qui est plus important encore — parce qu'ils ont mal de- 
signò certaines espèces et formes, et qu'ils les ont jetées, ca et 
là, suivant la théorie de la descendance qu'ils tenaient à faire 
ressortir à tout prix. 

Il va sans dire que dans ce catalogue je ne pouvais ni ne 
devais tout corriger, en premier lieu parce que je n'ai pas encore 
termine mon travail, et que, sur ce sujet là précisément, je ne 
me suis pas encore rendu compie tout à fall. Par conséquent je 
ne citerai que les synonymes les plus nécessaires, et il ne sera 
cité de chaque espèce quo ce qui est de nature à guider le 
lecleur à trouver le plus promptement possible ce qu'il cherche. 

Les noms des espècco uouvelles et ceux des espèces corrigées 
soni designés avec un astérisque. 

J' ai encore une remarcpe à faire qui est tout à fait tech- 
ni(j[ue; c'est que je suis, en principe, contraire au collage des 
o!);ets. Le collage a ce grave inconvénient que Ton ne peut pas 
prendre l'exemplaire dans les mains pour l'examiner de tous còtés. 
Puis il y a encore cet autre inconvénient, c'est que l'objet, sur- 
tout s'il est faible, peut facilement se gàter et s'abimer. Ceux 
qui recommandent le collage peuvent le préférer parce que la 
collection ainsi arrangée ne court pas le risque d'étre dérangée 
cu égarée. Mais des dérangements arrivent quelquefois dans les 
musées le mieux tenus. 

On travaille tonte sa vie pour faire une collection ; des 
hommes nouveaux arrivent, le plus souvent jcunes et certainement 
inexpérimentés ; or, quelque capables qu'ils soient, la collection 
respective ne peut leur étre suffisamment connue, c'est pourquoi 
ils dérangent la collection à leur insu, que ce soit en Texaminant 
ou en la montrant. 

Enfln je tiens à dire que M Antoine Malèevié, attaché au 
Musée National zoologique, a travaille avec moi très assidùment 
à la collection. 

AGRAM, en Mai 1896. 



Bibliographie.' 



Brusina S., Monographie der Gattungen Emmericia und Fos- 
sarulus (Verhandl. der k. k. zool.-bot. Gesell. XX. Bd. Wien 1870). 

Brusina S., Prilozi paleontologiji hrvatskoj (Rad jugoslav. 
akad. znanosti i umjetnosti u Zagrebu. Knjiga XXVIII. Zagreb 1874). 

Brusina S., Fossile Binnen-Mollusken aus Dalmatien, Kro- 
atien und Slavonien. Mit 7 lit. Taf. Agram 1874. 

Brusina S., Cenni sugli studi naturali in Dalmazia seguito 
dalla descrizione di alcuni fossili terziari (Manuale del Regno di 
Dalmazia. Anno V. Zara 1875). 

Brusina S., Description d'espèces nouvelles, provenant des 
terrains tertiaires de Dalmatie (Journal de Gonch. Voi. XXIV. 
Paris 1876). 

Brusina S., Molluscorum fossilium species novae et emen- 
datae, in tellure tertiaria Dalmatiae, Groatiae et Slavoniae inventae 
(Journ. de Gonch. Voi. XXVI. Paris 1878). 

Brusina S., Le Pyrgulinae deli' Europa orientale. Note (Bui- 
lettino della Soc. Malac. Ital. Voi. VII. Pisa 1882). 

Brusina S., Orygoceras eine neue Gasteropodengaltung der 
Melanopsiden-Mergel Dalmatiens. Mit 1 Tafel (Beiträge zur Pa- 
läontologie Österreich-Ungarns und des Orients. II. Bd. Wien 188J). 

Brusina S., Die Neritodonta Dalmatiens und Slavoniens nebst 
allerlei malakologischen Bemerkungen. Mit 1 Taf. (Jahrbücher 
der Deutsciien Malakozoologischen Gesellschaft. XI. Jahrg. Frank- 
furt am Main 1884). 

Brusina S., Die Fauna der Gongerienschichten von Agram 
in Kroatien. Mit 4 Taf. (Beiträge zur Paläontol. Oestcrreich-Un- 
garns und des Orients. IH. Bd. Wien 1881). 



* II va Sans diri' i(ue cette li^le n'est pa.-^ conijilete. 



15 111 

Brusina S., Bemerkungen über rumänische Paludinen-Schichten 
mit Bezug auf Professor G, Cobalcescu's Werk : „Studii geologice si 
palaeoniologice asuprä unor Téràmuri Tertiare din unile PärtT ale 
Romäniei" (Mem. Geol. ale Scolei militare din Jaši, Meni. I. Bu- 
curesci 1883). (Verhandlungen der k. k. geologischen Reichsanstalt 
No 6. Wien 1885). 

Brusina S., Oji,JiOMii,ir cpncKe Tepi^iijepne MajiaKOjionnje (e je,T,HOM 
TaójiHiiiOM). reojroiuKH anajiH óajiKaHCKora nojiyocTpoBa Kaiira IV. — 
Annales Géologiques de la Péninsule Balkanique. Tome IV. BeorpaÄ. 
Belgrade 1802. 

Brusina S., Fauna fossile terziaria di Markuševec in Croazia. 
Con un elenco delle Dnissensidae della Dalmazia, Croazia e 
Slavonia (Glasnik hrvatskog m raslo vnog društva. God. VII. Za- 
greb 1892). 

Brusina S.. Ueber die Grappe der Gongeria triangularis 
(Zeitschr. d. Deutsch, geolog. Ges. Jahrg. 1892. Berlin) 

Brusina S., Congeria ungula caprae (Münst) , C. simulans 
Brus. n. sp. und Dreissensia Münsteri Brus. n. sp. (Verhandlungen 
der k. k. geolog. Reichsanstalt No. 2. 1893. 7. Februar. Wien). 

Brusina S., Saccoia, nuovo genere di Gasteropodi terziari 
italo-francesi (Bullettino della Società Malacologica italiana. Voi. 
XVIII. Pisa 1893). 

Brusina S., Sur la découverte d'une nouvelle faune dans 
les couches tertiaires à Congeria des environs de Zagreb (Agram) 
et sur ses relations avec la faune recente de la mer Caspienne. 
(Congrès Inter nationaux d' Anthropologie et d'Archeologie préhi- 
storique et de Zoologie à Moscou le '"/22 — '^/;^o Aoùt 1892.) 
Moscou 1893. 

Brusina S., Papyrotheca, a new Genus of Gasteropoda from 
the Ponti e Steppes of Servia (The Chonchologist edited by Walter 
E. Collinge. Voi. II. London 1893). 

Brusina S , Die fossile Fauna von Dubovac bei Karlstadt in 
Kroatien. Mit 1 Taf. (Jahrbuch der k. k. geolog. Reichsanstalt 
Bd. 43., 2 Heft Wien 1894). 

Brusina S., Note préliminaire sur le groupe des Aphanotylus, 
nouveau genre de Gasteropode de l'horizon à Lyrcaea, et sur 
quelques autres espèces nouvelles de Hongrie. (Journal de Con- 
chyliologie. Vol. XLI. Paris 1884.); (Glasnik hrv. naravo.sl. društva 
VI. God. Zagreb 1894). 



112 16 

Brusina S , 0,ii,jiomi];ii cpncKe Tepi];njepHe MajiaKOJioriije. (FeojioiuKii 
anajiii oajucaHCKora iiojijocipoBa KifeHra V. Ji^eo I. — Annales Géolo- 
giques de la Péninsule Balkanique. Belgrade 1893). 

Brusina S., Frammenti di malacologia terziaria serba. (Con 
una tavola). (FeojiemKH anajiii óanKancKora nojiyocTpoBa Kitara IV. 
— Annales Géologiques de la Péninsule Balkanique. Belgrade 1893). 

Brusina S., Atlas inedite pour mon ouvrage en préparation 
pour l'Académie Slavo-inéridionale des Sciences et des Arts d'Agram 
sur les Mollusques continentaux tertiaires de Dalmatie, de Groatie, 
de Slavonie et des autres pays Slavo-mèridionaux avec 21 planches 
in 4" et 655 figures. 

Neumayr Dr. M., Beiträge zur Kenntniss fossiler Binnen- 
faunen. I. Die dalmatinischen Süsswassermergel. (Jahrbuch der 
k. k. geologischen Reichsanstalt. 19. Bd. 3. Heft. Wien 1869). 

Neumayr Dr. M., Beiträge zur Kenntniss fossiler Binnen- 
faunen. II. Die Congerien-Schicten in Groatien und Westslavo- 
nien. (Jahrbuch der k. k. geolog. Reichsanstalt. 19. Bd. 3. Heft. 
Wien 1869). 

Fuchs Th., Beiträge zur Kenntniss fossiler Binnenfaunen. 111. 
Die Fauna der Gongerienschichten von Radmanest im Banale. 
(Jalirhuch der k. k. geolog. Reichsanstalt. 20. Bd. 3. Heft. Wien 1870). 

Fuchs Th , Beiträge zur Kenntniss fossiler Binnenfaunen. IV. 
und V, Die Fauna der Gongerienschichten von Tihany am Plat- 
tensee und Küp bei Papa in Ungarn. (Jahrbuch der k. k. geolog. 
Reichsanstalt. 20. Bd. 4. Heft. Wien 1870). 

Fuchs Th., Beiträge zur Kenntniss fossiler Binnenfaunen. 
VI. Neue Gonehylienarten aus den Gongericn-Schichten und aus 
Ablagerungen der sarmatischen Stufe. (Jahrbuch der k. k. geolog. 
Reichsanstalt. 23. Band. 1. Heft. Wien 1873). 

Herbich F. und Neumayr Dr. M., Beiträge zur Kenntniss 
fossiler Binnen Faunen. VII. Die Süsswasserablagerungen im süd- 
östlichen Siebenbürgen. (Jahrbuch der k. k. geolog. Reichsanstalt. 
25. Band. 4. Heft. Wien 1875). 

Neumayr M , Ueber einige tertiäre Süsswasserschnecken aus 
dem Orient. (Neues Jahrbuch für Mineralogie etc. II. Band. Hei- 
delberg und Stuttgart 1883). 

Neumayr Dr, M., V. Tertiäre Binnenmollusken aus Bosnien 
und der Hercegovina. Mit einer Tafel. (Jahrbuch der k. k. geol. 
Reichsanstalt. 30 Bd. 2. Heft. Wien 1880). 



17 113 

Neamayr Dr. M. und Paul G. M., Die Gongerien- und Pa- 
ludinenschichten Slavoniens und deren Faunen (Abhandlungen 
der k. k. geol Reichsanstalt. Bd. VII. Heft 3. Wien 1875). 

Penecke K. A., Beiträge zur Kenntniss der Fauna der slavo- 
nischen Paludinenschichten. (Beiträge zur Paläontologie Österreich- 
Ungarns und des Orients. Herausgegeben von E. v. Mojsisovics 
und M. Neumayr. Bd. III. Heft III. Wien 1883. Bd. IV. Heft I. 
Wien 1884). 

Stoliczka Dr. F., Beitrag zur Kenntniss der Molluskenfauna 
der Gerithien- und Inzersdorfer Schichten des ungarisclien Ter- 
tiärsbeekens. (Verhandlungen der k. k. zool.-botan. Gesellschaft 
in Wien. XII. Band Wien 18G2). 



Classis Gasteropoda. 

Ordo PulmonaLa. 
Subordo Geoph.ua. 

Fani. Helicidiie. 
GtMiiis Helix L. 175S. 

1. Helix Schlosseriana Brus. 

1874. Helix Schlosseriana Brus. Foss. Binn.-MoU. p. 07. 

1874. „ „ Brus. Atlas ined. T. I, f. 3, 4. 

Loc Miočić près Drniš, Dalmatie. Carton nr. 67 ; 2 exemplaire. 

2. Helix Neumayri Brus. 

1878. Helix Neumayri Brus. Moll. foss. sp. nov. et omen. p. 354. 
Loc Sinj, Dalmatie. Carton nr. G7 ; 3 exempl. 

Subordo Gehydropliila. 

Fam. Otinidjie. 

Genus Valenciennesia Rousseau. 1842. 

3. Valenciennesia Reussi Neum. 

1875. Valenciennesia Beussi Neum. C.ong. u. Palud. Slav. p. 81, 

T. IX, f. 22 
1875. „ „ Brus Atlas ined. T. I, f. 17, 18. 

Loc. Okrugljak près Zagreb (^= Agram), Groatie. Garton 
nr. 59; 1 exempl. 

Fam. Orygoceratidae Brus. 1882. 
Genus Orygoceras Brr.s. 188^. 

4. Orygoceras corniculum Brus. 

189:2. Orygoceras corniculum Brus. Fauna di Markuševec. p. I<)9. 
Loc. Markuševec près Zagreb (— - Agram), Groatie Garton 
nr. ()(;; -{- 50 exempl. 



19 115 

5. Orygoceras cornucopiae Brus. 

1882. Orygoceras cornucopiae Brus. Neue Gasterop. Gatt. p. 45, 

T. XI, f. 1—3. 

Brus. Atlas ined. T. I, f. 7—9. 
Loc. Miočić, Daluiatie. Clnrton nr. G7 ; 8 exempl. 

ß. Orygoceras dentaliforme Brus. 

1882. Orygoceras dentaliforme Brus. 1. c. p. 42, T. XI, f. 9 — 15. 

— , „ „ Atlas ined. T. I, f. 13—14. 
Loc. Ribarić, Dalmatie. Carton nr. 67 ; + 25 exempl. 

7. Orygoceras sienonemus Brus. 

1882. Orygoceras stcnonomus Brusina 1. c. p. 43, T. XI, f. 4 — 8. 
Loc. Ribarić, Dalmatie. Carton nr. 67 ; + 25 exempl. 

Subordo Hj^gropliila. 

Fam. Limnaeidae. 

Genus Ancylus Geoffroy 1767. 

8. Ancylus illyricus Neum. 

1880. Ancylus illyricus Neum. Binnenmoll. Bosn. und Herceg, p. 

486. T. VII, f. 16. 
Loc. Miočić, Dalmatie. Carton nr. 67; 2 exempl. 

Genus Limnaea Lam. 1801. 

9. Limnaea Kobelti Brus. 

1884. Limnaea Kobelti Brus. Congeriensch. v. Agram, p. 178, T. 

XXX, f. 15, 16. 

— „ „ Brus. Atlas ined. T. II, f. 1—3. 

Loc. Okrugljak près Zagreb (= Agram), Croatie. Carton 
nr. 59; 2 exempl. 

10. Limnaea Klaići Brus. 

1884. Limnaea Klaići Brus. Neritodonta Dalm. u. Slav. p. 57. 

— , , . Atlas ined., T. II, f. 4, 5. 
Loc. Miočić, Dalmatie. Carton nr. 67 ; 2 exempl. 



116 20 



Genus Lytostoma Brus. Il 

11. Lytostoma grammica Brus. 

1884. Lytostoma grammica Brus. Congeriensch. von Agram, p. 

177, T. XXX, f. 17, 18. 
— „ „ Brus. Atlas ined. T. I, f. 21—22. 

Loc. Okrugljak près Zagreb {= Agram), Croatie. Carton nr. 
59; 4 exempl. 



Genus Boskovicia Brus. 

12. Boskovicia Josephi Brus. 

1884. Boskovicia Josephi Brus. 1. c. p. 17ß, T. XXX, f. 25. 

— „ „ „ Atlas ined. T. XIII, f. 17—19. 
Loc. Okrugljak près Zagreb (= Agram), Croatie. Carton 

nr. 59; 1 exempl. 

Genus Zagrabica Brus. 1884. 

13. Zagrabica naticina Brus. 

1884. Zagrabica naticina Brus. 1. c. p. 173, T. XXX, f. 20. 

— , „ « Atlas ined. T. XIII, f. 1 -3. 
Loc. Okrugljak près Zagreb (= Agram », Croatie. C-arton 

nr. 59; 2 exempl. 

14. Zagrabica ampullacea Brus. 

1884. Zagrabica ampullacea Brus. 1. c. p. 173, T. XXX, f. 21. 

— „ „ . Atlas ined. T. XIII, f. 4, 5. 
Loc. Okrugljak près Zagreb (= Agram), Croatie. Carton 

nr. 59; l exempl. 

15. Zagrabica Maceki Brus. 

1884. Zagrabica Maceki Brus. 1. c. p. 174, T. XXX, f. 22. 

— „ „ , Atlas ined. T. XIII, f. 6, 7. 

Loc. Okrugljak près Zagreb (= Agram), Croatie. Carton 
nr. 59; 2 exempl. 

U). Zagrabica cyclostomopsis Brus. 

1884. Zagrabica cyclostomopsis Brus. 1. c. p. 175, T. XXX, f. 23. 

— „ , „ Atlas ined. T. XIII, f. 8—9. 



21 117 

Loc. Okrugljak pi-ès Zagreb (= Agram), Croatie. Garton 
nr. 59; 2 exeinpl. 

Genus Sandria Brus. 1885. 

17. Sandria Kochi Brus. 

189 i. Sandria Kochi Brus. Aphanotylus p. 180 (nonieii). 

Loc. Àrapatak, Transylvanie. Garton nr. 53; 1:2 exempl. 

Genus Planorbis Guettard 175(5. 

18. Planorbis varians Fuchs. 

1870. Planorbis varians Fuchs. Gongeriensch. v, Radman. p. 345, 

T. XIV, f. 1—9. 
Loc. Radmanyest, Hongrie. Garton nr. 43; -\- 25 exempl. 

19. Planorbis radmanesti Fuchs. 

1870. Planorbis Radmanesti Fuchs. Gongeriensch. v. Radman. p. 

346, T. XIV, f. 13—16. 
Loc. Radmanyest, Hongrie. Garton nr. 53 ; + 50 exempl. 

20. Planorbis micromphalus Fuchs. 

1870. Planorbis micromphalus Fuchs. Gongeriensch. v. Radman. 

p. 346, T. XIV, f. 24-27. (nee Gonge - 

riensch. von Tihany u. Kup, p. 542)- 

Loc. Radmanyest, Hongrie. Garton nr. 53, + 50 exempl. 

*21. Planorbis Haueri (Stol). 

1862. Segmentina Haueri Stol. Molluskenfauna der Inzerdorf. 

Schicht, p. 534, T. XVII, f. 3. 
1879. Planorbis micromphalus Fuchs. Gongeriensch. v. Tihany und 

Küp, p. 542 (nee Gongeriensch. v. 

Radman. p. 346). 
Loc. Kup, Hongrie. Garton nr. 53 ; + 50 exempl. 

22, Planorbis tenuis Fuchs. 

1870. Planorbis tenuis Fuchs. Gongeriens. v. Tihany u. Küp, p. 

533. T. XX, f. 15, 18. 
Loc. Tihany, Hongrie. Garton nr. 53; 15 exem. 



118 22 

23. Planorbis stenomphaius Brus. 

1894. Planorbis stenomphaius Brus. Aplianotylus, p. 182. (nomen). 
Loe. Klip, Hongrie. (larton nr. 53 ; + 25 exempl. 

*24. Planorbis Katurići Brus. n. sp. 

— Planorbis Katurići Brus. Atlas ined. T. III, f. IG — 18. 

Loc. Gromaenik, Slavonie. Carton nr. 1 ; + 25 exempl. 

*25. Planorbis Novaki Brus. n. sp. 

— Planorbis Novaki Brus. Atlas ined. T. III, f. 19—21. 

Loc. Čaplja, Slavonie. (larton nr. 1 ; 15 exempl. 

26. Planorbis constans Brus. 

1884. Planorbis constans Brus. Gongeriensch. v. Agram, p. 169, 

T. XXX, f. 27. 
— „ „ Brus. Atlas ined. T. II, f. 26—28. 

Loc. Okrugljak près Zagreb {= Agram), Croatie. Carton 
nr. 59; 2 exempl. 

27. Planorbis cornu Brogn. 

1874. Planorbis cornu Brus. Binnen Moll. p. 100. 

Loc. Miočić, Dalmatie. Carton nr. 67 ; 1 exempl. 

2S. Planorbis applanatus Thomae. 
1874. Planorbis applanatus Brus. Binn. Moli. p. 101. 
Loc. Miočić, Dalmatie. Carton nr, 67 ; 5 exempl. 

Ordo Prosobranehiata. 

Subordo Pectinibranchiata 

Taenioglossa. 

Fam. Melaiiiidae. 

Genus Melania Lam. 1799. 

29. Melania (Melanoides) verbasensis Neum. 

1883. Melania verbasensis Neum. Tert. Sùsswasser. a. d. Orient. 

p. 41, T. I. f. 10. 
Loc. Dugoselo, Croatie. Carton nr. 3 ; 13 exempl. 



23 110 

30. Melania (Melanoides) Pilari Neum. 

1888. Melania Pilari Neum. 1. e. p. 41, T. I. f. 12. 
Loc. Lovca, Clroatie. Carton nr 4; 30 exempl. 

Genus Amphimelania Fischer 1885.' 

31. Amphimelania Krambergeri Brus. 

180l^ Amphimelania Krambergeri Brus. Verh. geol. Reichsanst. 

p. 109. 
Loc. Hrastina, Croatie. Carton nr. o; 4 exempl. 

32. Amphimelania ricinus (Neum.). 

1875. Melania ricinus Neum. Gong. u. Palud. Slav. p. 36, T. VII, 
f. 34. 

— „ ., Brus. Atlas ined. T. Ili, f. 31—32. 
Loc. Cliglenik, Slavonie. Carton nr. 3 ; 4 exempl. 

*33. Amphimelania Gaji (Brus.). 

1878. Melania Gaji Brus. Moll. foss. sp. nov. et emend. p 3i7. 
1881-. „ ricinus Penecke nee Neum. Fauna der slavon. Pa- 
ludinens. p. 18, T. X, f. 5—6. 

— , Gaji Brus. Atlas ined. T. III, f. 25—26. 
Loc. Sibinj, Slavonie. Carton nr. 3; 4 exempl. 

Genus Melanopsis Férussac 1807. 

34. Melanopsis praemorsa (L.). 

1874. Melanopsis praemorsa Brus. Binn. Moll. p. 36. 

— „ „ „ Atlas ined. T. V, f. 27—29. 
Loc. Dugoselo, Croatie. Carton nr. 5; 42 exempl. 

35. Melanopsis eurystoma Neum. 

1875. Melanopsis eurystoma Neum. Cong. u. Palud. Slav. p. 49, 

T. VII, f. 30. 

— „ „ Brus. Atlas ined. T. V, f. 30—32. 
Loc Ciglenik, Slavonie. Carton nr. 1 ; 4 exempl. 



^ D'après Tauteur „section" du genre Melania. 



120 24 

3(). Melanopsis decollata Stol. 
1875. Melanopsis decollata Neum. 1. c. p. 48. 

— „ „ Brus. Atlas ined. T. VI, f. 31-^8. 
Loc. Sibinj, Slavonie. Garton nr. 6; 4^ exempl. 

37. Melanopsis cognata Brus. 

1878. Melanopsis cognata Brus Moli foss sp. nov. et emen. p. 349. 

— „ „ „ Atlas ined. T. VI, f 17—20. 
Loc. Karlovci, Slavonie. Garton nr. 7; 21 exempl. 

38. Melanopsis Friedeli Brus. 

1885. Melanopsis Friedeli Brus Bemerkung, u. rumän. Palud.- 

Schicht. p. 160. 

— „ „ Brus. Atlas ined. T. VI, f. 5-8. 
Loc. Kravarsko, Groatie. Garton nr. 7; 21 exempl. 

39. Melanopsis Onychia Brus. 

1874. Melanopsis Onychia Brus. Binn. Moli. p. 30, T. I, f. 3—4. 

— „ „ . Atlas ined. T. VI, f. 1—3. 
Loc. Čaplja, Slavonie. Garton nr. 8; 21 exempl. 

40. Melanopsis constricta Brus. 

1878. Melanopsis constricta Brus. Moli. foss. sp. nov. et emend. p. 348. 

— „ „ . Atlas ined. T. V, f. 21—23. 
Loc. Kozarica, Slavonie. Garton nr. 1 ; 5 exempl. 

41. Melanopsis pterochila Brus. 

1875. Melanopsis pterochila Neum. Gonger. u. Palud. Slav. p. 47, 

T. VIII, f. 29. 
Loc. Gaplja, Slavonie. Garton nr 8; 21 exempl. 

42. Melanopsis recurrens Neum. 

1875. Melanopsis recurrens Neum. 1. c. p. 4L T. VIII, f. 20-21. 
Loc. Čaplja, Slavonie. Garton nr. 9; 42 exempl. 

43. Melanopsis lanceolata Neum. 

1875. Melanopsis lanceolata Neum. 1. c. p. 39. T. VII, 1". 10. 17. 
Loc. Gaplja, Slavonie. Garton nr. 10; 42 exempl. 
var. Neum. 1. c. T. VII, f. 15. 
Loc. Gromačnik, Slavonie. Garton nr. 1 1 ; 42 exempl. 



25 121 

44^. Melanopsis arcuata Brus. 
1878. Melanopsis arcuata Brus. MolL foss. sp. nov. et emend. p. 348. 

— „ „ „ Brus. Atlas ined. T. V, f. 25, 2(5. 
Loc. Malino, Slavonie. Carton nr. 1 ; 8 exempl. 

45. Melanopsis bastata Neum. 

1875. Melanopsis bastata Neum. Gonger. u. Palud. Slav. p. 40, 

T. VII, f. 7, 8. 
Loc. Gromačnik, Slavonie. Carton nr. 12; 28 exempl. 

46. Melanopsis croatica Brus. 

1884. Melanopsis croatica Brus. Gongersch. v. Agram, p. 168. 

— „ ,; « Atlas ined. T. V, f. 17. 
Loc. Čaplja, Slavonie. Carton nr. 13; 43 exempl. 

47. Melanopsis clavigera Neum. 
1875. Melanopsis clavigera Neum. Conger. u. Palud. Slav. p. 41, 

T. VII, f 13, 14. 

— „ „ Brus, Atlas ined. T. V, f. 19. 
Loc. Kozarica, Slavonie. Carton nr. 14; 25 exempl. 

48. Melanopsis defensa Fuchs. 
1870. Melanopsis defensa Fuchs. Congerschich. v. Radman. p. 353, 

T. XIV, f. 77—79. 
Loc. Radmanyest, Hongrie. Carton nr. 53 ; 4 exempl. 

49. Melanopsis Fuchsi Brus. 

1884. Melanopsis Fuchsi Brus. Congeriensch. v. Agram, p. UiS. 
Loc. Radmayest, Hongrie Carton nr. 53 ; 3 exempl. 

50. Melanopsis eulimopsis Brus. 
1894. Melanopsis eulimopsis Brus. Aphanotylus, p. 182 (nomen). 
Loc. Kup, Hongrie. Carton nr. 53 ; 20 exempl. 

51. Melanopsis Bouéi Fér. 

1892. Melanopsis Bouéi Brus. Fauna di Markuševec, p. 23. 
Loc. Markuševec, Croatie Carton nr. 64 ; 1 1 exempl. 
var. 
Loc. Markuševec, Croatie. Carton nr. 64; 11 exempl. 



122 26 

52. Melanopsis contigua Hand. 

18*):2. Molanopsis contigua Brus. 1. e. p. !:^5. 

Loc. Markuševec, Croatie. Carton nr. 61- ; 10 exenipl. 

53. Melanopsis obsoleta Fuchs. 

180^. Melanopsis obsoleta Brus. 1. e. p. 25. 

Loc Markuševec, Clroatie. Garton nr. Oi; 3 exempl. 

54. Melanopsis austriaca Hand. 

1892. Melanopsis austriaca Brus. 1. c. p. 26. 

Loc. Markuševec, Croatie. Carton nr. 6i; 11 exempl. 

55. Melanopsis pentagona Brus. 

1892. Melanopsis pentagona Brus. 1. c p. 26. 

Loc Markuševec, Croatie. Carton nr. 65 ; 2 exempl. 

56. Melanopsis stricturata Brus 

1892. Melanopsis stricturata Brus. 1. c. p 27. 

Loc. Markuševec, (Iroatio. Carton nr. 65; 14 exampl. 

57. Melanopsis pygmaea Partsch. 

1892. Melanopsis pygmaea Brus 1. c p 28 

Loc. Markuševec, Croatie. Carton nr. 65; 17 exempl. 

58. Melanopsis Handmanni Brus. 

1S92. M(!lanopsis Handmanni Brus. 1. c. p. 28. 

Loc. Markuševec, Croatie. Carton nr. 65; 12 exempl. 

59 Melanopsis Krambergeri Brus. 

1892. Melanopsis Krambergeri Briis. 1. c. p. 30. 

Loc. Markuševec, Croatie Carton nr. 65; 11 exempl. 

60. Melanopsis acanthica Neum. 

1874. Melanopsis acanthica Brus. Binn. Moll. p. 43. 

Loc. Miorir, Dalmatie. Carton nr. 68; 33 exempl. 



27 123 

61. Melanopsis Zitteli Neum. 
1874. Molanopsis Zitteli Brus. 1 c. p. 43. 

Loc. Miočić, Dalmatie. Cartoli nr. ()*,) ; 14 cxeiiipl, 

62. Melanopsis astrapaea Brus. 
1876. Melanopsis astrapaea Brus. Esp. nouv. de Dalm. p 110. 

— „ , „ Atlas ined. T. IV., f. 1, ± 
Loc. Sinj, Dalmatie. Garton nr. 69 ; 2 exempl 

*63. Melanopsis Kišpatići Brus. 
1S74 Melanopsis lyrata Brus. (nec Neum.), Binn. Moli. p. 44. 

— „ Kišpatići Brus. Atlas ined. T. IV , f. 5. 
Loc. Miočić, Dalmatie Garton nr. 69; 6 exempl. 

*64. Melanopsis lyrata Neum. 
1869. Melanopsis lyrata Neum. (nec Brus.), Dalm. Süsswassermerg. 

p. 358, T. XI, f. 8. 
1876. „ cylindracea Brus. Esp. nouv. de Dalm., p. 115. 

— „ „ „ Atlas ined., T. IV., f. 6, 7. 
Loc. Ribarić, Dalmatie. Garton nr. 69; 6 exempl. 

65. Melanopsis misera Brus. 
1884. Melanopsis mi.sera Brus. Neritodonta Dalm. u. Slav. p. 47. 

„ Atlas ined. T. IV, I'. 8. 
Loc. Lucane près Sinj, Dalmatie, Garton nr; 69; 4 exempl* 

66. Melanopsis geniculata Brus. 
1874. Melanopsis geniculata Brus. Binn. Moli. p. 40, T. I, f. 7—10. 

— „ „ „ Atlas ined. T. IV, f. 19 — 25 
Loc. Sinj, Dalmatie. Garton nr. 70; 62 exempl, 

67. Melanopsis inconstans Neum. 
1874. Melanopsis inconstans Brus. Binn. -Moli. p 39. 
Loc. Miočić, Dalmatie. Garton nr. 7 1 ; 89 exempl. 

68. Melanopsis plicatula Brus. 
1876. Melanopsis plicatula Brus. Esp. nouv. de Dalm. p. 115. 

— „ ;, „ Atlas ined. T. IV, f. 17, 18. 
Loc. Miočić, Dalmatie. Garton nr. 72; 8 exempl. 



124 28 

69. Melanopsis Visìaniana Brus. 

1874. Melanopsis Visianiana Brus. Binu. Moli. p. 37, T. I, f. 7, 8. 

— „ „ „ Atlas ined. T. V, f. 5, 0. 
Loc. Miočić, Dalmatie. Carton nr. 72; 22 exempl. 

70. Melanopsis bicoronata Brus. 

1884. Melanopsis bicoronata Brus. Neritodonta Dalm. u. Slav. p. 40. 

— „ „ „ Atlas ined. T. IV, f. 15, 16. 
Loc. Stuparuša près Sinj, Dalmatie. Carton nr. 72; 6 exem. 

71. Melanopsis sinjana Brus. 

1874. Melanopsis sinjana Brus. Binn. Moli. p. 32, T. I, f. 1, 2. 

— „ „ „ Atlas ined. T. IV, f. 10—14. 
Loc. Lucane, Dalmatie. Carton nr. 72 ; 8 exempl. 

72. Melanopsis Lanzaeana Brus. 

1874. Melanopsis Lanzaeana Brus. 1. c. p. 34. 

— „ „ „ Atlas ined. T. V, f. 7—9. 

Loc. Bibarić, Dalmatie. Carton nr. 72; 14 exempl. 

73. Melanopsis dalmatina Brus. 

1884. Melanopsis dalmatina Brus. Neritodonta Dalm. u. Slav. p. 55. 

— „ „ » Atlas ined, T. V, f. 10, 11. 
Loc. Sinj, Dalmatie. Carton nr. 72 ; i exempl. 

74. Melanopsis Trstenjaki Brus. 

1881'. Melanopsis Trstenjaki Brus. 1. c p. 55 

— „ „ „ Atlas ined. T. IV, f. 9. 

Loc. Potravlje, Dalmatie. Carton nr. 72; exempl. 

75. Melanopsis camptogramma Brus. 

1876. Melanopsis camptogranniia Bru.'^. Esp. nouv. de Dalm. 

p. 109. 

— „ „ Brus. Atlas ined. T. V, f. 1—4. 
Loc. Sinj, Dalmatie. Carton nr. 72; 10 exempl. 



29 125 

Genus Melanoptychia Neumayr 1880. 

76. Melanoptychia paradoxa Brus. 

189^. Melanoptychia paradoxa Brus. Fauna di Markuševec, p. 82. 
Luc. Markuševec, Croatle. Carton nr. G5; 7 exenipl. 

Genus Lyrcaea IL et A. Adams 1854.' 

77. Lyrcaea impressa (Krauss). 

1892. Melanopsis impressa Brus. Fauna di Markuševec, p. 19. 
Loc. Markuševec, Groatie. Garton nr. G4 ; 4 exempl. 

78. Lyrcaea Mariiniana (Fér.) 

189^. Melanopsis Martiniana Brus. 1. c. p. 19. 

Loc. Markuševec, Groatie. Garton nr. C)4; 2 exempl. 

79. Lyrcaea vindobonensis (Fuchs). 

1892. Melanopsis vindobonensis Brus. 1. c. p, 20. 

Loc. Markuševec, C'roatie. Garton nr. 64 ; 4 exempl, 

Fam. Hydrobiidae. 
Genus Hydrobia Hartmann 1821. 

80. Hydrobia syrmica Neum. 

1875. Hydrobia syrmica Neum. Gonger. u. Palud. Slav. p. 76, 

T. IX, f. 11. 
Loc. Karlovci, Slavonie. Garton nr. 1 ; + 50 exem. 

81. Hydrobia? pupula Brus. 

1874. Hydrobia pupula Brus. Binn. Moll. p. 64. 
_ „ „ „ Atlas ined. T. IX, f. 28, 29. 

Loc. Gromačnik, Slavonie. Garton nr. 1; + 50 exempl. 

*82. Hydrobia? Sturi Brus. n. sp. 

— Hydrobia Sturi Brus. Atlas ined. T. IX, f. 15—17. 
Loc. Gaplja, Slavonie. Garion nr. 1; 19 exempl. 



' D'après Paul Fischer „sectiòn" du genre Melanopsis. 



126 30 

88. Hydrobia? prisca Nenm. 

1875. Hydrobia prisca Neum. Süsswasserab. Siebenix p. 4^23, 

T. XVII, f. 4. 
Loc. Arapatak, Transilvanie. Garton nr. 51 ; 5 exempl. 

84. Hydrobia? Eugeniae Neum. 

1875. Hydrobia Eugeniae Neum. 1. c. p. 423, T. XVII, f. 9—11. 
Loc. Vargyas, Transilvanie. Garton nr. 51 ; + 50 exempl. 

Genu.s Bythinella Moquin Tandon 1851. 

85. Bythinella? scitula Brus. 

1892. Bythinella scitula Brus. Fauna di Markuševec, p. 154. 
Loc. Markuševec, Groatie. Garton nr. 05 ; 7 exempl. 

Genus Caspia Dybowski 1881. 

86. Caspia Dybowskii Brus. 

1802. Gaspia Dybowskii Brus. Fauna di Markuševec p, 155. 
Loc. Markuševec; Groatie. Garton nr. 65; 18 exempl. 

Genus Pyrgula De Gristoforis et Jan 1832. 

87. Pyrgula turricula Neum. 

1882. Pyrgula turricula Brus. Pyrgulinae Europ. orient. p. 257. 
Loc. Karlovci, Slavonie. Garton nr. 1 ; 7 exempl. 

88. Pyrgula incisa Fuchs. 

1882. Pyrgula incisa Brus. 1. e. p. 253. 

Loc. Radmanyest, Hongrie. Garton nr, 51 ; 8 exempl. 

80. Pyrgula Archimedis Fuchs. 

1882. Pyrgula Archimedis Brus. 1. c. p. 255. 

Loc. Radmayest, Hongrie. Garton nr. 51 ; 15 exempl. 

00. Pyrgula pagoda Neum. 

1882. Pyrgula pagoda Brus. 1. e. p. 256. 

Loc. Vargyas, Transilvanie. Garton. nr. 51; -f- 50 exempl. 



31 127 

91. Pyrgula mathildaeformis Fnclis. 

188-2, Pyrgula mathildaeformis Brus. 1. c p. 259. 

Loc. Radmanyest, Hongrie. Carton nr. 51 ; H oxempl. 

9i2. Pyrgula Malčevići Brus. 

1893. Pyrgula Malčevići Brus. Faune à Clonger. de Zagreb, p. 188. 
Loc. Markuševec, Croatie. Carton nr. 05 ; 9 exempl. 

Genus Diana Glessin 1878. 
93. Diana Haueri (Neuin.). 
1882. Diana Haueri Brus. Pyrgulinae Europ. Orient, p. 288. 
Loc. Miočić, Dalmatie. Garton nr. 75; 17 exempl. 

94. Diana exilis Brus. 
1882. Diana exilis Brus. 1. c. p. 289. 

Loc. Miočić, Dalmatie. Garton nr. 75 ; 11 exempl. 

Genus Micromelania Brus. 1874. 

95. Micromelania? Schwabenaui (Fuchs). 

1882. iMicromelania Schwabenaui Brus. 1. c. p. 278. 

Loc. Tihany, Hongrie. Carton nr. 51; -f- 25 exempl. 

96. Micromelania? costulata (Fuchs). 

1882. Micromelania costulata Brus. 1. c. p. 276. 

Loc. Radmanyest, Hongrie. Garton nr. 51; 16 exempl. 

97. Micromelania? banatica (Fuchs). 

1882 Micromelania banatica Brus. 1 c. p. 277. 

Loc. Radmanyest, Hongrie. Garton nr. 51 ; 10 exempl. 

98. Micromelania? laevis (Fuchs). 

1882. Micromelania laevis Brus. 1. c. p. 281. 

Loc. Radmanyest, Hongrie. Garton nr. 51 ; -f- •'^0 exempl, 

99. Micromelania radmanesti (Fuchs). 
1882. Micromelania Radmanesti Brus. 1. c. p. 282. 

Loc. Radmanyest, Hongrie. Garton nr. 52 ; 25 exempl. 



128 32 

*100. Micromelania? subiila (Fuchs). 

1870. Litorinella subula Fuchs. Congeriensch. v. Tihany u. Kup, 

p. 535, T. XX, f. 29, 30. 
Loc. Tihany, Hongrie. Garton nr. 73 ; 20 exempl. 

Genus Prososthenia Neumayr 18G9. 

101. Prososthenia tryoniopsis Brus. 

1874. Prososthenia tryoniopsis ßrus. Binn. Moll. p. 50, T. Kl, f. 5, G. 
Loc. Miočić, Dahiiatie. Carton nr. 73 ; 20 exempl. 

102. Prososthenia Tournoueri (Neum.). 

1874. Prososthenia Tournoueri Brus. 1. c. p. 52, T. HI, 1'. 9. 
Loc. Miočić, Dalmatie. Garton nr. 73; 14 exempl. 

103. Prososthenia Schwarzi Neum. 

1874. Prososthenia Schwarzi Brus. 1. c. p. 50 

Loc. Ribarić, Dalmatie. Garton nr, 73; + 50 exempl. 

104. Prososthenia cincta Neum. 

1869. Prososthenia cincta Neum. Dalmat. Süsswassermer. p. 361, 

T. XII, f. 5. 
Loc. Ribarić, Dalmatie. Garton nr. 73; 17 exempl. 

105. Prososthenia annulifera Brus. 

1884. Prososthenia annuhfera Brus. Noritodonta Dalm. u. Slav p 53. 

— „ „ . Atlas ined. T. VIII, f. 27—28. 
Loc. Trnovaca près Sinj, Dalmatie. Garton nr. 73; 6 exempl 

IOC). Prososthenia dalmatina (Neum). 

1884. Pros().sthenia dahnaliiia Brus. 1. c. p. 49 

— „ „ „ Atlas ined. T. VIII, f. 29. 
Loc Sinj, Dalmatie. Garton nr. 73; 20 exempl. 

107 Prososthenia? sepulcralis (Partsch). 

1884. Prososthenia sepulcralis Brus. 1. c p. 46. 

Loc. Gernik, Slavonie. Garton ru-. 1 ; -(-25 exempl. 
Loc. Ribarić, Dalmatie Garton nr. 73 ; -|- 25 exempl. 



33 129 

108. Prososthenia? eburnea Brus. 

188'i-. Prososthenia eburnea Brus. 1. e. p, 49. 
— „ « « Atlas ined. T. Vlll, f. 82, H'S. 

Loc. Trnovača près Sinj, Dalmatie. Carton nr. 73; 13 exempl. 

109. Prososthenia? candidula (Neum.). 

1869. Littorinella candidula Neum. Dalm. Siisswasserm. p. 864, 

T. XII, f. 15. 
1884. Prososthenia „ Brus. Neritodonta Dalm. u. Slav. p. 46. 

Loc. Ribarić, Dalmatie. Carton nr. 73; -f- 100 exempl. 

Genus Emmericia Brus. 1870. 
HO. Emmericia canaliculata Brus. 

1874. Emmericia canaliculata Brus. Binn. Moli. p. 58, T. IV, f. 5, 6. 
Loc. Miočić, Dahnatie. Carton nr. 74; 18 exempl. 

Genus Choerina Brus. 1882. 

111. Choerina Jenkiana (Brus.). 

1882. Choerina Jenkiana Brus. Orygoceras p. 38. 

Loc. Gromačnik. Slavonie. Carton nr. 15; 2 exempl. 

112. Choerina candida (Neum.). 

1882. Choerina candida Brus. I. c. p. 38. 

Loc. Sibinj, Slavonie. Carton nr. 15; 17 exempl. 

Genus Fossarulus Neumayr 1869. 

113. Fossarulus Stachei Neum. 

1874. Fossarulus Stachei Brus. Binn. Moli. p. 53. 

Loc. Miočić, Dalmatie. Carton nr. 74; 2 exempl. 

114. Fossarulus Fuchsi Brus. 

1882. Fossarulus Fuchsi Brus. Orxgoceras p. 38. (nom.). 
— « » „ Atlas ined. T. VII, f. 27, 28. 

Loc. Potravlje, Dalmatie. Carton nr. 74; 8 exempl. 

9 



130 34 

115. Fossarulus Hoernesi Brus. 

1882. Fossarulus Hoernesi Brus. 1. c. p. 38 (nomen). 

— „ „ „ Atlas ined. T. VII, f. ^d, 30. 
Loc. Sinj, Dalmatie. Carton nr. 74; 3 exempl. 

116. Fossarulus auritus Brus. 

1882. Fossarulus auritus Brus. 1. c. p. 38 (nomen). 

— „ „ „ Atlas ined. T. VII, f. 31—34. 
Loc. Trnovača près Sinj, Dalmatie. Carton ur. 74: 6 exempl. 

117. Fossarulus Eginae Brus. 

1882. Fossarulus Eginae Brus. 1. c. p. 38 (nomen). 

— „ „ Atlas ined. T. VIII, f. 7—10. 
Loc. Vrba, Dalmatie. Carton nr. 74; 6 exempl. 

118. Fossarulus tricarinatus Brus. 

1874. Fossarulus tricarinatus Brus. Binn. Moli. p. 54, T. 111, f. II, 12. 

— „ « „ Atlas ined. T. VIII, f. 11-13. 
Loc. Sinj, Dalmatie. Carton nr. 74; 12 exempl. 

119. Fossarulus pullus Brus. 

1874. Fossarulus pullus Brus. 1. c. p. 56, T. III, f. 12—14. 

Loc. Ruduša près Sinj, Dalmatie. Carton nr. 74; 20 exempl. 

120. Fossarulus Crosse! Brus. 

1878. Fossarulus Crossei Brus. Moli. foss. sp. nov. et emend. p. 351. 

— „ „ „ Atlas ined. T. VIII, f. 21, 22. 
Loc. Miočić, Dalmatie. Carton nr. 74; exempl. 

*i3ania Brus. nov. gen. 1896. 

(Stalioia Brus. 1870 pro parte). 

121. Barila prototypica Brus. 

1874. Stalioia prototypica Brus. Binn. Moll. p. 60, T. IV, f. 

10—12. 
Loc. Huduša près Sinj, Dalmatie. Carton nr. 73; 10 exempl. 



35 131 

Genus Pseuđoamnicola Paulucci 1878. 

122. Pseuđoamnicola Torbariana Brus. 

1874. Amnicola Torbariana Brus. 1. e. p. G6, T. V, f. 15, 16. 
Loc. Miočić Dalmatie. Garton nr. 75 ; + 50 exempl. 

123. Pseuđoamnicola Stošićiana Brus. 

1874. Amnicola Stošićiana Brus. 1. e, p. 65. 

Loc. Miočić, Dalniatie. Garton nr. 75; 28 exempl. 

Genus Lithoglyphus Mühlfeldt 1821. 

124. Lithoglyphus callosus Brus. 

1890. Lithoglyphus callosus Brus. in Kinkelin Berich. Senckenberg. 

Gess. p. 91. (nomen). 

— „ „ Brus. Atlas ined. T. XII, f. 1—2. 
Loc, Novska, Slavonie. Garion nr. 15; 14 exempl. 

*125. Lithoglyphus decipiens Brus. 

1885. Lithoglyphus decipiens Brus. Bemerkung, ü. rumän. Palu- 

dinenschicht. p. 162. 
1890. „ pannonicus Kink. (nee Frfld.) 1. c. p. 92. 

Loc. Giglenik, Slavonie. Garton nr. 15; + 25 exempl. 

*126. Lithoglyphus Novaki Brus. 

— Lithoglyphus Novaki Brus. Atlas ined. T. Xll, f. 10 — 13. 
Loc. Gernik, Slavonie. Garton nr. 15; -f- 25 exempl. 

127. Lithoglyphus Tripaloi Brus. 

1884. Lithoglyphus Tripaloi Brus. Neritodonta Dalm. u. Slav p. 4S. 

— „ . „ Atlas ined. T. XII, f. 14, 15 
Loc. Rudusa près Sinj, Dalmatie. Carton nr. 75; + 50 exem. 

128. Lithoglyphus panicum Neum. 

18(58. Lithoglyphus panicum Neum. Dalmat. Süsswasserm. p. 364, 

T. XII, f. 9. 

— „ „ „ Brus. Atlas ined. T. XII, f. 1 6. 
Loc. Lemes, Dalmatie. Garton nr. 75 ; 9 exempl. 



132 36 

Genus Bythinia Gray 1821. 

* 129. Bythinia Ungeri Rolle. 
1860. Paludina (Bythinia) Ungeri Rolle S. B. Ak. Wien XLI. Bd. 

p. 35, T. III, f. 1—3. 

1874. „ Vukotinovići Brus. Binn. Moll. p. 69, T. V, 

f. 13—14. 
Loc. Kravarsko, Groatie. Garton nr. 2 ; 4 exempl. 

130. Bythinia labiata Neum. 

1875. Bythinia labiata Neum. Süsswasserab. Siebenb. p. 415, T. 

XVI, f. 10—14. 
Loc. Vargyas, Transylvanie. Garton nr. 52 ; 5 exempl. 

131. Bythinia Jurinaci Brus. 

1884. Bythinia Jurinaci Brus. Neritodonta Dalm. u. Slav, p. 53. 
Loc. Miočić, Dalmatie. Garton nr. 74; 20 exempl. 

132. Bythinia? margarituia Fuchs. 
1870. Bythinia margarituia Fuchs Gongeriensch. v. Radmanest, 

p. 348, T. XIV, f. 54, 55. 
Loc. Radmanyest, Hongrie. Garton nr. 52; -{- öO exempl. 

Genus Tylopoma Brus. 1882. 

133. Tylopoma Pilari (Neum.). 

1882. Tylopoma Pilari Brus. Orygoceras p. 38. 

Loc. Karlovci, Slavonie. Garton nr. 2; 4 exempl. 

13i. Tylopoma melanthopsis Brus. 
1882. Tylopoma melanthopsis Brus. 1. c. p. 38. 

Loc. Varoš, Slavonie. Garton nr. 2 ; 4 exempl. 

135. Tylopoma oncophora Brus. 
1882. Tylopoma oncophora Brus. 1. c. p. 38. 

Loc. Gromačnik, Slavonie. Garton nr. 2; 16 exempl. 

136. Tylopoma avellana Neum. 
1882. Tylopoma avellana Neum. 1. c. p. 38. 

Loc. Malino, Slavonie. Garton nr. 2; 14 exempl. 



37 138 

Fam. Viviparìdae. 
Genus Vivipara Lam. 1809, 

137. Vivipara robusta Brus. 

1878. Vivipara robusta Brus. Moll. foss. sp. nov. et emcnd, p. 352. 
— „ „ „ Atlas ined. T. XII, f. 10, 20. 

Loc. Karlovci, Slavonie. Garton nr. IG; 1 exempl. 

138. Vivipara Neumayri Brus. 

1874. Vivipara Neumayri Brus. Binn.-Moll. p. 74. 

Loc. Malino, Slavonie. Garton nr. 16; 14 exempl. 

139. Vivipara Fuchsi Neum. 

1874. Vivipara Fuchsi Brus. 1. e. p. 75. 

Loc. Kravarsko, Groatie. Garton nr. 19; 2 exempl. 

140. Vivipara leiostraca Brus. 

1874. Vivipara leiostraca Brus. 1. e. p. 75. T. I, f. 13, 14. 
Loc. Gaplja, Slavonie. Garton nr. 17; 27 exempl. 

„ Gernik, „ „ „ 18; 24 „ 

141. Vivipara Brusinai Neum. 

1874.- Vivipara Brusinae Neum. in Brus. 1. e. p. 76 

1875. „ Brusinai Neum. Gong. u. Palud. Schieb. Slav. p. 

66, T. VI, f. 8. 

Loc. Sibinj, Slavonie. Garton nr. 19; 4 exempl. 

Observ. Neumayr a décrit sous le nom de Vivipara Bru- 
sinai une espèce de l'ile de Gos de la Grece ^, mais lorsque j'eus 
re^u de l'auteur des spécimens de la locatile de Phouka, je me 
suis bientot persuade que l' espèce grècque n'est pas identique à 
l'espèce slavone. Gependant il n'est pas nécessaire de donner un 
nom nouveau à Tespèce grécque, parcque nous ne voyons ancune 
différence appréciable entre la V. Brusinai de Phouka et la 
V. Hippocratis'^ de la méme localité. Par conséquant on doit dé- 



^ Neumayr M. Über den geologischen Bau der Insel Kos und über die 
Gliederung der junglerliilren Binnenablagerungen des Archipels. (Denkschriften 
der Matein.-naturwiss. Classe d. k. Akad. XL. Bd. Wien 1879. p. 300, T. 11, f. 5-9). 

2 1. c. p. 300, T. II, f. 10—14. 



134 38 

signer les deux prétendues formes grèques sous le nom unique 
de V. Hijypocratis. La vraie V. Brusinai est jusq'à présent li- 
mite à la Slavonie 

* 142. Vivipara spuria Brus. 

1874. Vivipara spuria Brus. 1. e. p. 77. 

1875. „ Sadleri Neum. Gong. u. Palud. Schieb. Slav. p. 59. 

(pro parte) T. V, f. 21. 
„ „ spuria Neum. 1. e. p. GO, T. VI, f. 1. 

Wolfi Neum. 1. e. p. 60 (pro parte) T. VI, f. 5. 
„ „ Lenzi Neum. 1. e. p. 61, T. VI, f. 6. 

Mojsisovicsi Neum. 1. e. p. 62, T. VI, f. 7. 
Loc. Grgetek, Slavonie. Garton nr. 20: 14 exempl. 

143. Vivipara Woodwardi Brus. 

1885. Vivipara Woodwardi Brus. Bemerkung, ü. rumän. Palud. 

Schicht, p. 161 (nomen). 
Loc. Sibinj, Slavonie. Garton nr. 19; 2 exempl. 

144. Vivipara bifarcinata (Bielz). 

1864. Paludina bifarcinata Bielz. Verb. Siebenb, Verb. XV, p. 77 

(pro parte) 

Loc. Subotski grad pròs Novska. Slavonie. Garton nr. 21; 
23 exempl. 

— Giglenik, Slavonie. Garton nr. 22; 14 exempl. 

Observ. Nous n'avons aucun doute sur l'identité de 14spé- 
cimens collés sur lo carton nr. 22 de la collection avec l'espèce 
décrite et figurée par Fontannes. Le mème auteur a parfaitement 
raison là ou il dit: „il me paraìt n'avoir que des limites fort 
indécises" entre la V. stridurata et la V. bifarcìnataK 

145. Vivipara stricturata Neum. 

1869. Vivipara stricturata Neum. Gonger. in Groat. u. Westslav. 

p. 375, T. XIV, f. 6. 
Loc. Malino, Slavonie. Garton nr. 23; 25 exempl. 



^ Fonlannes F. Conlril)ution a la Faune Malacologiqne des Terrains 
Néogènes de la Roumanie (Archiv du Musriiiii «rHisloiic Naturelle de Lyun. 
T. IV. 1886, p. 23, T. I, f. 28, 29). 



39 135 

iiü. Vivìpara notha Brus. 
1874. Vivipara notha Brus. Binn. Moll. p. 82, T. VII, f. 5, 6. 
Loc. Malino, Slavonie. Carton nr. 24; 19 exempl. 
var. 
Loc. Malino. Garton nr. 25; 23 exempl. 

147. Vivipara Dežmaniana Brus. 

1874. Vivipara Dežmaniana Brus. 1. e. p. 81, T. Il, f. G, 7. 
Loc. Kovačevac, Slavonie. Carton nr. 2G; 18 exempl. 
var. 
Loc. Giglenik, Slavonie. Carton nr. 27; 16 exempl. 

148. Vivipara altecarinata Brus. 

1874. Vivipara altecarinata Brus. 1. e. p. 80, T. II, f. 8, 9. 
Loc. Malino, Slavonie. Carton nr. 28; 20 exempl. 

149. Vivipara ornata Neum. 

1875. Vivipara ornata Neum. Gonger. u. Palud. Slav. p. 56, T. 

IV, f. 18—20. 
Loc. Gaplja, Slavonie. Carton nr. 29; 16 exempl. 

150. Vivipara Hörnesi Neum. 

1875. Vivipara Hörnesi Neum. 1. e. p. 56, T. IV, f. 21. 
Loc. Novska, Slavonie. Carton nr, 30; 19 exempl. 

151. Vivipara Sturi Neum. 
1875. Vivipara Sturi Neum. 1. e. p. 56, T. IV, f. 2, 3. 
Loc. Malino. Slavonie. Carton nr. 31; 16 exempl. 
var. 
Loc. Malino, Slavonie. Carton nr. 32; 16 exempl. 

152. Vivipara Zelebori M. Hörn. 
1869. Vivipara Zelebori M. Hörn, in Neum. Gonger. in Croal. u. 

Westslav. p. 376, T. 14, f. 1. 
Loc. Čaplja, Slavonie. Carton nr. 33; 18 exempl. 

153. Vivipara arthritica Neum. 
1869. Vivipara atritica Neum. 1. e. p. 375, T. XIV, f. 7—10. 
Loc. Kutina, Slavonie. Carton nr. 34,- 20 exempl. 



136 40 

*I54. Vivìpara turgida (Bielz). 

1864. Paludina turgida Bielz. Verh. Siebenb. Ver. XV, p. 77. 

1874. Vivipara Pilari Brus. Binn. Moll. p. 84, T. II, f. 4, 5. 
Loc. Čaplja, Slavonie. Carton nr. 35; 14 exempl. 

*155. Vivipara rudis Neum. 

18G9. Vivipara rudis Neum. C'ong. in Croat. u. Westslav. 

p. 375, T. XIV, f. 5. 

1875. „ Strossmayeriana Brus. Binn. Moli. p. 83, T. II, f. 1—3. 
1883. „ Novskaensis Pen ecke. Slavon. Paludinensch. p. 

32, T. IX, f. 4, 5. 
Loc. Konacka près Novska, Slavonie. Carton nr. 36; 14 exempl 

156. Vivipara Vukotinovići Frfld. 

1826. Paludina (Vivipara) Vukotinovići Frfld. Verh. Zool.-bot. Ges. 

Wien. XII, p. 972. 
Loc. Novska, Slavonie. Carton nr. 37; 8 exempl. 

*157. Vivìpara Mažuranići Brus. n. sp. 
Loc. Sisak, Croatie. Carton nr. 38; 8 exempl. 

*158. Vivipara Dautzenbergì Brus. n. sp. 
Loc. Sisak, Croatie. Carton nr. 37; 8 exempl. 

159. Vivipara Pauli Brus. 

1874. Vivipara Pauli Brus. Binn. Moll. p. 87. 

1875. „ „ Neum. Cong. u. Palud. Schicht. Slav. p. 63, 

T. Vili, f. 6. 
— „ „ Brus. Atlas ined. T. XII, f. 27, 28. 

Loc. Slobodnica, Slavonie. Carton nr. 37; 2 exempl. 

*160. Vivipara Wolfi Neum. 

1875. Vivipara cyrtomaphora Neum. nec Brus., Cong. u. Palud. 

Schicht. Slav. p. 59 (pro parte) T. 
VI, f. 3. 
1875. „ Wolfi Neum. I.e. p. 60 (pro parte) T. VI, f. 4. 

Loc. Karlovci, Slavonie. Carton nr. 19; 2 exempl. 



41 137 

*161. Vivipara cyrtomaphora Brus. 

1874. Vivipara cyrthomaphora Brus. Binn. Moll. p. 78, T. I, f. 15, 16. 

1875. „ „ Neum. 1. c. p. 59 (pro parte), T. 

VI, f. 2. 
Lor. Fonyod, Hongrie. Garton nr. 54 ; 14 exempl. 

162. Vivipara Sadleri (Partsch). 

1875. Vivipara Sadleri Neum. 1. c. p. 59 (pro parte), T. V, f. 18 
Loc. Kenese, Hongrie. Carton nr. 55; 16 exempl. 

Farn. Valvatidae. 
Genus Valvata 0. F. Müller 1874. 

163. Valvata subcarinata Brus. 

1878. Valvata subcarinata Brus. Moll. foss. sp. nov. etemend. p. 352 

— „ « „ Atlas ined.- T. XIII, f. 32—34. ; 
Loc. Gromačnik, Slavonie. Carton nr. 15; 17 exempl. 

164. Valvata sibinjensis Neum. 

1875. Valvata sibinjensis Neum. Gong. u. Palud. Schicht. Slav 

p. 78, T. IX, f. 19. 
Loc. Gromačnik, Slavonie. Garton nr. 15; 22 exempl.' 

165. Valvata balteata Brus. 

1878. Valvata balteata Brus. Moll. foss. sp. nov. et emend. p. 352 

— „ „ „ Atlas ined. T. IX, f. 28—31. 
Loc. Gromačnik, Slavonie. Garton nr. 15; 23 exempl. 

* 166. Valvata Bukowskii Brus. n. sp. 

— Valvata Bukowskii Brus. Atlas ined. T. XIV, f. 1—3. ' 

Loc. Priseka, Slavonie. Garton nr. 15; 23 exempl. 

167. Valvata Šulekiana Brus. 

1874. Valvata Šulekiana Brus. Binn. Moll. p. 89, T. VI, f. 11, 12. 

— „ „ „ Atlas ined. T. XIV, f. 4—6. 
Loc. Gromačnik, Slavonie. Garton nr. 15; 13 exempl. 



lH8 4i2 

\(SS. Yalvata balatonica Rolle. 

ISO I . Valvata balatonica Rolle. S. R. Ak. Wien, XLIII, p. 209, T. I, f. 5. 
Loc. Tihany, Hongrie. Carton nr. 52; 8 exempl. 

169. Yalvata variabilis Fuchs. 

1870. Valvata variabilis Fuchs Congeriens. v. Radman., p. 340, 

T. XIV, f. 10-19. 
Loc. Radmanyest, Hongrie. Garton nr. 52 ; + 50 exoinpl. 

170. Valvata küpensis Fuchs. 

1870. Valvata Küpensis Fuchs. Gongersch v. Tihany u. Kup p. 

543, T. XXII, f. 23-25 
Loc. Küp, Hongrie. Garton nr. 52 ; + 25 exempl. 

171. Valvata octonaria Rrus. 

1894. Valvata octonaria Rrus. Aphanotylus, p. 181, Glasnik hrv. 

narav, društva VI, p 243 (nomen). 
Loc. Tihany, Hongrie. Garton nr. 52; 6 exempl. 

172. Valvata gradata Fuchs. 

1870. Valvata gradata Fuchs Gongeriens. v. Tihany u. Kup, p. 5:U). 

T. XXI, f. 13-16. 

Loc. Markuševac. Groatie. Garton nr. 65; 13 exempl. 

173. Valvata leptonema Rrus. 

1892. Valvata leptonema Rrus. Fauna di Markuševec, p. 167. 
Loc. Markuševec, Groatie. Garton nr. 66; 10 exempl. 

174. Valvata simplex Fuchs. 

1S70. Valvata simplex Fuchs. Gongeriens. v. Tihany u. Küp, p. 535, 
T. XXI, f. 4-6. 
Loc, Markuševec, Groatie. Garton nr. 66; 11 exempl. 

175. Valvata homalogyra Rrus. 

1874. Valvata homalogyra Rrus. Rinn. Moll. p. 90. 
— „ „ « Atlas ined. T. XIV, f. 7—9 

Loc. Miočić, Dalmatie. Garton nr. 67; 8 exempl. 



43 - 139 

Genus Aphanotylus Brus. 1894. 

17Ü. Aphanotylus adeorboides (Fuchs). 

1894. Aphanotylus adeorboides Brus. Aphanotylus p. 187; Glasnik 

hrv, naravosl. društva, p. 248. 
Loc. Radmanyest, Hongrie. Carton nr. 52; + 25 exempl. 

177. Aphanotylus Cossmanni Brus. 

1894. Aphanotylus Cossmanni Brus. 1. c. p. 185; Glasnik p. 24G. 
Loc. Küp, Hongrie. Garton nr. 52; + 50 exempl. 

Subordo ScutibrancMata. 
Rhipidoglossa. 
Fam. Neritidae. 
Genus Theodoxus Montfort 1810. 

178. Theodoxus danubialis (C. Pfeif). 

1884, Theodoxus danubialis Brus. Neritodonta Dalm u. Slav. p. 100. 
Loc. Kravarsko, Croatie. Garton nr. 39 ; + 25 exempl. 

Genus Neritona Martens 1869. 

179. Neritona Martensi Brus.' 

1884. Neritona Martensi Brus. Congeriensch. v. Agram, p. 135. 
1892. „ „ „ Brus. Fauna di Markuševec, p. 1 75. 

- „ „ „ Brus. Atlas ined. T. XIV, f. 12, 13. 
Loc. Markuševec, Croatie. Garton nr. G6 ; 3 exempl. 

Genus Neritodonta Brus. 1884. 

180. Neritodonta sagittifera Brus. 

1884. Neritodonta sagittifera Brus. Neritodonta Dalm u. Slav. p 89. 

- „ „ „ Atlas ined. T. XIV, f. 23, 24. 
Loc. Čaplja, Slavonie. Garton nr. 39; 5 exempl. 

181. Neritodonta militaris (Neum.). 

1884. Neritodonta militaris Brus. Neritodonta Dalm u Slav. p. 90. 
Loc. Gromačnik, Slavonie. Carton nr. 39 ; 11 exempl. 



140 44 

182. Neritodonta slavonica Brus. 

1884. Neritodonta slavonica Brus. Neritodonta Dalm. u. Slav. p. 93. 

T. II, f. 11—14. 

— „ „ Bruis. Atlas ined. T. XIV, f. 16-20. 
Loc. Sibinj, Slavonie. Garton nr. 39 ; 7 exempl. 

183. Neritodonta amethystina Brus. 

1884. Neritodonta amethystina Brus. Neritodonta Dalm. u. Slav. p. 95. 

— „ , ;, Atlas ined. T. XIV, f. 21, 22. 
Loc. Sibinj, Slavonie. Garton nr. 39; 13 exempl. 

184. Neritodonta sycophanta Brus. 

1884. Neritodonta sycophanta Brus. Neritodonta Dalm. u Slav. p. 96. 
Loc. Re^etare, Slavonie. Garton nr, 39; 17 exempl, 

185. Neritodonta Pilari Brus, 

1892. Neritodonta Pilari Brus. Fauna di Markuševec, p. 176. 
Loc. Markuševec, Groatie. Garton nr. 66; 7 exempl. 

186. Neritodonta lamellata Brus. 

1892. Neritodonta lamellata Brus. 1. c. p. 178. 

Loc. Markuševec, Groatie. Garton nr. 66 ; 4 exempl. 

187, Neritodonta Cunići Brus. 

1892. Neritodonta Gunići Brus. 1. c. p. 177. 

Loc. Markuševec, Groatie. Garton nr. 66; 19 exempl. 

188. Neritodonta semidentata (Sandb.). 

1884. Neritodonta semidentata Brus. Neritodonta Daini, u. Slav. p. 87. 
_ „ « „ Atlas ined. T. XV, f. 22-29. 

Loc. Ribarić, Dalmatie. Garton nr. 75; 14 exempl. 

189. Neritodonta sinjana Brus. 

1881-. Neritodonta sinjana Brus. Neritodonta Dalm u. Slav. p. 82. 
-^ „ „ „ Atlas ined T. XV, f. 10-21. 

Loc. Sinj, Dalmatie. Garton nr. 75; 7 exempl. 



45 141 

190 Neritodonta Lorkovići Brus. 

1884. Neritodonta Lorkovići Brus. Neritodonta Dalm. u. Slav. p. 78. 

T. II, f. 1-6. 
_ „ , Brus. Atlas ined. T. XV, f. 3—9. 

Loc. Miočić, Dalmatie. Carton nr. 75 ; 7 exempl. 

191. Neritodonta Imbricata Brus. 

1884. Neritodonta imbricata Brus. Neritodonta Dalm. u. Slav. p. 

76, T. II, f. 7—10. 
Loc. Miočić. Dalmatie. Carton nr. 75; 2 exempl. 



c à sis Peleeypoda. 
Oido Tetrabranehia. 

Subordo M^^tilacea.. 
Fam. Dreissensidae. 

Genus Cinj:!':a Bartsch 1836. 

192. Congeria Preradovići Brus. 

I89o. ('. ii^'-oria Preradovići Brus. Foss. Fauna v. Dubovac, p. 373 

T. VI, f. 2—4. 
Loc. Dubovac près Karlovac (=- Karlstadt), Croatie. Carton 
nr. 62; 2 exempl. 

193. Congeria rhomboidea M. Hörn. 

1892. Congeria rhomboidea Brus. Foss. Fauna v. Dubovac, p. 371. 
Loc. Okrugljak près Zagreb (= Agram), Croatie. Carton 
nr. 61 : 1 valve. 

194. Congeria alata Brus 

1892. Congeria alata Brus. Foss. Fauna di Markuševec, p. 196. 

- „ , „ Atlas ined. T. XVI, f. 1. 

Loc. Okrugljak pròs Zagreb (= Agram), Croatie. Carton nr. 
60; 1 valve. 

195. Congeria croatica Brus. 

1893. Congeria croatica Brus. Die Gruppe der Cong. triang., p. 492. 

— „ . „ Atlas ined. T. XVI, f. 2. 



142 46 

Loc. Okrugljak près Zagreb (^= Agrani), Croatie. Carton 
nr. 60; 1 exempl. 

Loc. Dubovac près Karlovac (^= Karlstadt), Croatie. Carton 
nr. 62; 1 valve. 

* 196. Congeria Halavàtsi Brus. n. sp. 

1894. Congeria triangularis Lörent. (nec (Partsch) Ober. Pont. 

Fauna bei Szegzard p. 81 (U). 
Loc. Szegzard, Hogrie. Carton nr. 58 A; 1 valve. 

197. Congeria triangularis Partsch. 

1892. Congeria triangularis Brus. Die Grappe der Cong. triang. 

p. 496. 
Loc, Radmanyest, Hongrie. Carton nr. 56; 4 valves. 
„ Glogovnica près Križevac (= Kreutz) Croatie. Carton 
nr. 63 ; 2 valves. 

198. Congeria zagrabiensis Brus. 

1893. Congeria zagrabiensis Brus. Foss. Fauna v Dubovac, p. 372. 
— „ „ „ Atlas ined. T. XVI, f. 3-7. 

Loc. Dubovac près Karlovac (= Karlstadt), Croatie. Carton 
nr. 62; 1 valve. 

199. Congeria ramphophora Brus. 

1892. Congeria ramphophora Brus. Foss. Fauna di Marku.ševec, 

p. 182. 
Loc. Marku.ševec, Croatie. Cai ton nr. 66; 9 valves. 

200. Congeria Gitneri Brus. 

1892. Congeria Gitneri Brus. 1. c. p. 184. 

Loc. Markusevec, Croatie. Carton nr. 66 ; -j- 50 valves. 

Genus Dreissensia P. van Beneden 1835. 

201. Dreissensia polymoroha (Pallas). 

1S71-. Dreissena polymorpha Brus. Fo.ss Binn.-Moll. p. 12L 
Loc. Ciglenik, Slavonie. Carton nr. 39; ('» valves. 
„ Gaplja, Slavonie. Carton nr. 39; 10 valves. 



47 143 

202. Dreissensia Accurtii Brus. 

1892. Dreissensia Accurtii Brus. Fauna foss. di Markuševec, p. 109. 

— „ „ „ Atlas ined., T. XVII, f. 6-8. 
Loc. Cernik, Slavonie. Carton nr. 39 ; 8 valves. 

„ Kozarica, Slavonie. Carton nr. 39; -f ^'^ valves. 

203. Dreissensia Rossii Brus. 

1892. Dreissensia Rossii Brus. Foss. Fauna v. Dubovac, p. 374, 

T. VI, f. 5—7. 
Loc. Dubovac près Karlovac (= Karlstadt), Groatie. Carton 
nr. 62; 4" valves. 

204. Drsissensi^ auricularis Fuchs. 

1892. Dreissensis auricularis Bras. Foss. Fauna di Markuševec, p. 199. 

— „ „ „ Atlas ined. T. XVI, f. 15—17. 

Loc. Giogo vnica près "Krize vac (= Kreutz), Croatie. Carton 
iii'. ()3 ; 8 exempl. 

205. Dreissensia simplex Fuchs. 

1870. Conceria simplex Fuchs (an Barbot?) Congeriensch. v. 

Radman. p. 362, T. XVI, f. 6-9. 
Loc. Radmanyest, Hongrie. Carton nr. 56 ; 28 valves. 

206. Dreissensia serbica Brus. 

1893. Dreissensia serbica Brus. in Andrusov, SamibMaHia o 06916110161; 

Dreissensidae, p. 82. 
1893. Congeria spatulata Lörenthey (nee Partsch), Szegzard, Nagy- 

Manyok u. Arpad p. 83, T. III, f. 4. 
Loc. Kurd, Hongrie. Carton nr. 56; 2 valves. 

Genus Dreissensiomya Fuchs 1870. 

207. Dreissensyomia Schröckingeri Fuchs. 

1870. Dreissenomya Schröckingeri Fuchs, Cnngeriens. v. Tihany 

u. Küp. p. 541, 
Loc. Radmanyest, Hongrie. C<arton nr 57 ; 3 exempl. et 2 
valves. 



144 48 

Subordo Submytilacea. 

Farn. Unionidae. 
Genus Unio Retzius 1788. 

*208. Unio mactriformis Brus. n. sp. 
Loc. Podvinj, Slavonie. Garton nr 39 A. ; 2 noyaux. 

*209. Unio pannonicus Neum. 
1875. Unio pannonicus Neum. Gonger. u. Palud. Schicht. Slav. p. 

30, T. Ili, f. 10. 
, , Sandbergeri Neum. 1. c. p. 29 (pro parte) T. X, f. 3. 
(nee f. 1, 2). 
1883. „ Zelebori Penecke (nee M. Hörn ) Fauna Slav. Palud. 

p. 89. (pro parte). 
., „ Sibinensis Penecke 1. c. (pro parte). 

Loc. Konačka près Novska, Slavonie. Garton nr. 40 ; 2 exempl. 
et 2 valves. 

*210. Unio Zelebori. M Hörn. 
1874. Unio Zelebori Brus. Foss. Binn.-Moll., p. 110. 
1883. „ pannonicus Penecke (nee Neum.) Fauna Slav. Palud. 

p. 91. 
Loc. Giglenik, Slavonie. Garton nr. 40; 2 valves. 

211. Unio Mojsvari Penecke. 
1883. Unio Mojsvari Penecke Fauna Slav, Palud. p. 90. 
Loc. Malino, Slavonie. Garton na. 40; 2 valves. 

*212. Unio cyamopsis Brus. 

1874. Unio cyamopsis Brus. Foss. Binn -Moll. p. 1 11, T. V, f. 5, G. 
1883. „ Hörnesi Penecke Fauna Slav. Palud. p. 92 (pro 

parte) T. II, f. 8. 10. 
„ „ Bittneri Penecke 1. c. p. 93 (pro parte) T. If, f. 11. 
Loc. Sv. Linard près Nova Gradiška, Slavonie. Garton nr. 41; 
2 exempl. et 1 valve. 

213. Unio Stoliczkaì Neum. 

1875. Unio Stoliczkai Ncnni. Gonger. u. Palud. Slav. p. 29, T. U, f. 9. 
Loc. Malino, Slavonie. Garton nr 41 ; 3 valves. 



49 145 

*214. Unio Rakovecianus Brus. 

1874. Unio Rakovecianus Brus. Foss. Binn.-Moll. p. 115, T. VII, 

f. 3, 4. 
1883. „ Bittneri Penecke, Fauna Slav. Palud. p. 93 (pro 

parte) T. II. f. 12. 
Loc. Environs de Brod, Slavonie. Garton nr. 41 ; 4 valves. 

*215. Unio Puclći Brus. n. sp. 

Loc. Sv. Linard pres Nova Gradiška, Slavonie. Carton nr. 
42; 2 exempl. et 1 valve. 

216. Unio Beyrichi Neum. 

1875. Unio Beyrichi Neum. Gonger. u. Palud. Slav. p. 28, T. III, f. 1 1. 
Loc. Sibinj, Slavonie. Garton nr. 42; 2 valves. 

*217. Unio Haueri Neum. 

1875. Unio Haueri Neum. 1. c. p. 28, T. II, f. 5, G. 
1883. „ Zitteli Penecke Fauna Slav. Palud. p. 94 (pro parte), 
T. III. f. 3, 4 (nee f. 5). 
Loc. Podvinje, Slavonie. Garton nr. 42; 1 valve. 

*218. Unio siavonicus M. Hörn. 

1865. Unio siavonicus M. Hörn. Foss. Moll. v. Wien II, p. 291, 

T. XXXVII, f. 7 (pessima). 

1874. „ Pilari Brus. Foss. Binn.-Moll. p. 109, T. III, f. 1 , 2. 

1883. „ Novskaensis Penecke Fauna Slav. Palud. p. 90, T. XVI, 

f. 2, 3. 
Loc. Konačka près Novska, Slavonie. Garton nr. 43 ; 2 valves. 

*219. Unio Bieizi Gzekelius. 

1864. Unio Bieizi Gzekelius Verh. Siebenb. Ver. XV, p. 245. 

1870. „ pachyodon Brus. Mss 

1874. „ „ Brus. Foss. Binn.-Moll. p. 107 (nomen). 
„ „ siavonicus Brus. 1. c. (nee M. Hörn.). 

„ ptychodes Brus. 1. c. p. 108, Tab. V, f. 1, 2. 

1875. „ Pauli Neum. Gonger. u. Palud. Slav. p. 31, T. II, 

f. 1-4. 

10 



146 50 

1875. Unio ptychodes Neum. 1. e. 

1883. „ Pauli Penecke, Fauna Slav. Palud. p. 9i^ 

1883. „ ptychodes Penecke 1. c. 

Loc Slavo vie. Caiion nr. 43 ; 2 valves. 

220. Unio recurrens Penecke. 
1883. Unio recurrens Penecke Fauna Slav. Pak^.d. p. 100, T. 
XVIII, f. 8. 
Loc. Sisak, Croatie. Carton nr. 44; 2 valves. 

221. Unio Brusinai Penecke. 

1883. Unio Drusinai Penecke Fauna Slav. Palud p. 9i, T. XVII. 
f. 1, 2. 
Loc. Malino, Slavonie. Carton nr. 44; 5 valves. 

222. Unio Nicolaianus Brus. 

1874. Unio Nicolaianus Brus. Foss. Binn.-Moll. p. IIG, T. VI, f 1,2. 
Loc. Sibinj, Slavonie. Carton nr. 41; 2 valves. 

223. Unio Neumayri Brus. 

1878. Unio Neumayri Brus. Moll. foss. sp. nov. et emend. p. 356. 

Loc. Sibinj, Slavonie. Carton nr. 45 ; 2 exempl. et 2 valves. 

Observ. 11 y a encore un Unto Nenmaìji'i de Penecke, c'est 
pour cela que je propose pour l'éspèce de Penecke' le nom 
nouveau Unio Jurišići. 

*224. Unio thaiassinus Brus. 

1 874. Unio thaiassinus Brus. Foss. Binn.-Moll p. 1 1 4, T. V, f. 7, 8. 
1883. „ subthalassinus Penecke Fauna Slav. Palud. Schicht. 

p. 95, T. XVII, f. 9—11 
l.oc. Čaplja, Slavonie. Carton nr. 45 ; 4 valves. 

225. Unio Kukuljevići Brus. 
1878. Unio Kukuljevići Brus. Moli. fo.ss. sp. nov. et eniend. p. 356. 
Loc. Karlovci (-^= Karlovitz), Slavonie. Carton nr. 46; 1 
exempl. et 1 valve. 



' Penecke K. A. Beilnige zur Konnlniss der Fauna der slavonischen Pa- 
ludiucuschichlen p. 8S (!2), T. XV (I-, f. I, i2, 3. 



51 147 

226. Unio Halavätsi Brus. 

1801-. Unio Halavàtsi Brus. Aphanotylus p. 182; Glasnik hrvat, 
naravosl. društva p. 243. 
Loc. Tihany, Hongrie. Carton nr. 58 A; 2 valves. 

227. Unio Hilberi Penecke. 

1888. Unio Hilberi Penecke. Fauna Slav. Palud, Schicht, p. OG, 
T. XVII, f. 12. 
Loc. Malino, Slavonie. Carton nr. 46; 2 valves. 

*228. Unio oriovacensis M. Hörn. 

1865. Unio Oriovacensis M. Hörn. Foss. Moli. v. Wien, II, p. 292, 

T. XXXVII, f. 9 (mala). 

1874. „ excentricus Brus. Foss. Binn.-MoU. p. 117, T. VI, 

f. 3, 4. 

1875. „ Hochstetteri Neum. Conger. u. Palud. Slav. p. 32, 

T. IX, f. 1. 
Loc. Ciglenik, Slavonie. Carton nr. 46; 5 valves. 

*229. Unio Pavlovići Brus. n. sp. 
Loc. Paklenica près Novska, Slavonie. Carton nr. 47; 4 valves. 

230. Unio Sturi M. Hörn. 

1865. Unio Stari M. Hörn. Foss. Moli. v. Wien, II, p. 289, T. 
XXXVII, f. 5. 
Loc. Grabovac, Slavonie. Carton nr. 47; 2 valves. 

23 L Unio Morovići Brus. 

1878. Unio Morovići Brus. Moli. foss. sp. nov. et emend. p. 356. 
Loc. Malino, Slavonie. Carton nr. 48; 2 valves. 

*232. Unio cymatoides Brus. 

1874. Unio cymatoides Brus. Foss. Binn.-Moll. p. 113, T. IV, f. 3, 4. 
1886. „ Haueri Fontannes (nec Neum.), Terr. nèog. de la 

Roumanie, p. 33. T. II, f. 4. 
— • „ cymatoides Brus. Atlas ined. T. XVIII, f. 3. 
Loc. Čaplja, Slavonie. Garton nr. 48; 4 valves. 



148 52 

233. Unio Vukotinovići M. Hörn. 

1875. Unio Vukotinovići Neum. Gonger. u. Palud. Slav. p. 32, 

T. III, f. 6-8. 
Loc. Čaplja, Slavonie. Carton nr. 49 ; 4 valves. 

234. Unio Strossmayerianus Brus. 

1874. Unio Strossmayerianus Brus. Foss. Binn.-Moll. p. 113, T. 

VII, f. 1. 
Loc. Podvinje, Slavonie. Carton nr. 49; 3 valves. 

235. Unio Stachei Neum. 

1875. Unio Stachei Neum. Gonger u. Palud. Slav. p. 33, T. II, 

f. 7, 8. 
Loc. Grabovac, Slavonie. Garton nr. 49; 2 valves. 

236. Unio maximus Fuchs. 

1875. Unio maximus Neum. 1. c. p. 27. 

Loc. Nova Gradiška, Slavonie. Garton nr. 50; 3 Iragment. 

*237. Unio Mihanovići Brus. 

1870. Unio Bielzi Fuchs (nec Gzekelius), Gongeriens. v. Radman 
p. 360, T. XVII, f. 8-10. 
Loc. Radmanyest, Hongrie. Garton nr. 57; 2 valves. 

Genus Anođonta Lamarck. 1799. 

*238. Anođonta Brandenburgi Brus. n. sp. 

Loc. Radmanyest. Hongrie. Garton nr. 58 A ; 1 valve. 

Subordo Cardiacea. 

Fam. Cardiidae. 

Genus Limnocardium Stoliczka 1870. 

239. Limnocardium histiophorum Brus. 

1884. Adacna histiophora Brus. Gongersch. v. Agram, p. 14i. 
— Limnocardium histiophorum Brus. Atlas ined. T. XVIII, f. 4—6. 
Loc. Okrugljak près Agram (= Agram), Groatie Garton nr. 
61 ; 1 valve. 



53 149 

240. Limnocardium Rogenhoferi Brus. 

1884. Aclacna Rogenliofori Brus. Gongerionsch. v. Agram, p. I V.). 

— Limnocardium Rogenhoferi Brus. Atlas ined., T. XIX, f. (1 —9. 
Loc. Okrugljak près Zagreb (^=^ Agram), Croatie. Carton nr. 

61 ; 2 valves. 

241. Limnocardium Riegeil M. Hörn. 

1881-. Adacna Riegeli Brus. Gongeriensch. v. Agram, }). 151. 

— Limnocardium Riegeli Brus. Atlas ined. T. XIX, f. 11, r:2. 
Loc. Okrugljak près Zagreb (=: Agram), Groatie. Garton 

nr. Gl ; 2 valves 

242. Limnocardium Majeri M. Hörn. 

1881. Adacna Majeri Brus. Gongeriensch. v. Agram. p. 153. 

Loc. Okrugljak près Zagreb (= Agram), Groatie. Garton nr. 
61 ; 4 valves. 

243. Limnocardium Steindachneri Brus. 

1884. Adacna Steindachneri Brus. 1. c. p. 154, T. XVIII, f. 38. 
Loc. Okrugljak près Zagreb (= Agram), Groalie. Garton 
nr. 61; 1 exempl. 

241. Limnocardium Baraci Brus. 

1884. Adacna Baraci Brus. 1. e. p. 156, T. XXVllI, f. 42. 

— Limnocardium Baraci Brus. Atlas ined. T. XIX, f. 13, 14. 
Loc. Okrugljak près Zagreb (= Agram), Groatie. Garton 

nr. 61 ; I exempl. 

245. Limnocardium apertum Münst. 

1870. Limnocardium apertum Fuchs, Gongeriens. v. Radmanest, 

p. 354. 
Loc. Radmanyest, Hongrie. Garton nr. 58; 4 valves. 

246. Limnocardium Penslii Fuchs. 

1870. Gardium Penslii Fuchs. 1. c. p. 355, T. XV, f. 15-17. 
Loc. Radmanyest, Hongrie Garton nr. 58; 1 valve. 



150 54 

247. Limnocardium banaticum Fuchs. 

1870. Cai-dium Banaticum Fuchs 1. c. p H56, T. XV, f. 0—11. 
Log. Radmanyest, Hongrie. Garton nr. 58; 1 exempl. et 4 valves. 

248. Limnocardium decorum Fuchs. 

1870. Cardium decorum Fuchs 1. c. p. 356, T. XV, f. 12—14. 
Loc. Radmanyest, Hongrie. Carton nr. 58 ; 4 valves. 

* 249. Limnocardium Chyzeri Brus. n. sp. 
Loc. Radmanyest, Hongrie. Carton nr. 58 A; 2 valves. 

250. Limnocardium Auingeri Fuchs, 

1870. Cardium Auingeri Fuchs 1. c. p. 358, T. XV, f. 1—3. 
Loc. Radmanyest, Hongrie. Carton nr. 58 ; 4 valves. 

*251. Limnocardium Schmidt! M. Hörn. 

1884. Adacna Schmidti Brus. Congeriens. v. Agram, p. 144. 
croatica Brus. 1. c. p. 147, T. XXVIII, f. 33. 
Loc. Glogovnica près Križevac (= Kreutz), Croatie. Garton 
63 ; 1 valve. 

252. Limnocardium diprosopum Brus. 

1884. Adacna chprosopa Brus. 1. c. p. 159, T. XXVIII. f. 39, 40. 
Loc. Glogovnica près Križevac (= Kreutz). Croatie. Carton 
nr. 63; 3 valves. 

253. Limnocardium desertum Stol. 

1892. Limnocardium desertum Brus. Fauna foss. di Markuševec, 

p. 187. 
Loc. Markuševec, Croatie. Carton nr. 66; -|- 25 valves. 



Prvo naučno putovanje sa ,,IVlargitom", 

jahtoai nautičke škole u Bakru. 

Napisao Dr. Ivan Hoić. 

kako me je ugodno zatekla visoka odluka, a moram reći i 
odlika kr. zemaljske vlade, da pođem na more kao član naučne 
ekspedicije! Već sam odavna snovao, kako bi oplovio barem našu 
jadransko-morsku obalu Obišao sam dosada najveći dio Austro- 
ugarske, zaletio sam se u susjednu Italiju, prošao sam velik 
komad njemačkoga carstva, k zapadu malo ne do meda fran- 
cuskih, a na sjever gotovo do germanskoga i baltičkoga mora, — 
ali žalibože nijesam jošte vidio hrvatske obale dalje od Senja. 
Kojekake zapreke tečajem višegodišnjih školskih praznika nijesu 
dopustile, da vidim slavnu koljevku hrvatskoga kraljevstva, krše- 
vitu Dalmaciju. Upravo ove godine ugovarah s prijateljem S., 
kako ćemo zajedno proći Dalmaciju i Bosnu, ali u taj čas, gdje 
su se naši pregorori primicali koncu, eto mi časne odlike od 
visoke vlade. I tako se je imalo ispuniti moje čeznuće za ja- 
dranskim morem. Ko da ne čezne za tim morem? 

Među svim zalivima, što no su se uvahli u evropsko kopno, 
jadransko je more svojim okolicama najdražesnije, kulturno- 
povjesnički u opće, a imenito za Hrvate najznamenitije i geogra- 
iijski najzanimljivije. Nigdje drugdje, pa ni u lionskom zalivu 
sredozemnoga mora ni u maglovitom i vlažnom Kanalu ni u 
vrlo razvijenom germanskome moru nijesu tako bjelodani pojavi 
sadašnjega i prošloga života, ne stječu se povjcsničko-kulturni 
momenti u tolikom obilju kao na obalama jadranskoga mora. Uz 
egejsko jadransko je more povjesnički najznamenitiji dio sredo- 
zemnoga mora, onoga velikoga mora, koje je najdrevnije u po- 



152 2 

vjesnici i čovjeku najpoznatije. Jandransko se more spominje 
rano pri početku povjesničkoga osvita. Tà praklasično lierojsko 
doba grčkoga naroda prikriva bajnim velom svojih priča kako 
grčko tako i jadransko more. Preko mrkih, šumovitih, kršnih 
uzvisitosti — koje su danas svjetlosive pustoši — silaze Argo-" 
plavci k obali, a njihovi nasljednici Kolchijci osnivaju naselja na 
istarskom primorju. Na drevnom Timavu, koji, silnim bukom 
svojih voda provaljujuć iz podzemnoga svijeta, vjenčava iste sa 
morem, prebivahu Veneti, koji su tračkome Diomedu u posve- 
ćenim dubravama žrtve doprinosili. U prastarom „Illensisu'' — 
mjestu potonje Salone i Spljeta — osnovanom po Illu, sinu He- 
raklovu, bude Jason na svom bijegu gostoljubivo primljen, pak 
ostavi tamo iz zahvalnosti jedan od tronoga, što no ih je oteo 
iz hrama Apolonova. 1 Trojanci Antenorovi zabludili su u ja- 
dransko more, pa se sa divljim Euganejcima biju na moru od 
prilike na onome mjestu, gdje se danas tržićski (monfalkonski) 
zaliv svojim obalama pružio podno kraških uzvisitosti. Ovamo do- 
ploviše Pelazgi i zasnovaše temelje najstarijoj kulturi na blago- 
sovenom tlu italskoga primorja. Na prisojnoj Scheriji, na ulazu 
u jadransko more, boravi Alkinoj, kralj Feačana, a lutajući Odisej 
bude tu prijazno primljen. 

Čim se razgrnulo velo priča, što je prikrivalo jadranska pri- 
morja, odmah uzeže obasjavati traci povjesničkoga sunca jadran- 
sko more. Predaleko bi zašao, da redom napominjem sve povjes- 
ničke događaje tečajem tisućljeća na obalama jadranskoga mora. 
Navest ću samo, kako su već rano širila snažna ilirska plemena 
svoju vlast po istočno-jadranskom primorju, gdje je bilo i cva- 
tućih naseobina pitomih Grka. Za Rimljana ističe se na jadran- 
skome moru ponosna Akvileja, krasna Pola i divna Salona sa 
čudovištem svojim, Ijetnikom cara Dioklecijana. Dalmacija, koju^ 
je jadransko more više spajalo nego rastavljalo od Italije, matice 
ogromnoga rimskoga carstva, procvala je vanredno kulturom rim- 
skom. Doista pravo piše naš pisac o Dalmaciji. „Izuzmeš li Rim i 
njegove okolice bez dvojbe u cijelom svijetu nema države za 
klasične starine do dalmatinskoga Primorja. Kamo god produbeš 
u tu klasičnu zemlju, prikazuju ti se postupno svi vijekovi čo- 
vječjega života i obrazovanja ća od pamtivijeka. Prevrneš li joj 
skorup, eto u izobilju ostataka rimskoga bića, a ispod njih umah 
proviruju spomenici grčke prosvjete. Promakneš li još ikoliko 



3 153 

dublje, eto ti napokon na očigled sjajnih dokaza najstarije izo- 
braženosti ove naše zemlje, naijne prvih njezinih nasoljenika Ilira, 
Liburna, unuka starih Pelazga. najdrevnijih zastupnika evropske 
prosvjete". 

Kad je tako bilo u staro doba, koliko je više vrijedna i za- 
nimljiva svakomu Hrvatu Dalmacija u srednjem vijeku, kad je 
tamo iza dolaska Hrvata na jug procvalo samosvojno hrvatsko 
kraljevstvo. Svako mjesto, svaki kamen u Dalmaciji sjeća Hrvata 
stare slave. Doista, svaki bi svjesni Hrvat morao težiti zatim, da obiđe 
barem jedanput u svom životu Dalmaciju. Talijan kličući, „vedi 
Napoli e poi mori" ima pred oèima samo krasote prirode i oko- 
liša napuljskoga ; Dalmacija pak uza svoje prirodne krasote do- 
zivlje Hrvatu u pamet slavnu prošlost, doba narodne samosvoj- 
nosti. Ja naslućujem, da nije daleko vrijeme, kad bude u istinu 
svake godine na stotine Hrvata iz Hrvatske i Slavonije hodo- 
častilo u Meku hrvatske slave — kršnu Dalmaciju. 



Po odredbi visoke kr. zemaljske vlade sudjelovali su pri 
prvom naučnom putovanju pod vodstvom sveučilišnoga profesora 
S. Brusine dr. M. Kišpatić sveučilišni profesor, te profesori sred- 
njih škola dr. I. Hoić, V. pl. Hržić, J. Beyer, dr. A. Langhoffer 
i N. Damin. Zemaljska je vlada izletnicima označila naše more, 
navlastito pak dalmatinsku obalu kao područje naučnoga istra- 
živanja. Prema visokom nalogu i pošto su primili izletnici usmene 
upute od presvijetloga gospodina predstojnika za bogoštovlje i 
nastavu dra. Izidora Kršnjavoga, sastadoše se dne 17. srpnja u 
Kraljevici. Tu su još isti dan u krupnim crtama izradili osnovu 
za put, preduzevši da posjete i ispitaju osobito onake krajeve, 
koji su doslije manje istraženi ih gotovo nepoznati kao na pr. 
tako zvano Prokljansko jezero. Boka kotorska, Tajerska luka 
s obližnjim jezerom itd. Tom su zgodom odmah pisca ovih re- 
daka izabrali izvjestiteljem prvoga naučnoga putovanja. Ja sam 
se smatrao osobito odlikovanim ovim povjerenjem. Znao sam da- 
kako, da to nije lak posao. Ovakav historijsko-geografski putopis 
treba rek bi da duševno prodre proputovane prijedjele. Nije do- 
voljno, da opišeš, što si svojim tjelesnim očima vidio, nego treba 
da motriš sve oko sebe duševnim očima i zaodjeneš svoje pri- 
povijedanje kulturno-povjesničkim refleksijama. Budući pak da je 



154 4 

bila svrha putovanju znanstveno ispitivanje hrvatske obale s pri- 
rodoslovnoga gledišta, treba da savjesno istakneš, sve što su do- 
Jakošnja istraživanja prirodoslovaca iznijela na vidjelo i što su 
izletnici nova opazili. Napokon treba da izneseš pred čitatelja 
osim svagdašnjih doživljaja sva ona čuvstva i osjećaje, što su se 
rodili u duši izletnika na tom prezanimljivom putu. Duboko sam 
uvjeren, da bi koji od mojih suputnika svim spomenutim zahtje- 
vima takova putopisa mnogo bolje zadovoljio nego ja, ali kad 
je već na me kocka pala, molim čitatelja, da ima pred očima 
čitajući ovaj putopis, „in magnis et voluisse sat est". Dakle na 
posao. 

Ponajprije da ti cijenjeni čitatelju opišem našu kuću, naš 
lijepi brod. Živjeti je počeo u zemlji Albiona u Birkenheadu, da- 
našnjem predgrađu Liverpola. Birkenhead slovi već dugo veli- 
čajnom svojom brodogradnjom. Brod je dao graditi od teakovine, 
najizvrsnije građe, za svoju zabavu neki engleski lord. Brod 
nazvan „Chonita" stajao je vlasnika oko 7.000 funti. Iza rane 
smrti vlasnikove prodala je njegova udovica Ghonitu za 38.000 for. 
u zlatu Robertu Bourbon u, vojvodi parmanskomu. Vojvoda 
je na to brod obnovio i po svojoj volji preuredio, potrošivši na nj 
do 15.000 for. Ghonita nazvana od vojvode „Farnese" imala je 
od onda svoje ležište u luci bakarskoj. Brod nosi 54 tone; dug 
je 33 m. (98'0 engl, st.) širok 6 m. (16-8 engl, st.) a dubok 8 m. 
(9 engl. st.). Stroj je „Com po rt" a radi za 20 konjskih sila. Za 
uru prevali 8V2 engl, milja a na jadra IO'/-., engl, milja. Iz broda su 
izrasla visoko dva vita jarbola, a sve je tako zgodno udešeno, 
da se za vjetra može na 4 jadra ploviti. Među jarbolima je uski 
dimnjak, a pred njime kapetanovo prijestolje, odakle on brodom 
upravlja. Zatim slijedi elegantna sobica za kapetana, a stubama 
silaziš u donje prostorije, gdje je maleni salon sa tri sobice, 
zatim malena kuhinja. U svem je dakako prostor odmjeren, no 
kakih 10 osoba može i mjesece gospodski prebivati u ovim pro- 
storijama. U svem stane na lađu oko 1:20 ljudi. 

U svakom pogledu elegantna jahta Farnese bila je svojinom 
parmanskoga vojvode od god. 1881. do god. 1894., kad je prešla 
u vlastništvo kr. zemaljske vlado u Zagrebu. Svijetloga bana 
vodila je pri tom kupu želja, da priljavi nautičkoj školi u Bakru 
izvrsno sredstvo, da se tamošnji đaci praktički što intensivnije 



5 155 

vježbaju i upućuju za službu na moru. Dne 22. travnja godine 
1894. okrštena je jahta svijetlim imenom preuzv. banice Margit e 
grofice Khuen-Hédervary. — Kako je jahta Margita na- 
bavljena u prvom redu za naučne svrhe bakarske nautičke škole, 
poslužila je lijepo već dosada nekoHko puta svojoj namjeni. Jahtom 
Margitom upravlja po vis. vladi imenovani komandant lađe Bona- 
ventura U r pan i. Vrli taj pomorac proživio je više decenija na 
moru po raznim brodovima, a na ovoj jahti je još za parmanskoga 
vojvode upravljao kao ,,drugi". On je vješt zapovjednik i valjan 
mornar. Njegova je plemenština mnogo doprinijela k tomu, da 
smo tako lijepo obavih taj put. Pa kako i ne! Kapetan je duša 
svega života na brodu, — on je na brodu sve, apsolutni gospodar. 
On dava svoje zapovjedi „noštromu", koji ih zatim daje ostaloj 
momčadi. — Naš vrijedni kapetan ostao nam je svima u trajnoj 
uspomeni, a siguran sam, da će se i on rado sjećati onih dana, 
što smo jih zajedno sproveh. — Od družine bijaše na jahti (sa 
noštromom) šest mornara, mašinista, dva fogista, dva kuhača i 
jedan izučeni nautičar, koji je bio dodijeljen lađi kao kamerier. 
Ü svem nas je bilo na jahti 20 ljudi. 



Pri krasnoj mjesečini, koju je još većma na radost svih 
kupališnih gosti u Kraljevici uzveličala svojim divnim pljevom 
nekadašnja „diva'' zagrebačke pozornice odlična gospođa dra. C, 
oprostismo se sa znancima i legosmo na počinak, da s jutra u 
zoru zaplovimo na mjesec dana duž naše obale. 

I. Od Kraljevice do Zadra. 

Dne 18. srpnja svanu prekrasno ljetno jutro. U četiri sata 
bilo već sve na nogama na Margiti. Nestrpljivo čekasmo zapovjed 
komandanta, da krenemo, al kad tamo eto odmah prve neprilike, 
Kraljevčani predugo spavali a naši kuhari ne mogoše doći do 
kruha i mlijeka. Čekanjem izgubismo malo ne čitav sat. „To je 
danas prvi put", utješi nas vrijedni komandant lađe, „a sigurno 
nije ni posljednji put". Oko pet sati poče Margita ploviti. Iza 
Oštroga rta otvori se pred nama prekrasni Riječki zaliv (Kvarnero, 
Sinus Liburnicus). Ovaj se zaliv prostire između Hrvatske i polu- 
otoka Istre, a na jugu ga dijele od morske pučine istarski otoci : 
Krk, Cres i Lošinj. Zaliv je vrlo znamenit i mnogo zgodniji od 



156 6 

tršc'anskoga. te je najsigurnijim utočištem brodova na jadranskome 
moru. Zalivom su se nanizala u primorju nebrojena mjesta, među 
kojima se osobito ističu: Rijeka, kraljica zaliva. zatim Volosko, 
glasovita Opatija, Ika, Lovrana itd. Ova je naša .Riviera" u 
istinu vanredno pitoma i neobično prijatna, da se je ne možeš 
dosta nagledati. Nad cijelim zalivom rek bi da gospoduje „istarska 
straža", ponosna Učka, ispinjući se do 1400 m. visine. Margita 
skrene k jugozapadu. Prema našoj osnovi plovljasmo kraj školjića 
sv. Marka, oko Krka na Mala vrata, koja teku među Cresom i 
Krkom. Kolike li razlike između oba ova otoka! Dok je Cres po- 
najviše kamenit i gol, pristranci su gorski na Krku većinom lijepo 
zeleni. Krk je najveći (4:28n km.) i najnapučeniji (oko 19.000 
žitelja) otok kvarnerski. Ma da su mu obale nepravilne, jer tvore 
mnogo prostranib zaliva i draga, ipak je donekle trougla oblika. 
Otokom se izmjenjuju gore zarasle šumicama i doline sa nježnim 
livadama. Osim nešto žita rodi otok vinom, maslinom i dudovima. 
Osobita je sreća za otok, što ima dovoljno živih izvora, zdrave 
i pitke vode, na čem stradaju većinom otoci i neka primorska 
mjesta, koja smo na našem putu obišli. Navlastito muči dalma- 
tinske otočane velika nestašica vode. 

Plovidba oko otoka Krka tekla je vrlo ugodno. Pa kako i 
ne bi. Vrijeme je bilo divno ^ najprije kano da će „mareta", 
a zatim „bonaca": more kao ulje. Na obali se svaki čas zabije- 
lilo koje prijatno mjestance. Minusmo pitomi Omišalj sa isto- 
imenim starim gradom, zatim Malhiskn. Sa konventa sv. Marije 
pozdravljaju nas vrijedni ,crni fratri". Iza kratke plovidbe eto 
nam na vidiku malenoga otočića Plavnika, na kojem, kao što 
su nam pripovijedali, svjetionik neprestano gori, jer se ne bi is- 
platilo, da ga svaki dan dolaze upaljivati. Nasuprot ovomu oto- 
čiću, dakle na južno-zapadnoj strani otoka Krka smjestio se je 
grad Krk u dnu lijepa zatona, koji je sa sviju strana okružen 
vinogradima, maslinovim gajićima i lovorovim drvećem, a sve to 
zarubljuju zelene šumice. Hrvatski su izletnici doživjeli u nedav- 
noj prošlosti takih prizora u tom gradu, da se svaki Hrvat s pu- 
nim pravom odl)ija od toga mjesta. Mi smo ipak ovamo skrenuli 
i to s dva razloga. Jedno da se opskrbimo za put špiritom za 
naše preparate, a drugo jer je želio maršal naše ekspedicije, da 
se ovdje o})ita glede atlantske Jakovske pokrovače (Freien ina- 
xlììiìin L.J. Po običaju gospodskih jahta usidrismo se pred lukom 



7 157 

dosta daleko (10 m. duljine), pa se zatim u dvije ladice odve- 
zosmo u luku, na čelu naš vrijedni kapetan, da se prijavi lučkoj 
oblasti. Krčka luka ima lijepi molo; sam grad nije velik, te je 
okružen sa sviju strana čvrstim zidinama. Zeleni anđeo na tornju 
udario nam je svima već iz daleka u oči, a jedan od dosjetljivih 
drugova sjeti se „per associationem idearum" kako su „Šljaci" u 
našoj „Auvergni" onomadne trobojno oličili kip sv. Trojstva. — 
U grad uniđosmo najvećim, morskim vratima pokraj cisterne, koja 
je ograđena rezbarijama, bogato urešenom ogradom i proviđena 
natpisom o junaštvu providura Angela Gradeniga. Gradske su 
ulice tijesne i zlo taracane. Obišavši neke ulice uniđosmo u drevnu, 
zanimljivu stolnu crkvu, u kojoj vidjesmo ogromni svoje vrste 
katafalk, na kojem su naslikane krune papinska i carska, zatim 
smrt, očištilište itd. Mletački dvokrilati lav, taj kameni spomenik 
tužnih dana naše prošlosti, pratio nas je počevši od Krka gotovo 
diljem našega puta. Posjetivši odlična Hrvata starinu Vitezica i 
sastavši se slučajno na ulici sa vrijednim kanonikom Parčićem, 
vratismo se k obali. Putem vidjesmo sliku i priliku talijanskoga 
„dolce far niente*. Muževi i momci u po bijela dana planduju pak 
trate vrijeme igrom i bacanjem kruglje. Jednu hrpu besposlenih 
ljudi upita naš maršal za ljekarnu g. De Zonca, gdje je nabavio 
dovoljno spirita. Pošto smo primili na brodu naručeni špirit, ot- 
plovismo k istoku prema krasnoj Košljunskoj dragi (pelaghetto 
di Gassione), koju rastavlja od krčkoga zatona uzani rt. Pred 
ulazom u dragu usidri se na otvorenome moru (9 met. dub- 
Ijine) naša Margita, a mi krenusmo u dvije barke kroz konao 
u dragu. Malo ne usred drage, koja priliči prostranom jezeru, 
diže se iz mora lijep ubav otočić. Na ovom je otočiću samostan 
okružen hrastovima, lovorima, dudovima i raznim voćkama. Jedna 
barka krenu izravno do samostana. Nekoć bijaše taj samostan u 
rukama Benediktovaca, a sada živu u njem Franjevci, koji nas 
lijepo primiše, pokazavši nam sve znamenitosti samostanske. Po 
gospodarstvenim spremištima rekao bi čovjek, da je samostan 
nekoć bio veoma imućan. Knjižnica, u kojoj je bio zabavljen vrli 
kanonik istarski narodni zastupnik V o 1 a r i ć, ima starih rukopisa i 
starih knjiga, među kojima je i jedan rijetki atlas. U samostanskoj 
crkvi ima sUka starije mletačke škole od Jeronima di Santa Croce. 
U jednoj je Kapelici visoko u zidu grobnica kneginje Katarine 
Frankopanke sa brojkama u kamen urezanim : 29. veljače 1400. 



158 8 

Kao što je poznato, otok Krk bijaše od god. 1118. za kneza Dujma 
pa do god. 1480. (za Ivana Frankopana) nasljedno leno knezova 
Krčkih, koji se kasnije prozvaše Franko2Xini. Sa toga je otoka 
raširio moćni rod Frankopana svoj posjed i ugled po susjednom 
kopnu hrvatskom, te je dao Hrvatskoj sve do tužne katastrofe u 
Bečkom Novome mjestu g. 1071. mnogo velikik nmževa. Spomen 
roda Frankopanskoga veličaju još mnoge gradine posute po otoku 
Krku, a snažni tamošnji žitelji, koje susjedni Primorci zovu Bo- 
dulima, još i danas svojim crnim odijelom tuguju za svojim go- 
spodarima Frankopanima. — Dok je naš entomolog s uspjehom 
hvatao po otočiću nedužne žrtve svoje znanosti, nas se dvojica 
okupasmo, a zatim okusismo osebujne samostanske kapljice. U to 
stigoše po nas naši drugovi, koji su na drugoj lađici posjetili 
Punat, oveće selo u Košljunskoj dragi naprotiv samostana. Bacili 
svoju spravu dva, tri puta, nebi \\ ulovili koju atlantsku Jakovsku 
pokrovaču, ali im sreća nije poslužila; no uloviše zato svako- 
vrsnih drugih životinja. Punatski su žitelji vrlo radini i prometni. 
Sav je okoliš punatski zarastao lozom, od koje se dobiva izvrsno 
vino i daleko na glasu. Iz Funata se mnogo mladeži školuje, a 
razlog je tomu, kao što sam čuo pripovijedati, ovaj. Dugotrajna 
pravda između krčkoga biskupa i punatske općine poradi nekih 
zemljišta svršila se napokon tako, da su obje pruće stranke pri- 
stale, neka se osnuje od prihoda onih zemljišta stipendija za ško- 
lovanje tamošnjih mladića. Kamo sreće kad bi svaka parnica ro- 
dila ovako korisnim posljedicama! — U dva sata bijasmo opet 
na Margiti, gdje odmah sjedosmo k objedu. U to naš brod već 
plovi k jugoistoku između otoka Prvića i Raba prema Planin- 
skomu prodoru (Clanale della Morlacca ili della Montagna), koji 
se je pružio na daleko između hrvatskoga kopna s jedne a otoka 
Raba i Paga s druge strane, te se k jugu završuje Karinskini 
liiorem. U duhu se opraštah s otokom Krkom, koji je tako zna- 
menit u starijoj hrvatskoj povjesnici. Tu je nekoć za narodne 
dinastije najbolje cvalo slovjensko bogoslužje. Na tom je otoku 
boravio nedaleko Baške Nove u benediktinskom samostanu sv. 
Lucije hrvatski kralj Zvonimir, kao što to još i danas svjedoči 
prastari glagolski natpis, koji bi kao jedan od najstarijih slaven- 
skih spomenika trebalo svakako da se spase od propadanja. Zagre- 
bački je arheologijski muzej jedino pravo mjesto za tu nepro- 
cjenjivu starinu. Skromni pisac ovih redaka usuđuje^se upozorili 



9 159 

odlučiijiu'e krugove u našoj domovini, da nam što prije pribave 
tu narodnu svetinju za Zagreb, gdje je kulturno središte sviju 
Hrvata, — Napokon ću još spomenut, da je po visokom mjestu 
Vrbniku na Krlai poznat taj otok cijelomu narodu hrvatskomu 
po onoj pjesmi: „Vrbniče nad morem . . . ". — Margita je plovila 
rek bi upravo onim smjerom, kako teče politička granica između 
istarskih i dalmatinskih otoka, a pred njom se pružilo hrvatsko 
primorje. Tri su to Hrvatima napučene zemlje pod istim sjajno 
vlada.jućim kraljem i carem pa ipak tri odijeljene upravne skupine! 
Kada će jednom tomu biti kraj ? Zaplovivši nasuprot Lukovu u 
planinski prodor, gdje ostavismo daleko za sobom na sjeveru Sv. 
Jurja, a još dalje Senj, ustobočio se je pred nama Velebit u svem 
svojem vehčanstvu. Motreći prvi put u životu Velebit s morske 
strane tako je na mene silno djelovao, da sam lako pojmio kako 
se narodu sa izokolnih otoka i kopna oči prečesto otimlju za tim 
gorostasom imenito pred večer, kad sa zapada sunce obasjava ve- 
lebitske goletne litice, te se žarko rumenilo na daleko prosiplje 
pucinom. Velebit je kršovita i divlja planina, puna vrletnih uvala, 
zubatoga stijenja i goletnih litica. S morske strane su mu bočine 
kršne, bez rašća te od kiše i snijega do gola isprane. Silne ka- 
menite gromade uzdižu se mnogo i mnogo stotina metara visoko 
nadmašujući ogromnošću jedna drugu. Kako je bio krasan dan i 
zrak čist, isticali su se vanredno jasno i izrazito pojedini oblici 
diljem planine imenito sivožuti najviši vrhovi, kano da gasnu poput 
fospora na sunčanom žaru. Posve su istinite riječi A. Schweiger- 
Lerchenfelda o Velebitu, kad ga motriš sa planinskoga 
prodora: „Shčni, veličanstveni okvir nema nijedan dio jadran- 
skoga mora, niti albansko primorje, gdje se gorske gromade 
predaleko od obale u zaleđu uspinju. I tako zvane „Keraunske 
gore" sjeverno od otoka K^rfa oblikom svojim i obalama mnogo 
su blaže i nježnije. Pa isti prepuni gora zalivi u Boki Kotorskoj 
ne tvore toliko osebujnih obalnih scenerija. Oni naliče na bogato 
razvijene unutrašnje vode osamljenoga gorskoga jezera". 

Pokraj Staroga grada, Stivice, Jablanca i Karlobaga, gdje 
znade bura najvećma bijesniti („leglo zatorne bure"), hrlila je 
naša Margita po glatkoj pučini morskoj uz pratnju nebrojenih 
dupina, koji se svaki čas dizahu \t mora, kano da nas pozdrav- 
ljaju prvi dan na našem putovanju. Pod golim stijenama Punte 
8. Kristoforo skrenuvši na zapad uđosmo u prodor paški. Obi- 



160 10 

šavši rt Sv. Nikole otvori se pred nama lijepi paški zaliv, u kojem 
se je tik mora smjestio grad Pag, gdje smo odlučili iza preva- 
Ijenih malo ne 75 morskih milja noćiti. Cim su Pažani iz daleka 
ugledali našu lađu, eto ti na rivi sila naroda ponajviše pak djece, 
da vide i da se čude gospodskoj jahti, kakova rijetko pristaje u 
pašku luku. Pag je naime od svih dalmatinskih otoka najviše na 
udarcu buri, pa s toga samo ljeti brodovi plove do paške luke. 
Otok se Pag prostire među otokom Rabom i dalmatinskim kop- 
nom. Uzahan je to i dugoljast otok, pa se čini poradi svoje velike 
člankovitosti kano da je sastavljen od množine odugačkih napo- 
rednih otoka, među sobom vezanih prevlakama. Otok je osobito 
ondje, gdje su mu tobože udovi vezani prevlakama, rodan vinom 
i uljem ; jedino istočna prema suhoj zemlji okrenuta strana, jer 
strada mnogo od bure, puna je golih i strmih hridina. Pažani su 
radini i prometni, oni love od svih Dalmatinaca najviše tunine. 
Stranom ovaj dobar glas o pažkom narodu, pa tolika radoznalost 
i susretljiva prijaznost tamošnjih žitelja, a možda i to, što smo 
eto ovdje prvi put stupili na tlo Dalmacije, te koljevke hrvatskoga 
kraljevstva vanredno nas razdraga, kad smo koracali rivom paškom. 
U tren nas zaokupiše honoracije paške, radujući se, što vide u 
svojoj sredini hrvatske književnike, od kojih su neke već poznali 
po njihovu književnom radu. Tu smo se uvjerih u razgovoru 
s uglednim Pažanima, kako naša inteligencija pozorno prati knji- 
ževni rad hrvatskih pisaca. Jedan Li spominje ovo ili ono mjesto 
iz tvoga djela, jer mu se osobito svidilo; drugi nadovezuje raz- 
govor na ono, o čem si u posljednjoj publikaciji pisao; treći je 
opet iznenađen tvojim izgledom, jer te držao starijim ili pak 
mlađim. Napose je naš drug, petrograf i akademički izvjestitelj 
za potrese, tom prilikom dobro prošao, jer su ga Pažani po nje- 
govu dugotrajnom književnom radu pomišljali već pristarim, a 
on posve još mladolik. Dakako dodati mi je, da su tako gospoda 
paška sudila — ne znam kako bi prošao kod krasnoga spola. — 
Dogovori vši se s njima glede sjutrašnjega pohoda obližnjilr solana, 
isprate nas neki u svojoj prijaznosti u čamcima do naše jahte. 
U to se pojavi nad mjestom Pagom pun mjesec, kano da nas 
hoće da pozdravi prvu večer na našem putu. Kako je bila divna 
noć probavismo poslije večere još dugo vremena na palubi. Pri 
bajnoj mjesečini usred dosta pitomoga paškoga zali va sjctismo se 
u razgovoru nedalekog otoka Maona, koji je predmetom glasovite 



lì 161 

darovnice našega najvećega kralja iz narodne dinastije. Razmi- 
šljajući mnogo puta o našoj prošlosti dođoh do toga uvjerenja, 
da rečena darovnica ili diplomatski spis od godine 1009. prika- 
zuje najljepši momenat hrvatske povjesnice. Pa kako i ne bi! Petar 
Krešimir u svojem kraljevskom gradu Ninu, okružen od velikaša 
t. j. župana, knezova i banova svoga kraljevstva poklanja na 
molbe velmoža čitavoga kraljevstva opatu sv. Krševana u Zadru 
otok Maon blizu Paga. On se zove u toj darovnici po božjoj mi- 
losti kralj Hrvatske i Dalmacije; on se ponosi, da mu je svemo- 
gući Bog rasprostranio kraljevstvo na kopnu i na moru, a za 
spomenuti otok kaže, da je smješten „u našem dalmatinskome 
moru". U tim je riječima diplomatski na očigled Mletaka i Bizanta 
pred cijelom Evropom proglašena po najvećem hrvatskom kralju 
hegemonija Hrvatske na jadranskome moru. U opće iz te cijele 
povelje proviruje odlučan i ponosan duh ; tuj govori Petar Kre- 
šimir preko svoga kancelara kano vladalac svjestan svoje vla- 
stite snage, svjestan, da sjedi na prijestolju djedova svojih. Prve 
ure, što no smo ih sproveli na tlu posvećenom hrvatskom pro- 
šlosti, zanijele su nas eto do najsjajnijih časova naše povjes- 
nice. 

Prije nego legosmo na počinak, jedan od naših drugova pro- 
matrajući pozorno mjesečevo lice uze dokazivati, da nam se mjesec 
već unaprijed ruga, što smo se tobože tako smjelo povjerili moru, 
.jer da ćemo pamtiti taj put. Siromah taj naš drug i kasnije za 
najljepše noći i za najvedrijega dana neprestano je mislio na 
uzrujano more, morsku bolest, brodolomlje i na druge nesreće 
pomoraca. Neki su dapače od nas samo zato željeli da bude ne- 
vrijeme, da vide, kako će se ponijeti taj na.jkuražniji naš suputnik, 
kojemu je neprestano lebdjela pred očima ona grčkoga pjesnika : 
„'0 firj TTSTtlsvKwg, oòóèv tooga-As xaxòv" to jest ko (morem) nije 
plovio, nije vidio nesreće. Dakako da smo ga mirili svakom zgo- 
dom dovikujući mu onu „da se gine na moru, kao što se gata na 
kraju, bi se sjeme morsko bilo već odavna iskorijenilo". 

Sjutra rano, tek je svitao krasan dan, dođu k nama na 
čamcu tri odlična Pažana noseći nam poput tri kralja darove 
i to lijepe ribe, koje su u noći dali loviti za nas. Pomenuta 
nas gospoda, ujedno pozvaše da pod njihovim vodstvom razgle- 
damo ogromna slaništa s druge strano paškoga zali va. Do mosta 
naime, koji vodi preko uskoga konala, što spaja oba dijela paškoga 

11 



162 12 

zaliva, prostiru se prostrana spremišta za sol. Ploveći u čamcima 
južnoistočnim plitkim dijelom paškoga zaliva, opazismo u daljini 
rek bi kupove sijena; nu čim smo dalje plovili, uvjerismo se o 
našoj bludnji, jer to ne bijahu kupovi sijena već veliki kupovi 
soli. Slanište se širi ovdje na sat i po daleko. Mi prisladosmo 
pri trećem staništu, gdje nam naši vodiči protumačiše, kako se 
vadi sol, koja za dobre godine daje gradu Pagu do 50 000 for. 
koristi. Od osebujnih životinjica nađosmo ovdje svakojakih, no 
našeg su vođu najviše zanimale „solinarke" (Cyprinodon cara- 
litamis C. V.), koje su mu i od prije poznate bile, budući da je 
već kao gimnazijalac poduzeo izlet iz Zadra na otok Pag, pak je 
znao, da ih tu ima vehko mnoštvo, dok nijesu inače nigdje u 
Dalmaciji obične. Dao je zato loviti više primjeraka za zbirku 
narodnog muzeja. 

U Pagu nas dočekaše na povratku mjesni uglednici, s ko- 
jima obiđosmo cijelo trgovište. Poput drugih primorskih mjesta. 
koja su građena po uzoru talijanskom, ima Pag ponajviše uske, 
tijesne uhce. U svem broji oko 610 kuća sa 3.300 stanovnika. 
Povjesnica je otoka Paga {Gissa kod Plinija a Kissa za naših na- 
rodnih kraljeva) prastara, no trgovište Pag bje podignuto tek u 
15. stoljeću, te je spadalo sad pod Zadar, a na to opet pod Mletke. 
Kod mjesta Časke vide se po pripovijedanju Pažana i danas još 
ruševine nekoga grada koliko u moru toliko na kopnu. Bit će to po 
svoj prilici ostaci rimskoga a kasnije sredovječnoga grada Gisse 
ili Kisse. — U razgovoru s Pažanima uvjerismo se da ima i u tom 
prijatnom mjestu odosta strančarstva. U glavnom su jedni pravaši 
a drugi neodvišnjaci. Jedan nam je dapače Pažanin tako stavio 
smjelo pitanje o našim prilikama, da smo se u prvi mah svi za- 
bezekimli. Kad smo mu na to uzeli dokazivati, kako nije kod nas 
baš sve onako zlo, kako on drži, morao je napokon priznati, da 
se u Banovini u najnovije doba mnogo radi na kulturnom polju 
baš pod sadašnjom, njemu toliko nepoćudnom vladom. Razgledavši 
se Pagom oprostismo se sa njegovim prijatnim žiteljima i pohi- 
tismo na čamcima do naše jahte. Ona tri najvjernija nam Paža- 
nina ispratiše nas do Margite, gdje nam uručiše svoje posjetnice. 
Bijahu to D. Jure Dešpalj, Josip pl. Mirković i Grljenko Juraj 
pok. Vale. Navlastito nam je ostao u pameti ovaj posljednji. On 
je mjesni podnačelnik, kremenjak Hrvat, pa kao otadžbenik paški 
nosi narodni haljinac, što seže do kukova. Bio nam je uslužni 



13 163 

pratilac sve do našeg odlaska. Mogao si na njegovu plemeni- 
tom licu čitati tugu, što se tako brzo rastajemo. Priznati mi je, 
da smo eto već drugi dan našega puta došli u nepriliku, jer nas 
većina pošla na put bez posjetnica, pa nijesmo mogli vraćati milo 
za drago našim Fazanima. Mi se ispričasmo, pa smo sigurni da 
su nam oni u plemenitosti svoga srca oprostili našu školničku 
nepraktičnost. 

Iza jedne ure plovila je Margita planinskim prodorom. 
Sunce se već ispinjalo k najvišem svome isponu. Nebo i zrak 
bili su posve mirni al priroda pusta, kamena , da ne može 
biti gore. Dok smo dan prije podno Velebita vidjeli mjestimice 
mendula, koje oko Jablanca i Paga uspijevaju, k jugu od Baga 
Velebit je rekao bi kameno more, prijedjel kojemu nema ravna 
na svijetu. Dokle ti k jugu do Dalmacije seže oko, sam kamen i 
koliko je od mora do najvišega velebitskoga vrha, svuda kamen, 
da te groza hvata s te strahote, koje ne može da smanji onaj 
tužni drač, što amo tamo isred goleti proviruje. Pio veći mimo 
južno krilo Velebita, koje je za se pravi gorski sklop, obrubljen 
dolinom rijeke Zrmanje, ugledasmo najviše dijelove Velebita, veli- 
čajne visiVaganski vrh (1758 m.) i Sv. Brdo (1754 m.). Ovo 
se diže usred orijaške gomile raznolikih vrhunaca, gornji su mu 
obronci bijeli kano kreda, te gotovo nema već ni traga bujnim 
zelenim šumama, kojima su nekoć bih obrasli ovi pristranci. Gdje 
su jednoć rasli hrastovi, štono kasnije kano kilji i katarke silenih 
galija zaploviše sinjim morem, tu se sad na ogoljenom pristranku 
sunčaju gušteri i riđovke. Tu je na obronku Velebita izrovala hrla 
planinska bujica jarugu Veliku Paklenicu, a njezinim rubom raz- 
granale se bukve i borici, jedini ostaci one šume, u kojoj Mle- 
čani sasjekoše toliko drva, da im je preko potrebe preticalo, te 
su ih napokon i Turcima na poklon slali. U Velikoj Paklenici 
ima na mnogo mjesta pećina, gdje se zaklanjuju Starigrađani, 
Zelenjani i drugi Podgorci, kad za ljetne suše istjeraju na pašu 
marvu, a u zao čas i zatorne koze. 

Uskim tijesnom Močeničkim (Canale Fiumera piccola na 
zemljovidu Oesterreicherovu) između Punte Baijenice i Punte 
Baljice u-sred strmih stijena stigosmo u planinsko Novigradsko 
more, pravi pravcati fjord, na glasu poradi vrlo tečnih riba i ka- 
menica. Kogod ovamo zaplovi iznenađen je ovim nujnim i do- 
nekle posve tajanstvenim prijedjelima. Ne treba da se čudiš, što 



164 14 

su neki putopisci Dalmaciju tu „Švicarsku u moru" poradi Novi- 
gradskoga mora i sličnih krajeva nazvali Južnom Norvegijom". 
Usred Novigradskoga mora stade Margita, a mi spusti naše čamce 
u more, pa hajd na njima k ušću plahe i ribne primorčice, zelene 
Zrmanje. Ova oblijeva s južne strane Velebit, dosta je kratka toka 
(55"G km.), te se u gornjem svom toku naglo ruši tvoreći više 
slapova. Niže Obrovca pa sve do ušća (15 km.) plovna je, jer 
teče polagano, te joj se voda miješa sa slanom vodom morskom. 
Od Obrovca je do ušća Zrmanje dosta uska rijeka, te prolazi iz- 
među samih visokih i groznih vrletih, sličnih visokim zvonicima. 
Ploveći od ušća uz rijeku dobismo pravi pojam o američkim ca- 
nonima. Sva scenička svojstva ovoga prijedjela jesu orijaška, — 
slabo prijatna ali pri tom veličanstvena. Rijeka teče nepristupnim 
dubljinama ispiraci pećinaste stijene, koje se dižu iz vode iz- 
ravno u vis, kano da su jih ljudi sagradili. To su stijene, koje je 
vrijeme i oluja isprala ; one se dižu poput kostura kakovih pret- 
potopnih životinja. Dolina Afre, „Via mala", ždrijelo Tamine i 
drugi slični prijedjeli preletiše mi glavom gledajući te vrletne sti- 
jene, što ograđuju riječno korito. Pa da se ne diviš vanrednoj 
sili vode, koja je tečajem tisućljeća stvorila to čudo. Istina je da 
elementi mrze tvorbe ljudskih ruku, pače njihovo je neprijateljstvo 
strašno i štetno po ljude ; nu oni još više mrze sami sebe, mnogo 
se strahovitije bore sami među sobom, otkad ih je Bog stvorio. 
Iza pol sata vratismo se na Margitu pa ostavivši na lijevo 
južni dio Novigradskoga mora, tako zvano Karinsko more, za- 
plovismo izravno do Novoga grada, gdje je bilo glasovito leglo 
gusara u mletačko doba. Uz vrloga župnika g. Smirčića osobito 
nam je bio prijatan i uslužan mladi zastupnik tamošnje lučke 
oblasti. Sudeć po imenu njemačkoga podrijetla, uzgojen na tali- 
jansku, marljiv je to službenik, pa kao član Matice Hrvatske ne- 
umorno nastoji, da bi što bolje hrvatski jezik izučio. Njegovo 
prirečje „ostrigeta" ostade nam u uspomeni cijeloga puta, pače 
ga nadjenusmo kano prišvarak našemu entomologu. — Više trgo- 
višta dižu se razvaline staroga nekoć čvrstoga grada Novigrada, 
kamo su hrvatski ustaše Ivan Horvat i Ivan Paližna god. 138G. 
zatvorili kraljicu Mariju i mater joj Jelisavu. Doista, sigurnijega 
zatvora za tako dragocjen plijen nijesu mogli naći usta.še, jer 
je Novigrad teško pristupan sa kopna i sa mora. Iduće godine 
mjeseca siječnja bude ovdje ubita kralj ica-udo va Jelisava, ta po- 



15 ' 165 

nosna i odvažna I^ošnjakinja, kćerka Stjepana Kotromanića. Marija, 
k(''i ostade i nadalje u zatočju Novigrad -kom, dok nije Ivan Fran- 
kopan knez krčki prisilio Ivana Paližnu, te je ovaj još iste go- 
dine pustio mladu kraljicu na slobodu, koja se je na to sa svojim 
suprugom, kraljem Sigismundom Luksemburškim u Zagrebu sa- 
stala. Kasnije je tvrda Novigradska bila u rukama Mlečanima zatim 
Turcima do god. 1646., kad je zauze i razori mletački general 
Foscolo. Sa gradine, koja mora da je ogromna bila, kao što se 
po ruševinama raspoznaje, divan je pogled na sve strane po 
Novigradskome moru. Silazeći sa gradine ugledam na suprotnom 
brdašcu groblje, pa upitam mladoga vodiča šta je to, a on mi 
lijepo na narodnu ogovori: „tamo se kopamo". Uz put pogle- 
dasmo u župnoj crkvi skupocjeni plašt, za koji veli predaja, da 
ga je izradila kraljica Jelisava u zatvoru. Na rivi, gdje su se go- 
tovo svi žitelji Novoga grada hladili iza žestoke dnevne sunčane 
žege pod večer, vidjesmo mnogo daganja (Mytilus), pa ih nešta 
povezosmo i na naš brod. 

Sjutra dan bio petak 20. srpnja. Kad je zora zabijeljela, nebo 
bijaše zavito oblacima. Moji se drugovi namrgodiše. Pa kako i 
ne bi; iza dvodnevne krasne plovidbe, da odmah treći dan isku- 
simo strahote morskoga putovanja! Ipak krenusmo na put. Mi 
iz Novigradske drage u istoimeno more : vjetar sve jači, a more 
nemirnije. Parobrod se nije gibao redovito, već je poskakivao. On 
se uvijao, korito mu škripalo ; rekao bi čovjek eto stenje, jer ćuti 
bol, eno se tuži i jadi, jer ne može mirovati. Tu je eto grozna 
prilika, da se uvjeriš, kako se čovječja sila ne može da takmi 
s prirodom. Doista, ljudski genij nije kadar da nadmaši njene 
veličajnosti. Dà, čovjek je velik, kad u potaji otkriva njezine 
tajne, on je sretan kad je vodi, da mu pomaže u životu, ah je 
preslab da otvoreno protiv nje vojuje. Pred bijesnim morem sve 
se gubi, sve iščezava. Eto strahotne zgode, da proučiš pogibli 
mornarskoga života, da ti se duša napuni strahopočitanjem prema 
pomorcu, tomu najsmjelijem stvoru na zemaljskoj kruglji . . Pred 
nama bijaše Velebit u oblacima, naličan sa sjevera na orijašku 
protegnutu hrid, oko koje je uzavrelo uzburkano valovlje. Budući 
da je takav prizor preteča bure, krenusmo natrag u Novigrad- 
sku dragu. Ovakav Velebit mora da je zaigrao maštom hrvatskoga 
naroda, te si je on u tim nehotičnim visinama pomišljao bijele 
vilinske dvorove, a pred njima dobre i zle vile, kako tance izvode 



166 16 

i glectn, ne bi li pomogle ili naiidile ljudima. Cesto su se one odavle 
oglasile narodnim junacima, da ih u borbi ohrabre, ili od navale 
dušmanske obrane, isto kao grčke božice, koje silažahu s olimp- 
skih visina, da se upletu u junački mejdan pred gradom Trojom. 

Iza jedne ure činilo se, da se more stišava, a mi s nova 
na put. Sretno minusmo „zdrila", Močeničko tijesno („Novigradski 
Gibraltar"), pak iz prodora planinskoga krenusmo na zapad, da 
pokraj otoka Paga obišavši najsjeverniji šilj Dalmacije Ijubačkim 
i ninskim konalom dospijemo u zadarski konao. Međutim je sve 
jače navaho „burin" tako, da smo poskakivajući plovili sve do 
Zadra. Tom smo se prilikom uvjerili, kako se čovjek u istinu 
može priučiti svemu zlu. Prvo dugotrajnije ljuljanje našega broda 
upravo svi podnijesmo junački. Ulazeći na jadra u konao Iju- 
bački minusmo ruševine Ljubac-grada, a malo zatim ugledasmo 
Nin, nekoć sjajan i znamenit grad, a danas neznatno i zanema- 
reno i poradi izokolnih močvara nezdravo mjesto. Samo mnogo- 
brojne ruševine i poluporušeni zidovi svjedoče nekadašnju slavu 
njegovu. Ninski biskupi Teođosije i neustrašivi Gregorlje branili 
su neumorno za narodne dinastije slovjensko bogoslužje, nastojeći 
ujedno da se Hrvati odijele od spljetske metropolije i da se stvori 
samostalna crkva hrvatska. Njihovo se je doduše nastojanje iz- 
jalovilo, pak je godine 928. pače dokinuta ninska biskupija, no 
u hrvatskoga naroda ostala je ljubav i odanost za narodni jezik 
u crkvi do dana današnjega. — U Ninu su cesio boravili naši 
kraljevi, naročito slavni Petar I. Krešimir, koji je odanle izdao 
već spomenutu svoju glasovitu darovnicu. Isti je veliki hrvatski 
kralj obnovio ninsku biskupiju, no stare joj slave ne bijaše više. 
Danas je tužan pogled sa morske strane na taj pusti prijedjel. 
Bolnim srcem minusmo to historijsko tlo, gdje danas kabel veže 
otok Pag sa dalmatinskim kopnom. 

Ploveći k jugu osobito se je isticao u Zadru golemi petokutni 
toranj „Bovo d' Antona". U dva sata poslije podne uljezosmo u 
dosta malenu luku zadarsku. Neobična nas čuvstva obuzeše, kad 
smo se usidrili u luci. Pred nama stoji glavni grad Dalpiacije, u 
kojem se još najviše šire protivnici hrvatske misli. Svakom zgo- 
dom, kad ovdje pristanu Hrvati u većem broju, uzrujavaju se 
Talijanci hoteći da pokažu, kako su oni gospodari toga grada. 
Koje čudo, što je već mnogi Hrvat u Dalmaciji zaželio, da bi se 
prekinuo onaj most, koji spaja Zadar sa suhom zemljom i da bi 



17 167 

otplovio s Talijancima preko k Italiji. Doista u Dalmaciji bi onda 
manje smutnje bilo. Tko dobro pozna hrvatsku povjesnicu, lako 
će pojmiti, odakle tolika snaga talijanskomu življu u tom gradu. 
Iz izvješća mletačkih izaslanika Dieda i Giustiniania znade se, da 
su i pod mletačkom vladom u svim dalmatinskim gradovima 
osim Zadra i Hvara gotovo isključivo vladali hrvatski običaji, 
hrvatska nošnja, a nada sve hrvatski jezik. A koji je tomu razlog? 
Evo ga. Kroza stoljeća je primao Zadar načelnika (kneza) i nad- 
biskupa iz Mletaka. U Zadar su Mlečani pošiljali u 13. vijeku na- 
seljenike iz Italije. U to su vrijeme zabranili Mlečani svim Zadra- 
nima bez razlike, da se ne smiju ženiti s Hrvaticama; ako bi 
pak koji Zadranin nasuprot udavao svoju kćer za Hrvata, gubila 
bi ona sva prava nasljedstva na posjed svojih roditelja u kotaru 
zadarskom ili u samom Zadru. Koliko je vrijedio Zadar Mleča- 
nima, dokazuje nam suvremeni pisac talijanski, koji je, kad je 
god. 1311. slavni hrvatski dinasta Pavao Šubić zavladao Zadrom, 
pisao: „Sada je početak sigurne propasti Venecije". — No treba 
da se i to istakne. Zadar je danas kano glavni pokrajinski grad 
u prvom redu činovnički grad, pa da je samo malo volje u dal- 
matinskih vlastodržaca, nema sumnje, da bi preko noći javno 
mnijenje i u tom leglu talijanštine postalo hrvatskim. Svakako ti 
godi duši, kad prođeš širokom Novom obalom, na kojoj se po- 
nosno dižu krasne kuće hrvatskih boljara Borei I ia, knezova 
vranskih. I to nam budi za sada utjehom, dok se ne promijene 
tamošnje prilike na uhar svetoga prava i istine. 

Zadar se je smjestio prema otoku Uljanu na uskom polu- 
otočiću poput jezika, koji su Mlečani i s kopnene strane prokopali, 
tako da je grad pravo rekavši na otoku, te ga samo most spaja 
s ostalim kopnom. Od četiri vrata, što vode u grad, najzname- 
nitija je Porta Marina, jer je u nju ugrađen rimski luk, po svoj 
prilici nekadašnji slavoluk ; zatim vrlo lijepa Porta Terra Ferma, 
vrata s kopnene strane, koja je u 10. vijeku sagradio veronski 
graditelj Gian Girolamo Sammichieli po osnovi svoga slavnoga 
strica Michela Sammichielia. Do nedavna bijaše Zadar prava tvr- 
đava, ali posljednjih decenija je tvrđava napuštena. Zidine su 
stranom snižene, stranom sasvim porušene, tako da je grad sada 
otvoren i posve drugojačijega izgleda nego li nekoć. Prošavši 
gradom uvjerismo se, daje građen sasvim na talijansku, na mle- 
tački način. Kako smo odlučili da ostanemo i čitav slijedeći dan u Zadru 



18 168 

imaclosmo prilike, da razgledamo sve njegove znamenitosti. Koji 
nijesmo još poznavali Zadra, obidosmo najprije zadarske crkve. 
Stolna je crkva velika romanska bazilika sa vrlo uskim pokraj- 
nim lađama. Crkva ima osobito lijepu fasadu sa tri romanska 
portala, koji su iskićeni kipovima i krasnom ornamentikom, iz- 
nutra je crkva bogato ukrašena mramorom. Osim glavnoga žrt- 
venika zatim lijepih slika od Palme mlađega i Carpaccia, te osim 
drugih skupocjenih predmeta, vanredno su krasne rezbarije u koru, 
djelo mletačkih umjetnika iz 15. vijeka. Još su zanimljive i stare 
ove crkve: sv. Krševana, zaštitnika grada Zadra, zatim crkva sv. 
Marije uz istoimeni opatički samostan, koji je zasnovala uli. 
vijeku Cika, rođakinja kralja Petra Krešimira, i napokon crkva 
sv. Simmna sa dragocjenim izvajanim od čistoga srebra lijesom, 
u kojem su moći sv. Šimuna. Ovo je osebujno djelo umjetničko, 
a dala ga je načiniti u Milanu ugarsko-hrvatska kraljica Jelisava, 
supruga Ljudevita Vel. Anžuvinca. U svim spomenutim crkvama 
imade po više prekrasnih slika od znamenitih slikara iz dobe 
„cinquecento". Obišavši ove crkve pođosmo da vidimo najzname- 
nitiji spomenik staroga graditeljstva među zadarskim crkvama. 
To je danas već zapuštena crkva sv. Donata, na koju je osobito 
upozorio stručnjake prof. Eitelberger u djelu Jahrbuch der k. k. 
Central- Commission zur Erforsck. und Erhalt, der Baudenkmale 
— vol. V. J861., a zatim su je u posebnom djelu na talijanskom 
jeziku god. 1884, opisali i protumačili učenjaci Hauser i Bulić 
(„II tempio eh S. Donato in Zara"). Ova je crkva velika rotunda 
u bizantinskom slogu sa tri abside i kubom, koju drži šest pi- 
lova i dva mramorna stupa. Crkva ima dva sprata, te se sastoji 
pravo rekavši od dvije crkve, koje su građene jedna na drugoj. 
Drži se, daje ovu crkvu početkom 9. stoljeća sagradio sv. Donat 
biskup zadarski od ruševina rimskoga hrama, koji je sudeći po 
napisu u crkvi, bio posvećen Junoni Augusti na čast supruge 
cara Augusta. Crkva je neposredno zidana na starom taracu bez 
temelja, pače su uzimani u najdonji red komadi od stupova skroz 
nepraktično. — Od trgova zadarskih vrijedan je spomena „go- 
spodski trg" sa gradskom vijećnicom i nekadašnjom zadarskom 
sudnicom, malenom no lijepom dvoranom sa stupovima, u kojoj 
je danas općinska knjižnica; nadalje „trg petih zdenaca", koji je 
dobio ime od velike javne cisterne iz 16. stoljeća. Razumijeva se, 
da je ova cisterna prava blagodat za grad Zadar, koji ne obiluje 



19 169 

vodom. S ovoga se trga uspesmo na „javni vrt", šetalište, sa ko- 
jega je lijepi izgled na cijeli grad i na okolicu, navlastito pak 
na nasuprotni otok Uljan, u^red kojega se uzdiže čunjasto brdo 
sa ruševinama sredovječnoga kaštela sv. Mihajla. Prolazeći za- 
darskim ulicama opazismo na mnogim kućama zastavice od crve- 
noga ili zelenoga papira, a na njima brojeve 8 ili 10, 12. 14 i 16; 
na nekim zastavicama nijesu bili napisani brojevi već tačke, po 8 
njih 10 itd. Na pitanje naše, što znače ti brojevi i tačke, rekoše 
nam, da na taj način označuju prodavaoci cijenu vinu, što ga toče. 
One tačke mjesto brojeva vrijede za analfabete, koji ne poznaju 
pisanih brojeva. Ti se čitatelju možda čudiš niskim cijenama vinu, 
i ja sam se čudio, ali po malo sam lako shvatao tešku gospo- 
darsku krizu, koja je snašla Dalmaciju poradi nesretne „klauzule". 
Dalmacija je, kao što je poznato, sva rodna vinom ; dapače po- 
sljednjih decenija mnogi je dalmatinski gospodar napustio kultura 
raznih drugih plodina, te je pretvorio sve produktivno tlo u vino- 
grad. I doista vinogradarstvo se je lijepo Dalmatincu isplaćalo, 
jer se je po našoj monarkiji mnogo tražilo dalmatinsko vino; 
navlastito je pak Francuz izvozio vrlo mnogo vina iz Dalmacije, 
koje je zatim raspošiljao pod imenom „Bordeaux — vina" u 
svijet, al je to trajalo samo desetak godina. U novije vrijeme pro- 
mijenile su se prilike. Talijanska poradi svoje neprirodne politike 
gospodarstveno tlačena od Francuske, uspjela je kano saveznica 
naše države, te je na minimum obaljena uvoznina talijanskih vina 
u našu monarkiju. Kako je Talijanska neobično rodna žarkim 
vinom (na godinu do 35 mil. hl. a Austro-Ugarska do 10 mil. hl.) 
poplavila je zbog dokinuća „klauzule" svojom robom našu mo- 
narkiju, a vinogradar dalmatinski gleda začuđeno, kako mu vlada 
i državno vijeće u Beču grob iskapa. Ne čudi se s toga čitatelju, 
što smo na svom putu po Dalmaciji na pr. u Omišu, Dubrov- 
niku i druguda naišli na Dalmatince, koji tvrde, da im nije Au- 
strija bolja od Venecije. Nesretnu klauzulu drže oni strahovitijom 
po Dalmaciju nego li samu filokseru. — Pošto smo se sladoledom 
rashladili u prekrasnoj kavani u „Galle Larga", glavnoj ulici za- 
darskoj, krenu jedan dio našega društva u obližnje Arbanase, 
dok su drugi ostali u Zadru, da razgledaju znamenitu naravo- 
slovnu zbirku pok. učitelja Novaka, u kojoj ima kamenja sa svih 
krajeva lijepe Dalmacije, pak ptica i kukaca, — a što je osobito, 
— ima tamo kukac, koji u moru žive. 



170 20 

Arbanasi su smješteni k jugu tik do Zadra, rek bi pred- 
građe zadarsko, kamo rado zalaze Zadrani. Ime toga predgrađa 
zadarskoga potječe od Arbanasa (ili Skipetara), koje je početkom 
18. stoljeća Vinko Zmajević, nadbiskup zadarski ovamo naselio. 
I danas govore oni još arbanaski, ali govore svi i hrvatski. Ovim 
krajem teče glavni drum k Benkovcu i to između Arbanasa te 
vrtova i vila zadarskih. Tu se nalazi usred zelenoga okohša lijepa 
nova bolnica zadarska. Mi krenusmo do Arbanasa rivom, da se 
nagleđamo bajnoga mora i nnsuprotnoga Uljana. Između zadar- 
skih otoka osobito se ističe otok Uljan, jer se na njemu imućnije 
obitelji zadarske nauživaju ljetnoga hlada. Navlastito je spo- 
mena vrijedno mjesto na tom otoku Prijeko (Oltre) nedjeljno za- 
bavište zadarskih građana. U naše doba, otkada učestaše parni 
brodovi, te uskoriše promet između otoka, od mjeseca svibnja do 
rujna svake nedjelje redovni parobrodići, brodovi i manje jedre- 
njače križaju ubavi zadarski konao i prevoze na Uljan na stotine 
Zadrana, da se po koji sat pozabave izvan grada na ladanju, gdje 
ima obrađenih polja i vrtova, u kojima se vide tragovi gojidbe 
cvijeća i drugoga plemenitoga rašća. Mi smo se dakako na svom 
putu u Arbanase morali zadovoljiti samo lijepim vidikom na 
suprotni pitomi Uljan. Kako je bilo vrijeme već poodmaklo, ni- 
jesmo mogli razgledati poznatu učiteljsku školu u Arbanasima, 
kojom je mnogo godina upravljao nezaboravni književnik hrvatski 
pokojni B u z o 1 i ć. Poznato je cijelomu narodu , kako je taj 
zavod pod umnim vodstvom pokojnoga Buzoliča bio pravim ra- 
sadnikom hrvatske misli po Dalmaciji. 

II. Od Zadra do Šibenika. 

Sjutradan sve spremno za odlazak, ali nema našega put- 
noga maršala. Već smo se pobojali, da je ozbiljno obolio. Kad 
smo naime došli u Zadar željni okrepe i rashlade, pohitismo svi 
u pivaru da se naužijemo plzenjskoga piva. No Gambrinus kano 
da nas je odmah u prvom dalmatinskom gradu htio da opo- 
mene, da ga se kanimo. Nije to naše suhozemsko pivo već al- 
koholizovano transmarinsko piće. To smo svi osjetili. Ipak ne 
bijaše to razlog, što nije naš vođa došao na vrijeme na lađu, već 
preveliki broj njegovih zemljaka, znanaca i štovatelja, s kojima 
se je opraštajući malo dulje zadržao. Mi kano pravi profesori, 



21 171 

za koje sc kaže, da su uvijek skloni na oporbu, izaberemo pri- 
vremenoga zamjenika maršalu, pak zajedrimo iz luke u zadarski 
konao pred Novu obalu, gdje se oglasi naš brod tako prodirući m 
fićukom, da se mnogo naroda sletilo na rivu, a bome je i naš 
maršal pohitio, da se načudi Margiti, koja je sve bez njega obišla 
u Zadar, te kreće dalje na put. Ugledavši njegovo ozbiljno lice 
smirili se oporbenjaci, a Margita uze mirno ploviti na jug. Odmi- 
čući se od Zadra još jednom promatrah njegov jednolični okoliš. 
Na sve strane gotovo proteže se plosna krševita ravan, sred koje 
se ispele samo neznatne glavice, a daleko u dnu obzorja veličan- 
stveno se smjestio Velebit. Krševito tlo po okolici zadarskoj nije 
ni loše obrađeno. Svuda po ogradama rastu masline, bademi, 
itd. Na glasu su višnje iz Poljice kod Spljeta, iz koje obrtni Za- 
drani peku glasoviti maraskin, što smo ga dan prije neki iz Zadra 
poslali kući svojima. I dalje od Zadra glavno je obilježje svega 
prijedjela: kamene suhomedine, razbacano kamenje u gomile po 
polju naslagano, smokve i loze posred crljenice izrasle, od sje- 
vera Velebit a od zapada vrhunci otoka, gdje vire preko morskih 
rukava. Nekako je teško vjerovati, da je ova zagasita crljenica 
postala od rasutina sivoga kamenja, što se oko nje naslagalo. 
Krš je naime goli vapnenac, a crljenica je smjesa kremikove 
kiseline i željezne rudače a često i bobovca. Kako se je pak to 
kamenje moglo raspasti u crljenicu, može se istom onda pojmiti, 
kad se pomisli, koliko je neizmjerno vrijeme proteklo, otkad ga 
voda i zrak troše. Svaka od ovih sivih pola sadržaje ponešto 
onih nerastvorenih slučenina. Ali toga je tako neznatna množina, 
da od vehke hridine, kad se oluci, ne ostane nego pregršt crlje- 
nice. Samo živa mašta može dokučiti, kohko se je pustih gomila 
sivoga stijenja raspalo, dok se je nakupilo ovo crljenc mezevine 
po zaklonicama današnjega tla između Zadra, Šibenika i Skra- 
dina, a i dalje po Dalmaciji. 

Jednakim obličjem teče obala od Zadra k jugu. Ušavši u 
južni dio zadarskoga konala, koji zovu neki konalom pazmanskim, 
plovljasmo kroz onaj bezbroj malenih otočića, što su se smje- 
stili između primorja i kamenoga otoka Pašmana sa samostanom 
iz dobe narodne dinastije. Svaki čas opazismo po koju seku t. j. 
pličinu morsku, koja je obično označena tamnim stupom sa zna- 
kovima. U to već ugledasmo cilj našega putovanja prijatno pri- 
morsko mjestance Sv. Filip i Jakob, gdje provodi najveći dio 



172 22 

godine na ladanju na svom posjedu knpževska obitelj Borei li. 
Naš putni maršal, stari znanac i štovatelj odlične te kneževske 
obitelji, bijaše već prije najavio, da ćemo onuda prolaziti oko 
22. srpnja. Već iz daleka vidjesmo, kako nas sa kneževskih dvo- 
raca na rivi pozdravlja hrvatska trobojnica. Tek što smo se na 
otvorenome moru pred mjestom usidrili, eto do nas na čamcima 
dvojice knezova sa pozivom, da im budemo na nekoliko dana 
gosti, dok' proučimo izokolne prijedjele. Pošto se upoznasmo, 
primismo samo donekle vanredno prijazni poziv svijetlih kne- 
zova. Kako je bila naša zadaća, da obi demo najznatnije tačke 
cijele Dalmacije, mogosmo samo kratko vrijeme posvetiti zanim- 
ljivom zaleđu sv. Filipa i Jakoba. Sa gostoljubivim knezovima 
uglavismo ovako program, da još isto poslije podne pođemo raz- 
gledati tamošnje daleko „Blato", a sjutradan najznatnije dalma- 
tinsko jezero Vraiisko, koje se je prostrlo k jugu od spomenu- 
toga Blata. Svakomu od nas ostat će nezaboravni ovi časovi, 
što smo ih sproveli u krugu kneževske obitelji Borellija Smje- 
stivši se u četiri pripravljene kočije odvezosmo se do prostra- 
noga Blata, gdje su naši zoolozi Brusina, Langhoffer i Damin 
mnogo lijepa sabrali, a nije ovdje mjesto, niti moja zadaća da 
potanko navađam, što su sve našli. 

Kad smo se vratili, uđosmo u dvorac slare kneginje Anto- 
nije Borelli, da se poklonimo plemenitoj gospođi, oko koje se 
tako rado i tako nježno kupe njezini sinovi i snahe. Čitatelju, 
želiš li vidjeti raj na zemlji, dođi u te dvorove, da se nadiviš 
mnogobrojnoj obitelji, koja je sva jedne misli i istih osjećaja. Ja 
ne smažem riječi, da bi ti opisao onu nježnost, štovanje i su- 
sretljivost, kojom odišu svi članovi te poi-odice jedan prema 
drugom a svi prema svijetloj knjeginji, glavi čitave porodice. 
Nad ovakovom obitelju prosipljc se obilni blagoslov Božji. Sve 
harmonije, što ih tražahu već stari mudraci i do kojih nas do- 
nekle vode pjesma, glazba i druga umjeća, momentane su i pro- 
lazne, a pravu trajnu harmoniju možeš naći samo u uzornoj 
mnogobrojnoj obitelji, kako smo je na pr. našli u kući knezova 
Borellija. Doista, javni život sa svojim neprestanim borbama 
punini himbenosti ne može ljudsko srce onako smiriti kao sretna 
obiteljska zajednica. — Pošto smo se razdragali i rashladili 
„slatkim i ladnim pićem" krenusmo u dvorac kneza Huga, gdje 
se je na okupu našla sva rodbina, te gdje je čekala sjajna 



23 173 

večera. Svijetle knegiiije bijahu tii jedna prijaznija od druge, 
tako da se rastapasmo od milinja. Razgovor je tekao hrvatski, a 
kako da ti srce ne phva od radosti, kad ti kneginja na pitanje 
kohko imade djece veselo odvraća hrvatski: „tri muškića". Jedan 
od naših drugova bio je tako blažen, da je i protiv svake etikete 
u kneževskim krugovima ustao i srdačnim riječima dao oduška 
našemu oduševljenju u krugu tako odlične porodice. Njegove su 
riječi bile primljene s velikim zadovoljstvom od cijeloga društva. 
Da, ovakovo plemstvo ne samo po imenu već i po srcu pravo 
je plemstvo. Ovakovo se plemstvo osjeća, kao što je već Mon- 
taigne rekao, kraljem usred svoga naroda, koji ga rek bi na 
rukama nosi. Sretni žitelji sv. Filipa i Jakova, koji imadu u 
svojoj sredini tako plemenitu kneževsku obitelj ! 

Kad se u noć na čamcima vraćasmo na naš brod opazismo, 
da su i naši mornari lijepi čas doživjeli u sv. Filipu i Jakovu, 
gdje stoji litar izvrsna „dalmatinca" 11 novčića. Samo naš 
„noštrom" ozbiljno šeće po lađi čekajuć, dok joj se vrate sta- 
nari na počinak. 

Sjutradan prema dogovoru izvezosmo se u četiri kočije do 
Vranskoga jezera. Put je onamo kamenit s početka uz mjesto 
zarastao samim maslinicima. Mladi knez Uberto, s kojim sam u 
kočiji bio, pripovijedao mi je, kako je za strahovite zime g. 1812. 
poznate iz vojne Napoleonove na Rusiju, studen uništila sve ma- 
sline u onom kraju. Popevši se na ravninu, kojom se proteže 
k sjeveru Blato a k jugu Vransko jezero, izađosmo iz kočije, da 
razgledamo kamenje, koje je ostatak od raznih znamenitih gra- 
đevina, kojih je u starije doba ovuda više bilo. Vozeći se dalje 
ukaza nam se uz desnu ruku Vransko jezero u duljini kakovih 
12 do 15 km. Popriječna je dubljina 6*3 m. a u svem zaprema 
oko 34n km. Ime Vrana, koje Hrvati još komu jezeru nadje- 
nuše, odnosi se tobože na vranu boju njegove vode. Ovo je jezero 
ponešto slano, te je bez sumnje u savezu s obližnjim morem, 
od kojega je udaljeno 3-7 km. Neki tvrde, da se na jezeru gdje- 
kada opaža osjeka i plima. Naš je put tekao između jezera i 
Blata, što smo jasno osjećali po grozničavom vonju tamošnjega 
vazduha. Odsjeđosmo u hanu Borellija, gdje smo imali prilike 
vidjeti u zidovima tragove turskoj gradnji, a u bašči nas izne- 
nadio bezbroj kornjača. Odavle krenusmo pješke do ogromnih 
podrtina grada Vrane, gdje je bilo glasovito sijelo hrvatskih Božjaka 



174 M 

(Templara). I ovo je gruda hrvatske zemlje, koja bi znala mnogo 
pripovijedati o prošlosti našega naroda. Mnogi je prior vranski 
znamenito utjecao na razvoj javnoga života u Hrvatskoj. Dakako 
da se nada sve ističe veliki otadžbenik Ivan Pali ž na, glasoviti 
vod hrvatskoga ustanka protiv ženske vlade u FIrvatskoj i Ugarskoj 
po smrti Anžuvinea Ljudevita god. 138:2. Danas su nijeme i raz- 
rušene podrtine vranske, a čast priora vranskoga živi još i sada, 
te je spojena sa prepositurom, prvim dostojanstvom na prvo- 
stolnom kaptolu zagrebačkom. Iza Božjaka zavladaše starinskim 
gradorn i cijelim onim krajem Turci zatim Mlečani. Kad su 
propali Mleci, nekadašnja kraljica jadranskoga mora, pripade i 
ovaj kraj Austriji. Danas je Vrana vlasništvo knezova Borellija. 
Malo je više podrtina staroga grada usred orijaških pukotina 
„pećina" sa obilnim izvorom izvrsne vode. Odavle je vodio u 
grad Vranu vodovod, kojemu se tragovi još i sada vide. Na sti- 
jeni nad vodovodom označen je devetnaesti svibnja god. 1477. 
Divno li se usred ovih klisura, u kojima domuju nebrojeni šiš- 
miši, rashladismo, što je bilo upravo nužno, jer je sunce baš že- 
stoko pripicalo. Kad smo se vratili u sv. FiUp i .Jakov, trebalo je da 
se oprostimo sa Borellijevima, makar da su oni hotijeli, da bi mi 
još svakako tamo ostah. Mi smo sve rekh, što nam je bilo na srcu, 
ali riječ slabi je izraz onoga čuvstva spomena i počitanja, što ga 
ponijesmo u srcima prema kući Borelli Mlade kneginje i kne- 
zovi iskazali su nam tu čast, te su nas sproveli, da razgledaju 
naš brod. Tu se je pokazao naš vrijedni admiral broda pravim 
kavalirom, hvaleći kneginjama na njihovu visokom posjetu. — 
Na našem daljnjem putu vrlo se često sjećasmo krasnih časova, 
što smo ih preživjeli u sv. Filipu i Jakovu. Pisac ovih crtica 
smatra za svoju dužnost, da i ovdje pred javnošću još jednom 
izreče srdačnu hvalu plemenitoj obitelji Borelli na pravom hr- 
vatskom gostoprimstvu. 

Iza pol sata eto nas već nasuprot drevnoga Biograda (Zara- 
vecchia), danas neznatna trgovišta uz more iza školjića sv. Kata- 
rine. Nekoć bijaše Biograd sijelo biskupije i slavni kraljevski 
grad, u koji su se češće svraćali hrvatski kraljevi. Kad je po 
izumrću narodne vladalačke kuće postao kraljem hrvatskim Ko- 
loman, kralj ugarski, bude on god. 1102., uglavivši ugovor „pacta 
conventa" sa hrvatskim velikašima, okrunjen u gradu Biogradu 
krunom Tomislavljevom za kralja hrvatskoga. No god. Ili25. za 



25 175 

borbe s Mlečaniina bude Biograd razoren, a kasnije se ne po- 
dignu. Biskup biogradski sa svojini kaptolom preseli se u Skradin, 
te tako obnovi biskupiju skradinsku. 

Na dalekom obzoru nestalo je već Velebita a iza Biograda 
eto se javlja novo kršovito gorje THnara, koja ma da mnogo 
naliči na Velebit, ipak nije tako divlja i rastrgana kao ovaj. Plo- 
veći k jugu približismo se već kotaru šibenskom, u kojem se je 
duž obale šibenske nanizalo do GO većih i manjih otoka i školja. 
Žitelji se ovih otoka bave mnogo ribolovom zatim osobito hva- 
tanjem koralja i lovom spužava. Mi plovljasmo oko Muderà naj- 
većega šibenskoga otoka, odijeljena od obale posve uskim ko- 
nalom, preko kojega vodi kod Tijesna most s otoka na kopno. 
Između otoka Kaprija i Zmajana te Prvića i Zlarina prikučismo 
se ulazu u šibenski konao, u koji vodi maleno usko ždrijelo sv. 
Antuna. Tu se uzdiže s južne strane na umjetnom školjiću na 
kamenu tlu u slici trokuta tvrđka su. Nikole, koju su sagradili 
Mlečani, da bi Šibenik sasvim od morske strane zaštitili. Ova 
tvrđava vanredno povećava veličanstveni pristup u osebujno 
ždrijelo sv. Antuna, u koje skrenu naš brod. Ždrijelo je tako ti- 
jesno, da jedva mogu dva broda kroza nj usporedo proći, te su 
ga u pređašnje doba verigama zatvarali "i tako neprijateljskim 
brodovima ulaz u šibenski konao branili. Minusmo kapelicu usred 
stijena, do koje vodi nekoliko stuba; propelo, znak spasa, ispinje 
se visoko na stijeni. U to se je ždrijelo u zadnji čas još bolje 
suzilo, da se zatim posve rastvori i da ti prikaže jednu od naj- 
ljepših luka na svijetu, u koju bi se mogla sigurno zakloniti 
ogromna mornarica. Doista malo je morskih uvala ovako zatvo- 
renih kao što je šibenska luka. Nad dalekim konalom impozantno, 
se poput terasa ispinje strmi Šibenik sa utvrđenim glavicama 
Barone, San Giovanni i nešto podalje M. Tartaro. Sada sam 
pojmio, zašto neki putopisci zovu mještaj Šibenika najslikovitijim 
među svim dalmatinskim gradovima. Ima ih, koji ispoređuju 
amfiteatralni položaj Šibenika sa smještajem Genove dakako „si 
licet parva comparare magnis", a drugi opet kažu, da je sličan 
čudnovatoj piramidi kuća u Siri, tome središtu prometa u grč- 
kome moru. Da nije sav taj kraj tako kršovit, ne bi mu ravna 
daleko na svijetu bilo. — Motreći Šibenik upozori me prijatelj, 
da smo tobože opet u Evropi, jer eto nam na desnu kolodvora 
i tračnica, koje nas spajaju s ostalim svijetom. Ja sam međutim 



176 26 

odmah uvjerio svoga druga, da se je ovaj put prevario, jer to bi- 
jaše pred nama samo neznatni odijelak osamljene dalmatinske 
željeznice, koja žalibože još ni danas nije sastojna čest evropske 
željezničke mreže. Nije časno za odlučujuće krugove, što Dalma- 
cija još ni danas nema željezničkoga priključka ni na Hrvatsku 
ni na Bosnu. Bez željezničkoga spoja nema ni govora o pravom 
procvatu te prekrasne zemlje. 

Naš brod zakrenu odmah k sjeveru, jer nijesmo za sada 
kanili pristati u Šibeniku. Pravi cilj našega puta taj dan bijaše 
Skradin i Krkini slapovi, a na povratku odlučismo se zadržati u 
Šibeniku. Dakako, sa broda pozorno promatrasmo taj grad, u 
kojem se iznad sve druge zgrade osobito ističe stolna crkva, taj 
biser Šibenika. — Poodmaknuvši od grada k sjeveru prijeđosmo 
naskoro u rijeku Krku, za koju se drži, da kod sela Zatona 
utječe u more. Kako je vrijeme prekrasno bilo, raslo je veselje 
i radost u našim srcima u taj čas, gdje smo još samo 4 km. 
bili udaljeni od onih divnih slapova na toj rijeci, koji su poznati 
sa svojih krasota daleko po svijetu. Što je ruka umjetnica po- 
kušala da učini u skokovcima u Verzaju i Sansusiju, to ćemo 
mi ovdje vidjeti u mnogo ljepšem obliku kano bajno djelo pri- 
rode, koja je tu veličajno svoju moć i svoju divotu razvila. Za- 
vojitim tijekom Krke plovljasmo uz rijeku u tiho ProkJjansko 
jezero, a zatim opet dalje uz rijeku do Skradina, gdje odlu- 
čismo prenoćiti, da onda sjutra pod slapove! Kad smo se eto 
malo ne primakli cilju, prevladani rek bi a priori slutnjama 
o neviđenim krasotama riješismo se, da se odmorimo i da se 
pripravimo na neopisivi užitak. Svečano je raspoloženje vla- 
dalo na brodu, a jačao ga je još admiral lađe pripovijedajući, 
kako je vojvoda Parmanski Robert Bourbon, pređašnji vlasnik 
Margite (ili bolje „Farnese"), koji je svojim brodom mnogo svi- 
jeta pregledao, više puta obišao divni Skradinski buk, pa da se 
nije nikada mogao dosta nahvaliti njegovih krasota, zapostavlja- 
jući mu mnoge druge slične prirodne krasote. 

Skradin se je smjestio na desnoj obali rijeke Krke. Pristali 
je to gradić, makar da je okružen sa tri strane gorama, ter se sa- 
stoji rek bi samo od jedne dugačke i dosta široke ulice. Grad ti 
se pričinja dosta velik; rekao bi, u njem da živi 2000—3000 ži- 
telja, al kad tamo ima u svem do 900 stanovnika. Prolazeći 
gi-adoin malo da se nijesmo zadjeli o pečene janjce, što se nu- 



27 177 

daju na prodaju. Svakako bi bilo razboritije, da smo to učinili, 
nego što smo pokušnli u tamošnjoj kavani sladoled, koji mi je 
još i danas u želucu. U okolišu Skradina ima rodnoga tla, 
s toga su tamošnji žitelji dobri poljodjelci, pa sade žito, sade 
lozu, no glavno je dud i s tim spojeno svilarstvo. Smještaj Skra- 
dina tako je znamenit, da je posve naravno, što je u tom oko- 
lišu već u rimsko doba bio važan grad Scardona, prvo mjesto 
Liburnije; zatim je još prije dolaska Hrvata na jug bilo ovdje 
sijelo biskupije. Za seobe naroda porušena bi Scardona, a na to 
Hrvati u 7 vijeku osnovaše novi hrvatski Skradin, kamo bude 
iza pada Biograda prenesena tamošnja biskupija. God. 1830, bude 
spojena skradinska biskupija sa šibenskom. Tečajem vijekova 
pripadao je Skradin rodu Šubića, opetovano Mletačkoj, ugarsko- 
hrvatskim kraljevima, zatim bosanskomu kraljev.stvu, Turcima, 
Francuzima, dok se napokon cijela Dalmacija nije vratila pod 
ugarsko-lirvatske vladare. Burna prošlost Skradina, za koji se jo 
otimao i srpski car Dušan Silni, svjedoči nam, kako mu je zna- 
menit smje.štaj. 

Vraćajući se na brod u poznasmo se sa tamošnjim plovanom 
i hrvatskim piscem Kacrom, koji nam je na spomen poslao svoj 
spis: Skematizam spljetsko-makarske biskupije, na čemu budi mu 
ovim izrečena od nas sviju srdačna hvala. Što smo već u Novi- 
gradu iskusili a i kasnije u nekim manjim mjestima, to nam se 
je dogodilo i u Skradinu, da nijesmo našli zgodnoga mjesta za 
kapanje, makar da smo po naputku Skradinaca pošli daleko tra- 
žiti prikladnu za to obala. A željni smo bili rashlade, jer je taj dan 
prvi put bila nesnosljiva pripcka sunca. Iduću noć prospaU smo 
prvu na palubi pod vedrim nebom. Tih noći na palubi ne ćemo 
nikada zaboraviti. Blagi morski zrak, koji smo srkali tih noći, 
tako nas je krepio, da smo lako podnosili vanrednu dnevnu 
zarina. 

Sjutradan veselo poskakasmo u naše dvije barke i krenusmo 
k vodopadu. Vožnja traje od Skradina uz vodu od prilike pol 
ure ; ali kako su naši mornari vješto veslah, ugledasmo vodopad 
iz daleka već za četvrt sata. Jedino kad sam se približavao Plit- 
vičkim jezerima, oćutih slično čuvstvo kao sada. I onda kao u 
taj čas činilo mi se je, kano da mi uzdah i sva priroda dovi- 
kuje, da ću nešto neobična — vehčanstvena vidjeti. Iz daleka već 
čuješ šum slapova, koji postaje to jači, što si se više približio sla- 

12 



1 78 §8 

povima. Strašno to neprekidno mumljanje i tutnjanje uzdrmava 
te i potrosava. Sto si bliži slapovima, to se sve više množe na 
površini milijuni bijelih mjeliurćića, a zatim se ukazuje široki i 
svijetli slap, koji ti se bijeli iza silnih oblačina, što no se na 
podnožju njegovu u vis dižu. Oko ti može samo na nekoliko tre- 
nutaka podnositi ovaj sjaj, a zatim se odvraća od njega, da ga 
za čas opet gleda i s njim se naslađuje. Divna li prizora! Ta to 
je komadić raja zemaljskoga, koji je dobrota božja postavila u 
tu kamenu pustoš! Sada sam se na svoje oči uvjerio, kako je 
prije 20 godina istinito opisao Š. Milinović veličanstveni Skra- 
dinski buk. Ako ga svega, piše on, mahom očima shvatiš, eto ti 
strašne, bučne i jaučne oluje, valjajuće se i bukljajuće kao gusta 
dimeća pušanica, pjeneći se grad, laptajući prebijeli snijeg kotu- 
rajuće se velike grude ili usovi. Vidiš na stotine vrijućih gogolja, 
zavijajućih vrtloga, bučećih kolovrata prelijevaj ućih se i kao ina- 
tećih se manjih i većih slapova, romonećih vrelašca, ricucili po- 
toka, sačinjavaj ućih širokih, prebijelih i sučućih se platna naki- 
ćenih svakovrsnim bojama rakne i širita, koji, rek bi, eto rastežu 
se, razmataju bez kraja i konca. Paziš na hiljade proziračnih, 
šarolikih međusobno isprepletenih, na sve strane ispreginjanih i 
nagnutih duga. Neke uzdižu se kao kitne trepetljike, druge spu- 
štaju se i prosiplju niz busja i kuke kao djevojački prami ; a 
neke opet ogrljuju čvrste hridine ili kakvo brestovo zeleno stablo, 
predočivajući kroz te pjeneće se i proziračne grane najljepše boje 
od svijeta. 

U istinu Skradinski biik dažd je obilni rumenkasta dragulja, 
koji ti samo u oči skače, kad mu se približiš, — on je drago 
kamenje, koje se svjetluckajući raspada, drobi i praši — gri- 
mizni je to sjaj, koga nezajažljivi i nezaprečljivi sunovrati i 
vrtlozi na resulje razbacivaju i raskidavaju. Sada, gdje je sunce 
u Skradinski buk uprlo svojim žarkim zrakama i prosipalo ih po 
toj kipećoj i u ponore prekipljujućoj pjeni, bijasmo svjedoci div- 
noga zablištujućega prizora. Pred našim se očima mijenjao 
dažd biserni, srebrnkasti, zlatkasti i rumenkasli, stvarajući na 
stotine po manjih i po većih bijeloprašnih i raznobojadisanih 
vihorića, koji se raspadahu na resulje i na struke, uvijek nove 
načine, nove prizore izvodeći. Rekao bi, bijele su to ovce i mladi 
janjci u popasak istjerani, ter prskajući kroz grmlje proskaki- 
vaju; ili jata navijajućih se golubova, kada bježe pred jasLrebo- 



29 179 

vi ma, Skrad inski slap na nekim mjestima kao živa skakuće, po- 
igrava i frciika ; a na drugim se kao u srditu inatu i zavadi bu- 
čeći i prijeteći se u ponore sunovraćuje. Motrcći tolike krasote i 
mi klicasmo sa Milinovićem : doista nije slavnoga Humboldta 
zanio južni zvjezdarski svijetli križ, niti divni Niagarski slap, što 
je nas ushitio tvoj veličanstveniji slap, oj hrvatska Krko ! 

Podno vodopada ima nekoliko kuća sa mlinovima, oko kojih 
se dižu na rtovima otocima visoki jablani. Sav okoliš vodopada 
naliči na slikoviti park usred golemih stijena. Skradinski je buk 
u cijelosti odijeljen batricama tako, da je znatno širi nego viši, 
te priliči gorostasnim kaskadama, kakovih ima u vrtovima, koji 
su uređeni na Verzajsku u Francuskoj. Od poznatijih prirodnih 
pojava sHčne ruke mogli bi s njim sravniti slap Rajne i to samo 
glede lika a ne glede mnoštva vode. Pod slapovima kod mlinova 
upoznasmo se sa čuvenim dalmatinskim rodoljubom vitezom Šu- 
pukom, koji nam uze tumačiti „u svaki zeman lijepi taj vo- 
dopad", samo što on dodade „e gospodo, sada je vodopad di- 
jete a inače gorostas". Poznato je naime, da su ovi slapovi 
kao što Jezera Plitvička i drugi slični prirodni pojavi, imenito 
s proljeća najljepši, jer tada imadu najviše vode. Šupuk je ovdje 
posjednik i vlasnik mlinova. On nas povede u svoju „puno 
lijepu baštu" sa krasnim orahom, a onda nam pokaza vodo- 
vodnu stanicu za Šibenik, koji dobiva odavle izpod slapova vodu 
vodovodom, 13 km. dalekim, koji se uspinje 123 m. visoko. Ne 
treba tu parne sile. već sama voda ispod slapova tjera stroj vo- 
dovodni. K tomu će sila Skradinskoga buka naskoro električnim 
svijetlom rasvijetljivati Šibenik. Milinović se je prije 20 godina 
bolno tužio, kolika se sila kod tih slapova u taman troši, pak 
je dodao: „Je dali ćeš igda, hrvatski narode, znat se okoristiti 
blagom, što Providnost dade Tvojoj domovini". Hvala Bogu „e 
pur si muove!" Početak je učinjen, pak nema sumnje, da će 
s vremenom* i inače procvasti ovaj rajski prijedjel, u kojem je 
priroda tako svježa i vesela. Dakako da ima za taj početak ne- 
procjenjivih zasluga vrijedni Šupuk, koji je i politički vanredno 
mnogo privredio u Šibeniku za hrvatsku ideju iza žestokih borba 
svojim bistrim umom, velikom požrtvovnošću i neumornim dje- 
latnošću. Vehčanstveni vodovod sa Krkinih slapova u Šibenik 
djelo je i zasluga njegova; on dapače snuje, kako bi s pomoću 
Krke podigao obrt u Šibeniku. — Dok su se neki iz našega društva 



180 30 

dali na lov za kukcima, četvorica nas, oprostivši se sa vrlim 
Šupukom i zavicleći mu, što se može često naslađivati ovdaš- 
njim prirodnim krasotama, prevezosmo se na drugu stranu vodo- 
pada. Dan prije u Skradinu bješe nam naime obećao prijatelj, 
da će javiti Franjevcima u Vwovac, da pošalju do slapova čamac 
po nas. Mi se moradosmo uspeti pješke nad slapove, gdje nas 
je imao čekati čamac. Kad smo prolazili kroz mlinove, rekao bi 
čovjek, da si na drugom svijetu i da te je susrela vječnost, to- 
liku čini tu huku i buku mumljanje neprestanoga mlijeva 
žrvnja mlina, prskutanja voda, brčkanje žlica i kola, snažno uda- 
ranje stupova i bučenje vodopada. Uspinjući se uzbrdice pokraj 
slapova u divljači od bršljana, mahovinom zastrtih litica, od du- 
dova i maslina, mogosmo tek dobro raspoznati veličanstvo Skra- 
dinskoga buka. Tu vidiš tisuće većih i manjih potoka i potočića, 
mlazova, vrela i vrelašaca, kako opadaju preko batrica u dol us- 
prskujući i stvarajući nebrojene slapiće. Doista tu ne znaš da li 
ih je ljepše gledati, kako usprskuju ili kako padaju — svaki je 
za se divan i čaroban. Kogod amo dođe od Skradina, neka se 
ne zadovolji pogledom na slapove, već se neka popne uzbrdice 
da promatra detalje te rijetko prirodne krasote. Tada će tek 
pravo pojmiti divotu tih slapova. 

Iznad slapova, gdje je primila s lijeva svoj glavni pritok 
Gikohi, proširena je Krka usred visokih, golih stijena. Jedino na 
podnožju gora uz rijeku ima bujnoga zelenila, koje sa visokim 
jablanima oživljuje inače posve monotonu okolicu. — Uslužni 
visovački Franjevci poslaše u istinu po nas čamac. Smjestivši se 
u nj plovljasmo uz rijeku podrugi sat do Visovca. Vrijeme bilo 
tiho, mirno, sunce tako užasno pripicalo, da smo neprestano 
vodom kvasili glavu, ruke i prsi od straha pred sunčanom opalom. 
Bilo je tek deset sati prošlo, a kako smo kanili samo kratko 
vri.jeme ostati na Visovcu, s užasom smo pomišljali na žegu na 
povratku. Ipak, kad smo se vraćali, nije nam ni iz 'daleka tako 
vruće bilo. Bit će tomu razlog, što smo se prije jako ugrijaH 
uspinjući se uz vodopad do čamca, pa smo onako vrući sjeli 
odmah u čamac, dok smo se prije povratka rashladili u samo- 
stanu. — Iza duge monotone vožnje po širokoj rijeci, koju prate 
s obje strane visoke stijene, ukaza nam se tamo, gdje se je do 
30 m. duboka Krka proširila na 750 m. širine u prostrano Viso- 
vačko jezero, dražesni otočić Visovac sa istoimenim lijepim sa- 



31 181 

inostanom u hladu vitkih jablana. Za onaj sat, što smo tamo 
ostali, pregledasmo kapelicu sa skupocjenom slikom, zatim crkvu, 
koja nema velikoga žrtvenika, već zgodno dva žrtvenika u dnu 
svetišta. Osobita je dragocjenost te crkve žrtvenik sa čudotvornim 
propetom. U staroj je crkvici velike vrij'ednosti košulja, divna 
radnja, poklon samostanu Visovcu od biskupa Dragičevića. U ma- 
lenoj knjižnici ima lijepili djela kao povjesnica Gaspara Vinja- 
lića, zatim djelo Mattioli-a, znamenitog botanika srednjega vijeka, 
više turskih listina i fermana turskih careva. Za čudo da se i to 
sačuvalo, kad se pomisH, kako je taj samostan više puta, navla- 
stito pak god. 1645. mnogo stradao od Turaka. Samostan je, 
obnovljen i opet nastavan od god. 1676. Danas je ovdje novi- 
cijat za one franjevačke klerike, koji zatim svoje nauke svrša- 
vaju u Sinju, toj metropoli prekozagorske Dalmacije. Za okrepe, 
što nam je ponudiše gostoljubivi franjevci u svojoj blagovaonici, 
bili su oni upravo rastuženi, što ih tako naglo ostavljamo. Jedan 
je od njih poželio oluje, da nas ondje priclrži, kao što je prije 
nekoliko godina našega povjesnika Tadlju Smičiklasa dva dana 
prikovala na Visovac. Drugi nam opet uze opisivati dalnji gornji 
tijek Krkin, gdje ima još slapova i to Bonski slap i iznad sliko- 
vita pravoslavnoga samostana sv. Arhanđela slap Majhanović. 
Kad smo na to časnim franjevcima razložili, da drugovi na nas 
čekaju kod Skradinskoga buka, i da je na našem brodu za dva 
sata urečen objed, jedva se smiriše. Na odlasku im moradosmo 
obećati, da ćemo ih do zgode opet pohoditi, i to ne na uru već 
na koji dan. Kad smo sjedali u čamac, opazismo na sjeveru od 
otoka Visovca podor staroga grada Kamička, jedinoga grada, 
koji je po narodnom pričanju u cijelom onom prijedjelu odolio 
Turcima. Kamičak je pripadao koncem 15. stoljeća porodici Utje- 
šenića, a god. 1482. rodio se u njem glasoviti brat Gjorgje Utje- 
šehić, koji je kasnije postao i kardinalom rimske crkve, te je iza 
smrti Zapolje kano skrbnik mladoga Zapolje odlučivao sudbinom 
Ugarske, dok ga nije dao smaknuti carski general Kastaldo. — 
Sastavši se sa drugovima dolje kod slapova krenusmo na našim 
čamcima prema Skradinu do Margite. Sada, gdje smo se po malo 
odmicali od Skradinskoga buka u čas, gdje je sunce prevahlo 
svoj najveći ispon, ispoređivali smo ga sa plazurom, koji se sjaji 
na podnevnom suncu. Tamniji razmaci, kod plazura ponori, duge 
su ovdje crte, gdje pećine kroz stijenu proviruju. U to se počeše 



182 32 

gubiti slapovi našemu vidiku. Još smo ih na čas vidjeli jasno, a 
onda sve manje i manje, dok ih posve nestade. Tuga prevlada 
našim grudima sa toga rastanka. S Bogom nezaboravni slapovi, 
Idicasmo, a svaki je od nas u taj čas poželio, da još jednom 
dođe n taj carni prijedjel. 

Vraćajući se prema Šibeniku plovljasmo posve polagano 
Prokljanskim jezerom, jer smo spustili mrežu do dna morskoga, 
da ispitamo tamošnju faunu. Prebirući lijepu graitu, što smo je 
izvukh sa dna morskoga, zabavljasmo se sve do .Šibenika, kamo 
prispjesmo oko 6 sati pod večer. Prokljansko je jezero glede 
faune vrlo zanimljivo za stručnjake, jer je do sada vrlo slabo 
isi)itano. Dok je pok. profesor Oskar Smidt u glasovitom djelu 
Brehm's Thierleben tvrdio, da se u tom jezeru nalazi Dreis- 
i>ensia poli/niorpha, životinjica, koja je karakterna za slatke i ])u- 
cate vode, naš je vođ, prof. Brusina konstatovao na temelju izvu- 
čene sa dna morskoga građe, da je fauna Prokljanskoga jezera 
čisto morska. Pošto će prof. Brusina, koji je našao u toj gradi 
bogatu faunu pače i novih vrsti za faunu jadranskoga mora, o 
tom svom uspjehu napisati opširniju studiju, to ja kano bilježnik 
našega putovanja samo uz put napomenuh prvi znanstveni uspjeh 
naše ekspedicije. Kogod bi nas motrio, svakomu bi se svidjelo, 
kako smo ozbiljno nastojali, da se što bolje okoristimo sa izva- 
đenom građom sa morskoga dna. Svi smo posjedali oko vehkoga 
koša, u koji su sasuli mornari teškom mukom izvučeno bilje i 
životinje. Komad po komad išao bi od ruku do ruku opredjelju- 
jući ga tačno prema znanstvenoj terminologiji. Uza to bi se na- 
dovezala razna pitanja i tumačenja, zavirilo bi se u ovu ili onu 
knjigu, tako da se je u taj par naš brod pretvorio u visoku 
školu za p(jmorsku faunu i Horu. I mornari izvan službe ponmo 
su prisluškivali naš stručnjački razgovor, pa se nijesu mogli dosta 
načuditi, kako gospoda sa kopna poznadu „svakoga vraga" na 
istom dnu morskom, što oni sami nijesu nikada prije vidjeli ili spa- 
zili. Takovih strogo naučnih časova doživjeli smo mnogo na 
našoj ekspediciji, na koju smo ponijeli sa sobom dovoljno stručne 
lilerature a i razne hidrografske karte. 

U Šibeniku ostadosmo do drugoga dana, budi da pregle- 
damo grad i njegove znamenitosti, budi da se nagledamo tamoš- 
njega izokolnoga naroda, jer je sjutradan bio crkveni liram Jedni 
s mjesta odoše u mor?ku kupelj a drugi krenuše gradom. Kako 



33 183 

so je Šibenik smjestio na obronku strma brijega, vrlo je nepra- 
vilna oblika. Osim jedne glavne ulice, koja od kopnenih vrata 
sav grad duljinom prosjeca, sve su ostale ulice nepravilne. Po- 
prečnih ulica gotovo i ne ima, nego su uzdužne ulico među- 
sobno spojene skalinama. Prošctavši se gradom zadržasmo se 
podulje na razmjerno malenom Gospodskom trgu, gdje se na- 
prama staroj vijećnici, lijepoj loggiji sa drevnim arkadama iz IG. 
stoljeća diže najznamenitiji građevni spomenik, Šibenska stolna 
crkva sv. Jakova. Ova crkva jedna je od naljepših u Dalmaciji, 
a gradili su je gotovo sto godina (1443. — 1536.), s početka pod 
nadzorom Jurja Matejevića. Na prvi pogled vidiš, kao što se to 
podudara sa dugotrajnom gradnjom, da crkva nema posve izra- 
zita stila: u cijelom ima oblik rimskih bazilika, ali je u njezinu 
ustroju pomiješan slog gotski sa lombardskim. Sazidana je od 
samoga mramora i tesana kamena, a pokrila također kamenim 
pločama, tako da na njoj nema ni jedne grede, ni jedne opeke. 
Crkva je iznutra podijeljena na tri lađe; srednja neobično visoka 
lađa počiva na pet visokih i vitkih stupova. Crkvu nadvisuje od 
ogromnih kamenih ploča sastavljena vrlo visoka kupola nad 
krasnim velikim žrtvenikom. Još je vrlo lijepa krstionica urešena 
osebujnim basrelijefiraa. Na pročelju se crkve ističu dva ogromna 
rozetona (prozora) jedan nad drugim, zatim mnogi ornamenti i 
skulpturne radnjo, koje riješe oba portala. Nedaleko je crkve 
biskupski dvor. — Pošto smo se rashladili u kavani na rivi, vra- 
tismo se na naš brod, odakle smo poslije večere u razgovoru još 
dugo u noć motrili vatru ribara, koji su hvatali ribu. Šibenski 
je naime konao znamenit i stoga, što ima u njem u obilju slasne 
ribe a najviše se cijeni krunati zubatac (dentale della corona), 
koju narod imenito mjeseca srpnja i kolovoza mnogo lovi. 

Sjutradan pohrlilo mnogo naroda iz okolice i iz daleka na 
crkveni god u Šibenik. Tu smo uživali poput I. Kukuljevića gle- 
dajući imenito lijepi narod šibenskih predgrađa i slikovitu nje- 
govu nošnju. Svi muškarci nose niske crvene kape i sure surke 
crveno opšivene. I žene imaju lijepu crnu kosu crvenim vezom 
propletenu, a iznad modre ili sure nabrane haljine kratku cr- 
venim opšivenu župicu i modar zobun s rukavima poput naših 
posavkinja. Na nogama opet crvene bječve i žute cipele. Grudi 
im krije fina bijela košulja. Muško i žensko lijepa je stasa i 
obraza, jezik im je uglađen i hitar. Bavi se taj narod ponajviše 



184 34 

gospodarstvom i ribolovom, jer okolica šibenička obiluje navla- 
stito uljem i vinom. Trgovina je znatna sa Bosnom, a željeznica 
spaja Šibenik sa ugljenicima kod Drniša. U Šibeniku su ugledali 
svijetlo svijeta mnogi znameniti muževi kao Antun Vrančić, An- 
drija Medulić, od kojega je u stolnoj crkvi slika sv. Triju kralja; 
Šibenčanin je Ivan Tomko Marnavić, glasoviti padovanski pro- 
fesor Roberto Visiani, pa Nikola Tomaseo. Ovaj potonji ima na 
svojoj rodnoj kući slijedeći natpis: 

In questa casa 
nacque 
Niccolo Tommaseo 
Il di IX oktobre MDCCCII. 
A ricordo di tanta Gloria 
I cittadini 
P.» 
I na bojnome polju proslaviše se tečajem vijekova nmogi 
Šibenčani, navlastito za ratova s Turcima, pa ih stoga još i 
danas slavi narodna pjesma. Gledajući lijepi narod šibenički i 
roneći duhom u početke toga grada, za ono 20 sati, što smo 
probavili u tom gradu, sve nam je više jasnijim bivalo, da je 
Šibenik podrijetlom i prošlosti svojom pravi i čisti hrvatski grad. 
— Spomenut ću ovdje još jednu. U Šibeniku kao i u Trogiru, 
Spljetu, Dubrovniku i u drugim dalmatinskim gradovima imali 
smo prilike uvjeriti se, kako je tamošnji narod zauzet za starine 
i koliko ih umije cijeniti. tom nam je živi dokaz ova zgoda, 
kojoj se je onda vrlo mnogo govorilo u Šibeniku. Nekoliko 
mjeseci prije nas plovio je velikim posebnim parobrodom uz 
obalu dalmatinsku jedan bogataš iz poznate kuće Rotschildove. 
Svrativši se u Šibenik htio je da nabavi krasni grb, koji se na- 
lazi na portalu stare kuće malodobnih Kossinija. Taj grb je obi ■ 
telji Šubića, knezova Bribirskih. Raskriljen je to orao s krunom 
na glavi, koja je okrenuta na desno i s otvorenim kljunom; pod 
orlom je na desnu stranu nakrivljen štit, a u štitu lav u propanj, 
kojemu se je iz lijevoga stražnjega buta pružilo orlovo krilo. Kao 
što je poznato, porodica Šubića ide među najstarije, najslavnije 
i najodličnije plemstvo hrvatskoga naroda. Njihovo se je i)leme 



* Spomenuti mi je, da je slavnnmu N. Tomuzeju ove goJiiie velikim 
slavljem otkriven u Šibeniku prekrasan spomenik. 



35 185 

brojilo među ono dvanaest hrvatskih i)lemena, koja su od davnih 
vremena obnašala rast župana izbornika te birali hrvatske kra- 
ljeve. Isto se i)leme brojilo i među ono šest plemena, iz kojih 
su se birali banovi i kraljevi. (I. Kukuljević: Jura Regni Croa- 
tiae I. p. 188). Pleme Šnbića nalazimo s prva samo u Dalma- 
ciji, ah kasnije se je razgranilo i prešlo u Hrvatsku kao Šubići 
Pezanski, Šubići Zrinjski, Ugrinići itd. Kako se spominju Šubići 
najprije u Bribiru, to je vjerojatno, da oni župnni bribirski, koji 
se spominju u listinama još za kraljeva za narodne dinastije, 
pripadaju ovomu plemenu. Pošto su u svom gradu Bribiru bili 
blizu Šibenika, nalazimo ih gotovo suvremeno kad i u Spljetu. 
i svakako prije nego u Trogiru, Omi.šu, Klisu i drugdje kao kne- 
zove ili načelnike šibeničke. Šubići su (po svjedočanstvu Lucius 
Mem. 35, 69, 71, 92, 118 itd. zatim Hist. Dalm. L. IV. Cap. 
VIII; Fari III. 256—7, VI. 337—8. Fejer III, 1 p. 402 zatim 
Kukuljević Zrin grad i njegovi gospodari sa rodoslovljem župana 
i knezova Bribirskih i Zrinskih Zagreb 1883. p. 26; itd.) gotovo 
neprekidno kroz XIII. i XIV. vijek načelnikovali ili knezovali u 
Šibeniku, dakle obnašali prve građanske časti. Kao takovi imali 
su bez sumnje i svoj grb u tom gradu i nije nevjerojatno, da je 
onaj isti grb, što je na kući Rossinijevih malodobnika, mogao 
dati izraditi i uzidati bilo na vlastitoj kući, bilo na kneževoj ih 
načelnikovoj jedan od onih Šubića, koji su prvi upravljali gradom. 
Naš slavni arheolog /. Bnlié, s kojim ćemo se pobliže upoznati 
u Spljetu, u posebnom izvatku iz BuUetino di Archeologia e 
Storia dalmata 1894. str. 85 do 90. odlučno tvrdi, da je grb 
uzidan nad vratima Rossinijeve kuće pravi stari cjeloviti Šubićev 
grb, a svi drugi grbovi roda Šubića da potječu iz kasnijega doba, 
te da su ogranci onoga grba kao što su i njihovi vlasnici bili 
ogranci stare Šubićeve porodice. 

Kao što smo gore spomenuli, Rotschild je odlučio taj za- 
nimljivi grb kupiti i prenijeti ga i uzidati u neki zaselak svoj 
blizu Beča. Kad je u to grb bio već za visoku svotu pogođen 
i sve pripravljeno, kako da se digne i prenese na parobrod, 
preleti o tom Šibenikom vijest, koja se je vrlo neugodno dojmila 
građanstva, te se požuriše razne oblasti i činbenici, da ulože svoj 
veto protiv te prodaje. U prvi se čini mah, da je doduše c. i 
kr. dalmatinsko namjcsništvo — i nesluteći koliko bi ogorčilo i 
uzrujalo šibeničko građanstvo, kad bi iz njegova kruga bio 



186 36 

odnesen grb. s kojim su za više od jednoga vijeka bile usko 
skopčane tradicije i povjesnica ovoga grada — kanilo dopustiti, 
da se može prodati spomenuti grb nu uz uvjet, da se Hotsehild 
obveze, da ga ne će ponijeti u inozemstvo. No kakovo bi 
jamstvo bila pismena obveza Rotschildova, da će grb ostati u 
našoj državi? Tà znade se, da kuća Rotsehild ima čitavi muzej u 
u Tringu u Engleskoj, osim toga da ima u Parizu bogatu zbirku 
svakovrsnih predmeta iz svih krajeva svijeta, (e bi se lako moglo 
dogoditi, da grb iz Beča bude prenesen u Pariz. Kad bi Rotschild 
prenio grb u Pariz, zar bi ga mogao ko prisiliti, da ga vrati opet 
u našu monarkiju? Svakako su vrlo patriotički radile mjesne 
oblasti, kad su osujetile prodaju ovog dragocjenog heroldičko- 
povjesničkog predmeta, koji je eto ostao u Šibeniku, a oprav- 
dana je nada, da ili ne će nikada iz njega poći, ili samo u bi- 
jeli Zagreb, gdje je jedino pravo mjesto za hrvatske starine. 

Prvobitno smo bili neki odlučili, da se iz Šibenika odve- 
zemo željeznicom u Knin, ali žalibože poradi prevelike vrućine 
na kraju nijesmo se odavle a ni kasnije iz Spljeta usudih da 
pođemo u unutrašnju Dalmaciju. Rekoh žalibože, jer nijesmo 
imali prilike da vidimo čvrsti Knin, u kojem su često stanovali 
naši kraljevi, bani i župani. Nijesmo vidjeli slavnoga hrvatskoga 
grada, gdje .su saborovali nekoć hrvatski sabori — grada, kojemu 
je okolica (Kninsko i Kosovo polje) prepuna razvalina starinskih 
gradina, tvrđica i kula. U duhu smo samo zaželjeli marnomu 
starindrskomu društvu u Kìiiìim, da nam otkrije što više starih 
spomenika naše slavne prošlosti. 

III. Od Šibenika do Spljeta. 

Na brodu je bilo već sve spremno za [lut, dii šio ranije 
poslije podne stignemo u Spljet. Sa kraja nas do Margite isprati 
Ijiibezni upravitelj liičke oblasti šibeničke, koji nam je bio u 
svemu veleuslužan za našega boravka u Šibeniku. Kad smo izašli 
iz ždrijela sv. Antuna, uze se naš brod jako ljuljati, jer nije bilo 
vjetra nego „mare morto". Dakako da nam se je to čudno či- 
nilo: naš delija brzo odreže: „Recite vi junaci šta hoćete, na 
kraju je najsigurnije; ovdje svakako zlo; ima li vjetra, lađa se 
ljulja, nema li vjetra more jednako nemirno'. Kad smo minuli 
otok Zlarin, puče pred nama na daleko otvoreno more, jer 



37 187 

je obala tu najjače izbila ii more između Šibenika i Tro^nra. 
K jugu modrili se daleko usred ni ora rek bi Lri brda, a to su 
otoci Vis, Svetac i Biševo Obišavši osamljenu liogosničku laternu 
eto nam se k istoku pomaljaju otoci Veliki i Medi Driventk, a 
dalje se poredali ŠoUci, krasni Brač i gizdavi Hvar. Naš brod 
sm.jelo sijekao valove i hrlio naglo, da smo već za kralko vri- 
jeme spetili u daljini Trogirska tijesno, koje se stislo između 
kopna i otoka Giova. Svi smo uprli oči k jugozapadu, gdje se 
je sve jasnije isticao bijeli Trogir. Grad se prostro na malenu 
poluotoku u morskom tijesnu između kopna i nasuprotnoga otoka 
Giova. Budući da su za obranu od Tatara god. 1242. bili Tro- 
girani prekopali prevlaku, kojom se poluotok drži kopna, to je od 
onih vremena Trogir isto kao Zadar i Nin na otoku, te ga samo 
malen drven most preko konala spaja s ostalim kopnom. I sa 
otokom Čiovom, koji se stere na jugu grada, spojen je Trogir 
mostom, koji se može u sredini otvoriti, da mogu krozanj pro- 
laziti omanji parobrodi. Mi plovljasmo polagano i vrlo oprezno, 
jer je trogirsko tijesno dosta plitko (I'/,, — 3 m.). Minuvši luku 
trogirsku, što no se ispred mosta širi uzduž gradskih zidina, pro- 
dosmo posred rastvorena mosta dalje k jugu prema kaštelan- 
skome moru. Komandant se naime našega broda nije nikako dao 
nagovoriti, da pristanemo u luci trogirskoj, već smo plovili da- 
leko k jugu od Trogira, gdje smo se usidrili, a zatim na čam- 
cima gotovo pol sata natrag do Trogira. Bilo je to za nas tim 
nepovoljnije, sto su se na pučini morskoj baš oštro njihali čamci 
— sad smo bili u dolini vala. a sad opet na vrhu. Napokon sti- 
gosmo sretno u luku, da na kratko, za jedan sat. razgledamo 
Trogir. Sam grad jest vrlo malen, te ga možeš brzo obići. Nekoć 
bijaše dobro učvršćen raznim utvrdama i zidinama, od kojih ima 
još i danas ostataka. Jedan putopisac piše od prilike ovo o Tro- 
giru. Izvana kao što iznutra pričinja ti se Trogir kao kakav mle- 
tački grad iz srednjega vijeka. Stari lučki toranj, trošne i razdrte 
utvrde na gradskim vratima, stara vijećnica i loggija, palača 
Cippico (Gipcićeva), a nada sve za tako malen grad nebrojene 
crkve, među kojima je divna nekadašnja .stolna crkva: sve to 
podaje gradu donekle romantični, feudalno sredovječni oblik, ka- 
kovomu — izuzev možda Dubrovnik — nema premca u Dalma- 
ciji. Obišavši grad potvrdismo riječi toga putopisca. Tijesne ulice 
pune zavoja, kuće stare i nepravilne, grad danas prilično mrtav, 



188 38 

ali znamenit sa svojih starina: to je Trogir. Na trgu se ističe 
loggija, stara vijećnica i sudnica, urešena sa šest velikih i krasnih 
stupova, kojima su glavice isklesane u prostranom bizantsko- 
ravenskom slogu. Dakako da su i na zgradu, koja je podig- 
nuta za narodne dinastije, namjestili kasnije Mlečani svoga dvo- 
krilatoga lava. Najljepši biser cijeloga Trogira jest nekadašnja 
(do g. 1828) stolna crkva, a sada zborna crkva (opat nadđakon 
sa pet kanonika) su. Lovrinca, ističući se ne samo svojom sta- 
rinom nego i ljepotom. Neki je dapače stoga zovu najljepšim i 
najveličanstvenijim graditeljskim spomenikom čitave Dalmacije. 
Sagrađena je u 1)1 vijeku u romanskom slogu. Ponajprije se u 
toj crkvi odlikuje vanredno lijepi trijem dotjeranim stilom, svojim 
razmjerima i cijelom arhitektonskom razredbom. Iznad ovoga 
na zabadnoj stijeni srednje lađe smjestio se je orijaški rozeton. 
Portal romanski prikazujući po predaji sredovječnih vajara za 
Stari i Novi zavjet prekrasan je i bogato urešen mnogim orna- 
mentima i relijefìma, među kojima se osobito ističu dva origi- 
nalna stupa sa isklesanim kipovima Adama i Eve za koje se 
drži, da su u Trogir doneseni sa stare Bihaćske crkve. Nutrinja 
crkve tamna je bazilika u tri broda; isti mramor kano da je od 
starine pocrnio. Osobito je umjetnički izveden glavni žrtvenik; 
isklesan je od mramora sa dvopodnim baldakinom sa osam ku- 
tova. Glavice stupova, na kojima počiva baldakin , osobito su 
umjetno isklesane. Nadalje se vrlo ističe od sjajnoga mramora 
izgrađena propovjedaonica kao i bogate rezbarije na kanoničkini 
sjedalima. Pravi je dragulj posebna kapela u crkvi sa ogromnim 
kipovima apostola krijući u svom mramornom žrtveniku moći 
sv. Ivana Ursina, biskupa Trogirskoga za narodne dinastije u 1 1 
vijeku i zaštitnika grada. Baptiserij (kapela za krštenje) sa divnim 
basreliefom sv. Jerolima, pokrovitelja Dalmacije, krasan zvonik, 
rezbarije u sakristiji : sve su to radnje pravih umjetnika. Dochimo 
li k tomu, da .su umjetne radove na toj crkvi izveli većim dijelom 
Trogirani iz spljetske .škole, to se može trogirska crkva uvrstiti 
među one rijetke umotvorine, koje sav razvoj, sjaj i ljepotu treba 
da zahvale domaćemu umu i duhu. Mi se nijesmo mogli dosta 
nadiviti tolikoj umjetnosti. Čovjek bi mi.slio da je u Rimu ili 
Firenzi, kad hoda po toj crkvi, toliko obilje umjetnosti gledaš 
oko sebe. Izađemo iz crkve, motrimo ovamo skladnu njezinu 
vanjštinu i prekrasni vitki zvonik a onamo loggiju, — pa se sne- 



39 189 

bivamo i gotovo ne vjerujemo, da smo na hrvatskom tlu ! Doista 
maleni će mi Trogir sa svojim umjetničkim bogatstvom za uvijek 
ostati u pameti. S veseljem sam uhvatio u onoj zanimljivoj i 
umjetninama bogatoj sakristiji pero, da upišem svoje ime u 
spomen knjigu, koja nam svojim sadržajem svjedoči, kako su već 
mnogi prijatelji umjetnosti pohodili trogirskoga sv. Lovrinca. 

Izađosmo iz grada Kopnenim vratima, nad kojima je za 
čudo izrastao iz suhoga kamena star ali malen čempres, koji drže 
Trogirani kao neku vrst paladija za svoj grad. Pred nama je 
prijatna i rodna okolica trogirska. Ovdje naime kod Trogira po- 
činju plodniji slojevi eocenske formacije, koja prati za tim obalu 
daleko k jugu i na kojoj vino i ulje obilato rodi. Sudeći po izo- 
kolnoj flori podneblje je trogirsko vanredno blago. Unišavši opet 
u grad, rashladismo se u kavani limunadom i bevandom. U to 
se već pročulo gradom, tko smo i što smo, pa nam donijeli u 
kavanu na ogled zmije u bocama. 

Vraćajući se do naših čamaca uvjerismo se da ima u Tro- 
giru mnogo smisla za to, da se spasu starine, jer se više toga 
dograđuje i baš u lijepom stilu. I na nezadovoljni elemenat na- 
mjerismo se u Trogiru. Tamošnje mesare stjerali sve na kap i 
izgradih im ugledne mesnice, ali ovi mrmljaju i prigovaraju, jer 
im je prije bolje bilo, dok su bili rastreseni po gradu. Doista, 
nema novotarije, ma bila ona kako opravdana, da ne bi imala 
svojih protivnika. Tako je i s trogirskim mesarima. 

Opraštajući se sa Trogirom morao bi još koju spomenuti 
njegovoj prošlosti tim većma, što je taj grad rodio slavnoga 
Ivana Lučića, koji je prvi napisao povjesnicu hrvatsku („Joannis 
Lucii de regno Dalmatiae i Clroatiao libri sex." U Amsterdamu 
god. IGGG), djelo, koje je, kao što reče dr. Račkl (Rad jugosl. 
akad. XLIX. Zagreb 187U.) još i danas temeljem izučavanju hr- 
vatske prošlosti. Dakako, budući da pišem samo putopis, ne mogu 
se zadržati podulje kod burne povjesnice toga grada, već ću samo 
dvije tri spomenuti. Trogir je zasnovan još prije Krista kao grčka 
naseobina. Za narodne dinastije spadao je Trogir u čislo ono ne- 
koliko gradova i otoka, štono su se zvali latinska, romanska ili 
bizantska Daltnacija, ali su uza to ipak opetovano spadali pod 
kraljevstvo Hrvatsko. Za provale Mongola ponio se je Trogii- pod 
Šubićima vanredno hrabro braneći Belu IV. ugarsko-hrvatskoga 
kralja. I danas se još nedaleko otoka Ciova uzdiže iz mora ma- 



190 40 

leni školjić Kraljevac (Scoglio del rè), koji je svoje ime dobio na 
uspomenu boravka kralja Bele IV., kad se je bježeći pred Mon- 
golima na nj zaklonio. Padom Dalmacije pod Mletke došao je i 
Trogir pod vlast mletačku. Iz toga doba spomenut ću jednu 
vijest Mlečanina Giustiniania, pa bi želio, da je čuju sve Hrva- 
tice. Taj Mlečanin piše god. 1553. o ženama trogirskim ovo: 
alo koja i razumije talijanski^ ona ne će da govori talijanski, 
van jezikom svojim materinjim (hrvatskim). Hrvatske majke i 
kćeri ne bi smjele nikada zaboraviti Trogiranka, koje su nada 
sve voljele svoj materinji jezik. 

Oproslivši se sa Trogirom i vrativši se na naš brod plovljasmo 
polagano čamim kaštelanskim kanalom gledajući licem u lice 
divna Kaštela, taj raskošni cvijetnjak i voćnjak. Prekrasna obala 
uz irogirsko-spljetsku cestu između Trogira i Spljeta zove se ka- 
štdanskim primorjeiii za uspomenu onih kaštela ili učvršćenih 
gradića, što ih na obranu od turskih susjeda sagradiše na za- 
povijed mletačke vlade vlastela, kojima je Venecija podijelila u 
leno po jedan komad ove obale. Kaštelansko je polje stisnuto 
među morem i kamenom planinom Kozjakom, čiji se kameni vr- 
hovi posadiše ovdje samo zato, „da ti pokažu, koliko su kaštela 
lijepa". Umjetne bašće i vinogradi s bujnom lozom, gusti masli- 
nici, bademi, smokve, dudovi, šipci i lovorovo drvo svjedoci su 
blagoga južnoga podneblja, koje razvija u tom prijedjelu raskošnu 
dražest prirode. Pokojni naš pjesnik VlacUslav Vežić, koji je 
svoje mladenačke dane sproveo u kitnjastim Kaštelima, pjeva o 
njima medju ostalim : 



Ah divan je ovaj prisoj žui)ni. 
ydje priroda u obilju bajnom 
svoje milje razvija uz niore ! 
Zaklonjena visokim Kozjalcom 
od oštrijeg- sa sjevera daha 
i strmicam poljcžnim i hdvim, 
što poniću do srodne ravnice; 
ozračena zlatnijem sunašrem 
koje rod joj u utrobi budi, 
zadojena tihanora rosicom, 
da joj mlado ne uvenc lice, 
razhlađcna kroz puna njedarca 
mt-kim daliom tihili povjetarca, 
u vječnome zjene pramaljeću, 



41 101 

kao djeva inladili godinicil, 
i u sinjem ogleda se moru, 
.^to no 1 jul li te obale hajne, 
kao sjajno zrcalo golemo, 
od lazuia i srebra salito, 
a po njemu titraju i l'jeću 
sv'jetle iskre, pramenčići zlalni 
koje siplje mileno sunašce. 
Tu zemljica, darežljiva majka, 
i radinost umnih gospodara, 
odgojiše divne miloglede 
gdje se grli korisno i l'jeiio. 

Uzcluli, sunce i sjajno more kaštelanskoga primorja ni malo 
ne zaostaju za onom tako glasovitom ,.Rivierom". Navlastito kod 
kaštela Kambelovca i Gomilice, obavitih čarom južnoga neba, 
razvila je priroda svu svoju krasotu, koju putnici sa sjevera traže 
u pravoj južnoj zemlji. Dok sada nema ovdje ni svratišta ni 
drugih potrebitih zgrada, to će se bez sumnje sve u kratko vri- 
jeme promijeniti, čim se bude Dalmacija željeznicom izravno spo- 
jila s glavnim gradovima srednje Evrope. Tada će bez sumnje 
ovo primorje izaći na glas po svoj Evropi, pa kao što su u staro 
doba „cezari" ostavljali svoju Italiju, te na ovim cvatućim oba- 
lama tražili odmor i pokoj, tako će onda nebrojena mnoštva 
ljudi iz srednje i .sjeverne Evrope na put preko Alpa, da se u 
kaštelanskom primorju okrepe i ozdrave. 

Kaštela su se nanizala iza Trogira pa sve tamo do pono- 
snoga Klisa i do drevnoga Solina. Nekoć ih bijaše 13, a danas 
ih je sedam poput sedam bijelih labudova i to : Staßlic (Castel 
Stafìleo), Novi (G: Nuovo), Stari (G. vecchio), Lukšić (G. Vitturi) 
sa glasovitim .stoljetnim lovorikovim gajićima; Kambelovac (G. 
Gambio), Gomilica (G. Abbadessa) i Sućurac (S. Giorgio). Prva 
tri kaštela stoje tako jedan uz drugi, kao da su jedno poveće 
trgovište; oni tvore posebnu općinu i spadaju pod Trogir. Nad 
prvim kaštelom k sjeveru dizao se je nekoć Biiiać ili Biać sa 
dvorovima hrvatskih knezova i kraljeva. U Bihaću je izdao knez 
Trpimir god. 852. povelju, koja je najstariji jiisani spomenik za 
hrvatsku povjesnicu. — Ostala četiri kaštela spadaju pod Spljet. 
Naš .maršal nam je s lađe tumačio pojedina kaštela upozorujuć 
nas, kako mnoge odličnije porodice spljetske imadu u kaštelima, 
toj „Nizzi jadranskoga mora", svoje Ijetnike i zaseoke, u kojima 



192 42 

probavljaju vrijeme berbe. Nad kaštelima se popinje željeznica 
prolazeći krasnim prijedjelima do ubavoga dalmatinskoga Zagorja 
i do vrletnoga Knina. Jos i danas žalim, što nam je prevelika 
vrućina spriječila vožnju na toj željeznici. — Motreći neprestano 
divna Kaštela nijesmo ni opazili, da smo se već približili Zvoni- 
mirovu gradu. Prije nego smo zaokrenuli oko Mrljanskoga rta 
(rt sv. Jurja, nekoć na Peutingerovpj tabli rt ad Di an am) ugle- 
dasmo u daljini polje solinsko a pred njime prijatno seoce Vra- 
vjicii, koja se sazidana na malenom otočiću pričinja, kano da se 
njiše na valovima morskim, pa je s toga neki zovu „la piccola 
Venezia". 

Obišavši rt Snstjepana, otvori se ]ired nama lijepo sliko- 
vito pročelje prostrane luke spljetske. Dugi niz kuća rek bi da 
pliva u bijelom intensivnom svijetlu. Dalje na desnoj strani ras- 
poznaješ rđaste zidine veličajne palače Dioideclj anove. Tu se 
iznad tamnib krovova ističe sivi ogromni zvonik sa visoka tri 
poda obavit orijaškim skelama. Sa kopnene strane okružuje grad 
župno polje zasađeno vinogradima i maslinama Otraga zatvora 
veličanstvenu panoramu visoko gorje, s desna zubate stijene 
Mosor planine (1379 m.) kao sivim velom prekrile, s lijeva ka- 
meni Kozjak (673 m.). U prosjeku spomenutih planina na kraju 
duboka klanca, na osamljenom i teško pristupnom krševitom bri- 
jegu, na goloj litici, 350 ni. visoko uspinje se gnijezdo sokolova, 
stari grad Klis, znamenit koliko položajem toliko prošlosti svojom. 
Istočni je međaš spljetske luke vis sa tvrđicom Grippi a zapadni 
povišena obala sa samostanom Poljudsidm. Što smo se većma 
približavali gradu, nijesmo znali, čemu da se više divimo, da 
li drevnoj palači ili samomu gradu, da li okolišu ili pak prostra- 
nosti spljetske obale, kojoj nema premca ni iz daleka ni u kojoj 
luci dalmatinskoj. Već taj prvi dojam o gradu Spljelu, utvrdio 
je u nas mnijenje, koje smo već od prije o prvim gradovima 
dalmatinskim imali: Dubrovnik je grad prošlosti, Zadar grad 
sadašnjosti a Spljet grad budućnosti. Bilo je šest sati poslije 
podne, kad smo se privezali na bovu, a na to siđosmo u čamce, 
pa na rivu. Kako smo ovamo naručili listove i novine, odu neki 
odmah na poštu a onda u blizo kupalište Polo na Mandraću sv. 
Frane, dok su drugi za dva sata obišli najveći dio grada. 

Spljel ili ^plit položen je na južnoj strani potuotoka, duga 
kojih 7 km. a široka od 172—^ ^ni-' ^^ obljevena spljetskim i 



43 193 

kaštelanskim zalivom. Na južnoj strani grada otvora se luka, 
duga 1200 m. a široka 750 m., koju s juga brani od valova gat, 
sagrađen god, 1882. dug 478 m. Grad se prostire u obliku polu- 
mjeseca, a sastoji se od šest prijedjela. Pravi grad se dijeli u Slari- 
grad u opsegu Dioklecijanove palače i u Novigrad na zapadu 
staromu. Četiri predgrađa prostiru se sa kopnene strane: Veliki 
Varoš, Dobri, Manuš i Lučac. Spljet je najveći grad u Dalma- 
ciji, te broji oko 16.000 stanovnika. Po jeziku i narodnosti sta- 
novnici su Hrvati, samo 1964 žitelja služe se jezikom talijanskim; 
po vjeri svi su katolici, osim 101 mojsijevca i 3 pravoslavne obi- 
telji. Već prva šetnja po gradu uvjerila nas je. da ćemo u dva 
dana tek površno proći najglavnije znamenitosti Spljeta i nje- 
gove okolice. 

Drugi dan smo u pratnji spljetskih uglednika razgledavali 
znamenitosti spljetske; razumijeva se, da smo najviše pomnj e po- 
svetili palači cara Dioklecijana. Imali smo kao za tu palaču, tako 
i za arheologijski muzej i za Solin neumornoga vođu i osebuj- 
noga tumača u osobi presvj. i veleučenoga mons. Fr. Bulica, rav- 
natelja gimnazije i arheologijskoga muzeja u Spljetu. Tako zane- 
sena učenjaka za svoju struku nijesam vidio u svom vijeku. Od 
prvoga časa, što se sastadosmo s njime, pa do rastanka svaka 
je njegova išla za tim, da u nas prelije sve svoje znanje i po- 
znavanje Spljeta i okoliša njegova Dìì, to je mnijenje dobio svaki 
o mons. Buliću, koji je ikada u životu tako sretan bio, da se je 
sastao s tim učenim arheologom. Pun udivljenja stojim i danas 
pred njegovom ličnošću zahvaljujući mu sa dubokim počitanjem 
na osobitoj sklonosti, što je napose pokazao prema meni u Spljetu 
i Solinu. — Oprosti strpljivi čitatelju, budem h se možda podulje 
zadržao u Spljetu; činim to za to, što mi je vođom bio najvje- 
štiji tumač za Spljet, koji nam je najprije na planovima a zatim 
u naravi sve starine tako živo tumačio, kao da je sa Diokleci- 
janom živio u njegovu Ij etniku a sa kršćanima solinskim gradio 
tamošnju crkvu. Počnimo sa Dioklecijanovom palačom. Ova pa- 
lača - Ijetnik ne bijaše jedna jedita zgrada već čitava varoš. 
Osim samoga dvora careva i zgrada za njegove činovnike, dvor- 
janike i tjelesnu stražu, bijaše tu hram, kupalište, circus, kaza- 
lište, mauzolej, dakle čitava rpa zgrada i kuća. Bijaše ta palača, 
kako se i danas još vidi, upravo sjajna zgrada u pravom smislu 
riječi. S toga piše car Konstantin Porßrogeneta, da je ta palača 

13 



194 44 

tako lijepa i sjajna, da nikakva risarija ni opis ne može njezine 
ljepote prikazati. U istinu, mrki veličajni zidovi te palače van- 
redno su me presenetili, makar da sam već toliko toga o njoj 
čitao. Hodajuć po starom dijelu Spljeta, koji je sagrađen unutar 
te palače, snebivao sam se nad tolikom ogromnošću Dioklecija- 
nova Ijetnika. Površina palače iznosi 38.236[^ metara, na kojoj 
su danas u kućama, u crkvama, dvorištima i trgovima 843 zem- 
ljišne čestice pripadajući 400 vlasnika. Palača je građena na 
oblik utvrđenoga rimskoga tabora t. j. ne sasvim pravilna če- 
tverokuta. Manja, južna stranica toga četverokuta okrenuta je 
prema moru, te se vidi, da je najznamenitija i najbolje urešena 
bila. Najljepši joj ures bijaše 50 polustupova dorskoga sloga, 
koji su tvorili sedam metara široku galeriju duž cijeloga pročelja. 
Ova galerija bijaše i zimi i ljeti veoma ugodno boravište i 
baš carsko šetalište u samoj palači. Svodovi galerije danas su 
zazidani, a u samoj galeriji sada je mnoštvo malih sobica. Srećom 
da množina malenih kućica i dućančića uz južni zid podignutih 
ne zastire velikih pres vođenih prozora. U zidu, kojima su ti 
drevni prozori zazidani, otvoreni su danas prozori svake veličine, 
a kako nemaju nikakove simetrije, kvare cijelo pročelje. Tako su 
isto naslonjene kuće na unutrašnje strane staroga zida, nad kojim 
strše danas svakovrsni krovovi, davajući čudnovat obrub sa- 
mome zidu. 

Na četiri ugla palače podizaše se po jedna četverokutna kula 
4 metra iznad okolišnoga zida, koji je bio prema nejednakosti tla 
17—23-5 m. visok, a debeo 2 metra. Od spomenutih kula opstoje 
još tri, od kojih su dvije pretvorene u stanove. Osim ovih kula 
bijahu također na krajevima trojih vrata palače osmokutne kule, 
kojima ima još slabih tragova na istočnim vratima. Po mnijenju 
Adamovom bijaše još više kula na zidovima. Općenito se drži, 
da su te kule služile kao stražarnice za stražu palače. U palaču 
se je ulazilo na troja vrata i na jedan prosti ulaz od morske 
strane; po jedna dakle vrata stojahu u sredini svake stranice 
četverokutnika. Po tom se vidi, da je zgrada bila iznutra razdi- 
jeljena u dvije ulice, koje se u sredini palače križahu i izla- 
žahu na svaka pojedina vrata, te i tim davahu sliku utvrđenoga 
rimskoga tabora. — Glavni ulaz bijaše sa sjeverne strane, gdjeno 
bijahu zlatna vrata (Porta aurea), kojima se je u palaču dola- 
zilo drumom iz susjednoga grada Salone (Solina). Ta su vrata 



45 195 

bila kroz vijekove zasuta, pak ih je u naše doba dao otkopati 
tadanji okružni glavar dr. Ivan Buratti. Sada se vidi, kako su 
zlatna vrata bila najljepša i upravo sjajno opremljena. Navlastito 
su lukovi zlatnih vrata, oslanjajući se neposredno na stupove 
prvi primjer toga građevnoga načina. Na zapadnoj strani pa- 
lače bijahu željezna vrata (porta ferrea), a na istočnoj strani mje- 
dena vrata (porta argentea). Na južnoj strani nije bilo pravih 
dveri, već samo mali presvođeni ulaz (porta aenea), kroz koja je 
možda prolazio mah morski konao do u sredinu palače. Kroz 
ovaj konao lako da su ulazile ladice, kad bi se car htio provesti 
po moru. Ovim se je ulazom dolazilo do prostranih prizemnih 
prostorija, koje su dopirale do sredine palače. 

Unišav u grad zlatnim vratima prolazio si glavnom uUcom 
kraj zgrada carske tjelesne straže. Ovo je najbolje sačuvani dio 
palače. Prešavši raskrižje obih glavnih cesta, došao si u veličan- 
stveno predvorje samoga carskoga dvora. Ovo predvorje — pe- 
ristil u Rimljana — bijaše dugoljast četverokut dug 28-30 m. a 
širok 13-30 m. Uzdužne stranice predvorja bijahu ukrašene ko- 
rintskim stupovima, od kojih su neki od jednoga komada crvena 
egipatskoga granita, a neki od bijela mramora. Ovi su se stu- 
povi do danas sačuvali. To predvorje sada je trg zvan Plokata 
sv. Dujnia (Piazza del Duomo o del Tempio). Stojeć u tom pre- 
dvorju licem k jugu vidio si na lijevo prekrasan rimski hram 
posvećen bogu Jupitru, na desno si opazio mauzolej Diokleci- 
janov; pred sobom pak gledao si pročelje velike okrugle dvorane 
zvane u Rimljana „vestibulom", iz koje se je ulazilo u drugu 
dvoranu, zvanu „atrium", a iz ove opet išlo se na lijevo u 
carske odaje, desno u kupalište. Od svih ovih zgrada osobito 
nam je istaknuti mauzolej, koji je pretvoren u stolnu crkvu sv. 
Dujma sa nekojim divnim prigradnjama srednjega vijeka, medu 
koje spada i veličanstveni zvonik, podignut pred crkvom preko 
ulaznih skalina na jednom jeditom svodu. Zvonik je građen u 
potpunom i savršenom romanskom slogu na pet podova s jednim 
osmokutom povrh njih i šiljastim krovom. Zvonik je već od 
god. 1882. posve u skelama, jer se sav obnavlja. Obnovu ruko- 
vodi izvrstni domaći vještak Perišić. Kad smo se mi uspinjali na 
zvonik, bijaše upravo dograđen prvi sprat sa svodom. Kako je 
to ogromna gradnja, budi nam dokazom, što je orijaška drvena 
potpora tornju sa skelama stojala do 45.ÜJ0 for. — Nadalje je 



196 46 

znamenit lijepi hram cara Dioklecijana, današnja kršćanska kape- 
lica i krstionica sa umotvorima iz doba narodne dinastije. „Tko 
pristupi k plokati sv. Duje u Spljetu, ne može a da ne bude 
jako dirnut. Oko zahvaća svakuda rimskih spomenika sa na- 
slagom stupova i nazrieva začudnih vidika. Po sriedi uzdiže se 
sredovječni romanski zvonik sa svojim vestibulom ; amo i tamo, 
pod stuporedima sredovječnih grobnica; o desnu stepenica vesti- 
bula egipatska sfmksa, što je već izgubila svoju družicu, koja bi- 
jaše bijelija od nje; u blizini zgrada u slogu renesance, a sve 
to tako u skupine složeno, da se oku, na svaki korak, otkrivaju 
novi vidici i nove slike. Ovdje, poredaj stvari čudnovato sliko- 
vitih i koje prkose svakom opisu, prikazuje onome, koji ga motri, 
vehčanstveni dio „okamenjene povjesti, ilustraciju, koje ne može 
da nadmaši nikakvo pisano djelo. — Pokle se je gledaoc nasitio 
slikovitog općeg prizora, valja da se po sebi lako uvjeri, da po- 
glavita važnost svega stoji u moći i vehčanstvu rimskih onih spo- 
menika; koji sa pravim ponosom mogu da motre pred nogama 
svojim poznije zgrade i nadodatke, jer su čudo graditeljske iz- 
radbe; dok pozniji dogradci već klimavi i trošni rasulom prijete 
u svakom obziru. Ostanci rimski pak stoje čvrsto i nepomično, 
kao da su netom dovršeni". Ovako zaključuju opis Dioklecija- 
nove palače zaslužni izdavači djela „Vođa po Spljetu i Solinu" 
(Zadar. Tiskara S. Artala 1894.), — djela, koje ne mogu dosta 
preporučiti za nabavu svakomu Hrvatu, koji se iole zanima za 
Dalmaciju. Da bude donekle potpun ovaj kratki opis Diokleci- 
janove palače, spomenut ćemo i carski vodovod. Poznato je, da 
su praktični Rimljani nastojali, da imadu dobru vodu, gdje bi se 
god nastanili, a tim više ovdje, u carskoj palači, gdje bijaše ku- 
paka i vrtova. No kako nije bilo u neposrednoj blizini palače do- 
voljno pitke vode, dade Dioklecijan sagraditi posebni vodovod. 
Voda bi dovedena s izvora Solinske rijeke (Jader) na zapadnom 
obronku Mosora južnoistočno od Klisa, sa visine od 33 m. iz 
daljine od 9 km. tom vodovodu ima ova priča. Caru Diokle- 
cijanu toliko bijahu drage solinske pastrve, da je — bojeći se, 
da mu ih ne bi ponestato — dao dovesti u svoju palaču jedan 
„potočić", da uzmogne u posebnom ribnjaku uzgajati te tečne 
ribe. Vodovod je Dioklecijanov u najnovije vrijeme popravljen, 
što je od velike koristi za Spljet, za koji se je prije popravka 
vodovoda kadkad dovozila voda iz Solina na kolima. Napokon 



47 197 

ću još spomenuti, kako sudi stručnjak prof. Hauser o umjet- 
ničkoj vrijednosti i važnosti arhitektonskih obhka Dioklecijanove 
palače: „Svojim oblicima i svojom tehnikom ova zgrada zau- 
zimlje znamenito mjesto u povjesti arhitekture i ispunja veliku 
prazninu u nizu sačuvanih nam spomenika . . . Palača Diokleci- 
janova jest spomenik, koji se ima smatrati kao zadnji stadij 
rimske arhitekture, iz kojega se je prešlo u stari kršćanski i u 
romanski stil. Palača Dioklecijanova — budi mi dozvoljena ova 
prispodoba — stoji između stila' rimskoga i stila kršćanskoga, 
kao što zgrade iz doba Diadoha stoje među stilom grčkim i 
rimskim. I jedan i drugi stil pruža nam razjašnjenja u arhitek- 
turi odnosnih kasnijih doba; pa i ako se znamenitošću ne po- 
dižu do ideala grčkih i rimskih, ipak su vrijedni, da ih se uzme 
u obzir, jer se u njima jošte vidi takova ljepota i veUčajnost, 
kakove poslije toga doba više ne bijaše". 

Osim Dioklecijanove je palače svakako najzanimljiviji arke- 
ologijski solinski muzej. Zasnovan je početkom ovoga vijeka, a 
vrlo je bogat starinama. U svem ima kojih 12.000 predmeta i to 
napisa, skulptura, arhitektonskih komada, posuda, staklenina, ko- 
vina, dragoga kamenja, prehistorijskih predmeta, svu silu staroga 
novca itd. Mi smo pregledali pod vodstvom mons. Bulica na brzu 
ruku sve starine. Stručnjak bi našao ovdje duševne hrane i za- 
nimanja za čitave mjesece. Samo je šteta, što je sve to arheolo- 
gijsko blago smješteno na tri različita mjesta. S prošlošću ovoga 
kraja bi se svakako podudaralo, da se izgrade u Spljetu dostojni 
dvorovi za muzej. Obilazeći gradom uvjerismo se, da ima Spljet 
osim stolne crkve sa riznicom i kapitularnim arkivom još mnogo 
crkava, u kojima se nalazi velik broj skupocjenih umjetnina. Još 
ćemo spomenuti neke znamenitosti. Naprotiv zlatnih je vrata 
Općinski perivoj. Na gospodskom trgu prema hotelu i kavani 
Troccoli stoji Općinski dom, palača knezova spljetskih sa loggiom 
iz mletačkoga doba. To je jedina javna zgrada gotskoga sloga, što 
je ima Spljet. Impozantna Česma Franje Josipa I. na Staroj 
obali, koja kao što i zagrebačka na Kaptolu baca vodu samo za 
svečanih dana, slabo je uspjeli umjetnički spomenik iz novijega 
doba. Napokon je od najnovijih građevina Općinsko kazalište 
na Bašćunu, koje smo pod vodstvom narodnog zastupnika i 
ravnatelja realke g. Borčića pregledali. Ovo je kazalište iznutra 
vrlo lijepo, ukusno, gotovo raskošno uređeno. Slike, rasvjeta, de- 



198 48 

koracije, sve je to osobito krasno. Navlastito nam se je sviđao 
prekrasni foyer, koji je određen za koncerte i za plesove. Vanj- 
ština daleko zaostaje za nutrašnjošću. Istina, glavna fasada, izve- 
dena u slogu talijanske renesance vrlo je uspjela. Iznad triju 
dveri, na koja se ulazi u kazalište, diže se loggia sa balkonom 
i ogromnim prozorima. Na vrhu pročelja ispinje se 9 m. dug a 
6 m. visoki luk, u kojem je plastična skupina, što prikazuje u 
sredini Taliju a sa strane vile mosorsku i marjansku sa guslama 
i tamburama prikazujući epsku i lirsku pjesmu. Žalibože ostali su 
vanjski dijelovi kazališta posve jednostavni. K tomu se kazalište 
ni položajem svojim ni malo ne ističe. Prema povjesničkoj zna- 
menitosti Spljeta morao bi se bio i vanjštini kazališta podati 
neki klasični izgled, koji bi bio posve u skladu sa izokolnim ko- 
loritom, a mogle su se u tu svrhu upotrebiti i mnoge starine. 
Poslije podne se u 2 sata izvezosmo željeznicom usred ze- 
lenih vrtova i bujnih vinograda u Solin, kamo prispjesmo za 20 
časova. Gim smo izašli iz željezničke stanice, eto pred nama ra- 
zvalina nekadašnjega Solina. Smjestio se je pod najvišim vr- 
huncem Kozjaka sv. Jurjem, ondje, gdje mu se posljednji ogranci 
po malo gube u malenu dolinu, posred koje teče Solinčica. Po- 
ložaj je Solina vrlo zanimljiv. Golet strmih klisura na vrh Ko- 
zjaka u živoj je opreci sa zelenim livadama, na kojima uz visoke 
jablane rastu platani i vrbe jadikovke, te bujnim vinogradima, 
što su se razapeh po visinama, protkani zagasito zelenim masli- 
nama i smokvama. Tlo je kao svuda po Dalmaciji kraške for- 
macije: krševito sa više ili manje tankim slojem crvenice (Terra 
rossa). Dok Kozjak kao visoki zid brani od sjevera, Mosor za- 
tvora ovaj prijedjel sa istočne strane. Prema jugu i zapadu pogled 
ti je otvoren. K jugu preko Solinčine doline prostrlo se valo- 
vito spljetsko polje, u dnu kojega se ispelo brdašce Marjan, a 
malo podalje raspoznaješ orise velikih otoka Brača, Šolte i Hvara. 
K zapadu se je smjestio lijepi kaštelanski zaliv, nad kojim se 
daleko u kutu diže nama već poznati vitki trogirski zvonik. Solin 
je po tom smješten na sjeverno-istočnom obronku velikoga amfi- 
teatra omeđena brdima i brežuljcima. Bio grčkoga ili staroilir- 
skoga podrijetla Solin je svakako već napredovao i prije nego 
li je pao pod Rimljane. Budući da je na Peutingerovoj tabli 
označen samo kao „colonia" ili „civitas", to je pravo procvao 
Solin tek iza sagrađenja Dioklecijanove palače. Bez sumnje je taj 



49 199 

carski dvor privlačio u Solin i njegovu krasnu okolicu mnoge 
bogate Rimljane. I u trgovačkom pogledu podiže se Solin budući 
stražnja točka najznamenitije i najkraće ceste među Panonijom 
Istokom i jadranskim morem. Trgovina i brodarstvo usredotočilo 
se u Solinu, koji postade najnapučeniji i najnapredniji grad na 
Zapadu. Proizvodi bogatih rudnika u Bosni, drvlje iz prašuma 
cijele pokrajine, obilna i izvrsna vuna i krzna u velikom broju 
uvažahu se u Solin, tako da su već u četvrtom stoljeću po Is. 
opstojale u njemu mnoge javne tvornice navlastito tvornica oružja 
i strojarnica koža. Vuna se je tkala i mastila također i u Dio- 
klecijanovoj palači, gdje su se proizvađale krasne tkanine, od 
kojih još dan danas traje uspomena u svećeničkom odijelu 
zvanom „dalmatica". Ne treba dakle da se čudimo, što Kon- 
stantin Porfirogeneta kaže za Solin, da je veličinom bio za polo- 
vicu Carigrada. Za seobe naroda Solin je strahovito stradao. 
Kasnije za naše narodne dinastije procvate opet ovaj kraj novim 
građevima, za koje nam svjedoče mnoge povelje i nebrojene ruše- 
vine. Osim drugih crkava i samostana spominjem samo baziliku 
sv. Petra, u kojoj bijaše god. 1076. okrunjen Zvonimir, hrvatski 
kralj. Izumrćem narodne dinastije poče padati znamenitost So- 
lina, a poraste moć knezova kliskih i susjednih gradova Spljeta 
i Trogira. Iza turskoga gospodstva dođe SoKnsko polje god. 1669. 
iznova u ruke Mlečanima. Od tog vremena bude Solin pretvoren 
u rudnik građevnoga kamenja za javne i privatne građevine ne 
samo u Solinu, Spljetu i Trogiru, već također i u Mlecima. Mle- 
tački senat nagrađivaše zaslužne građane, dozvoljujući im, da 
izvoze iz Solina na čitave brodove kamenja i mramora, te davaše 
također vaditi kamenje za javne zgrade i crkve u Mlecima. Dà, 
Mletačka je vlada baš trgovala sa soUnskim ruševinama, i na- 
pokon davala ih mjesto plaće svojim neplaćenim činovnicima. 

Tek što smo stupili na tlo drevnoga Solina pod vodstvom 
mons. Bulica, eto nas saletiše sa svih strana tamošnji žitelji, 
nudeći nam razne starine. Don Frane uzmi ovo, uzmi ono, ovako 
oni uzeše napastovati vrijednoga ravnatelja, a on gleđ simo, gleđ 
tamo, pa opazi li koji vrijedniji komad, odmah kupuje. Ima toga 
starinarskoga sitniša svuda gdjegod zadubeš u zemlju. Dakako, 
da su vrijednije stvari rjeđe. Kako je bilo došlo s nama iz Spljeta 
nekoliko njemačkih turista, među njima dva profesora iz Vrati- 
slave, tumačio je uslužni mons. Buhć sve po drevnom Sohnu 



200 50 

njemačkim jezikom. Za tri sata — što no nam minuse kao pol 
^{^ta — obiđosmo velik dio solinskih razvalina. Osim ruševina 
rimskoga kazališta i starih gradskih zidina razgledasmo pogansko 
groblje, kiklopske zidine, amflteater, stare kupelji, vodovod i staro- 
kršćansku gradsku baziliku, a najdulje se zadržasmo na staro- 
kršćanskom groblju u Manastir inama, gdje se već od dvadeset 
godina vode sistematična iskapanja. Koliko je tuj sarkofaga i 
natpisa! Na tom drevnom groblju bili smo svi zadivljeni onim 
detaljnim tumačenjem mens. Bulica, koji nas je na svaku sitnicu 
upozorio. Da ima više vremena, navlastito da ima većih dota- 
cija za iskapanja, Buhć bi bez sumnje na ovom tlu svojim isko- 
pinama iznenadio u velike sve arheologe. Na povratku nas je 

počastio pršutom i izvrsnom kapljicom g , koji ima 

svoju trgovinu vinom i u Zagrebu. Na kočijama stigosmo u noć 
u Spljet, gdje nađosmo na Gospodskom trgu uz vojničku glazbu 
sav spljetski svijet na okupu. Bilo je tu tako žarkih očiju i vita 
tijela krasotica, te smo se za naša dva neudata druga ozbiljno 
pobojali, da će sjutra dan u prosce. Dakako da smo se preva- 
rili, jer ta dva naša druga nijesu „slučajno" bećari nego „iz du- 
boka uvjerenja", kao što smo kasnije čuh. 

Kad je glazba prestala svirati, poče se prazniti Gospodski 
trg, a mi se smjestismo u lijepoj gostioni Troccoli, gdje sprove- 
dosmo u razgovoru sa mons. Buhćem još neko vrijeme. Raz- 
govor se je vodio o starinama spljetsko-solinskim, a razumijeva 
se, da smo se dotakli sadašnjih prilika Dalmacije i njezine bu- 
dućnosti. S političkoga gledišta nužno je svakako za budućnost 
Dalmacije, da se što prije združi sa Banovinom, kamo i pravno 
spada. Kako je razvitak ratarstva i stočarstva na veliko nemoguć 
u Dalmaciji poradi kršnoga tla, to može zemlja procvasti do- 
nekle obrtom a navlastito trgovinom. To je pak moguće jedino, 
bude h što prije svezana željeznicom sa svojim zaleđem Bosnom, 
a na sjeveru sa Hrvatskom. Narod to već dugo traži preko 
svojih zastupnika u carevinskom vijeću; prvaci naroda Klaić, 
Bulat i dr., često digoše svoj glas za priključak željeznički — ali 
dosele uzalud. U najnovije vrijeme hvala Bogu prilike se promi- 
jeniše. Odlučujući krugovi zajedničke vlade u Beču dođoše na- 
pokon do toga uvjerenja, da i Bosna ne može da se pravo ra- 
zvije, dok ne dođe do jadranskoga mora, tim većma što pro- 
izvodi većim dijelom takovu robu, koja ne nalazi prođe u mo- 



51 201 

narhiji već jedino u inozemstvu. Otvor na more kod Metkovića 
ima raznih neprilika, tako da se onuda neda pomisliti uvoz i 
izvoz na veliko. Spljet, najbolja luka dalmatinska, ima prednost 
pred drugim točkama i s toga, što je smješten usred dalmatin- 
skoga primorja. Ovdje dakle treba da bude izlazna točka za bo- 
sansku željeznicu, koja će spajati dva znamenita grada, Sarajevo 
i Spljet, udaljena samo 12 do 14 sati željezničke vožnje. Ova že- 
ljeznica preko Aršana na dalmatinsko-bosanskoj međi bit će od 
neprocjenivc vrijednosti za Spljet i za cijelu Dalmaciju. Do sada 
odijeljena od ostale Evrope živjela je Dalmacija kukavnim ži- 
votom, tako da smo često čuli na svome putu po Dalmaciji, kako 
austrijska vlada nije bolja od mletačke. Dalmacija će izgradnjom 
bosansko - dalmatinske željeznice s priključkom k sjeveru preko 
Knina na hrvatsku željeznicu lijepo procvasti. Uz razvitak trgo- 
vine bez sumnje će, kad budu stvorene nužne sveze i komfort, 
poplaviti zemlju nebrojeni turiste, što će biti vrlo lijep dohodak 
za zemlju. Bajno dalmatinsko primorje sa svojim historijskim 
blagom sigurno će moći da se takmi i sa drugim evropskim prije- 
djeiima. Onda će u istinu za Evropljane postati Dalmacija „Švi- 
carska u moru", jer će bogati svijet zimu a mnogi i proljeće i 
jesen spro vadati u Dalmaciji, a ljeto u Švicarskoj. 

Drugi dan me je iznenadio mons. Bulić poslavši mi na dar 
neke svoje manje publikacije. Žalibože kasnije se nijesmo više 
vidjeH, da mu usmeno zahvalim. Svakako nam je ostao dični 
taj muž u trajnoj uspomeni. Taj dan ostadosmo još čitav u 
Spljetu, jer su neki od našega društva pošli u Zagorje. U jutro 
naime dođe neki gospodin s molbom, da bi se stručnjaci iz na- 
šega društva otputili na njegovim kočijama do Sinja, da ispitaju 
neke tamošnje novo obretene ugljenike Kakogod me je želja 
vukla, da vidim dalmatinsko Zagorje i njegovu čuvenu metropolu 
Sinj, ipak se poradi velike žege nijesam mogao riješiti, da pođem 
onamo. Manjina, specijaliste geolozi odoše, da riješe časnu mi- 
siju. Oni nađoše u istinu obilnih naslaga kamenoga ugljena, ali 
konstatovahu, da je još premlad za iskapanje. Koji smo ostali u 
Spljetu razgledasmo još pobliže neke starine, posjetismo Narodnu 
čllaonicn na Staroj obali, zatim Prokurative (Hotel de la Ville), 
koje bi po izvornoj osnovi imale poput istoimenih trijemova na 
Markovu trgu u Mlecima okružavati Mmmontovu poljanu. Pod 
večer pođoh sa jednim iz našega društva u kupalište na Bačvi- 



202 52 

čama. Pristala podvorkinja kupališna, motreći nas u čudu, pre- 
birala je amo tamo, koje bi nam rublje dala, primjetnuvši zlobno 
„kod nas nisu gospoda tako tusta". Kupelj na Bačvicama nam 
se je vrlo svidila, jer je tamo kao i u našem Novom ili Cirkve- 
nici plitko more daleko od obale ; dakle za neplivače non 
plus ultra. 

IV. Od Spljeta do Dubrovnika. 

Slijedeće smo jutro rano ostavili Spljet. Po običaju, otkad 
smo spavali na palubi, ustadoh već oko 4 sata. Vrijeme bilo vrlo 
lijepo, more „kao janje" mirno na daleko i izvan luke. Za po 
sata, kao što svaki dan tako i danas, mornari prali palubu. 
Jedan saspi velik mlaz vode, a drugi za njim bosonogi ili obu- 
veni deri, metlaj i čisti. Ta čistoća na lađi vanredno prija put- 
niku. Naša je Margita uvijek izgledala čista i svijetla, kao što do- 
likuje gospodskoj jahti. — Zvonimirov grad po malo tonuo u 
more, a s njime i veličajna njegova okolica. Plovidba bila pre- 
krasna: nebo kano da se je smiješilo blagim jutrašnjim smi- 
ješkom, sunce već poskočilo nad obzor, a brod naš sjekao mirno, 
tiho more. Odmicao seje neprestano, letio, hrlio naprijed, a pjena uz 
brkove letjela, ostajala po krmi daleko, daleko, dok bi oku iz- 
bjegla. Plovili smo prostranim konalom Bračkim, koji se stere 
između primorja i otoka Brača. Ovaj otok, likom svojim sličan 
jajetu, najveći je (394n km.) i najznamenitiji dalmatinski otoK. 
On je k tomu najnapučeniji, te vinom („vugava") i uljem najbo- 
gatiji otok u jadranskome more Nama se je u prvi mah iz da- 
leka pričinjao vrlo tužnim, jer smo viđeli pred sobom golemu 
rpu ogoljenih vapnenih gora, koje jedna drugu nadvisuju i go- 
lotinjom natkriljuju. Motreći međutim bolje taj otok, uvjerismo 
se, da su doduše vrhunci gora tu i tamo bijeli i kršni, no obronci 
gora posuti su lijepim zelenilom, krasnim vinogradima, maslini- 
cima i bujnim biljem, što stoki za hranu služi. Sa naše se jahte 
činio Brač kao kaki amfiteatar. Na sjevernoj obali, prema 
Spljetu, tlo je položito i plodno, gore su neznatne; iza toga sli- 
jedi u sredini otoka posut selima i crkvicama ovisoki ravnjak, a 
za ovim se ispinju ovisoki vrhunci južne obale. Medu ovima se 
ističe Sutvld (Sveti Vid 785 m.) najveći vrhunac na svem hr- 
vatskom otočju. S.i Margite jasno razabrasmo mjesta na Braču 



53 203 

kako su se redom nanizala: Stivanj (S. Giovanni). Supetar (S. 
Pietro), Postire i Pučišće. — S lijeva pratilo nas je primorje, 
koje je između Spljeta i Makarske, kamo plovismo, sumorno i 
pusto. Po koji maslinik, pred raštrkanim stanovima visoki čempres, 
po sivoj hridi raspruženo zeleno lozje — to je sav ukras ovih 
prilično jednoličnih vapnenih strmina. Visoko nad morem uzdiže 
se Mosor planina, dopirući prema jugozapadu do Cetine, a 
preko nje se u istom smjeru pružila primorska Dinara, a za 
njom Biokovo, „zemlja obećanja" za biljare, koji se zalijeću u 
Dalmaciju. Kod grada Omiša, kamo prispjesmo već oko 9 sati, 
sastaje se usred romantična prijedjela s morem Cetina, prava 
kraška rijeka. Osobito je zanimljiva neke vrste ponikva, u koju 
rijeka opada omanjim slapom, a domala je opet ostavlja rušeći 
se niz Veliku Gubavicu u ponor dubok 30 metara. Tek se je 
Cetina izvinula iz tijesnih klanaca, već ju morski vali progutaše. 
Mulj i oblučje, što rijeka s planine snosi, more je pri ušću u 
prudove naslagalo. „Tako je nastalo", piše dr. Noe, „žalo pre- 
zgodno za kupanje, ali bi Omišani opet voljeli, da Cetina ima 
odvirak, pa da njim slobodno teče kroz tu zanovetnu pržinu, 
radi koje često nabrekne i mutnu vodu preko obale razlijeva". 
— Kako je ta obala plitka, usidrismo se podaleko od nje, na- 
suprot samostanu Franjevaca, koji stoji na malenoj ravni, te je 
na glasu zbog krasnih vidika. Jedni smo čamcem pristali na 
molu, a drugi su zaplovili u Cetinu i dalje uz rijeku. Mi na kraju 
prođosmo duguljasti, nekoć vrlo utvrđeni gradić, gdje su stolo- 
vali glasoviti Kačići, „Omiški", a zatim Šubići i Nelipići. Drum 
izvan grada ide uz rijeku usred kršnih stijena. Na svoje se oči 
uvjerismo, kako je tu moglo bili sijelo i zaklonište smjelih gu- 
sara. Nad Omišem vide se nekoliko stotina metara visoko ruše- 
vine zapuštene tvrđice Mirabelle, a malo podalje na višem i str- 
mijem brijegu stoji starohrvatska tvrđava, zvana Starlgrarl, po 
mnijenju Giustinianovu grad nepredobitan. Nasuprot Omiša, na 
desnoj obali Cetine stoji mjestance Prlko (Preko), gdje je zanim- 
ljiva crkvica sv. Petra sa čunjastom kubom, građena prije jeda- 
naestoga vijeka u bizantskom slogu. Ovdješnje glagolsko sjeme- 
nište za svećenike podignuto je god. 1746. a dokinuto god. 1881. 
i preneseno u Spljet, K sjeveru od Omiša prijedjel ispod planine 
Mosora između Cetine i rijeke Žrnovice zove se Poljica. a bijaše 
do početka ovoga stoljeća slobodna plemićka republika, slična u 



204 54 

mnogom našoj plemićkoj općini Turopoljskoj. Dok je naš maršal 
pošao da potraži neke cetinjske životinjice, vratismo se neki na 
brod, ponesavši sa sobom bocu glasovito omiške kapljice (Vin di 
rosa), da si zasladimo objed. Cim se je naš maršal vratio, sje- 
dosmo k objedu i za malo Margita je plovila k jugu prema Ma- 
karskoj. Od Omiša do Makarsko pa i dalje ustrmilo su se vrletne 
stijene, a podanci im jedva pristupni za nastavanje. Kroz tanku 
plavetnu maglicu sveudilj prozire sa sjevera Mosor, a uz obalu 
smjestio se je po koji zaselak malne sasvim sakriven u gustu 
masliniku, kroz koji jedva proviruju seoske bijele kućice i vrhovi 
tamnih čempresa. Za pravo najljepše jo u ovom primorju pogled, 
što jo odavle na otoke pukao. Divno li i milovidno izniru nji- 
hove plavetne obline iz trepetljivog srebrnastog vala! Minusmo već 
Hašku vođu i za po sata eto nam na vidiku malene no pitome 
Makarske. Prostrla se je napram istočnoj obali otoka Brača na 
podnožju visoke planine Blokova, prave kraške gore, ogoljene i 
razrovane, slične ruševinama gorostasne gradine. Biokovo ide od 
Cetine do Neretve ; južni i znatno niži dio zovu i BiUćgorom. 
Čitatelj već sam naslućuje, da jo Biokovo u mnogom slično pla- 
nini Velebitu. I Biokovo je nalik na visoku zidinu, što no brani 
ulaz s mora; i ono luči primorje od zagorskih strana. Ah Bio- 
kovo ti se gotovo pričinja još ogromnijim i užasnijim. Pa i u 
istinu je najviši vrh Biokova sv. Juraj (1766 m.) za šest metara 
viši od najvišega vrha Velebitske planine. 

Približujuć se Makarskoj gledasmo pred sobom gradić nov, 
bez starinskih razvalina i ostataka, kakih ima po drugim dalma- 
tinskim gradovima. Makarska se prostire u slici polukruga u za- 
tonu, to nema ni zidina ni vrata, već je sasvim otvorena. Makar 
da je strahovita žega bila, ipak odlučismo ovdje pristati samo 
za to, da se poklonimo spomeniku hrvatskoga narodnoga pjesnika 
Andrije Kačića-Miošića. Spomenik, isti onakav kao onaj u Za- 
grebu, diže se na glavnom trgu u sredini grada. Zadovoljivši 
svojoj otadžbeničkoj namjeni, rashladismo se uz put na trgu 
pitkom vodom iz zdenca na cijevi, iz koje toče svježa izvor 
voda. Obilje žive vode, kako je ima malo gdje u Dalmaciji, naj- 
više pomaže tomu, da je okoliš makarski lijepo plodan i zarastao 
maslinicima i lozom. Kad smo se vratili na lađu, bilo nam se je 
rastati sa Primorjnn, jer smo odlučili krenuti izravno k zapadu, 
da stignemo još za dana u Starigrud na otoku Hvaru. Duh naš 



55 205 

poletio je za čas k jugu od Makarske do Podgore, da so pokloni 
sjeni hrvatskoga narodnoga velikana Don Milie Pavlinovića, koji 
je tamo u svom rodnome mjestu pokopan na groblju, što na 
obali leži. I dalje k jugu letio je naš duh do podnožja sv. Ilije, 
gdje se je vrlo slikovito smjestio glasoviti Zaodroški samostan 
sa grobovima narodnih pjesnika fra Andrije Kačića i fra Ivana 
Despota. Kako vidiš, čitatelju, sa makarskim primorjem vežu hr- 
vatski narod mnogi spominjaji. 

Naš put je tekao Hvarskim konalom (Kanal greco di Le- 
sina) između otoka Brača i Hvara. Što smo dalje plovili, dizao 
se je sve jači vjetar a naša jahta uze poskakivati. Kao što je 
poznato, u jadranskome moru podijeliše ljeti gospodstvo vjetrovi 
maistral i burin. Maistral je za pravo vjetar s mora, koji na- 
staje u našemu moru obično oko desete ure u jutru, pak ma- 
laksa ponajviše i mnogo prije sunčanoga zapada, a gdjekada po- 
traje i u noć. Burin je vjetar s kopna. Ovaj počne obično onda 
puhati, kad maistral prestane. Kako se burin jače osjeća na oto- 
cima, to smo i mi sve jače i jače ćutiH ovaj put „preuranjeni" 
burin. Na Margiti zavladao neki nemir, a oni, koji su s jutra 
zvali more mirnim janjetom, priznaše da je bolja rečenica: more 
mirno je kao lav, koji spava, no čuvaj ga se, ako se probudi. 
U to je burin postajao sve jači, tako da smo se već pobojali, 
da je to prava pravcata bura, što no međutim nije bila. Margita, 
koju su valovi sve više škropili, sve se jače njihala. Minusmo 
tako već lijepi Bol na Braču ispod sv. Vida, a bojasmo se, kako 
će nam tek biti pri duši, kad zakrenemo oko Punte Kabal u 
starigradski zaton. Jedan od drugova smjelo je odoljevao njiha- 
jima jahte, pače je pjevanjem sokolio svoje drugove, a kad se 
je Margita najjače poskakivala kod spomenute Punte, te se či- 
nilo, da će se zaliti, orila seje njegova „kajkavska" pjesma: „Tri dje- 
vojke plesale frH faj, jedna drugu pitala bu li kaj". Ta nam je „nota" 
ostala dugo u pameti kao kulminacija pogibli na moru, dok ni- 
jesmo doživjeli kasnije još jedan strasniji momenat. Kad je mi- 
nula pogibao, dokazivali neki tobožnji junaci našemu drugu- 
pjevaču, da je on od straha pjevao. „Bit će jošte zgode", odvrati 
ovaj, „da vidimo tko je junak a tko je šuška; ja vas već vidim 
u duhu blijede kao krpe". Ovo se je proroštvo kasnije u istinu 
ispunilo. 



206 56 

U samome zatonu starigrađskom, koji je dosta dug no 
uzak, burin je jenjao, a mi opet iza pretrpljena straha bijasmo 
veseli, što ćemo naskoro ugledati simpatični Starigrad, to srce 
slavnoga Hvara. Eto nam ga već na vidiku — minusmo onu 
vjetrenjaču, što stoji do mora i za čas se usidrismo. Riva puna 
naroda, koji željno čeka da iziđemo. Cim mi na kraj, a jedan 
Starograđanin uze nas govorom pozdravljati. Mi, putujući inco- 
gnito, u velikoj neprilici ; u to jedan od nas opazi Don Simu 
Ljubica, gdje dolazi. Svi pohitismo preda nj a da izbjegnemo 
„govorancijama" prijaznih Starograđana. Don Šime, koji je u to 
vrijeme od velike vrućine poboljevao, sav sretan, što nas vidi, 
uze se za čas jediti, što mu nijesmo najavili, da nas što bolje 
podvori. Čuvši međutim od nas, kako mi obilujemo na lađi 
sasvime, čime Bog zemlju dariva, umiri se, ali nas odmah pozva, 
da pođemo k njemu. Mi mu obećasmo, da ćemo ga pohoditi, 
čim obiđem grad. Uz obalu se redaju u Staromgradu kuće, 
među kojima se ističe čitaonica sa ogromnom trobojnicom. Na 
dnu zatona u luci vidjesmo svu silu bracera i lađica, što svje- 
doči, da su Starigrađani vanredno marljivi, prometni i poduzetni. 
Najviše izvoze vina i ribe a uvoze žito. Oni su okretni i ozbiljni 
u radu a veseli i zabavni u društvu. Kako su poduzetni, najbolji 
je dokaz, što ih imade na stotine za poslom u dalekom svijetu 
najviše u Americi. — Na kraju zatona prođosmo zelenim novim 
gradskim vrtom, a na to jedni odoše da razgledaju kuću hrvat- 
skoga pjesnika Petra Hektorovića, zatim da pozdrave milu našu 
Zagrepčanku Zlatu, što je udata za dr. B. u Staromgradu; drugi 
pak odosmo po rivi do crvenoga dvora Don Šime Ljubica. Pošto 
se rashladismo limunadom, uze naš vrijedni Šime krcati svoj stol 
raznovrsnom, izvrsnom kapljicom. Međutim dođe i drugi dio na- 
šega društva sa „Zlatom", njezinim suprugom, cijenjenim ta- 
mošnjim liječnikom zatim sa načelnikom, bratom našega Don 
Šime. „Zlati" si čitao u očima, kako je bila sva sretna i blažena, 
što je vidjela oko sebe toliko Zagrebčana, a i nama je neiz- 
mjerno godilo, što smo gledali „zagrebačko zlato" sretno i zado- 
voljno u tako vrijednim rukama i u tako milotnoj varoši. Zlata 
i Don Šime ispitivahu nas koje šta o Zagrebu, a zatim nam Šime 
uze pripovijedati o svome mauzoleju, impozantnoj kupoli, što se 
jo do njegove kuće upravo dograđivala. Kad smo se pod noć 
vratili na lađu, nađosmo tamo ogroman „bocun" sa nekoliko 



57 207 

malenih „bocuna" izvrsna vina. Vrijedni suprug naše Zlate na 
taj način dao izraza svome i njezinome veselju, što smo ih 
pozdravili. 

Sjutra dan se opraštasmo sa vrijednim Starograđanima. U 
Zlate i Ijubeznoga joj supruga naužili se neki „gurmani" iz na- 
šega društva slasne ribe, a zatim čekasmo samo, da nas Zlata sa 
svojim suprugom na lađi pohodi i da krenemo dalje. Od šale 
joj ponudismo na Margiti, da nam se pridruži na našem putu, 
a ona pristade odmah na naš prijedlog uz pogodbu, da zaplovimo 
odmah k sjeveru prema dragomu Zagrebu. Budući da je smjer 
našega puta bio drugi, moradosmo se teškim srcem rastati. Zlata 
ode na doksat narodne čitaonice, pa onda domahivasmo 
rupcem, dok smo si bili na vidiku. I Don Šimu pozdravljasmo 
ploveći kraj njegove crvene kuće. Sunce bijaše dobrano posko- 
čilo, tä već je bilo minulo deset sati. Izišavši iz starigradskoga 
zatona hrlila je Margita dalje k zapadu da se, obišavši najzapad- 
niju Puntu (Pellegrino) otoka Hvara, navrnemo na čas u grad 
Hvar. Zašav u y,Viški prodor"", što dijeli Vis od Hvara, opazismo 
iz daleka tvrđu Fort Napoleon (danas S. Nicolò) i nešto nižu 
tvrđu Spagnuolu, a pod njom u zatonu Hvar. Divan je pogled 
na taj grad, koji se je pružio po zapadnom obronku brežuljka, 
a na vrhu kano kruna stoji spomenuta tvrđava. Sa sjevera i 
istoka okružuju grad ovisoke brdine štiteći ga od bure, dok mu 
s juga brane luku od velikih valova otočići i školjići (Spalma- 
dori). Kuće se nižu u polukrugu oko luke, a između njih zelene 
se vrtovi, a u njima kao i po obližnjim brežuljcima krasno rašće 
ushićuje ne samo botanika, već svakoga, koji ima smisla za pri- 
rodne ljepote. Ovdje vidiš, da si već pod južnim nebom, jer oko- 
lica grada ima tako bujno rašće, da ćeš obilatije i bujnije jedva 
naći na obalama Sicilije. Naranče i limuni, rožičci, paoma, na 
kojoj datulje malo ne sasvim dozrijevaju: sve to raste pod vedrim 
nebom. Izokolni brežuljci cvjetavaju ružmarinom i mirtom, a uz 
putove sjaju ogromne, vehkim bodljikama načičkane agave. Koje 
čudo, što je ovdašnje vino i smokve na daleko na glasu zbog 
svoje slasti. Poradi tako blaga podneblja kušalo se već više 
puta namjestiti u gradu Hvaru zimsko lječilište. Navlastito je 
Oskar Schmidt a za njim dr. Franjo Unger mnogo o tom na- 
stojao, da se podigne ovdje lječilište dokazujući, da je grad Hvar 
kao nijedno drugo mjesto južne Evrope zgodan za boravak pr- 



208 58 

sobolnih („hrvatska Madeira"), jer se nigdje kao ovdje ne ujedi- 
njuje tako zgodno toplo podneblje i svježi morski zrak. U istinu, 
nastojanjem dra. Ungerà bude ustrojeno higiensko društvo, koje 
si uze za zadaću, da se grad Hvar uredi za lječilište. Ipak se 
do sada slabo moglo to društvo svojim uspjehom pohvaliti. Krivo 
je tomu pomanjkanje eneržije i nedostatak reklame, bez koje i 
isti rajski prijedjeli ne stječu prijatelja i posjetilaca. 

Grad Hvar nosi posve mletački tip ; krilati lav, taj simbol 
države sv. Marka, vidi se na mnogim zgradama, pa i inače Hvar 
je uza Zadar najviše potalijančeni grad u Dalmaciji. Iz luke do- 
lazi se na glavni trg, na kojemu je vrlo prostrana stolna crkva 
sa slikarijama mletačkih umjetnika iz 17. stoljeća, a do nje ne- 
znatni biskupski dvor. Nekoć bijaše najljepša zgrada na glavnom 
trgu loggia. Ova je zgrada s krasnom fasadom sagrađena u 17. 
stoljeću po starijem nacrtu mletačkoga graditelja Sanmichiela. 
Mi uniđosmo odmah u tu zgradu, koja rabi sada Iječištu kao 
tako zvani „Kursalon". Bezbroj talijanskih novina i slaba crna 
kava : to je sve, što smo našli u tom Kursalonu, do kojega je 
„orologio" nešto kasnije dograđen. Na južnoj je strani trga 
ogromna stara zgrada zvana Fondaco. Tu bijaše za mletačke 
vlade u prvom katu kazalište i općinski ured, a raži zemlje 
žitnica i neke vrste „dok" ili pomorski arsenal. Nešto je izvan 
grada k jugu usred bujnoga zelenila prostran samostan Franje- 
vački vrlo lijepa položaja. U tom samostanu ima lijepih slika, 
među kojima se osobito ističe u refektoriju „Zadnja večera" od 
slikara Rosellija. Mi smo pristali u Hvaru samo zato, da naš 
maršal potraži neke prirodnine i da uzmogne pohoditi prirod- 
njaka Dr. Grgura Bučića. 

Za pol sata krenusmo odmah dalje. Korčulanskim konalom 
mimo zelenoga otoka Sćedra (Torcola) lelismo izravno za našim 
ciljem, gradom Korčulom na istočnoj strani istoimenoga otoka 
naprama poluotoku Ratu (tako zvani Pelješac). Već smo minuli 
tijesnac između Punte S. Giovani i Punte Kneza, te se na očigled 
nn-koga sv. Ilije (Monte Vipera) prikučismo našemu cilju. Kako 
se je grad Korčula smjestio na okruglu poluotoku, koji je svezan 
uzanom prevlakom sa samim otokom, ima grad na obje strane 
prevlake luku. Mi pristadosmo u slabije polaženoj, južnoj luci. 
Grad Korčula utvrđen je na talijansku, okružen zidinama i ku- 
lama, koje ga dijele od predgrađa. Unišav u grad nađosmo 



59 209 

gotovo svu Korčulu na trgu, gdje se je obdržavala pučka tom- 
bola namjesto „moreške" narodne igre, koja se inače svake go- 
dine obavlja. Prijazni i za spoznavanje starina zaslužni g. Radić, 
s kojim se najprije susretosmo, požali, da mu se nijesmo l)ar 
prije osam dana najavili, jer bi nam drage volje priredili mo- 
rešku. I mi smo žalili, što nijesmo imali prilike, da vidimo taj 
igrokazni ples, koji se iz vada na otvorenom polju, a prikazuje 
dvije vojske, gdje se bore: kršćanska s muhamedovskom. Neki 
drže, da se je možda ova igra zato uobičajila najprije u Korčuli, 
jer su na dalmatinskom primorju algirski gusari napadali najžešće 
otok Korčulu, i pod istim otokom nekoć ametom potučeni bili. 
I ime igri moreška valjada potječe od Maura. Kao „sinjska alka" 
tako se je i korčulanska moreška otprije igrala i po drugim dal- 
matinskim gradovima. — Za malo se nađosmo i sa dr. Arne- 
rijem i Vid-Vuletićem. Prvi nas odmah odvede do svoje stare 
kuće, da nam pokaže zanimljivih starina. Stara je to patricijska 
kuća sa gotskim prozorima. Prvi je dio nešto zapušten ; na vra- 
tima u dvoru vidiš krasnu alku od korintskoga metala prikazu- 
jući Plutona sa dva lava. — Negdašnja stolna crkva sa krasnim pro- 
čeljem bazilika je sa četiri gotska luka. Do crkve je stara bi- 
skupska palača i loggia u prilično trošnu stanju. U Korčuli ima 
u opće mnogo zapuštenih kuća, jer se grad od žestoke pošasti 
u 16. vijeku nikada nije više pridigao, te broji danas jedva do 
2000 žitelja, dok je nekoć brojio i 10.000 stanovnika. Dakako, 
onda su bili Korčulani samosvojni, te još i danas čuvaju svoj 
statut, najstariji od svih dalmatinskih statuta. Kako smo stigli 
na Korčulu u nedjelju poslije podne, nijesmo je mogli onako 
razgledati, kako bi bih željeh. Svakako se uvjerismo, da je ci- 
jela Korčula maleni muzej, gdje bi stručnjak mnogo našao zani- 
manja. Na šetnji na kraj grada vidjesmo škveri, gdje se žitelji 
bave brodogradnjom. To je stara baština Korčulana, jer su oni 
po pripovijedanju drevnih pisaca prije no itko drugi u jonskom 
i jadranskome moru gradili brodove. Stari Liburni i Sikuli dobi- 
vali su brodove iz Korčule, koja je u „bogatstvu phvala". Da- 
kako u ono vrijeme bijahu planine i gore na otoku Korčuli po- 
krite gustim smrekovim šumama, poradi čega se je i zvao otok 
„nigra" t. j. crni; danas ima šuma jedino na zapadnoj strani 
otoka. Kasnije je Korčula neko vrijeme bila lakmica iste ponosne 
Venecije. — Gospoda korčulanska upozoriše nas na šetnji na 

14 



210 60 

kamenolome prekrasnoga korčulanskoga kamena, od kojega je u 
naše doba sagrađena zavjetna crkva u Beču. Dok je naš maršal 
otišao da potraži staroga znanca, sabirača morskih životinja, na- 
vrnusmo se neki u čitaonicu. Na to odosmo da pogledamo kor- 
čulanski svijet, koji se je pod noć sav našao na okupu kod glazbe. 
Tu nam je g. Arneri tumačio prilike korčulanske, gdje su kao 
što svuda po svijetu u glavnom dvije stranke. Prema tomu ima 
grad i dvije gradske glazbe, dakako objema je pročelnik češke na- 
rodnosti. Budući da smo sjutradan rano odlučili nastaviti svoj 
put, oprostismo se odmah kod glazbe sa prijaznim Korčulan- 
cima. Ovdje bi mogh još spomenuti, kako je u zoologičkom po- 
gledu zanimljiv otok Korčula, što na njemu ima čagalj a, koji su 
inače na kopnu rijetki, te ih ima u Evropi još jedino u nekim 
prijedjelima Grčke. 

Kao što dan prije tako i u jutru, čim sam ustao, oti- 
male su mi se oči za veličajnom Viperom na Ratu, koja te do- 
nekle sjeća na Paklenicu. U opće krasota korčulanskoga okoliša 
ne da se opisati ; kad ga je čovjek jednom vidio, nikada ga ne će 
više zaboraviti. Ne čudim se nimalo, što je dr. Jiruš, osobiti pri- 
jatelj prirode i prvi profesor botanike na hrvatskom sveučilištu 
u Zagrebu, dok je bio u Hrvatskoj, rado zalazio u taj divni 
prijedjel. Makar da smo prije odlaska na sve strane pošiljali po 
vodu, ne dobismo je ni za lijek u cijeloj Korčuli. Nije druge, a 
mi i bez vode odlučismo naprijed. Jutrašnja vožnja tjesnacem 
između otoka Korčule i poluotoka Pelješca bila upravo čarobna. 
Sunčani traci razlili se po tjesnacu poput ognjene rijeke, oblije- 
vajući ružičastim žarom obostranu obalu po kojoj se sjajile bi- 
jele kućice. Prama tomu su gudure i klanci na Viperi u sjeni 
mrko izgledali, dok su njezini najviši vrhunci zamotani bili sinjim 
velom. Morska se pučina bijelila poput mlijeka, dapače mjesti- 
mice se blistala poput bisera. Kako je ovuda glavni prolaz za 
sve lađe, koje dolaze iz sjeverne Dalmacije u južnu i obratno, 
uvijek ćeš naći ovuda lađa. I mi smo ugledali u daljini kako 
s juga dolaze dva ogromna ratna broda, od kojih se je more 
zaljuljalo sve do korčulanskih obala. Već smo minuli Orebič, gdje 
se je nastanilo najviše pomorskih kapetana željnih počinka usred 
čarobne okolice. Za malo eto nas u prijedjelu, gdje je more rek 
bi naraslo, jer se sastaju četiri konala. K jugu otvoreno more, 
a k jugoistoku se prostro duguljasti zeleni otok Mljet, prateći 



61 211 

usporedno poluotok Rat. Sav je okoliš nekako otvoreniji, čovjek 
sada slobodnije diše. Ni gorje na Ratu nije već tako visoko, ni 
vrhunci šiljati nego više zaobljeni. Obronci gorski i primorje za- 
raslo je maslinicima. Naskoro se otvorila daleka draga JuUjana, 
gdje se gorje završuje duguljastim rtom (Punta Longa), koji je 
naličan na sfingu. Mljetskim konalom držasmo se više zapada, 
da na čas pohodimo otok Mljet, najjužniji a ujedno i najistočniji 
od svih većih otoka dalmatinskih. Mljet je s jugoistoka veoma 
vrletan i pust, sa sjevero-zapada je zašumljen. aU u opće ne- 
plodan. Ipak se krije na tom otoku ugodno idilsko mjestance, 
nu tako zaklonjeno, da ga prije tek potražiti moraš. Mimo nisko 
školjiće uđosmo u taj prijedjel zvan „Porto Palazzo". Lijepi je 
to šumoviti i od svakoga vjetra zaklonjen zaton poput amfiteatra 
okružen crnogoricom i rožičkom. U dnu su zatona ruševine jedne 
palače (odatle Porto Palazzo t. j. zaliv ih luka od palače), gdje 
se priča, da je nekoć živio Agèzilav iz Anazarbe, namjesnik u 
Giliciji, kojega je car Septimij Sever ovamo prognao. Sin progna- 
nikov, izvrsni grčki pjesnik Oppianos Anazarbos svojom pjesmom 
ribarstvu, koju je bez sumnje ovdje na otoku ispjevao, bivši 
s ocem u progonstvu, toliko je ushitio cara Caracallu, da je ocu 
pjesnikovu oprostio progonstvo, a samoga pjesnika nadario obilnim 
darom. — Mi se usidrismo usred zatona spram stare palače. Ve- 
ćina izletnika ode na kraj, da se razgledaju po otoku. Geolog se 
je vratio s punom vrećom kamenja s toga otoka, koji je po- 
četkom ovoga stoljeća poradi svojih žestokih potresa i detona- 
cija izišao na glas kao tobožnji vulkanski otok, dok nije nego 
kraške formacije, kao i ostali otoci Dalmacije, osim Visa i to 
djelomice. Oprostivši se sa „Porto Palazzo" iza krasne vožnje 
mljetskim konalom naprotiv istočnoga šilja otoka Mljeta okre- 
nusmo prema veličajnim kršnim vratima morskim između otočića 
Oliba i Jaklana. Ova se vrata zovu Veliki Vratnik ili Bocche 
false, te vode u šlpanskl konao. Unišavši u taj prekrasni konao 
naprotiv drage Slano ostavismo iza leđa usku stonsku prevlaku, 
kojom je svezan poluotok Rat s krajem, a pred Jiama u daljini 
eto zatona gruškoc/a. U šipanskom konalu nanizao se bezbroj 
grebena i otoka, kukova i draga duž cijele obale sve do Dubrov- 
nika. Tu se nalaze posljednji najjužniji maleni dalmatinski otoci 
Jaklan. Sipan, Lopud i Koločep, koji redajući se uspored za- 
tvoraju koločepski prodor. Svi su ovi otoci dosta rodni, a Du- 



212 62 

brovčani u ljetu rado na njima borave. U prošla vremena da- 
vahu ovi otoci izvrsnih pomoraca, od kojih nekoji u doba vehkih 
obreta dostigoše velik glas. Dražesna je plovidba šipanskim ko- 
nalom pokraj ovih otoka osobito s toga, što se svaki čas otvora 
vidik na daleko nepregledno more; k tomu je rašće k jugu sve 
bujnije, obale prijatnije i živahnije. U zaklonu na pol puta između 
Slanoga i Dubrovnika pohodismo prekrasno Trsteno (Canosa). 
Margita se usidrila daleko od obale, a mi čamcima na kraj. Si- 
lazeći u čamac bijah začaran divnom grimiznom bojom mora. 
Vedrina nebeska, odraz žarkoga sunčanoga svjetla — bilo je tri 
sata poslije podne — i dubina morske vode: sve je to podavalo 
moru tako čarobnu boju, kakove nijesam u životu vidio. Kano da 
nas je isto more i sva priroda pripravljala na onaj osebujni 
užitak, što nas je čekao u okolišu hrvatske Atene. Po vanrednoj 
žarini popesmo se do Trstena. Putem se već divismo bujnom 
rašću, maslini, kakve lijepe nema ostala Dalmacija, rožićkima, čem- 
presima i drugom južnom drveću. Prekrasan je perivoj porodice 
knezova Gučetića, s kojega se lijepi vidik otvora na more i pla- 
nine. No sve to nadvisuju one dvije orijaške platane kod obil- 
noga vrutka žive vode. Kažu, da su prenesene ovamo iz Cari- 
grada prije 300 godina. Nekoliko nas jedva je obuhvatilo deblo 
jedne platane. U njihovu hladu ima mjesta za koju stotinu ljudi. 
Ovo je zbilja komad istoka prenesen u dalmatinsko primorje. 
Platane su trstenske isto tako orijaške i veličajne kao one nji- 
hove drugarice u Istoku, koje svi putopisci toliko ističu. Ovamo 
ide platana u Vostici, starome Aegionu u Ahaji s korenjem go- 
tovo metar visokim iznad zemlje, a 12 metara u objemu; zatim 
platana na otoku Kosu gotovo isto tolikoga objema kao prva, 
samo što je naslonjena i poduprta stupovima od mramora i gra- 
nita; ili pak platana u Bujukdere na Bosporu, pod kojom je ot- 
počivao Gotfrid Bouillon za prve križarske vojne. Doista trstenske 
nas platane, piše jedan putopisac, opominju više na bliži Istok 
nego paome dubrovačke. Napose nas one nekako zbližuju s 
drevnom Grčkom. Ko ne zna za Theofrasta, kako spominje neku 
platanu kod vodovoda u liceju atenskom, koja je, još mlada bila 
visoka 25'7 metra. Pauzanija je vidio svojim očima kod Tera u 
Ahaji na rijeci Peireju platanu tako ogromnu, da bi se u izdub- 
ljenom njezinom deblu mogla gozba obdržavati, a kod Kapsije 
u Arkadiji gledao je „Menelaidu" t. j. platanu Menolajevu, koju 



63 213 

je taj junak, kako susjedi pričahu, svojim rukama zasadio prije 
svoga polaska na Troju. — I prstakova paoma uspijeva u Tr- 
stenu, te i ako joj plod ne dozrije nego do žutkasle boje žira, 
opet na daleko širi kitno perje nad ovim blaženim tlom, kojim 
se u svako doba godine razlijeva miloduh poljskoga cvijeća. 

Pošto smo se vratili na Margitu i uz put ulovili onoga ko- 
kota, koji je jadnik utekao iz kuharove gajbe, ne bi li se dovi- 
nuo slobode na pučini morskoj, zaplovismo dalje k jugu. Počevši 
od Trstena primorje je — dakako s malim stankama — bujnim 
rašćem zaraslo, a kad smo unišli u dolinu Rijeke (Omble), ni- 
jesmo se mogli dosta nadiviti prebujnoj vegetaciji i neobičnoj 
prozirnosti zraka. kako ti godi oku i duši, kad iza dvanaest- 
dnevne plovidbe zureći neprestano u krš i kamen, ugledaš bujnu 
zelen. Gledajući tolike prirodne krasote na domak Dubrovnika, sjetio 
sam se drugoga nekoga prijedjela na kraju, koji mi je svojim 
utiskom nezaboravan. Navest ću, makar da će se to ispoređi- 
vanje mnogomu čitatelju činiti suviše prozaično. Kad sam se 
prvi put vozio u Beč, nijesam se mogao dosta načuditi bezbroju 
onih mjesta, koja su se iza Bečkoga Novoga mjesta nanizala do 
carske prijestolnice na Dunavu. Tolika sela, trgovišta, gradovi, 
dvorovi, nebrojene tvornice, sve to kano da ti dovikuje, da do- 
laziš u velegrad, kojega veličinu i ne slutiš. Pa i kasnije ko- 
liko god puta se provezoh onom alejom mjesta, uvijek bi me 
ushitio taj veličanstveni pristup k Beču. Ovako mi se eto i ovdje 
na moru sva raskoš prirode počevši od Trstena pričinjala kano 
divni pristup k hrvatskoj Ateni, o kojoj pjeva Preradović: 

Dalmatinskoj na obah krasnoj 
Razvilo se pramaljeće lijepo 
Ponajljepše blizu Dubrovnika. 

Približivši se gruškoniu zatonu, odlučismo najprije provesti se 
dolinom Rijeke, a zatim otploviti u Dubrovnik, te pristati u ma- 
lenoj dubrovačkoj luci. Posjet izvora dubrovačke Rijeke ostat će 
nam nezaboravan. Po mnijenju nekih putopisaca ovo je prvi dal- 
matinski prijedjel, gdje se križaju istok i zapad. Zaplovismo iza 
učvršćena školjića Dakse u romantičnu dolinu Rijeke. Sama 
obala s početka je položita i tamno-zelena. Svuda vidiš sjaj 
istočnih boja po bujnoj južnoj vegetaciji. Zrak je tako proziran, 
da se i odaljeni predmeti jasno ističu, a u moru se odrazuje 



214 64 

zelena obala. Uz obalu se poredale lijepe vile, među kojima se 
odmah prva na desnu ruku (grofa Kaboge) osobito ističe. Onamo 
do sv. Stjepana Rijeka je sredinom do 15 m. duboka, a širina 
joj mjestimice iznosi do 400 metara. Ispod Prijevorskoga samo- 
stana, koji se je lijepo smjestio na desnoj obali Rijeke, usidri se 
Margita, a mi na čamcima krenusmo do izvora mjestimice posred 
šaša. Napokon eto nas kod izvora. Veličanstvena je to i prava 
kraška slika, što je vidiš pod silnim grotlom Rijeke. Iz tajnih 
rek bi pećina ispod visoke, strme stijene izbija jakim štropotom 
jasno zelena gorska voda. Naokolo bujno visoko stabalje, a svježi 
lahor šumi kroz kitnjaste grane. Kako je Rijeka silna i ogromna 
već pri izvoru „rođen gorostas", a cijeli joj tijek dug samo 
4 km., nije čudo, što stari dubrovački pjesnik pjeva o njoj 
ovaj distihom 

Danubio et Nilo non vilior Ombla fuisset 
Si modo progressus posset habere suos. 

(Ni za Dunavom ni za Nilom ne bi zaostala Rijeka, tek da može 
svojim tragom dalje slijediti), (lovječja je ruka, recimo obrt- 
nica, i ovo malo kratka vodena tijeka dubrovačke Rijeke posvo- 
jila, ter sagradila odmah ispod izvora mhnove, a nešto podalje 
su preše ulja. Misli se, da je dubrovačka Rijeka nastavak jednoga 
rukava hercegovačke rijeke Trebinjštice, koja se kraj Poljica gubi 
u j)onorima. Takovih rijeka-ponornica ima više u našem Kraškom 
gorju, koje zatim podzemno utječu u more. I rimski su već pje- 
snici u velike slavili dubrovačku Rijeku, koju su zvali Orion. 
Pošto smo se nagledali bučnih izvora Rijeke i rashladili se 
njezinom svježom vodom, vratismo se do Margite, jer se je već 
hvatao mrak. Obilazeći Pun tu Lapat i Puntu Petku po tanmoj 
noći i uzburkanome moru, koje nam se je činilo mrko i debelo, 
približismo se dubrovačkoj luci, ali zbog nevremena ne uđosmo 
u nju, već se usidrismo pred lukom između Dubrovnika i otoka 
Lokruma. Naša je jahta neprestano plesala, a najsmjeliji iz na- 
šega društva preplašio se je tako, da je poslije večere otišao u 
Dubrovnik u hotel na počinak. Ostali ostadosmo na lađi, neza- 
dovoljni, što nijesmo radije pristali u luci gruškoj. kako nam 
je tužno pri srcu bilo, što smo tako kasno stigli pred Dubrovnik. 
Prvi su utisci znamenitih gradova nezaboravni, a mi eto pred 
Dubrovnikom na uzrujanome moru, zbog tamne noći nijesmo vi- 



65 215 

djeli ništa. Činilo nam se u tmini, kano da smo pred kakovom 
sredovječnom tvrđavom. K tomu nam je vrlo nepovoljno bilo 
neprestano poskakivanje Margite. U grad nijesmo htjeli poći, jer 
je bilo već kasno, a i za to da nam bude s jutra po danu prvi 
utisak Dubrovnika što ljepši. Legosmo na počinak. Slab je to 
san bio, budući da se jahta neprestano zibala. Ponos se je budio u 
duši mojoj, što sam bio na lađi, koja je lebdjela između Dubrov- 
nika i Lokruma. Sretan sam bio, kad sam pomišljao, da ću 
sjutradan koracati po posvećenom tlu hrvatske Atene; jednom 
sam rukom u mislima hvatao Dubrovnik, a drugom čarobni 
Lokrum. Na čas bi se opet prepao, jer su mi se oči neprestano 
otimale za onim kamenim križem, što se je bijelio usred zele- 
nila na sjeverno-istočnoj obali Lokruma. Spomenik je to po- 
dignut mornarima, koji su poginuli god. 1859., kad se je upaho 
barut na c. i kr. ratnom brodu „Tritonu". koji je tu bio usidren. 
A zar ne bi i naša Margita mogla nastradati u tom konalu, ne 
doduše od baruta no od morskih valova! Stara je riječ „solamen 
miseris socios habuisse malorum;" tako smo se i mi tješili, da 
ne ćemo eventualno sami propasti, jer je do nas, također izvan 
luke, bila usidrena jahta Hütterotta, japanskoga konzula iz Trsta, 
koji se je sam sa svojom gospođom pio veći dalmatinskim pri- 
morjem, na tom putu opetovano sastao s nama. 

V. Od Dubrovnika do Kotora. 

Sjutradan osvanulo krasno jutro. Kako sam uranio, nijesam 
ni čekao doručka na lađi, već se odmah odvezoh na čamcu u 
malu dubrovačku luku. između tvrdjice Mola i Ravelina, da se 
što prije sprođem gradom. Stupivši na rivu uniđoh otkrite glave 
„Ribarskim vratima'' u slavni grad sv. Vlaha (^Blaža), tu „krunu 
svih hrvatskijeh gradova", kako je već u 16. vijeku korčulanski 
pjesnik nazvao Dubrovnik. Kao učitelj zemljopisa i povjesnice 
točno sam poznavao iz knjiga sve znamenitosti Dubrovnika, no 
sada prolazeći u istinu prvi put u životu Dubrovnikom i opet 
sam se uvjerio, koliko li više vrijedi autopsija za zemljopisca 
nego li sve znanje iz knjiga. S toga se i ovom zgodom ne mogu 
dosta da zahvalim visokoj vladi, koja nam je eto dala prilike, 
da na svoje oči proučimo Dalmaciju. Pokušat ću, da u krupnim 
crtama prikazem čitatelju današnji Dubrovnik. Grad je sa kopna 



216 66 

sav opasan dvojakim zidinama, među kojima su ponamješteni 
okrugli bastioni i četverouglaste kule Sa mora pak brane Du- 
brovnik dvije čvrste tvrđice: na sjeverozapadu na visokoj stijeni 
kao mali Gibraltar sv. Lovrlnac a na istoku Raveliii (Leverono). 
Starijim utvrdama iz turskih vremena pridružiše početkom ovoga 
stoljeća Francuzi još jednu novu, sagradivši naime na planini 
sv. Srđa (Sergius, 412 met.) tvrđicu zvanu najprije Fort Na- 
poleon a kasnije Fort Imperial. — Glavna ulica dubrovačka 
glasovita Stradone ide kroz cijeli grad do oba predgrađa od 
vrata Pila pa do vrata Ploče. Ovo je najljepša i najšira ulica 
dubrovačka, središte prometa i društvenoga života, recimo „corso" 
dubrovački. Ulica je sva popločena i vanredno čista. Kuće s obje 
strane te ulice sve su jednake veličine, dvokatne, te ukusno sa- 
građene sa balkonima i raznim građevnim nakitima. Stradona 
dijeli grad u dvije gotovo jednake polovice, te se od nje uspinje 
s jedne i s druge strane grad uzbrdice sve do zidina gradskih. 
Kako se Stradona prostire po tom u dnu korita, kojim se raširio 
grad, to je posve vjerojatno, da je na mjestu te ulice nekoć bio 
morski konao. Stradoni na istoku zove se dio grada Prijeko i 
tuj se uhce penju uza skahne sve do gradskih zidina ispod sv. 
Srđa. K jugu od Stradone veoma je živahan trg Poljana sa 
krasnim spomenikom pjesnika-velikana Gundulića. Sa trga vodi 
prekrasni „escalier" do najviše točke grada. Tu je „na Jezuitima" 
.stari Gundulićev licej (danas bolnica), crkva Isusovaca, vojarna 
itd. — A sada da te čitatelju povedeni do najsjajnijih spomenika 
slave i bogatstva nekadašnje ponosne republike sv. Vlaha. Do- 
pusti ipak da poradi lakšega razumijevanja spomenem dvije tri 
o prošlosti Dubrovnika. 

Kad se je godine 1358. Dubrovnik oslobodio mletačkoga 
skrbništva, poče sve ljepše cvjetati. Slijedeći XV. i XVI. vijek 
najslavnije su doba u dubrovačkoj povjesnici. Dubrovački bro- 
dovi plovili su po svim morima i putovali čak u Ameriku ; a ko- 
liko ih je bilo, može se po tom naslućivati, što ih je 300 služilo 
caru Karlu V. Istočna trgovina, navlastito pak trgovina po bal- 
kanskom poluotoku bijaše sva u rukama dubrovačkim. Dubro- 
vačka vlastela, ostavivši obrt svojim sugrađanima pučanima, bavila 
se isključivo trgovinom. Budući da se je trgovinom Dubrovnik 
veoma obogatio, nastade ujedno i potreba uglađenijega i udob- 
nijega života. Duh humanizma i renesanse lako je i brzo unišao 



67 217 

iz svoje koljevke Italije u Dubrovnil^. Tu nikoše na to pisci i 
učenjaci, pjesnici, bogoslovi, filozofi, matematici i prirodoslovci u 
tolikom broju, da se rijetko koji grad zapadne Evrope može ogle- 
dati s našim Dubrovnikom obzirom na njegovu veličinu, broj 
pučanstva i prostor njegove oblasti. Pri koncu 16 stoljeća broj io 
je Dubrovnik oko 30.000 žitelja, te je imao 47 crkava, i2 opatije 
i 8 samostana. Suvremeni ga pisci poreduju sa Đenovom i Na- 
puljem. U to pokopa strahoviti potres god. 1667. dne 6. travnja 
na veliku srijedu stari Dubrovnik, a kasniji se Dubrovnik nije 
nikada do vinuo do stare znamenitosti. Pogledajmo sada ostatke 
pretpotresnoga Dubrovnika. Ovamo ide u prvom redu Dvor ili 
palača dubrovačkih knezova. Izgrađena je na prijelazu iz 14, u 
15. stoljeće. Spomenuti je veliki potres znatno oštetio tu palaču, 
jer joj spade drugi kat, koji nije nikada kasnije dograđen. Po 
svom izgledu spada ta palača u građevine talijanske kasnije re- 
nesance. Pročelje je trijem na pet stupova od korčulanskoga ka- 
mena. U trijemu imade naokolo kamenih stolica, na kojima su 
dubrovački senatori kod prigodnih svečanosti sjedjeli. I dvorište 
s arkadama podudara se lijepo sa ustrojem cijele palače U nu- 
trašnjim pro-torima malo se je od stare zgrade sačuvalo. Knez 
je izlazio iz te palače jedino u svečanoj pratnji. Crveno odijelo 
posljednjega dubrovačkoga kneza Đorđića vidjesmo u sadašnjem 
dubrovačkom muzeju. U kneževskom se dvoru čuva obilni i za- 
nimljivi arkiv republike dubrovačke. Druga je državna zgrada 
Dogana, sagrađena na pređašnjem mjestu staroga kneževskoga 
dvora na kraju Stradone kod vrata, što vode na Ploče. Vanjsko 
lice Dogane velika je palača s trijemom u slogu renesance i ve- 
likim prozorima u mletačkom slogu. Osobito je lijepo dvorište u 
toj palači s arkadama raži zemlje i u prvom spratu. Omašni 
stupovi, što niču iz zemlje bez svakoga podnožja, mnogo su na- 
lični na stupove u duždovu dvoru u Mlecima. U ovoj ukusnoj 
palači, koja je bila u prvom redu carinara, glumile su se u ve- 
likoj dvorani svečane glume; tu bi se sastajali dubrovački aka- 
demici u određene dane, te su čitali svoje pjesmotvore i rasprave. 
Velika je šteta, što nam se nijesu sačuvale u Dubrovniku 
stare pretpotresne crkve, stolna crkva sv. Marije i crkva sv. Vlaha. 
Na mjesto ovih sagrađene su iza potresa nove crkve u slogu 
kasnije renesance sa kubom. Iz pretpotresne dobe jesu samo 
crkve dominikovska i franjevačka. Najzanimljiviji dio domini- 



218 68 

kovskoga je samostana hodnik oko dvorišta, sastavljen od po- 
miješanih romanskih i gotskih oblika: četverokut je to ponešto 
nepravilan i opkoljen arkadama. U crkvi ima slika velike umjet- 
ničke vrijednosti. Franjevačka crkva sa samostanom ima ro- 
manski zvonik. I tu je zanimljiv liodnik oko dvorišta sa starim 
napisima, a u velikoj knjižnici ima rijetkih rukopisa dubrovačkih 
pjesnika i pisaca. — Više nego opisane zgrade opominje te 
zborom i tvorom građanstvo i u opće žiteljstvo dubrovačko na 
staru slavu i slobodu toga grada. To svatko opaža, pa bio i kratko 
vrijeme u Dubrovniku. Jezik, kojim se Dubrovčanin i danas služi 
u obitelji i u javnosti, jest jezik hrvatski. Nema tu one primjese 
tuđinštine, koju je mletačko gospodstvo ostavilo u dalmatinskim 
gradovima. S to je strane Dubrovnik grad najnarodniji od svih 
naših mjesta, kojih se je zapadna prosvjeta dotaknula. Dubrovnik 
jest jedina primorska točka, koja se je unijela čista sačuvati, gdje 
se pače talijanština prelila u hrvaštinu. Time se može Dubrovnik 
upravo ponositi. Pa i ponašanje dubrovačkoga građana, pače 
seljaka, sjeća na nekadašnju neodvisnost njegove otadžbine. Ugla- 
đenost u kretanju, čistoća u odijelu, neko dostojanstvo u držanju, 
baštinili su Dubrovčani od slobodnih svojih otaca. Sve je to 
ushitilo prije dvadeset godina dra. Račkoga; tomu smo se i mi 
divili pri svakom našem koraku u Dubrovniku. Napose će nama 
ostati nezaboravan onaj korso pod večer, gdje smo slušali lijepi 
naš jezik iz ustiju dubrovačkih krasotica. Čitava Stradona, kako 
je široka, bila puna krasnoga spola i gospode a svuda se ozvanja 
hrvatska riječ. Pa da se ne razdragaš u toj kruni hrvatskih 
gradova ! 

Na skrajnjim dvjema točkama unutrašnjega grada naime 
kraj vrata Pila i Ploča stoje dva zdenca, koji opskrbljuju cijeli 
grad živom, dobrom vodom iz veličanstvenoga vodovoda, koji je 
izgrađen već u 15 stoljeću. Imenito zdenac kod Pila lijepa je 
umjetnina. Budući da nijesmo unišli u Dubrovnik iz luke gruške, 
trebalo je svakako, da se provezemo iz grada do te luke onim 
prijedjelom, koji bez sumnje spada među najljepše krajeve na 
obalama jadranskoga mora. Lijepi drum, što spaja Dubrovnik sa 
griiškom lukom sagradio je god. 1807. francuski maršal vojvoda 
Marmont. Izašav iz grada vanredno učvršćenim vratima eto pred 
nama predgrađe Pile, što se sastoji rek bi od samih Ij etnika i dvo- 
raca, podavajući time Dubrovniku neko velegradsko lice. Tik 



69 219 

pred gradskim vratima prostrano je šetalište, gdje se sastaje 
otmjeni svijet dubrovački. Tu se obdržavaju i promenadni kon- 
certi. Posjedosmo u iijakere sa našim vodicima prof. dr. P. i R. 
pa krenusmo umiljatom okolicom u^red samih vila prema Gružu. 
Kad smo se popeli na najvišu točku na tom drumu — Belle vue 
Diibroüilika — udivljenju ne bijaše ni kraja ni konca. Klicali 
smo, tu to je divno, božanstveno ! Diugih izraza za taj vidik 
nema. Pred tobom se otvora krasni gruški zaton, vinorodni 
Lapad zarastao čempresima i pinijama zatim Kalamočki konao 
i ušće Rijeke, a za tobom dražesni „cottage" Pile a iza toga 
slavni Dubrovnik kano u koritu na podnožju sv. Srda i visoke 
morske hridi. Na lijevu ruku pruža ti se najkrasniji izgled na 
nedogledno ažurno more, što se ljeska u sunčanome sjaju, ome- 
đeno zelenom glavicom brijega „Petke" sa sjeverozapada, a tvr- 
đicom sv. Lovrinca i gradskim zidinama s iuga. Na desno pre- 
krasni vrtovi pod vodovodom. Svuda naokolo uz drum bujna 
vegetacija : ružmarin, orijaške aloje, agave, kaktusi i paome. Tko 
da se ne divi ovome rajskome prijedjelu? Krajevi oko Napulja, 
Sorenta i Krfa nijesu ljepši. Ovdje su nalazili u veličajnoj Božjoj 
prirodi dubrovački pjesnici pobude i oduševljenja za svoje sjajne 
umotvorine. Ono društvo, što se je potjecanjem nekih velikaša u 
Beču zasnovalo ,.za dizanje prometa i industrije u Dalmaciji", 
treba da uoči ovu okolicu i da tu podigne „etablissemente" za 
strane.* Nema sumnje, da će ovamo pohrliti sa svih strana 
Evrope gosti da se naužiju krasota rajske prirode. Iza kratke 
vožnje stigosmo u gruški zaton. Ovaj je zaton gotovo dražesniji 
i milotniji od doline dubrovačke Rijeke. Čovjek bi rekao, da je 
u Grčkoj, samo i treba još pomisliti ruševine kakvoga drevnoga 
hrama na jednom od rtova, što tvore vrata na ulazu u grušku 
luku. Toliki sjaj svjetla, tako prijatnih okoliša vidiš ovdje kao 
na Egini i Salamini ili pak na Kikladama. Najljepši je ures 
Gruža ona šuma pinija na Babinkuku, poluotoku, što s juga za- 
tvora zaton. Naokolo se šire čempresi, kojima ima rijetko premca 
u Dalmaciji. Ugledne kuće gruške obrubljuju na daleko obalu, 
jasno se odrazujući u morskoj dubini, kano da nijesu na kraju 
nego da lebde nad morem. Iza kuća svuda bujna zelen ; mjesti- 
mice se usred vrtova dižu lijepi dvorci i vile. — Vraćajući se u 



^ Tu se u istinu već gradi ogroman hotel. 



220 70 

Dubrovnik još smo se jedanput naužili |)rirodnih divola na tom 
neopisivo lijepom putu. 

Napokon je preostalo, da vidimo najljepšu točku dubrovačkoga 
okoliša, otok Lokrum, koji izgleda iz Dubrovnika „kao velika 
lađa, koja je zaplovila put juga". Prema dogovoru odvezosmo se 
onamo u tri sata poslije podne u našim čamcima. Iza četvrtsatne 
plovidbe stigosmo u tamošnju malenu lučicu. Otočić se pružio 
od sjevera k jugu u duljini malo ne 2 km. a širok je preko 
V2 km. Pravcem dužine ispela se dva vrha na otoku, od kojih 
je sjeverni visok 91 m. a južni samo 55 m. nad morskom po- 
vršinom. U uvali između oba vrha stoji na sjevernom obronku 
južnoga vrhunca nekadašnji samostan, u kojem stanovaše nekoć 
brat našega sjajno vlađajućega kralja nadvojvoda Maksimllijan, 
kasniji car mejički, a za njim carević Rudolf. Danas je otok 
darom prejasnoga našega kralja svojina Dominikovaca dubro- 
vačkih. Kako su časni Dominikovci znali, da ćemo doći razgle- 
dati otok, dočekah su nas vele prijazno. Žalibože časni fra Dal- 
macija, koji je poznat sa svoje Ijubežljivosti svima, koji su se 
ovamo navratih, samo nas je pozdravio, jer je morao po svojoj 
službi u samostan u Dubrovnik. On nas je predao isto tako Iju- 
beznomu fra Anđelu, koji nam je bio vrlo milim „Ciceronom" za 
ona dva sata, što smo ostali na otočiću. Člitav je Lokrum — taj 
„Eden" dalmatinskoga primorja — neopisivo lijepi perivoj. Kudgod 
korakneš ovim otočićem, svuda osjećaš čar romantične samoće, 
koja toliko godi duši ljudskoj. Najljepši je ures Lokrumu južna u 
istinu subtropska vegetacija, a okvir mu je sunčanim žarom ob- 
Ijeveno more i ažurni svod nebeski. Zrak je tu pun miomirisa, 
a oko ti se naslađuje veličanstvom najdivnijih boja, kojima odsi- 
jeva priroda. „Tä to je pravi raj" rekoh fra Anđelu, a on u 
vjerskom zanosu doda ,.jest gospodine profesore, ali samo raj 
zemaljski". U tom dodatku, izrečenom rek bi preobraženim licem, 
vidio sam oduševljena službenika Božjega. Kano da je htio reći, 
kolike li slasti i uživanja čeka blažene na drugome svijetu, kad 
nam Stvoritelj već na tom svijetu pruža obilnih dokaza Svoje 
svemožnosti. — Ti stojiš kao nijem, očaran od do sada nevi- 
đenih divota. Prekrasni sagovi svakovrsnoga cvijeća, duboki 
hlad stoljetne lovorike, zlato naranača i limuna, množina pre- 
krasnih paoma, orijaške aloje, indijski kaktusi, br.šljanom gusto 
obrasle ruševine staroga samostana : sve je to činilo neizbrisiv 



71 221 

dojam na svakoga od nas. — Dvor na Lokrumu nekadašnji je 
samostan, koji da je utemeljio Rikard „Lavljega sixa" engleski 
kralj, kad se je na povratku iz svete zemlje sa treće križarske 
vojne iza užasne oluje i brodolomja spasao na tom otočiću. Dvor 
je i danas posve jednostavno uređen: Sredinom ima prostran 
dug hodnik, a sa strane nekadašnje redovničke ćelije, lijepe su 
sobice, u kojima te još mnogo toga opominje na umnoga, no 
nesretnoga Maksimilijana. Blagovalište u dvoru prostrana je dvo- 
rana. Sa daleke prekrasne terase pred dvorom, zarasle divnim 
cvijećem, pođosmo kroz lijepi maslinov gaj, koji resi obronke 
sjevernoga vrhunca. Tu se uspinje nad blijedim izokolnim zele- 
nilom ugledna tvrđica (Royal) gospodujući nad ulazom u malenu 
dubrovačku luku. Čaroban je vidik sa toga vrhunca. Prema za- 
padu puklo je beskrajno more prostirući se neprekinuto do južno- 
italske obale. K sjeveru u onome nizu otočića, što dubrovačko 
kopno na moru obrubljuju, vidiš zapušteni otočić sv. Andrije, 
gdje te ruševine benediktinskoga samostana opominju na pje- 
snika Mavra Vetranića i na njegovu u samoći ispjevanu „Re- 
metu". Prema sjeveroistoku zapinje ti oko o strmoj svijetloj dal- 
matinskoj obali; tamo leži slikoviti Dubrovnik opasan zidinama, 
a nad njim goletni Srđ. K jugoistoku strši u vis gola Snijeznica 
(1241 m.), negdašnji međaš dubrovačkoj slobodnoj općini i Za- 
humlju, a još dalje uspeo se snježni Orjen (1898 m.), taj naj- 
veći vrhunac čitave trojedne kraljevine. Kad smo čitav otok raz- 
gledali, podvoriše nas prijazni Dominikovci osobito tečnim di- 
njama i dobrom kapljicom. U to se već spremismo na odlazak. 
Bolna srca, što morasmo tako brzo ostaviti taj raj, oprostismo 
se s milom braćom Dominikovcima i otplovismo do kupališta na 
Pločama. Naš vođ prof. P. pokazivao mi je sa broda onaj put iza 
Ploča, kojim je toliko često šetao naš umni estetik dr. Fr. M. za 
svoga boravka u Dubrovniku uživajući prekrasni izgled na otok 
Lokrum i na otvoreno more. Samo je naš estetik bio sretniji 
nego mi, jer je imao uvijek uza se „aparat" pak sije za spomen 
snimio najljepše točke ovih divnih prijedjela. 

Iza prijatne morske kupelji vratismo se jedni čamcem na 
naš brod, dok su drugi obišli Ploče, to lijepo i romantično pred- 
građe dubrovačko, gdje se obdržavaju svaki tjedan sajmovi na 
velikom tamošnjem trgu. Poslije večere odosmo još jedanput sa 
Margite u Dubrovnik. Tuj smo bili u velike iznenađeni u Stra- 



222 72 

doni, jer se tako rekavši sav Dubrovnik našao na okupu, na šetnji 
kao ono u Spljetu. Još mi i danas zuji u ušima romon našega 
krasnoga jezika, kojim se je iz nježnih usana ozvanjala cijela Stra- 
(lona. Jedino smo se začudili, da je taj korso trajao kratko vri- 
jeme, jer su se Dubrovčani već u V2IO sati razišli u svoje kuće, 
tako da smo ostali mi sami, te smo se u 10 sati vratili na našu 
Margitu. Sjutra rano bilo nam je krenuti dalje k jugu. Kratko- 
trajni boravak u Dubrovniku silno je prevladao mojom dušom. 
One noći nijcsam mogao usnuti. Kad sam prije nekoliko godina 
proživio osam mjeseci u „Reichu", te motrio germanski vojnički 
zapt, lakše sam shvaćao početak sredovječne povjesnice, provalu 
germanskih plemena u trošno rimsko carstvo i propadanje toga 
carstva pod desnicom germanskom: lakše sam pojimao kata- 
strofu Francuza u ratu god. 1870. i 1871. Bivajući pak tako 
rekavši nekoliko sati u Dubrovniku, tako me je taj grad sa svojim 
povjesnim ostacima i prirodnim krasotama obuzeo, da sam lako 
shvaćao sjajnu prošlost hrvatske Atene i daleku premoć na moru 
te „ Venecije na istočnoj obali jadranskoj'. Nestalo je dubro- 
vačkoga gospodstva po moru i po balkanskom poluotoku, ali je 
ostao u Dubrovčana onaj ponos i gizda na slavnu prošlost. — 
Ja Vam se klanjam dični potomci slavnih preda, ja sam se pre- 
porodio u Vašoj sredini, te se još više ponosim svojim hrvatskim 
podrijetlom! 

A što da kažem na rastanku o prirodnim krasotama dubro- 
vačke okolice ? Ja već vidim u duhu, kako će s vremenom ovamo 
umogi hrliti ili u susret ranome proljeću, ili da produlje i onako 
blagu jesen, ili da u toplome miomirisnom zraku sprovedu meku 
zimu. Za to mi jamče ovi podaci o podneblju dubrovačkom. Po- 
priječna jo toplota u Dubrovniku u prosincu 9*9° C. u siječnju 
9-8'^ (1. u veljači 9'8*^ C, dok je istih mjeseca u Meranu 1'9'', 
0-30 i :i-T> C. a u Nizzi 9-2", 8-1 « i 8-00 C. 

Ploveći sjutradan iz Dubrovnika k jugu otvori se pred 
nama vidik sasma razUčit od prizora, kojega se na sjevernoj obali 
dalmatinskoj naužismo. Ovuda ti ne zastiru više pogleda krševiti 
otoci ni plosnati otočići, već se prema zapadu otvora beskrajna 
nepregledna morska pučina. S lijeva se diže konavsko polje, za- 
vičaj okretnili pomoraca, a nada nj se prema sjeveroistoku ispela 
već spomeimta Snijcžnica. Na južnome kraju župskoga zatona 
(Valle di Breno) potražismo otočićima zaklonjen Cavtat (Ragusa 



73 223 

vecchia). Cavtat ili Captat (od romanskoga civitate) prastaro je 
povjesničko tlo, gdje je stajao nekoć grad Epidaurum, s kojim 
su još stari Grci trgovali. U petom stoljeću po Is. bijaše ovdje 
sijelo biskupije („epitaurinae"). Kasnije za seobe propade stari 
Epidaur, a na njegovim razvalinama se podiže hrvatski Cavtat, 
koji je zatim za procvata Dubrovnika spadao pod tu slavnu re- 
publiku. Kad smo iza dvosatnoga boravka u Cavtatu zaplovili iz 
cavtatske luke u debelo more, navali takova oluja, da je naša 
jahta užasno stala poskakivati. To nas sve tako preplaši, da smo 
jednoglasno pristali uz prijedlog našega junačine, da krenemo 
natrag i da se zaklonimo u cavtatsku luku. Kako smo unilazili 
ponovno u spomenutu luku, pade strahovita kiša, a iza toga se 
razvedrilo. Četvorica iz našega društva bojeći se onoga zlogla- 
snoga ulaza u Boku kod Oštroga rta, odlučiše, da se provezu ko- 
lima lijepim Konavljem i da nas dočekaju u Ercegonovom, kamo 
bi Margita s jutra rano imala stići. Nas trojica, makar da bi rad 
bih prošli čuveno Konavlje, taj zanimljivi „abyssodinamiéki teren" 
nalik na Vinodol, ipak da se pokažemo junacima, voljesmo ostati 
na našoj jahti. Žalili smo samo, što je i naš putni maršal, ko- 
jega je majka odnjihala u svom krilu na obalama Jadran- 
skoga mora, također podlegao. Badava sam mu citovao početak 
jedne zanimljive akademijske rasprave našega povjesnika Sniiči- 
klasa, gdje se divno crtaju tužne posljedice straha naših djedova 
god. 1790. i 1791. — on ipak osta vjeran suhozemcima. Oko tri 
sata poslije podne krenuše naši bjegunci na kočiji put Konavlja, 
a nas trojica, što smo ostali vjerni našoj Margiti, iza burne noći 
— gdje smo se u 12 sati zaklonili sa palube u kabine na po- 
činak, zaplovismo sjutradan rano put Boke kotorske. 

Od Cavtata k jugu plovljasmo niz strmu obalu prema ulazu 
u Boku. Krševito mramorje na otvorenom udaru valova, što su 
nemilice mlatili sa pučine, kano da nas je spremalo po malo na 
prizor, koji nas je čekao pri ulazu u Boku. Navlastito su nas se 
vanređno dojmile one veličanstvene gore, što smo ih motrili 
s mora prije ulaza kod Oštroga rta. „Da se smije uzeti prispo- 
doba iz umjetnosti, mogao bi čovjek reći. da poput uvoda ju- 
načke opere priroda razdražuje svakoga, koji se primiče onom 
veličanstvenom kraju". Jur se pomaljaju viloviti vrhunci timor- 
planina. Oko njih se poput svijetlog oblaka zavile pučke priče i 
maštanja o starim junacima. Anđeli, te „nebeske vojevode" sa- 



924 74 

laže sa ono visine, da vide sreću bogumilog ljudstva, a malo 
niže u ljutoj procjepi drijemljaju strahotni uskoci. I dražesne gorske, 
bijele vile, lutaju po rosnom kršju planina. — U to se već pri- 
bližismo Oštrome rtu, toj tvrdoj straži kotorskog zaliva, gdje 
znade često brodove, koji dolaze iz bokeljskih prodorina, nemilo 
dočekati južnjak, bijesno valjajuć debele valove sa pučine. Za čas 
i mi ćemo unići u Boku, u onaj čarobni zaliv, u koji se spu- 
.staju i tonu krševite i skoro nepristupne gore južne Hercegovine 
i Crne gore, „Kažu ljudi", piše Ljubiš a, „koji svijet obađoše, da 
je to jedan od najljepših položaja zemlje ; i zbilja bi rekao, da 
se je ovdje priroda igrala, kad je svoje čudesno djelo na ma- 
hove stvarala''. Da stvarajući Svemogući diljem obale dalma- 
tinske bezbroj otoka, kano da je sustao kod Lokruma i da se je 
zamislio, ne bi li nešto nova i veličanstvena stvorio, čime bi za- 
divio čitav svijet — i na to stvori Boku. 

Pogledaš li na zemljovidu jadransko moro u ovim zemljopisnim 
širinama, rekao bi, kano da je ovo more susretavši se na zapadnoj 
italskoj strani sa bedemom Garganskih planina, krenulo silnu svoju 
vodu put istoka, te otisnulo rub Balkanskome poluotoku i, neo- 
stavljajući ondje ni otoka, prodrlo među planine kotorske težeći u 
susret gorskim bujicama. Ulazeći u Boku rastvori se pred našim 
očima prizor neopisivo čaroban. Orijaške i gole planine Oijen, 
Vela Greda, Vrmac uspinju se nebu pod oblake hvatajući se u 
divsko kolo sa timor-planinom Lovčenom nad plavetnim morem, 
koje im skute cjeliva. Navlastito nas sve zanije oholi Lovćen uz- 
dižući k nebu čarnu svoju glavu, koju su već prvi sunčani zraci 
obasjali, pak je iz daleka izgledala kano da je pozlaćena. Po kri- 
vudastim obalama na okolo nižu se kao vitice na lancu bijela 
seoca i gradići cakleći se u zrcalu morskom kao vile, što se za- 
gledaše u vodu, diveći se same svojoj ljepoti. Dol i gora, poljica 
sa orijaškim stijenama, zelene šumice maslina i lovora pa bjela- 
sajuća se sela kano bijeli golubovi ljube se sa plavetnim morem 
— sve to tvori skladnu i divotnu sliku, koja se jednom riječju 
zove Boka. 

Cuo sam doduše već u gimnaziji kano đače dosta puta spo- 
minjati krasote Boke kotorske, nu prvi vanredni utisak o ov- 
dešnjim prirodnim ljepotama dobio sam na bečkoj svjetskoj iz- 
ložbi gud. 187:). Ta je bila izložena prekrasna relielna karta 
Boke. Oko te karte nakupilo se jednom više gospođa. Još mi je 



75 225 

danas u pameti, kolikim su veseljem i zanosom promatrale go- 
spođe pojedine točke te karte. Radost im je sijevala iz očiju, te 
bi jedna drugoj pokazivala ovu ili onu točku, spominjući po koji 
doživljaj u tim stranama. Kad su gospođe Njemice — bez sumnje 
supruge vojničkih časnika — pratile tolikim oduševljenjem ove 
za njih strane krajeve, u kojima su samo živjele po koji mjesec 
ili najviše po koju godinu, koliko li više treba da zavolimo mi 
te vehčanstvene prijedjelo, gdje su naši. Na Oštrom diže se tvr- 
đica, s koje napereni topovi poput lavova otvorenih ralja brane 
ulaz u zaliv. Svaka lađa ulazeći u Boku mora da se javi za- 
povjedniku tvrđice (sematbrna postaja). Biva to tako, da lađa 
u vis iznese svoje „distinkcije". Za čas vijala se visoko u 
zraku stara distinkcija naše jahte: velika od bojadisana platna 
slova R. B. D. P. (Roberto Borbone Duca di Parma.). Zapovjednik 
tvrđice po slovima, koja su u šematizmu svjetske mornarice za 
svaku lađu označena, znade, koja je lađa unišla u zaliv, što se 
onda gdjekada javlja i bližoj pomorskoj oblasti. 

Cim smo između Oštroga i otočića Zanjice-Mamula unišli 
u zaliv za krasnoga vremena, ugledasmo u dnu zatona usred 
bajnoga zelenila učvršćeni Novi ili Erceg Novi (Gastelnovo), gdje 
su nas imah dočekati naši drugovi, „Mezza forza" lozinka je naša 
ostala taj Božji dan, da što polaglje ploveć, to više uživamo 
rajskih slasti. Prva kotlina hrvatskoga četirkantonskoga jezera, 
kojom plovljasmo, zove se Toplanski zaton. Poznato je, da bo- 
keljski zaliv oblikom svojih zavoja i obala donekle naliči na 
četirkantonsko ili vierwaldstättsko jezero u Švicarskoj, koja se 
sličnost opaža i u predajama stanovnika ovoga krševitog pri- 
morja. Jedan i drugi kraj slove u pučkoj predaji sa starinskih 
bojeva, nad jednom i drugom obalom lebdi dah neukrotive gor- 
dosti i slobode. — Još nije bilo osam sati u jutro, a mi smo 
već pristali u prijatnom Novom („bilinskom raju Boke"), koji je 
utemeljio god. 1382. slavni bosanski kralj Stjepan Tvrtko. Novi 
se je uspeo po obronku gorskom, tako da je dosta naporan put 
dovrh brijega, gdje smo zatekli naše drugove kod doručka. 
Pošto su nam ispripovijedali svoje doživljaje kroz Konavlje, pro- 
đosmo se za čas po mjestu, kojemu, kao što kaže Ljubiša, 
ispukle zidove obavija bršljan, da mu sakrije plave od olova 
razvaline. Tečajem vijekova mnogo je stradao Novi od Turaka i 
Mlečana, a junaštvo Crnogoraca pod njegovim zidinama divno 

15 



226 70 

pjeva vladika Petar II. u „Gorskome vijencu". Obišav mjesto, 
siđosmo do naše jahte, da što polaglje ploveć, nastavimo put 
divnim ovim zalivom. 

Prema kumborskoni konalu, koji spaja prvu sa drugom 
kotlinom Boke kotorske, minusmo krasno smješteni pravoslavni 
manastir Savinu. Ako i ne spada medu čuvene zadužbine, ipak 
je u velikoj cijeni taj manastir kod tamošnjega naroda, te mu 
donekle zamjenjuje pravoslavnu Prevlaku. Crkva manastira 
Savine velika je građevina od bijela tesanika, a prikazuje onu 
već na starijim pravoslavnim crkvama opaženu kombinaciju bi- 
zantskoga i romanskoga sloga. Savina stoji zaodjevena zelenilom, 
blizu mora, te je na vidiku svakomu brodu, što u Boku ulazi. 
Dok je u Boci kotorskoj bilo još velike trgovačke mornarice, koja 
je sada iščezla ispred parnjača većih društava, bio je običaj u 
pomorskih kapetana, da na pogledu crkve izbace tri topa u 
pozdrav domaćoj svetinji; na što bi bratstvo diglo zastavu u 
porti i zazvonilo u sva zvona za otpozdrav. Obala Ercegnovoga, 
manastira Savina i Meljine sa svojim strmim pristancima, živim 
vrućima i gustim bukvicima otvorena je samo južnom lahoru, 
dok je naravan nasip brani od drugih vjetara. Ovdje vidiš pod 
vedrim nebom naranču, gdje se njezino zlaćano voće zrcali u 
tihoj površini sinjega mora. Zima je ovdje meka kao u glaso- 
vitom Ajaču na Korziki. Komhurshim tijesnom uđosmo u drugu 
kotlinu Boke, u plitki Tivantski zaton (Baja di Teodo), koji je 
ujedno i najveće jezero bokeškoga zali va, do SOQ km. prostrano. 
Pitomi tivantski zaton osebujne je ljepote. Zatvoraju ga Ljuštica, 
Bijela i Vrmac, a u dnu na jugu stere se plodna Ziipa ili Gr- 
haljska ravnica, puštajući pogled sve do čunjastoga brda sv. 
Spam, iza kojega je Budva. Naokolo je zaton odjeven zele- 
nilom planina i polja, na grudima mu mali, kano dvije kite cvi- 
jeća, otoci sv. Marko (Stradiotti) i Prevlaka, a više njega bdije 
bjeloglavi Lovćen, kao vjekovječan stražar nad ovim rajem. Pla- 
vetna pučina morska, zelene šume i otoci kao da sanjaju na 
osmjehu južnoga sunca. Divan je pogled po tivantskom zatonu. 
Podno Bijele nanizale se uz obalu usred zelenila nebrojene 
ugledne bijele kućice sa crnim krovovima, podaleko jedna od 
druge. Većinom su to dvorci pomorskih kapetana, koji u ovom 
božanskom prijedjelu traju svoje staračke dane. I naš petrograf 
zaželi si pod stare dane kućicu u toj idilskoj samoći. 



77 227 

Nasuprot kumborskoga konala dakle na istočnoj strani za- 
tona između rtova Seljanova i Tupa smjestio se Tivat (Teodo), 
po kojem se zove cijeli zaton. Tu su najplodniji vinogradi u Dal- 
maciji; navlastito je na glasu kapljica Brzamin (Marcemin), slična 
Malagi a Ijupkija i žarkija od omiškoga muškata. Neke imućne 
obitelji kotorske i prčanjske imadu ovuda svoja imanja i zaseoke. 
K jugu prema Grbaljskoj ravnici („Banat za Boku") je Prevlaka, 
na kojoj je bio nekoć pravoslavni manastir, u kojem je stolovao 
zetski metropolita. Mlečani da su 72 kaluđera otrovali a samostan 
razorili. Podalje k sjeveru tivantski se zaton poput lijevka sve 
više sužava do „uskoga grla" t. j. tijesnog ždrijela Veriga (Le 
catene), koje imaju 300 met. u širinu, i preko 2 km. u dužinu, 
a zovu se tako radi veriga, što su uz druge utvrde priječile ulaz 
u dalje zatone. Dvije visoke lantene kažu mornaru ulaz u Ve- 
rige, opasane strmim obalama. Izašav iz Veriga eto nas u trećem, 
Risanskom zatonu. Pred nama kano da je iz mora iskočio 873 
metra visoki kameni Kasun (Monte Cassou), taj stražar nad za- 
tonima: ovamo u risanski a onamo u kotorski zaton. To je 
mjesto „krstati lijevak" bokeljski, koji, kao što ćemo kasnije spo- 
menuti, na daleko pretječe svoga suparnika u četirkantonskom 
jezeru. Makar da nas je put vodio u Kotor, ipak, da se nauži- 
jemo veličajne okolice i vožnje, kojoj na daleko nema premca, 
skrenusmo u risanski zaton, da ga cijela oplovimo. K desnu 
podno Kasuna smjestio se gradić Perast u goloj stijeni kao šipak, 
a na ulazu u risanski zaton izviru dva otočića sv. Jurja i Bogo- 
rodičin (Majka Božja od Skrpjela — Madonna dello Scalpello^ 
Upravo je dražestan pogled na ova dva milotna otočića usred 
izokolnih strmih stijena. S punim pravom je g. Š. nazvao ova 
dva otočića Boromejskim otočićima u našoj Boci, a l^rdo Kasun 
našim Rigijem. Na Bogorodičinom je otočiću katolički samostan 
s lijepom crkvom. Tu se narod kupi na hram usred kolovoza na 
VeHku Gospu; „tu pomorci svoje zavjete prilažu od pamtivijeka : 
sestre da ne obezbrate, matere, da ne obesine, a žene da se u 
crno ne obaviju". 

Zaplovismo u čarobni risanski zaton, treće jezero Boke, opa- 
sano tamnosivim timor-planinama. Oko zaliva ima po obalama 
kuća, a s lijeve je strane cijela šuma lovorika. U dnu zatona 
pod visokom hridi, gdje su Krivošije i Ledenice, na strmenitu 
namješću leži Risan, to nekadašnje zaklonište ilirske kraljice 



228 78 

Teute za rata sa Rimljanima. Drevni Risan, koji je nekoć davao 
cijeloj Boki ime, dok mu ga ne ugrabi Kotor, na glasu je sa li- 
jepih i velikih junaka, koje Turci dobro znadu. Tu su se narodni 
običaji kao malo gdje sačuvali do dan danas, pa je Vuk Ka- 
radzic baš u Risnu sakupio najviše gradiva za svoje zbirke na- 
rodnoga blaga. Vuku se je tako svidjelo kitnjasto odijelo Riš- 
njana, te je pomišljao, da bi sav narod naš na jugu mogao to 
odijelo poprimiti kao odijelo gospodsko. Poviše su Risna na bri- 
jegu Krivo.slje, Ubli i Ledenice. Ustanak je od god. 1869. raznio 
ime Krivošija po cijeloj Evropi. S mora vidi se na planini i 
Knežlac, gdje je general Rodio morao u ime velevlasti Austro- 
ugarske sa nekoliko stotina Krivošija uglaviti knežlački mir. 
Gledajući pred sobom one vrletne, nepristupne planine nijesmo 
se nimalo čudili, da je šaka ljudi prisilila cijelu jednu državu na 
onaki neslavan mir. Pred Risnom ugledasmo iz daleka ogroman 
brod, koji se je tamo pred lukom smjestio. Bijaše to „Jaroslav", 
nekoć („Evropa") ruski trgovački brod, što ga je ruski car kao 
jahtu dao na poklon crnogorskomu knezu Nikoli. Budući da je 
crnogorska luka Bar odviše plitka, to leži Jaroslav u risanskom 
zatonu. 

Kako nijesmo kanili pristati u Risnu, samo oplovismo 
Jaroslava, pa krenusmo natrag, da uđemo u četvrtu kotlinu na- 
šega četirkantonskoga jezera. Na povratku kraj spomenutih dra- 
žesnih otočića i ispred Perasta, koji je nekoć bio slavan, ali 
sada propada, zaplovismo u kotorski zaton. Planine sve strmije, 
a po obližnjim vrhuncima same male utvrde, koje je naša država 
iza ustanaka god. 1869. i god. 1883. ovuda posagradila. Uz obalu 
se nanizalo mnogo bijelih mjesta, medu kojima se osobito ističu 
Dobrota i Prčanj. Ima tu lijepih Ijetovnika, većinom stanovi po- 
morskih kapetana. Svako se tu mjesto, svaka kuća u mirnome 
moru kao u staklu cakli i odsijeva. K jugu od Punte Tresorelli 
more se posve suzilo poput široke rijeke. Stijene i planine rastu 
sežući svojima crvenkasto-sivim vrhuncima do oblaka. Čovjek se 
čudi, kako je more između tolikih planina kroz tijesna prodrlo 
tako daleko u unutrašnju zemlju. Kad si doplovio u stražnji 
kutić zaliva, opaziš rpu kuća na rubu orijaškoga stijenja iza vi- 
sokih zidina — to ti je Kotor. Rekao bi čovjek, ovo je kraj svi- 
jeta, do kojega smo eto stigh prevalivši 581 morsku milju. Sva- 
kako put kroz Dalmaciju ovdje se najzgodnije svršava. Kad si 



79 229 

dovle dopro, čini ti se, da je sva ta zemlja dalmatinska, što si 
je prošao, prava umjetna građevina, zamišljena i izvedena po 
stalnim pravilima ljepote. Tako se u istinu doimlje Tvoje duše 
onaj postepeni prijelaz s plosnih zadarskih Kotara u razvedeno 
pobrježje šibensko, odavle u ubavo primorje kaštelansko, zatim 
u dubrovačku Rijeku i perivoje, te napokon u ove kršne drage, 
gdje se razliježe šum morskoga vala, i gdje se duša ćuti razdra- 
gana reć bi zvukom junačke pjesme. 

Već smo se bili smjestili u luci blizu rive, no po zahtjevu 
lučke oblasti moradosmo se pomaći dalje od rive, da ne sme- 
tamo parobrodu ugarsko-hrvatskoga društva, koji je imao pod 
večer ovamo stići. Poslije objeda na jahti, krenusmo u grad, da 
ga razgledamo. Vodičem nam je bio Ijubezni ravnatelj tamošnje 
realne gimnazije vrli gosp. Augustin Dobrilović, koji nas je ka- 
snije u svojoj prijaznosti sa nekoliko boca vina na brodu izne- 
nadio. Kotor se je smjestio u dno zatona u skrajnjem jugo- 
istočnom kutu na podnožju vrletnoga brijega Krstca, koji je 
ogranak crnogorske planine Lovćena. Osim što je grad gotovo 
stisnut među planinama, koje su ovdje pravi orijaši, te se baš 
okomce dižu nebu pod oblake, opasan je sa tri strane čvrstim 
zidinama i dvjema tvrđicama sv. Ivana i sv. Trojice. Iz grada 
vode troja vrata. Sva obala od luke do „Porta marina", kojom 
smo unišli u grad, zasađena je drvećem, te služi žiteljima za še- 
talište. Grad smo brzo obišli, jer je stisnut te broji jedva 2000 
žitelja Ulice su upoprijeko tijesne i krivudaste, a trgovi vrlo ne- 
pravilni. Od crkava najznatnija je katolička stolna crkva sv. Tri- 
funa. God. 809., kako predaja kaže, nabavio je Andrija Sara- 
cenis (Andreaccis Saracenis) zajedno s drugom vlastelom ko- 
torskom od mletačkih trgovaca iz Male Azije donesene moći 
sv. Trifuna, mučenika iz trećega vijeka po Isusu. Prenoseći 
moći u grad ustavila se je procesija na mjestu, gdje bijaše 
riješeno, da će se sagraditi crkva tomu svecu. Jednodušno bi 
tada zaključeno, da sv. Trifun bude pokrovitelj grada i da se 
dan njegove smrti — 3. veljače — u napredak najsvečanije slavi, 
a lik svetiteljev posta stijegom grada i simbolom općine. Da- 
našnja crkva sv. Trifuna sagrađena u bizantskom slogu potječe 
iz 14. stoljeća. Svod glavnoga broda počiva na korintskim stu- 
povima od granita a izvana je rese dva zvonika. Pročelje crkve 
ima velik lijepi prozor na ružu, a velika apsida na začelju ima 



230 



80 



trozijevi prozor, koji te opominje na isti prozor u crkve Stude- 
ničkc u Srbiji zadužbine Nemanjine. Ovaj je prozor na velikoj 
apsidi crkve sv. Trifuna bez sumnje najljepši dio cijele građe- 
vine — Crkva sv. Marije na Rijeci najstarija je kršćanska crkva 
u gradu Kotoru, koju povjesnica znade. Danas je zovu talijanski 
La Collegiata (di S. Maria del Fiume). Crkva sv. Luke malena 
je crkva no vrlo zanimljiv spomenik prošlosti. Ona je od starijih 
crkava gradskih jedina, koja nije zamašnijim nadogradnjama 
svoj vanjski oblik promijenila te joj je položaj još i danas izo- 
lovan. Crkva stoji na malenome, ali lijepo crvenim i bijelim plo- 
čama kaldemisanom trgu, a čvrsta je i cjelovita, ma da je go- 
tovo sedam stoljeća navršila. Spomena je vrijedna još i grčko- 
istočna crkva sv. Spiridiona, koja ima dvije lijepe ikone na das- 
kama shkane i samim srebrom okovane. 

Došavši do južnih gradskih vrata vidjesmo, kako pod vr- 
letnom stijenom provaljuje slatka voda ispunjujući široki basin. 
Tu je naš dipterolog bio sav blažen, što je vlastoručno ulovio 
orijašku stjenicu Belostoma nilotimim, kojoj je prava domo- 
vina Nilska delta. Prošavši još jednom grad izađosmo na sje- 
verna vrata, gdje se druga kotorska Rijeka, izvirući iz crno- 
gorskih planina iza posve kratka toka gubi u moru. Dakako da 
se ni iz daleka ne može isporediti sa dubrovačkom Rijekom. U 
to je dan za Kotor bio već na domaku. Kako je naime Kotor 
odasvud okružen gorama, to ide u red onih mjesta u Boki, gdje 
ima malo sunca, a opet mnogo kiše u godini. Sunce se pomalja 
iza crnogorskih brdina ljeti tek u 8 sati a poslije 5 već zapada 
za Vrmcem. U toj kotlini od pusta kamena zažeže sunce kao u 
naloženoj peći, a iznad Lovćena kupe se neprestano oblaci, koji 
se nad Kotorom izlijevaju. Mi smo potražili lijepo vojničko ku- 
palište, u kojem se okupasmo. Neplivačima je osobito godilo, što 
imadu poseban pličiji odio, tako, da se mogu po volji i bez 
straha naužiti tobožnje morske kupelji, jer je tu voda brakična. 
Poslije kupelji nađosmo se u gostionici sa našim odličnim pje- 
snikom Sundečićem, koji ovdje svoje staračke dane bavi. Nazvali- 
ga našim ne možda zato, da ga Srbina svojatam za Hrvate, nego 
s toga što on rado pjeva a i radi o slozi između Hrvala i Siba. 
Da, Sundečić spaja u svojoj plemenitoj duši jednako istok i 
zapad. Ima mu danas oko sedamdeset godina; razgovorljiv je i 
vrlo čedan, a milokrvnost mu odaje svaka crta njegova lica. 



81 231 

Mnogo nam jo toga pripovijedao iz svoga, života osobito iz 60tih 
godina, kada je kao profesor u Zadru vatreno uz Klaića i Pavli- 
novića revnovao za spojenje Dalmacije s Hrvatskom. Kako smo 
sjutradan imali poći na Crnu Goru, tekao je razgovor i o toj 
kneževini, koja je toliko mila Sundečiću, i za koju si je velikih 
zasluga stekao kao višegodišnji tajnik kneza Nikole. On je tu bio 
pokretač svega, sto je smjeralo na prosvjetu crnogorskoga na- 
roda. Tà još onomadne došao je u ime kneževo u Zagreb sa 
osnovom za veliku gimnaziju, koju se je kanilo osnovati u Pod- 
gorici. Doista već je to dokazom, kako nam je sklon dični knez 
Nikola i koliko cijeni napredak u Hrvata, kad je u Zagrebu kod 
naših stručnjaka zatražio mnijenje o osnovi za gimnaziju, što ju 
je bio izradio na zahtjev knežev jedan francuski učenjak. Zagre- 
bački profesori, mectu kojima je bio i pisac ovih redaka, rado su 
se odazvali časnome pozivu kneza Nikole, te su izradili osnovu 
za gimnazij crnogorski i predali je punomoćniku kneževom pje- 
sniku Sundečiću. Smjeralo se je dapače i profesore potražiti u 
nas, ali na žalost nema ih dosta ni za Hrvatsku i Slavoniju. Pod 
noć se srdačno rastadosmo sa vrijednim Sundečićem, koji nam 
preporuči, da se svakako na Cetinju poklonimo knezu Nikoli, 
jer da on Hrvate osobito voli. 

VI. Izlet na Cetlnje. 

Sjutradan u 4 sata imali smo krenuti na Getinje. Teške 
su me misli mučile tu noć. Veličanstvo Božje prirode, što sam 
je motrio ploveći Bokom kotorskom, zatim silno čeznuće, da se 
preko strahotnih serpentina što prije stvorim u najvišoj evropskoj 
prijestolnici : sve je to navalilo na moju dušu. K tomu me i strah 
te noći morio, da li ćemo sretno minuti onaj bezbroj serpen- 
tina, što sam ih motrio danju, gdje su uklesane rek bi u oko- 
mitoj stijeni; pa ako se sretno uspnemo, kako će biti na noć, 
kad budemo silaziK? Sada sam osjećao, da nijesam ni malo veći 
junak od najkuražnijega člana našega društva. Ta on se boji 
samo mora i olujo na moru, a ja sam eto unaprijed strepio pred 
vožnjom po suhom ! Napokon usnuli. Sanjao sam o serpenti- 
nama. U to nas probudi mornar sa straže, a nas četvorica — i 
najkuražniji među nama — skočimo na noge i u tren spremni 
za put, otpiovismo na našoj -Joli do rive. Četiri sata odbilo, mi 



232 82 

ispili kavu, ali kočije nema te nema. Tek iza pol sata, pošto smo 
već kanili napustiti izlet na Getinje, eto kočije, a kirijaš se sva- 
kako uze ispričavati i jamčili, da ćemo sve na vrijeme obaviti. 
Put iz Kotora do Cetinja traje oko 6 sati, a mi smo svakako 
imali isti dan i natrag stići. Posjedasmo u kočiju, da se uspnemo 
do Crne Gore drumom, kojemu nema premca u Evropi. Taj drum 
je izgrađen i prometu predan prije kojili deset godina. Dosta je 
širok i položit, a teče iz Kotora preko Skaljara, te kraj Lovćena 
u Njeguše, a odatle dalje na Getinje i na Rijeku. S početka se 
uspinje k jugu omanjim okukama. U nadmorskoj visini od 231 
metra odvaja se cesta, što vodi Župom u Budvu. 

Iza toga uzesmo se podno Goražde popinjati nebrojenim 
serpentinama. Već smo bili daleko k jugu od Kotora, a sad se 
opet vračasmo k njemu, samo što smo bili visoko nad njim 
(467 m. kod Mokre Ploče). Već se gotovo jedan sat vozismo, a 
a u ravnoj crti bijasmo jedva četvrt sata nad Kotorom, Naša 
Margita postajala je sve manjom — rekao bi, ta to nije brod 
već maleni čamac. Kad se još malo popesmo, eto pred našim 
nogama čitave Boke sa svojim zatonima, tijesnima, okukama i 
uvojcima, a dalje k sjeverozapadu beskrajno sinje more. Takova 
vidika još nijesam doživio, i neznam, imade li mu više ravnih 
na svijetu. Sa ovih visina jasno pod sobom razabireš četiri je- 
zera Bokeška. kako optječu planine: pet masiva poput polu- 
otoka, jedan drugome u pokos. Masivi su slijedeći: Kobila (452 m.) 
s Prevlakom (Oštrim rtom) između Vitaljine i Sutorine; Kobili je 
nasuprot poluotok Ljuštica (brdo Obostnik 586 m.); nadalje je 
Kruševački masiv (brda Devesilje 781 m. i sv. Jeremija 718 m.) 
između Melinja i Morinja, i čija se jugozapadna obala zove Ht- 
jela; Verige pak dijele Kruševački od VrmČeva masiva (Vrmac 
768 m.i, ispod koga je Tivat ; a nasuprot ušća Veriga usađen je, 
odvajajući zaton risanski od kotorskoga, Peraški masiv (brdo 
Kosun ili Konj 873 m.), na čijem je podanku sprijeda grad 
Perast a kome su po bokovima Risan i Orahovac. — Kod Ve- 
riga vidiš, kako se posve zbližuju tri ria tvoreći troja vrata, koja 
vode u tri morske kotline. Cetirkantonsko jezero, s kojim se rado 
ispoređuje bokeški zaliv, nema nigdje takve tačke. Tamo se kod 
tako zvanoga „nosa" otvoraju samo dvije kotline; na sjevernom 
kraju Alpnahskoga jezera protegla se je pod imenom „lijevka" 
poznata središnja kotlina. Istina, odavle su se pružila četiri je- 



83 233 

zera (Kisnahtsko k sjeveru. Lnccrnsko k sjeverozapadu, Alpuahsko 
k jugu a Urnersko k istoku), no ušća su tih jezera ujedno nji- 
hova najšira mjesta, ter se pi^ema krajevima sve više sužuju. U 
Bokeškom je zalivu upravo obratno: tamo gdje se sastaju ko- 
tline jezerske, vrlo su uske, same pak kotline daleko su se pro- 
širile, poprimajući donekle oblik trougla. Prema tomu ima svaka 
jezerska kotlina, — tamo gdje je temeljnica trougao — još dva 
dalja kuta. U kratko ovdje s ove visine lako pojmiš, kako je 
opravdana primjedba onoga putopisca, koji je napisao: „Boka 
kotorska sa svojim zatonima, dragama i dražicama prema jeze- 
rima u prakantonima čini se kao ponosna i krasna žena prema 
djevojci namiguši". — S ove visine jasno vidiš, kako Boka po 
svom prirodnom položaju sačinjava neku cjelinu, odijeljenu od 
ostaloga svijeta. S toga je neprijatelju teško obladati Bokom, a 
još je teže trajno je održati bez velikih posada i jakih utvrda. 
Zagrađen prirodom velikim gorama Bokelj je, odijeljen od osta- 
loga svijeta, živio po običaju svojih djedova, te je nada sve lju- 
bio svoju Boku. Pa i danas još zapitaš li ga, da lije Dalmatinac, 
odgovorit će ti da nije, već Bokelj. 

Sa strane smo motrili stari put ili bolje rekuć stare staze, 
po kojima se nekoć na konjima i mazgama uspinjalo na Krstac. 
To je bilo strahovito naporno putovanje. Vidjeh smo i sada, 
kako su se Crnogorke teškim bremenom natovarene verale uza 
strme stare staze, dok su Crnogorci uz njih išli praznoruki pu- 
šeći bezbrižno svoj čibuk. U to nas upozori kirijaš, da se već 
približujemo dalmatinsko-crnogorskoj međi. Naša jahta činila se 
s te visine kao tamna tačka na površini morskoj, a napokon je 
nestade. Za kratko vrijeme oprostismo se sa Dalmacijom i uđosmo 
u slobodnu Crnu Goru. Došavši zatim na vrh Krstca na tako 
zvanu Krvavu Poljanu, nestalo je čarobne panorame, što ti se 
je prije sterala pod nogama — pred tobom je pukao kameni 
svijet. Da, Crna Gora je orijaški sklop stijena tisuće metara nad 
morem. Koje čudo, što crnogorska priča pripovijeda, da je Bog 
sijući bregove došao i u Crnu goru, pa tuj da mu se je pro- 
bušila vreća, te se prosulo na zemlju gora više nego igdje drugdje. 
Na Krvavoj je Poljani obični odmor za putnike na Getinje. Tu 
smo i mi založiH u Crnogorca krčmara kuhanih jaja i pršuta 
(prijesne šunke) i okrijepili se kiselkastom kapljicom. Dok nam 
je Crnogorka spremala doručak, ode naš dipterolog drumom 



234 84 

iie.što podalje i tu se namjeri tobože na evropsku gostionu na 
Krstcu. Gostioničar Nijemac a valjada mojsijovac upravo se onaj 
dan selio sa Cetinja u novi svoj dom, malenu prizenmu kuću. 
On je nuđao našemu drugu sva moguća izabrana jela, kao da 
smo usred Pariza. Posjetnica mu glasi: 

Hotel u. Restauration in Krstatz (Njeguschi) 

und 

Hotel „Kraljević Marko" Gettigne. 

Beide mit grösstem Comfort eingerichtet, deutsche Küche, 
frische Getränke, feine Bedienung, ermässigte Preise. Man spricht : 
deutsch, französisch, italienisch, griechisch, albanesisch, türkisch 
und serbisch. Für guten Zuspruch bittet 

A R 

Eigenthümer D . . . . 

Blaženi Nijemac ! svuda ga ima. Pa gledaj ga, kolikim se jezicima 
nabacuje. Samo ako nije u njega, kao što je bilo u nekoga go- 
stioničara u malenoj varoši švicarskoj, koji je oglasio, da se u 
njegovom hotelu govori engleski. Jednom odsjedne kod njega 
neki Englez sa svojom obitelju, i kako je samo nešto razumio 
njemački, odmah naloži, da mu se dovede od osoblja ono če- 
ljade, koje govori engleski ; ali gostioničar se ispriča, da se njegov 
oglas ima tako razumjeti, da Englezi, koji u njegovom hotelu 
odsjedaju, govore engleski. Tableau ! Tako će biti po svoj pri- 
lici i sa mnogojezičnim hotelom na Krstcu. 

Poslije doručka iza kratke vožnje uđosmo u njeguško polje, 
dosta prostranu kotlinu sa nešto plodne zemlje, na kojoj rodi 
korim, zelje, pšenica itd. Mjesto Njeguši na tom polju zapravo 
je ime plemena a ne samo mjesta, jer se Imenom Njeguši zove 
čitava ova kotlina, u kojoj ima više sela kao Vrba, Herakovići, 
Radonići itd. Iz plemena Njeguša a iz bratstva Petrovića potječe, 
kao što je čitatelju poznato, današnja vladalačka kuća u Crnoj 
Gori. Provezosmo se kraj kneževske vile, lijepe kuće sa vrtom, 
gdje katkada knez Nikola ljetuje. Nad njeguškim poljem kao i 
nad dalekim okolišem gospoduje ponosni Lovćen, kojemu se 
navrh vrha bijeli malena crkvica, grob slavnoga pjesnika, vladike 
i gospodara Crne Gore Petra 11. Petrovića Njeguša. Povjesnica 
Crne gore slavi s punim pravom Petra II. kao jednoga od svojih 



85 235 

najslavnijih gospodara. Došao je na vladu god. 1835. u 20. go- 
dini svoga života. On je bio junak u boju s Turcima, reformator 
i prosvjetitelj svoga naroda a ujedno i velik pjesnik. Nitko nije 
do njega narodno pjevanje nasljedovao ljepše od njega — nitko 
nije pjevajuć prostonarodnije ćutio nego li on u svom „Gorskom 
Vijencu". Jedini ga je dostigao a i prestigao Mažuranić svojim 
„Cengić-Agom" i to zato, što je on ljepotu narodnog pjevanja 
na divan način sljubio s finoćom i uglađenošću evropskog pje- 
snika, dok je Njeguš ostao na pučkom nivou skladanja, izričući 
ženijalne misli u posve prostoj odori. Petar II. Njeguš preminuo 
je žalibože već god. 1851. u 36. godini svoga života. Po njegovom 
oporučnom nalogu pokopaše ga zahvalni Crnogorci na vrhuncu 
gore. Malo je ljudi, otkad svijet postoji, našlo svoj počinak 
tako visoko nad okolišem kao tankoćutni pjesnik Gorskoga 
Vijenca. 

Na kraj njeguškoga polja počesmo se popinjati novim ser- 
pentinama, da prevalimo visoko gorje, što no rastavlja njeguško 
od cetinjskoga polja. Put ovaj dosta tegoban, premda teče krasnim 
drumom, omilio nam je, te se živo spominjem onih divotnih pri- 
zora, štono se od idiličnoga pa do veličajno romantičnoga pred 
našim očima izmjenjivahu. Na tom putu šume gotovo ni nema, 
kamen vapnenac tamnosiv, a sitno grude, što ga okružuje, čini 
te gole obronke nekako crnima. Što smo se više uspinjali, sve 
divljija bijaše priroda, rašća sve manje, a oblici klisurina sve 
biraniji i avetniji — ispucane, podjedene tisućljetne stijene. 
Samo amo tamo razblaži ti dušu balzamički miomiris majčine 
dušice, koja i ovuda po tom „groblju sve vegetacije" bludi. Ko- 
liko smo se divili na jednome mjestu brzonogoj djevojčici crno- 
gorskoj, koja je pasla cijelo krdo ovaca. Bila je navrh brda, a 
opazivši kočiju, doskakutala poput divokoze za čas dole do druma. 
Naša bi varošanka taj vrletni put jedva za sat prevalila. Na- 
pokon nam se je pričinjalo, da se približujemo najvišem vršku 
na našem putu. I u istinu stigosmo naskoro na Veliki Vrćenik, 
s koga nam puče na sve strane nedogledna slika. Pred nama se 
prostrla kao okamenjeno valovito more južna Crna gora sve do 
zelenoga skadarskoga jezera i još dalje preko bijeloga Skadra do 
najviših vrhunaca arbanaskih. Na protivnoj se strani uspeh ori- 
jaši Kom i Javor zastirući pogled Bosne. Silazeći iza vrška Kri- 
vačkoga ugledasmo dolinu Bujicu i polje cetinjsko. Oko U sati 



236 86 

uđosmo u prijestolnicu Crne gore. Kako smo naumili samo do 
\i.^i sata poslije podne ostati u viteškom Cetinju, to će moj opis 
biti dosta mršav. 

Prostrano polje, na kojem se je smjestilo Cetinje, ma da 
se je uspelo preko 900 met. nad morem, ipak je u kotlini, jer 
je zaokruženo naokolo većim i manjim bregovima. Cetinje, 
glavni grad Crne gore, nije veliko i onako lijepo, kao što si po- 
mišljaš glavne gradove evropske. Ono je glavni grad, jer je sijelo 
kneza, ili kao što Crnogorac kaže „Gospodara", te svih državnih 
i crkvenih vlasti, a inače se od običnoga većega sela razlikuje 
po vanjštini samo tim, što su mu kuće ponajviše crijepom po- 
krivene i što ima nekoliko većih dosta lijepih javnih zgrada. Sre- 
dinom Cetinja teče duga i široka glavna ulica, a na južnom 
kraju te ulice je Vuke Vuletića ., Grand hotel", u kojem odsje- 
dosmo. Hotel je pristojna jednokatnica sa kakvih 10 soba za 
strance. Računi se izdavaju francuskim „notama". Cijene su u 
tom hotelu dosta visoke, što je posve naravno, pomisliš li, da je 
komfort u svem evropski, kuhinja dobra, a gostovi razmjerno 
dosta rijetki. Nedaleko hotela u glavnoj ulici u lijepoj jedno- 
katnici smještena je pošta i brzojavni ured. Šteta samo, što ne 
opstoji glede brzojavnih vijesti ugovor sa našom monarhijom, 
jer ne bi bio trebao za nekoliko svojih brzojava dvostrukih ci- 
jena platiti. 

Odmah od hotela skrenusmo sa glavne cetinjske ulice prema 
kneževskome dvorcu, koji se obično zove novi kneševski dvor, 
jer ga je sagradio sadašnji knez Nikola, čim je vladu nastupio. 
Ugledna je to prostrana zgrada, na zgodnome mjestu, na jedan 
kat sa visokim prizemljem. Pred zgradom šeće perjanik, stražeći 
stražu. Ono trideset perjanika za osobnu stražu kneževu jedina 
su redovita vojska u Crnoj gori. Nedaleko novoga kneževskoga 
dvorca ravna je tratina — cetinjski trg. Na lijevo je lijepa nova 
crkvica a na desno stari kneževski dvorac ograđen zidovima i 
kulama. Danas su u tom domu Petra II. raži zemlje škole, a u 
prvom spratu ministarstva i uredi. Poradi odmjerena vremena 
nijesmo mogli razgledati iznutra te zgrade, u kojoj je i mali 
muzej sa raznim trofejima iz petstogodišnje borbe junačkih Cr- 
nogoraca „za krst časni i slobodu zlatnu". Idući dalje ugledasmo 
reć bi povrh Cetinja na uzvišenu mjestu sivu zgradu, zname- 
nitu u povjesnici Crne gore. Danas je to samostan i sijelo crno- 



87 287 

gorskoga metropolite, a nekoć bijaše to prvi, najstariji kneževski 
dvor na Getinju, a za turskih provala i tvrđava. Ovaj te sa- 
mostan sjeća davne prošlosti crnogorske, kad je vladika bio 
ujedno knezom, a samostan zajedno tvrđavom. Tu je reć bi 
okamenjena najslavnija strana povjesnice crnogorske. Stari kne- 
ževski dvor čini prijelaz k novijoj rekao bi kulturnoevropskoj 
epohi crnogorske povjesnice, kojoj je sijelo u novom dvoru, gdje 
stoluje knez, koji nije ujedno i vladika. To doba počinje se 
sa slavnim sadašnjim „Gospodarom" Nikolom. U samostanskoj cr- 
kvici pokopani su neki knezovi — vladike crnogorski, među njima 
i prvi vladika iz plemena Petrovića Njeguških, Petar I., kojega 
čitav narod crnogorski zove „svetim vladikom". Pred crkvicom 
pak ima grobova s lijepim spomenicima malodobnih Karađorđe- 
vića, unučadi sadašnjega kneza Nikole. 

Vraćajući se u hotel na objed, razgledasmo još uz put pri- 
jestolonasljednikov dvorac, koji se je upravo gradio. Bit ćo to 
vrlo ugledna jednokatnica, koja će se bez sumnje i svojom 
ukusnom fasadom isticati nad ostale građevine cetinjske. Poslije 
objeda pođosmo, vođeni Vukom Vuletićem, u Zetski dom. To je 
zapravo čitaonica, ali ima prostorije i za predstave, a po raznim 
predmetima sudeć tu je ujedno već zametak budućemu narod- 
nome muzeju. Na povratku skrenusmo, da vidimo ostatak crno- 
gorskoga vašara. Na Getinju kao i drugdje po Grnoj gori nema 
dosele dućana, pa kad tko hoće da što kupi, mora da ode u 
Kotor ili pak čeka na koji pazar, a zato su ovdje baš česti pa- 
zari. Osim redovitih obično svakoga petka obdržavaju se pazari 
prigodom svakoga svetka i narodne crkvene slave. I taj dan je 
bio pazar, ali mi ga pohodismo sada već pri koncu oko tri sata 
po podne. Još je nešto naroda bilo ipak na okupu. Tu si mogao 
vidjeti razliku između Crnogorca i Grnogorke. Muškarci ustrojem 
tijela krasni, pravi junaci; žene pak nijesu ni iz daleka onako 
lijepe kao muškarci, ili bar mi nijesmo tako lijepih vidjeli. One 
su prema muževima niske, lica tamna i sjetna — a to je bez 
sumnje izraz njihova jadnoga društvenoga stanja. Žena naime 
mora u Crnoj gori da radi u kući sve, što treba da se načini. 
Ona obrađuje polje, ona sprema i priređuje sav prirod, ona ide 
u mlin, ona na pazar — riječju svaki posao žena sama obavlja, 
dok Crnogorac ne radi ništa nego puši i šeće — i ratuje. Po 
crnogorskom je mnijenju sramota za junaka raditi. Dakako da 



238 88 

su tomu kriva burna prošla vremena, pa će polako, kad se ustale 
mirna vremena, i Crnogorac prionuti uz rad. Bit će to tim prijo, 
pošto se u Crnoj gori za sadašnjega „gospodara" junaka i pjesnika 
u svakom pogledu radi oko napretka i preporoda crnogorskoga 
naroda. Knez Nikola osniva škole po zemlji, te nastoji da upravu 
i sudstvo što bolje uredi. On je dao svojoj kneževini zakone. 
Čuveni učenjak i pisac Dr. V. Bogišić izradio je na poziv knežev 
građanski zakonik za Crnu goru. Moram ovdje navlastito istak- 
nuti veliku Ijubežljivost i susretljivost spomenutoga učenjaka, 
koji nam se je za ono nekoliko sati, što smo ih sproveli u pri- 
jestolnici Crne gore, pokazao u svem vrlo uslužnim. Uzmi taj 
Clavtanin živi rijetkim, osebujnim životom. Kao što Je poznato 
bio je prije sveučilišni profesor u Rusiji. Danas je ministar pra- 
vosuđa u Crnoj Gori, gdje boravi na godinu po šest mjeseci, a 
ostalo vrijeme sprovađa na putu a ponajviše u Parizu. U Crnoj 
gori proučava dušu narodnju, nepokvarena, junačkoga, mukotrp- 
noga Crnogorca, a u Parizu motri dotjerani kulturni razvoj naj- 
duhovitijega naroda na zemlji. Ovake prilike nije imao niti 
Rousseau, da prouči, što je kultura učinila od čovjeka. 

Putni naš maršal, koji je upravo putem u Omišu saznao, 
da je postao vitezom crnogorskoga reda, zamolio je preko mi- 
nistra Bogišića u Njeg. Svj. kneza Nikole audienciju. Svijetli 
knez milostivo je dao poručiti našemu maršalu, da će ga primiti 
pod večer, te kod „dinera" predstaviti i svijetloj knjeginji. Kako 
smo sa drugovima, koji su ostali u Kotoru, ugovorili za sjutra 
rano odlazak iz Kotora, nije se mogao riješiti naš maršal, da 
ostane sam na Cetinju do drugoga dana radi sudrugova, koji su 
na nas u Kotoru čekali. Kasnije je puteni dosta žalio svoju ne- 
odlučnost; tim više s toga, što je već u mladenačkoj svojoj dobi 
bio tako sretan, te je bio od kneza Nikole primljen u au- 
dienciju. 

Oko 4 sata poslije podne oprostismo se sa Ijubežljivim droni. 
Bogišićem i sa visokim Cetinjem sretni, što smo eto zadovoljili 
svojemu čeznuću, te smo vidjeli junačku Crnu goru, tu našu 
Spartu, a ujedno smo izvršili rodoljubni savjet plemenitoga pje- 
snika Sundečića, koji kaže: „Getinje je sveta Meka slavjanska, 
koju l)i valjalo da svaki Slavjanin barem jedani)ut u životu po- 
liodi i od srca cjeliva njegovo tajanstveno stijenje. okupano u 
krvi i suzama naroda, a proslavljeno hrabrijem mišicama i ne- 



89 239 

ustrašivijeni srcima". Na povratku sastadosmo već pod večer na 
Krstcu tri kočije, na kojima se je vozio francuski konzul na Ce- 
tinju sa svojom obitelju i pratnjom ; a kasnije na serpentinama 
i opet. susretosmo dvije kočije sa turistima na putu za Cetinje. 
Spominjem to zato, da vidi čitatelj, koliko je ljeti živahan sao- 
braćaj na ovom veličanstvenom drumu, koji spaja Kotor sa Tle- 
tinjem. U noći poslije 10 sati stigosmo natrag u Kotor, gdje nas 
na Margiti dočekali naši drugovi sa novostima iz Zagrel)n, jer 
smo za Kotor bili naručili još kod kuće listove i novine. 

VII. Od Kotora do Visa. 

Sjutradan (4. kolovoza) krenusmo rano na put pri krasnom 
vremenu. Ploveći polagano spustismo nekoliko puta našu željeznu 
mrežu u more i to u zatonu kotorskom i tivatskom, ali žalibože 
uspjeh nije bio osobit. Ili smo morali još polaglje ploviti, ili pak 
nije željezo dosta teško bilo, da se vuče po dnu morskom. Sva- 
kako je velika šteta, što nijesmo više toga nahvatali u tom za- 
livu. No i po onom, što smo izvadili sa dna morskoga, moglo se 
je naslućivati, kako je bogata i osebujna tamošnja morska fauna. 
Makar da je Boka sa svojih prirodnih ljepota daleko na glasu, 
faunistički je žalibože dosada slabo učenomu svijetu poznata, 
pače gotovo nepoznata. Nema sumnje, da će naša visoka vlada 
u svojoj rodoljubnoj brizi i skrbi za ispitivanje i proučavanje 
našega mora što prije odrediti, da stručnjaci ostanu kakovih 
osam dana u kotorskom zalivu i da prouče temeljito faunu ta- 
mošnjega morskoga dna. To bi nam svakako pribavilo lijepo 
priznanje u učenom svijetu, koji bi mi jedanput upoznali s našim 
prirodnim bogatstvom, a ne da nas on uči, čega sve imademo. 

Izlaz iz nezaboravnoga kotorskoga zali va uzveličala nam je 
naša mornarica pucanjem u nišan kod Fort Mamute. Izašavši iz 
zaliva krenusmo k jugu, gdje smo se podaleko od plitka pri- 
morja kod Budve usidrili, te smo pod vodstvom našega petro- 
grafa dra. Kišpatića nakupili vrlo zanimljive građe za petrogra- 
fiju. Time smo ujedno stigli do najjužnije tačke na našem putu 
u 42^15'. Povratak k sjeveru hio je dosta buran, no sada smo 
već na toliko bili uvježbani pomorci, da nas nije ni malo sme- 
talo, što se je lađa prilično gibala. Pod večer minusmo bajni 
Lokrum, oplovismo drevni Dubrovnik i krenusmo u grušku luku, 



240 90 

gdje nas je u noći zatekla grmljavina i kiša, što nije ipak ni 
malo smetalo mornare po lađama u gruškoj luci, da si ne dadu 
oduška svome odmoru lijepim pijevom. Kiša, grmljavina, a naj- 
više odaljenost Palagruže bijaše razlog, što nijesmo drugo jutro, — 
kao što je naš petrograf svakako želio — k zapadu prema Pala- 
gruži skrenuli, već izravno na sjever do Visa. Tìì sam pogled na 
zemljovidu na Palagružu napunio je neke od nas strahom, jer 
je taj otočić daleko u moru, bliži talijanskoj nego li dalmatinskoj 
obali. Napokon je protiv našega puta u debelo more do Pala- 
gruže i to govorilo, što je bilo vrijeme nestalno, i što nam je 
kapetan broda izjavio, da poradi nestašice ugljena moramo 
nastojati, da što prije stignemo do Visa, gdje ćemo se ugljenom 
opskrbiti. Svi smo bili sporazumni, da otplovimo po strani Pala- 
gružu, jedini naš petrograf, koji je to jutro malo dulje počivao, 
bio je silno ljut, kad je doznao, da smo napustili izlet u Pala- 
gružu i da već plovimo prema Visu Dva dana je ostao mrk i 
šutljiv, dok se nije napokon primirio rekavši nam, da za takove 
plašivice, kao mi što smo, niti nije plovidba po moru, a on da 
će si u napredak drugo društvo za more potražiti. Rado priznajem, 
da sam lako pojmio nezadovoljstvo našega petrografa, što ni- 
jesmo pošli do Palagruže. Do toga se otočića u opće rijetko do- 
lazi, a ima vrijednosti za stručnjaka već po tom, što ima na 
njemu predmeta iz paleolitičkoga i neolitičkoga doba. Sva- 
kako bi skok do Palagruže mogao imati povoljnih uspjeha za 
stručnjake. 

Cijeli Božji dan (5. kolovoza) trajala je naša plovidba iz 
Gruža do otoka Visa. Bijaše to burna nedjelja. Kako smo kanili 
drugi dan u jutru posjetiti glasovitu Bimvsku .spilju, bilo je naj- 
zgodnije, da prenoćimo u Komizi. Minusmo otoke Mljet, Lastovo 
i morem razlokane južnozapadne obale viške. Ulaz u komišku 
luku bijaše strašan. Valovi i vjetar bacali su sad ovamo sad 
onamo naš brod, koji je škripao, jecao i pucao. Ono prelijevanje 
talasa činilo se je kao uskomješana voda u ogromnoj rijeci, koju 
morska navala suzbija i vraća put izvora. More trepeće, glogoće. 
Donekle možeš naći sliku toga prizora samo u duši, u onom 
čuvstvu, koje te obuzme poslije jakoga nenadanoga utiska, te se 
streseš od zabune ili te spopane vrućica. Nebo tamno, vjetar, kiša, 
neprestana huka i buka, koja te gluši — predmeti na brodu, 
knjige, tintarnice, tanjuri skaču i padaju na pod. Kapetan za- 



91 U\ 

povjedaj sad simo sad tamo — more će lađu zaliti. Što smo se 
više bližili, da zakrenemo u komišku dragu, nevrijeme sve gore, 
a na samom zakretu naprotiv otočića Biševa jao i pomagaj! — 
za malo da nije Margita tresnula o obalu. Sjutradan su nam 
mornari kazivali, da smo se u taj čas oteli iz ralja gotovoj smrti. 
Pa i u dragi, već u zaklonu, brod je naš još uvijek silno poska- 
kivao. Koje čudo, što su se neki iz našega društva tako prepla- 
šili, da su pošli na našoj „Joli" odmah na kraj u Komižu, da 
potraže stan, gdje bi prenoćili Dà, one grozne večeri pozlilo je, 
još dvojici kod večere, tako da smo u salonu uz kapetana od 
našega cijeloga društva ustrajali samo dvojica i to naš petrograf 
i pisac ovih redaka. Kako se nijesmo sa našom Margitom u 
samoj luci usidrili, već do luke u otvorenoj dragi, ne čudi se 
čitatelju, da smo cijelu noć plesali. Ja sam se već na to njihanje 
tako priučio, da sam i tu noć spavao kao na kraju u postelji. 
U jutru rano pohitismo u Komižu, da obiđemo mjesto i da po- 
zdravimo one naše drugove, koji su na kraju noćili. Dobili su 
zgodna noćišta, samo su našega maršala slabo poznavali njegovi 
stanodavci, kad su mu nudali žice sv. Alojzija za lektiru. Komiža, 
trgovište veHko od prilike kao Samobor (preko 3000 stanovnika), 
smjestila se je na zapadnoj strani otoka, te se zrcali u krasnoj 
istoimenoj morskoj dragi. Za leđima joj se prostire poput zelena 
plašta romantična komiška dolina, zarasla vinovom lozom, a po- 
strance vije se poput oblaka ponosno brdo Hum. Trgovište se 
dijeli na dvije česti, koje se zovu Banda grande i Banda pi- 
cola. Na desnu ruku, kad dolaziš s morske strane u mjesto, diže 
se ponosno „kaštel", danas općinski dom, koji te svojom vanj- 
štinom donekle opominje na Palazzo vecchio u Firenci. Naši dru- 
govi potražiše zajutrak u kavani, al ne dobiše ništa, jer su 
dan prije sve potrošili izletnici iz Spljeta, njih 600 na broju. Na 
pitanje bi li se uz čaj moglo dobiti jaja, odgovori kavanarka: 
„jaja ćete difficile dobiti u Komiži". Pođosmo do na kraj mjesta, 
odakle je mnogo svijeta dolazilo noseći vodu. Prastari je tu 
bunar, urešen lijepim skulpturnim radnjama. Ne samo Komiža 
već i susjedno kopno i otoci dobavljaju vodu iz toga bunara, 
imenito ljeti za suše. Do toga bunara razgledasmo rekao bi tri 
crkve u jedno, naime crkvu sa prostrana tri broda. Ta crkva 
„Gospe Gusarice" ima temelje u moru. Narod pripovijeda, da su 
turski gusari dva puta bili ukrah Gospinu sliku, te je bacili dva 

16 



242 92 

puta u more, a ona svaki put da je isplivala do istog žala, gdje 
je bilo njezino mjesto. Glavna je međutim crkva u Komiži crkva 
sv. Nikole, oko koje ima ostanaka samostana, u kojem su 
nekoć stanovali Benediktinci. Ovi su doselivši se sa otočića Bi- 
ševa podigli taj samostan i položili prve temelje današnjoj Ko- 
miži. Na povratku od bunara razgledasmo ostrižišta, gdje se u 
veliko raci goje. 

Iz Komiže krenusmo put zapada. Eto pred nama nekoliko 
kilometara udaljena otočića Biševa (talij. Busi), koji se je smje- 
stio pred otokom Visom kao kakova modra oklopnjača, kao 
Lokrum pred Dubrovnikom — samo nešto podalje. Biševo je 
otočić, koji je kroz tisuć ljeta spavao, ali se je probudio prije 
nekoliko godina, kad su komiški ribari poveli neke učenjake (pr- 
voga, s proljeća god. 1884., bečkoga umjetnika baruna E. Ban- 
sonneta) u tamošnju špilju „grada Balon". Od onda se je ime 
toga otočića raznijelo po čitavom kulturnom svijetu kao ono 
Kaprija u Italiji poradi čarobne modre špilje, što se na njem 
nalazi. Prije su Biševo valjada pohađale jedino Nerejeve kćeri, 
dok su gospodovali na Visu (staroj Isi) dugokosi Jonjani; danas 
pričaju izokolni mornari, da su se prije tuj skupljale morske vile, 
dok ih nije neki papa prognao na mjesec. Sad se više na nje- 
govu žalu ne sunčaju ni tuljani, nego brzo skaču u more, jer 
prečesto dolaze znalični putnici, da se dive tamošnjoj špilji. — 
Na našoj Margiti vladala je velika napetost, neka uzrujanost : evo 
napokon pred nama otočića sa špiljom, za kojom smo toliko 
težili, o kojoj smo toliko razgovarali ! A da li ćemo je vidjeti, 
to je pitanje lebdjelo svima na jeziku. A zašto ? Makar da je lijep 
Božji dan bio, more je mimo to ipak bilo nemirno, a pri takvu 
moru ne možeš u špilju. U našem društvu bio drug, koji je već 
dva puta bio pred Biševom, a nijo mogao poradi burna vre- 
mena u špilju. Lađa naša na izlazu iz komiške drage sve jače 
poskakivaše. U to izjavi kapetan, da dalje ne smije s lađom, već 
u koga je smjelosti, hajd u čamac. Mi u strahu gledamo jedan 
drugoga, bi li, ne bi li svoj život povjerili uzburkanim valovima 
morskim. Prvi skoči u čamac naš petrograf pa zavika, tko je 
junak, hajd za menom ! Njegova odlučnost sve nas osokoli, pa bi 
pošli za njim ma u pakao, a kamo li ne u raj biševski. „Naj- 
kuražniji" među nama blijed kao krpa posljednji skoči u čamac. 
I gle čuda! Kano da je istomu Poseidonu imponovala naša 



93 243 

zdvojna odlučnost, ili su ga možda Nerejide molile za nas: ta- 
ksi morski kano da su počeli jenjavati i mi se mogosmo nadati, 
da ćemo moći u špilju. Kad smo došli pred špilju, činilo nam 
se je, da čujemo podzemni muk i strašno glogotanje pomorskih 
valova, nalično na „zdvojno hroptanje umirućeg atleta". Nad 
nama se digle puste hridi, nepravilno kamenje gorostasna stana. 
„Isti bi se kiklopi čudili onoj strašnoj arhitekturi i grdnoj ljepoti 
gradnjo". Hridine padaju okomito u more, kano da ih je tko 
ogromnom sjekirom presjekao. Gole su golcate te hridine od 
mora sve do vrha, jer, kad je južina, more ih nemilo bije i 
grize. „Duša ti se stisne i umanji, spopade te strava, kada digneš 
glavu u vis, te postaneš crvom i iščezavaš u golemom gradu 
prirode kao sitan protoplazan u kapi vode". O što si čovječe 
napram ovim orijaškim stijenama, pa ipak te je Svevišnji Stvorac 
učinio gospodarom prirode! — Sred tamnosivih stijena ugle- 
dasmo crnu rupu, ulaz u špilju „grada Balona", Bilo je upravo 
10 sati, a u to je vrijeme po mnijenju sviju, koji su ovdje biU, 
najzgodnija rasvjeta u špilji. Preplovivši uski hodnik skučeni, jer 
je svod nizak, uniđosmo iza kratke tmine u veličanstvenu, bajnu 
prostoriju. Čuđenju ni klicanju nije bilo kraja ni konca: Bože, 
tä to je rajska rasvjeta! Snebivaš se nad krasotom i divotom, 
kakove za života još nijesi vidio. Til to su krasote nad kraso- 
tama, u sjaju modrila i blistaju morske vode! Tà to je veličan- 
stveni morski hram, kojemu ne razabireš stila. „To nije ni jonski 
ni dorski ni bizantski ni gotski stil, to je stil prirode, kćeri 
Božje". More izgleda u špilji kao sag od ljubičasta baršuna, koji 
je posut biserjem i dragim kamenjem. „Što više ideš lađom 
napred, more kano da se pretvara u rastopljeno srebro". Kako 
zaroni veslo, tako vrcaju iskre. Svaka kaplja, koja se cijedi sa 
vesla ili sa uronjena predmeta, rekao bih da je bhstavi alem- 
kamen. Pa i mi smo se u tom morskom hramu posve promije- 
nili : jedan drugomu izgleda, kano blijedi sadreni kip, a boja 
naše odjeće bijaše sasvim drugačija, nekako preobražena kano u 
modroj bengaličkoj vatri. Zagrabismo rukom vode, da se uvje- 
rimo, da li je to u istinu more ; ruka nam se pretvorila u zlatno- 
mjedenu mast, a voda po njoj u biserje. Činilo nam se je, da 
smo na drugom svijetu, ili da sanjamo najčarobniji san. Kad 
smo se naužili tih krasota, izadosmo na polje. Od prejake vanjske 
svjetlosti zabliještiše nam se oči. Po hridinama bilo nekoliko 



244 94 

dječaka, pa ih nagovarasmo, da ćemo bogato nadariti onoga, 
koji bi s nama u špilju, da malo pliva morem, da uživamo 
onako, kako je to uživao vrijedni Petar Kuničić, koji slični 
prizor ovako opisuje: „Nikada šarovitijeg prizora nije ugledalo 
moje oko. Da su svi naj vještiji slikari čitavoga svijeta upotrebili 
svu moć kista svojega, da nam stoti dio prizora predoče na 
platnu svome, ne bi uspjeli podnipošto. Kako je plivao u vodi 
(naime neki dječarac), tako su se žare mijenjale oko njega i po 
njegovu tijelu. Lice mu je izgledalo sad kao u mrtvaca, a 
sad kao da je od zelena baršuna. Ali da, ne dadu se dje- 
čaci na taj posao. Po pripovijedanju jednoga iz našega društva 
pokvario je taj užitak posjetiteljima špilje „grada Balon" mili- 
junaš Rotschild, koji je, bivši ovdje, takova dječaka nagradio sa 
dva novčića. — Međutim je nama na jarkom sunčanom svijetlu 
tako prevladalo čuvstvo i žalost za ostavljenom špiljom, da smo 
po drugi put uplovili u nju, da nam ostane trajnija spomen na 
taj rajski svijet. Doista ne čudim se nimalo Lučiću, koji kliče 
sav uzbunjen nad tolikom krasotom: „Ni elizejske poljane, ni 
Mojsijin, ni Danteov raj, ni zora ni suton, ni prvi ljubavni sanak 
nevine djevojke, niti pjesnikov cjelov ne će opojiti duše takovim 
čuvstvom kao tajanstvene ljepote ovih polumorskih, poluze- 
maljskih čudesa". 

Osobitost i čarobnost modre špilje na Biševu sastoji se u 
tome, što je sasvim zatvorena, a svjetlost prodire u nju kroz 
duboko more. Okrenuta je pećina podnevu, gdje ima špilja i 
otvor ispod mora. Kroz taj otvor širok I6V2 m., dubok 18 m., 
a debeo 3V2 m. ulazi vanjska sunčana svjetlost u špilju, pa se 
odbije sa dna gore, stvarajući time magičnu igru svjetlosti i sva- 
kovrsnih žara. Ako nije na polju jaka svjetlost sunčana, špilja 
ne može da bude svijetla. S toga je jedino doba, da vidiš špilju 
u potpunoj čarobnosti od 9 — 11 Va sati prije podne, kad sunce 
najbolje upire u taj podvodni otvor. — Još ću spomenuti, da 
na otočiću Biševu živi u svem oko 150 stanovnika u 30 kuća, 
koji živu od ratarstva i ribarenja. Nekoć su stanovali na Biševu 
samostanci sv. Benedikta, pa su sagradili crkvu i samostan sv. 
Silvestra, od kojega se još i danas vide ruševine. Sama špilja 
nije u starije doba bila poznata svijetu, makar da su tamošnji ri- 
bari znali za više špilja na tom otočiću. 



95 " 245 

Opraštajući se sa špiljom biševškom, zaokupiše moju dušu 
čudna čuvstva. Evo čitatelju ja ću ti ih otkriti. Živo se sjećam, 
kako smo prije desetak godina polazeći iz Đakova sa posvete 
veličanstvenoga hrama „Biskupova" uzneseni krasotama onoga 
remek djela, snovali da se izdade tiskom i ilustracijama opis 
đakovačke katedrale na hrvatskom i francuskom jeziku i da se 
uredi svake godine hodočašće iz Zagreba do one katedrale, za 
koju je s punim pravom rekao prigodom posvete kod „Biskupova" 
stola dr. Marschall, župnik zavjetne crkve u Beču od prihke 
ovako: Prošao sam već mnogo svijeta, vidio sam već divnih 
hramova, ali smijem s dubokim uvjerenjem ovom svečanom 
zgodom izreći, da kojom nesrećom nastrada zavjetna crkva u 
Beču ili da je nestane, ne znam na zemaljskom površju crkve, 
koja bi je dostojnije zamjenila od crkve đakovačke. — Pa što 
se je dogodilo od naših osnova? Žalibože ništa! Jesmo li izdali 
u svijet opis đakovačke stolne crkve? Hodočastimo li u Đa- 
kovo svake godine, da se naužijemo vanrednoga užitka umjet-i 
ničkoga, i da se naučimo, ako je moguće, još više štovati i lju- 
biti velikoga našega Mecenu! A čemu to ovdje spominjem? T 
čitatelju bez sumnje naslućuješ! Zar nijesmo sami krivi, što nije 
modra špilja na Biševu stekla do sele u svijetu i među nama 
onaj glas, što ga zaslužuje? Žalibože mi ne znademo cijeniti 
svoje, već treba da strani ljudi razglašuju rijetkosti i ljepote naše 
domovine. Posve se slažem sa spomenutim već Kuničićem, koji 
pri koncu svoga opisa špilje biševske ovako jadikuje: „Eto već 
je desetak godina, što nam je tuđinac prodičio domaću krasotu, 
pa koliko smo se mi Hrvati trudih, da kažemo tuđemu svijetu; 
evo imademo rijetkost, što druge zemlje ne imadu. Posve malo, 
jer smo obično nehajni za ono, što se hrvatskim imenom zove. 
Mnogi Hrvati i ne znaju za nju, kao da je i nema, ili da je na 
obalama Australije, a ne na ostrvlju naše Dalmacije. Svakoga 
ljeta na stotine i stotine tuđinaca dolazi na Biševo, a Hrvata ... ? 
Jedan na tisuću! To je nehaj, to je pravo nerodoljublje!" 

Od Biševa krenusmo sjeverno-istočnim smjerom oko otoka 
Visa do istoimenoga glavnoga mjesta na tom otoku. Plovidba je 
bila preugodna, jer je bio lijep dan a more posve mirno. Otok 
je Vis najnapučeniji i vojnički najznamenitiji otok Dalmacije, jer 
se je smjestio usred pučine morske između Italije i Dalmacije. 
Udaljen je od dalmatinskoga kopna 72 km., od otoka i grada 



246 96 

Hvara 23 km., a od puljske obale u Italiji 118 km. Vis se dulji 
od zapada put istoka 18 km., širina mu je najveća 8 km. a po- 
vršina, mu zaprema 90n km. Poradi smještaja neki zovu otok 
Vis „Maltom jadranskoga mora". Pelazgi, Sirakužani i Englezi 
smatrahu Vis u razno doba ključem jadranskoga mora „ja- 
dranskim Gibraltarom«. Uslijed novijega načina ratovanja nje- 
gova je strategična znamenitost dan današnji manja, tako da 
sada nije više na Visu ni ratne luke. Obale su otoka Visa strme 
i nepristupne osobito na južnoj i na zapadnoj strani. Sav je otok 
u opće gorovit. Najviši vrhunac Hum (591 m.) ispinje se gotovo 
u sredini otoka između njegovih najznatnijih luka Visa i Komiže. 
Ma da je otok gorovit, ipak su njegovi ravnjaci na istočnoj i 
južnoj strani pa i doline lijepo obrađene i veoma plodne, te se 
otok osobito ističe blagim podnebljem i bujnim rašćem. Žitelji se 
na otoku bave ponajviše lovom sardelja i vinogradarstvom, koje 
daje glasovito viško vino. Dok je Komiža u dubokoj dragi na 
jugozapadu otoka, prostire se Vis, glavno mjesto cijeloga otoka 
na sjeverno-istočnoj obali u dnu prostrana zatona, kamo se može 
smjestiti i najveće brodovlje, jer je zaton dug 1516 m. a 
širok 682 m. 

Ulazeći oko 2 sata poslije podne u zaton viški kod polu- 
otočića Sućuraja, odmah se uvjerismo o njegovoj strategičnoj 
znamenitosti, jer se raspada na više manjih draga kao Porto 
inglese, Porto S. Giorgio i Porto Lissa. U dnu zatona na podno/ju 
brežuljka smjestilo se trgovište Vis. — Cim stigosmo u Vis, zamo- 
lismo najprije brzojavno visoku vladu u Zagrebu, da preko admi- 
raliteta u Pulju odredi ugljenarskomu uredu na Visu, da nas op- 
skrbi ugljenom, jer smo biU spali glede ugljena na niske grane. 
Narudžba za ugljen došla je iz Zagreba na viški ured tek sjutradan 
pod večer. I tako smo morali ostati u Visu ponedjeljak poslije podne 
i cijeli utorak. Dakako da nam nije bilo dugočasno, makar bi bili 
radije prije otišli odavle, da uz put razgledamo i druge lijepe 
prijedjele tim većma, što smo eto imali još samo tjedan dana 
ostati na putu. Rekoh, da nam nije bilo dugočasno na Visu. Pa 
kako bi i bilo na takvu tlu, koje je dionikom svjetske povje- 
snice od drevnih pelazgičkih pa do najnovijih vremena. — Da 
razgledamo najprije samo mjesto. Vis broji oko 5000 duša, a 
smjestio se je na daleko i to ne u širinu nego u duljinu oko 
prostrane luke, kojoj gotovo nema premca u jadranskome moru- 



97 247 

Trgovište se dijeli na tri dijela: Kut sa istoka, Luka po sredini, 
a MaJabanda sa zapada. Mjesto obiluje lijepim zgradama i hla- 
dovitim vrtovima, u kojima uz druge razne rijetke biljke i cvi- 
jeće uspijeva paoma, naranča i limun. Naša se je Margita usi- 
drila naprotiv lijepoga poluotočića Prlrova, gdje se je nekoć 
dizao rimski, pače možda baš i grčki amfiteater. Na njegovim raz- 
valinama stoji već od srednjega vijeka crkva sv. Jerolima sa sa- 
mostanom Franjevaca. Na groblju do samostana koči se lijepi 
mramorni spomenik poginulim junacima god. 1866. u viškom 
boju. Čitatelju je bez sumnje poznata spomenuta godina, koja je 
donijela našoj monarhiji sadašnje državno uređenje uslijed stra- 
hovita poraza austrijske vojske kod Sadove u Češkoj. Ali ta je 
godina znamenita na južnim bojištima za Slavene, poimence za 
nas Hrvate. Uz Prusiju hotjela se je te godine njezina saveznica 
mlada kraljevina Talijanska na štetu austrijske države osiliti i 
povećati. Iza strahovitoga poraza Talijana kod Kustoce, gdje su 
se proslavili naši generali Marojčić^ Rodio i Benho, svu je nadu 
uzrujana Kalija postavila u svoju u istinu ogromnu mornaricu, 
koja je pod admiralom Pcrsanom krenula prema Visu. Admiral 
talijanski dovikuje u dnevnoj zapovjedi svojim mornarima: „Evo 
je nadošao čas. Hajde da spasemo i povratimo Italiji zemlje, 
koje joj pripadaju . . . Italija nas gleda. Pokažimo djelom, da 
znademo nadmašiti opće očekivanje . . . ." Vis je strepio, a kako 
i ne bi, tä pred njim su Re d' Italia, Formidabile, strahotni 
Affondatore i druge orijaške fregate i korvete, za koje pojedine 
držahu Talijani, da su kadre uništiti cijelu austrijsku mornaricu. 
Pa ipak nečuvenim junaštvom sjajno odbi talijanske navale Vis 
i Komiža. Ali dugo ne će moći da odole. U to im dođe u pomoć 
iz Fazanske luke kod Pulja, odakle je pohrlio sa austrijskim bro- 
dovljem „helgolandski junačina" kontre- admiral Vilelmo Te- 
(jetihoff. Kao nekoć Cezar u Rim, mogao je taj veliki mornar 
već slijedeći dan iza svoga dolaska k Visu dojaviti svomu caru 
u Beč: „veni, vidi, vici". Strašan je to bio boj. „Sinje more nije 
doživjelo sličnog prizora ni slične grozote. Sve se obrati u jedan 
plamen u jednu živu vatru, u gusti dim, u trajni pakleni potres. 
Rekao bi da se ori nebo nad zemljom, a zemlja pod nebom sa 
svim morem i morskom dubinom. Rekao bi, da je sv. Ilija sa- 
kupio tuđe sve svoje gromke gromove i da ih na jedan mah 
pušta; a da strašna buka, grmljavina i potres traju neprestano, 



248 «8 

sa istom uništujiićoni silom. Isto se more buni; sunce se krije, 
da ne sjaje nad grozotom ; vila Humkinja zatvara ugljen-oči 
svoje, a sa oblaka padaju suze nad prolićem ljudske krvi. Svaki 
brod traži neprijatelja, trči kao hudoba za njim, da ga poduši, 
da ga strovali u morske bezdani. Nikada toliko ljudske sile nije 
tako žestoko i grozno ustalo jedna proti drugoj, nikada čovječje 
oko nije vidjelo strasnijeg boja. To je prvi boj na oklopnjače. 
Tuđe je 60 brodova, sa snagom od 20 tisuća konjskih sila; tuđe 
je oko 1100 topova i 20 tisuća ljudi sa 20 tisuća pušaka i 20 
tisuća revolvera i 20 tisuća sabalja . . . ." 

Dne 20. srpnja pokazali su pred cijelim svijetom dalma- 
tinski ribari sa svojim „ribarskim lađama" (tako Talijani porug- 
Ijivo nazvaše našu mornaricu), što umije hrvatsko junaštvo na 
moru. Talijanska prva fregata Re d' Italia sa 560 ljudi potonu. 
drugi brod Palestro sa 250 ljudi postade plijenom požara, ostalo 
pak brodovlje talijansko kukavno uzmaknu sa gorostasnim Affon- 
datorem na čelu. Kada je sjutradan viški načelnik čestitao na 
pobjedi Tegetthoffu reče ovaj: „Lako je pobijediti sa vašim sla- 
ve nsk lm lavo v ima " . 

Prvi nam je posjet na Visu bio do groblja na Prirovu, da 
se poklonimo pepelu slavnih hrvatskih junaka. Tu se usred bi- 
jelih grobnica viških koči gorostasni mramorni spomenik podignut 
g. 1867. viškim junacima. Spomenik je okrenut put mora, put 
onog mora, koje najbolje svjedoči o junaštvu, kojemu je podignut. 
Oblika je pačetvorasta ; podnožje mu je dugo 3*85 m. a široko 
2.88 ra. Visok je spomenik 4-85 m. Vrh njega uspeo se ogroman 
lav i tuđe legao i zaspao, uhvativ čvrstim pandžama proslav- 
ljenu zastavu. Na pročelju spomenika predočen je u „basrelijefu" 
najtragičniji čas boja. Sa protivne strane je glavni natpis, a na 
pobočnim stranama urezana su imena slavnih poginulih junaka. Na 
okolo spomenika urezano je raznih uresa, lo vor- vijenaca itd. Oko 
podnožja, na četiri ugla, dižu se iz zemlje, sred aloja i cvijeća 
četiri ogromna topa, koja su u boju palila, a spojeni su čvrstim 
verigama ratnih brodova. Razgledavši spomenik bacismo se na 
koljena, da se pred nijemim mramorom poklonimo pepelu hr- 
vatskih junaka, pak iza kratke usrdne molitve uskliknusmo po 
tri puta „slava" velikim pokojnicima. Doista viško groblje sveto 
je mjesto, uspomena slavne i teško nedaleke prošlosti. Nije čudo, 
što i svaki inostranac koji posjeti ovaj kraj, ide na groblje do 



99 249 

spomenutoga spomenika. Dođe li više izletnika ujedno, piše Ku- 
ničić, — a to je često — tada je običaj, da polože vijenac, a 
vođ izletaša pozove prigodnom besjedom svoje suputnike, da 
uskliknu trokratni „slava" pokojnim junacima. Više puta i ratni 
brodovi, koji često pohađaju krasnu višku luku, okite spomenik 
lovor-vijencima. Sami Višani slave spomen junaka u viškom boju 
svake godine na Ilijin dan. Tada se izmole u nadžupničkoj viškoj 
crkvi svečane molitve za poginule junake; a četiri lovor-vijenca 
okite uglove spomenika, gdje leži spavajući lav nad kostima spa- 
vajućih lavova. 

Slijedeći smo cijeli dan ostali u Visu. Na Marini smo u 
velike bili iznenađeni gledajući bezbroj bacava, koje čiste morskom 
vodom, a onda ih pune vinom, koje je daleko na glasu. Zato i 
vrijedi ona: „nema boljeg vina više Visa i niže Komiže'. Ah nije 
tako s vodom. Kao što sam već opetovano spomenuo primorje 
naše a osobito otoci nemaju pitke vode. Tako je i u Visu. Ljeti 
za velike suše dobivaju Višani vodu iz Spljeta. Nama je već po- 
nestalo pitke vode na lađi, pak smo se hotjeU opskrbiti vodom 
na Visu, ali je nijesmo ni za plaću mogli dobiti. 

Pod večer stigla nam je dozvola za ugljen. — Dugo smo 
još u noć gledali u ono tužno pa ipak slavno počivalište hrvatskih 
mornara — dugo smo još raspredali razgovor o sličnim slavnim 
momentima u prošlosti našega roda i naše krvi ! A ti gordi lave 
kazuj svijetu sa viškoga groblja: 

„Junaci su otjerah 

Dušmanina zrnjem vrelim 

Divni izgled nama dali 

Kako slavom kako djelim 

Da branimo mili dom 

Hrabrim srcem dušom svom". 

Vin. Od visa do Kraljevice. 

Sjutrađan pri izlazu iz viškog zatona nakrcasmo 10 tona 
ugljena. Izašavši iz zatona pozdravljajući iz daleka otočić Svetac 
(St. Andrea) i gotovo nepristupni Ponio nastavimo put svoj otvo- 
renim morem 66 morskih milja k sjeveru prema Dugom ili Ve- 
likom otoku (Isola Grossa ili Lunge), kamo stigosmo pod večer. 
Na tom otoku ima nebrojenih zatona i draga, kamo skreću često 



250 100 

ribari na lov. Mi smo kanili proučiti prostrani zaton Port Tajer. 
Već u Kraljevici kod prvog?, dogovaranja odlučismo, da obiđemo 
i ispitamo na svom putu u prvom redu one krajeve, koji su 
dosele manje istraživani ili gotovo nepoznati. Među take prije- 
djele uvrstismo odmah i luku Tajersku. Unišavši kraj osamljene 
orijaške stražarnice u tu luku, bacismo dva puta željezo, da do- 
bijemo sa dna morskoga faune i flore tamošnje. Uspjeh i opet 
nije bio osobit. Došavši do na kraj zatona, gdje smo uz put ku- 
pili od ribara krasne ribe, odv^ezosmo se u čamcima na kraj, da 
proučimo tamošnje jezero, koje do sada još nije ])ilo ispitano. 
Jezero je od kraja slabi četvrt sata udaljeno. Mi se po osjeci i 
plimi u jezeru kao i po slanoj njegovoj vodi i po tamošnjoj 
fauni uvjerismo, kako su pravo imala ona dva čovjeka, što su 
nam putem o jezeru rekli, da „nije voda već more". I tako smo 
mogli za jezero, za koje se doslije nije ništa znalo, konstatovati 
da je pravo i čisto morsko jezero sa morskom faunom. 

U prostranom, mirnom zatonu, gdje nema nigdje kuće ni ku- 
ćišta, daleko od bučnoga života, raspravljasmo poslije večere razna 
socijalna pitanja. Naročito se uzvrpoljiše stari „bećari" na našoj 
lađi dokazujući, koliko su oni sretniji od oženjenih. U muževnoj 
već dobi izmišljali su oni kojekakove dokaze, da opravdaju svoje 
bećarstvo. Oženjeni nasuprot dokazali su im jasno kao na dlanu, 
da je „egoizam" glavni razlog njihovu beženstvu. Po malo 
dotaknusmo se vjerskih pitanja, pa se i tu pokazaše u našem 
društvu razna mnijenja. U to nas bljesak i grmljavina otjera ha 
počinak. Ovaj put se spremismo svi u unutrašnje prostorije na- 
šega broda bojeći se nevremena po noći. 

Mogla jo biti ponoć! Spavao sam. Najedno me neka neo- 
bična graja trgne iza sna. Gujem glas našega dobroga admirala 
broda. Prepadoh se i ustanem, da vidim što se zbilo. Ništa, ništa, 
dovikne mi umiljato admiral, pak dalje oštro zapovjedaj morna- 
rima, Sjutra smo tek saznali, u kakvoj smo pogibli bili. Naša 
Margita malo da se nije nasukala. Cini se, da se nijesmo bili 
dobro usidrili, pak je noću jak vjetar po malo zanosio naš brod 
prema kraju. Sva sreća da je mornar na straži to opazio i 
odmah probudio admirala broda, koji je svu momčad odmah 
pozvao na rad da se otmemo pogibli. Bio je to mučan posao, 
no za jedan sat bila je Margita u sigurnosti. 



101 251 

U jutru krenusmo prema Malomu Lošinju, kamo stigosmo 
poslije objeda oko tri sata po podne. Nebo je bilo naoblačeno. 
„Noštrom" je rekao, da će tako ostati cijeli dan, dodavši „ta već 
se skićem 30 godina po mori"\, te znam što oblaci misle, a nekmo 
li da ne bih znao, što rade". More je bilo za cijele vožnje ne- 
mirno, dok napokon ne zađosmo u daleku dragu u zatvoreno 
rekao bi jezero, u dnu kojega se je smjestio amfiteatralno poput 
Bakra prijatni grad Mali Lošinj. Iza. nemirne plovidbe mirno 
more u toj zaklonjenoj dragi kano da nam je hotjelo pri pri- 
stupu u Mali Lošinj potvrditi znamenitost ove povjesnički glaso- 
vite luke „Val Augusto", gdje se nekoć pred bunom zaklonilo 
čitave zime brodovlje cara Augusta, kad je g. 35 pr. Is. vojevao 
na ilirska plemena u našim krajevima. 

Lošinj je najmanji i najjužniji od tri veća kvarnerska 
otoka, te zaprema nešto preko l'i\Z\ km On je od otoka Cresa 
odijeljen posve uzanim morskim tijesnom, tako da još i dan 
danas mnogi drže oba ova otoka za jedan otok, tim većma što 
su spojeni pomičnim mostom od željeza. Lošinj je donekle član- 
kovit, kao što smo gore spomenuli za otok Pag. Dok je sjeverni 
i središnji dio otoka strm, divlji, te slabo rodan, južni dio otoka, 
gdje su se smjestila oba grada Veliki i Mali Lošinj, zarašten 
je bujnim rašćem i to lozom i maslinom, a uspijeva još smokva, 
paoma, limun, aloa i druge južne rasline, S toga nije čudo, što 
je posljednjih godina naročito Mali Lošinj izišao na glas poradi 
svoga blagoga podneblja, te je postao „hrvatskom Revierom". U 
tom blagom zraku, čistom od prašine i miasma udiše čovjek ne- 
prestano vlažni pun soli zrak. Ulazeći u luku lošinjsku uvjerismo 
se po hotelima, što no su se nanizali na morskoj obali, da je 
Mali Lošinj u istinu klimatičko lječilište. Došavši na kraj potra- 
žismo odmah vrloga rodoljuba Smirčića. U razgovoru snjime za 
nekoliko časova upoznasmo situaciju na Lošinju. Žitelji (oko 
7000) su tu zgoljni Hrvati, a sve škole i pučke i nautičke 
jesu talijanske. Koje čudo što su stanovnici Lošinja vrlo 
potalijančeni. Bečka vlada kroz decenije umjetno tamo podr- 
žava talijanštinu, protiv hrvaštine. Mladež se u školama od- 
vraća od hrvatstva, u uredima su činovnici, koji opće sa 
strankama samo talijanskim jezikom. Ipak ima tu vatrenih 
rodoljuba hrvatskih, a središte im je u lijepoj čitaonici, gdje 
ima velik broj novina imenito hrvatskih i slovenskih. Sva- 



252 102 

kako lošinjski rodoljubi vode tešku borbu s narodnjim nepri- 
jateljima. 

Iz čitaonice pođosmo u pratnji nekih lošinjskih rodoljuba 
prema groblju, da pohodimo grob plemenitog našega zemljaka 
dra. Frana Divića, bivšega upravitelja osječke realke, koji je 
ovdje s proljeća god. 1893. umr'o, te je pokopan na tamošnjem 
groblju. Poznavao sam pokojnika u dušu i moram priznati, da 
je bio velik rodoljub, uzor prijatelja, izvrstan strukovnjak, a u 
školi vrlo vješt i savjestan učitelj. Da je Divić nakon svršenih 
nauka u Beču kojom srećom odmah službovao u Zagrebu, nema 
sumnje, da bi daleko dotjerao u svojoj struci, te bi svojim 
perom obogatio našu znanstvenu knjigu. Ovako je službujući u 
pokrajini zahirio, jer kao što mi se tužio, nije imao kroz go- 
dine, da ma s kim o svojoj struci — matematici — razgovara. 
Nakon 14-godišnjeg službovanja u pokrajini još je težio za Za- 
grebom i za usavršenjem u svojoj struci. U tom ga je visoka 
vlada početkom školske godine 1892/3. pozvala, da upravlja velikom 
realkom u Osijeku. Čim se iz Vinkovaca spremio u Osijek, po- 
javiše se već vidljivi znaci njegove smrtonosne bolesti. Po savjetu 
liječničkom tražio je pomoći svojoj teškoj bolesti u Lošinju, gdje 
je međutim naskoro umr'o. Pomolismo se Bogu na grobu nezabo- 
ravnoga druga želeći, da mu bude laka hrvatska zemljica, koju 
je za života tako vruće ljubio. Samo nas je zaboljelo srce, 
gdje smo gledali, da naš Divić. plemeniti hrvatski rodoljub, imade 
na svom grobu njemački napis. Lošinj ci nam rekoše, da su to 
odredile duvne, kod kojih je umr'o. Mi smo umolili lošinjske ro- 
doljube, da svakako izmijene njemački napis na Divićevu grobu 
sa hrvatskim, što nam oni i obećaše. Do Divićeva groba čitasmo 
na jednom grobu ovaj nježni dvojezični napis „All' amata mia 
duša". U tom se napisu najbolje odrazuju lošinjske prilike. 

Vrativši se sa groblja u čitaonicu, gdje smo se upoznali 
s nekim tamošnjim rodoljubima, pođosmo da razgledamo ostri- 
žišta g. Smirčića. Putem se mogosmo uvjeriti, kako se još uvijek 
dosta brodova gradi u M. Lošinju. Dakako da je danas teško 
Lošinjcima natjecati se u brodogradnji s Englezima i Američa- 
nima. Nu još su se u nedavno vrijeme brodovi građeni u lo- 
šinjskim škverima brojili među najljepše i najčvršće u svoj našoj 
mornarici. To je ujedno razlog, što su Lošinjci svojom poduzet- 
nošću i radinošću postali od ubogih ribara, imućni brodovlasnici 



103 253 

i trgovci. Danas je opet žiteljima M. Lošinja osim brodogradnje 
lijepa privreda od stranaca, kojih imadc ovdje s rana proljeća 
na stotine. Vlažan naime morski zrak i otočna jednoličnost tem- 
perature osobito prija nekim vrstima bolesti ; samo je šteta, što 
i M. Lošinj nije posve prost od vjetrova i što je razmjerno pre- 
malo u svezi sa Rijekom, Trstom i Puljem. 

Prijazni g. Smirčić pokazivao nam je i opširno tumačio 
svoja prostrana ostrižista, smještena pri kraju lošinjske drage. 
Bude li posve uspio njegov način gajanja ostriga, donijet će mu 
to poduzeće veliku dobit. Iza toga se prevezosmo na drugu stranu 
lošinjske drage, da obiđemo malenu luku Cigale, koja je udaljena 
oko četvrt sata hoda od grada M. Lošinja. Ova je luka zgodno smje- 
štena i posve zaklonjena od bure. Odavle se vratismo pješke u 
grad lijepim putem usred bujnih nasada. Pod večer razgledasmo 
prekrasni Lloydov parobrod „Trieste", koji je baš ovamo bio 
prispio. Ogroman je to putnički parobrod, najelegantnije uređen, 
s električnom rasvjetom. Poslije večere oprostismo se u čitaonici 
sa Lošinjcima, hvaleći im na njihovoj prijaznosti i bodreći ih u 
njihovu rodoljubnom nastojanju oko hrvatstva. 

Slijedeći dan rano nas probudi vijest, da je „jugo" a mi 
preplašeni odlučimo da ostanemo u Lošinju. Pravoga „juga" ni- 
jesmo još doživjeli na lađi, a znali smo, da je to najnepo- 
voljnije za novajlije na moru. Kad se iza dva sata razve- 
drilo, krenusmo smjelo na put. Ipak se ljuto prevarismo. U 
lošinjskoj dragi bilo je povoljno more, al kad mi iz drage 
u otvoreno more, udri pljusak s desna i s lijeva. Pri ovako 
uzburkanome moru bilo nam je minuti najjužniju tačku Istre, 
zloglasni Cap Promontore, odakle se nedaleko na stijenastom 
školjiću Poreru ispinje za mornare vrlo znameniti 36 metara 
visoki svjetionik. Plovidba uza zapadnu obalu Istre vrlo je 
dražesna. Istina nema tu veličanstvenih prirodnih okolica, niti 
velikih gradova a ni bujnoga bilinskog raja, ali ima slikovito 
smještenih luka i gradića, koji već svojom vanjštinom jasno svje- 
doče, da su pradavnoga podrijetla. K tomu ima tu otočića, koji 
poput perivoja usred oaze izniru nad morsko lice spuštajući svoje 
bajno zelenilo do razine morske. 

Kad smo plovili prema prvoj znamenitoj točki na zapadnoj 
obaU istarskoj, prostranomu zatonu, u kojem se je smjestio Pulj 
(Pola), opazili smo već iz daleka goleme utvrde, koje nam jav- 



254 104 

Ijahu, da se približujemo najčvršćoj bojnoj luci naše monarhije. 
Obišavši Puntu Compare uđosmo u piiljskl konao. Tu nam so 
otvori prekrasna slika u dalekoj perspektivi. S obje strane ulaza 
ispinju se kršne glavine sa jakim utvrdama: na desno Marija 
Liijza a na lijevo Krdo (Christo). Između njih je daleki morski 
konao sa dražesnim dragama, a ove rastavljaju mnogobrojna 
predbrežja, posuta svuda na okolo tvrdicama. Jaki je to bojni 
tabor i jao si ga neprijatelju, koji bi se usudio prikučiti silno 
utvrđenomu Pulju. Luka se puljska sastoji za pravo od prostrane 
tri hike. Prva je izvaiija luka od ulaza do zelenog otočića sv. 
Katarine, jako učvršćena Franjina otoka i k jugu do školjića sv. 
Petra. Kad smo minuli ove otoke evo nove slike. Pred nama je 
prostrana morska kotlina prava puljska luka, a do nje grad Pulj 
smjestio se uz more u izbočenom polukrugu ; u zatku pak ispinje 
se na brežuljku gradski kašteo, dok se s lijeve strane smjelo diže 
nebu pod oblake ogromni rimski amfiteatar. Tik pred gradom 
iznire iz mora Maslinov otok (Scoglio Olivi) s mnogobrojnim 
zgradama ratne mornarice, rastavljajući bojnu luku od trgovačke 
luke, koja zaprema dno prostranog puljskog zatona. — Mi smo 
motrili kako se nizovi žutih puljskih kuća, što se od morske 
obale polagano dižu prema oniskom brežuljku, na kojem stoji 
kašteo, ogledaju u mirnoj pučini morskoj kao u ogledalu, a na 
južnoj strani luke, tamo gdje su zgrade pomorskog arzenala, po- 
redala se uz obalu gotovo šuma jarbola, jer se baš dva dana 
prije našega dolaska smjestio u Pulj velik broj bojnih lađa iza 
dovršenih manevra na moru. Preplovivši vojnički ozbiljnu ratnu 
luku i obišavši Maslinov otok plovljasmo izravno prema amfiteatru, 
te se tako rekavši pod njim usidrismo. 

Pulj je danas najznamenitiji grad u Istri, koje što ima naj- 
više žitelja (preko 30 tisuća), koje pak što je glavna bojna luka 
naše države. Nu Pulj je bio velik i slavan još za Rimljana, te 
je znamenit svojim dragocjenim rimskim starinama. Kako smo 
već sjutradan kanili nastaviti svoj put, morali smo se požurili, 
da na brzu ruku razgledamo sve znamenitosti Pulja. Vodio nas 
je po gradu moj znanac g. P. svećenik zagrebačke nadbiskupije, 
sada vojni kapelan u Pulju. Najprije si pribavismo za drugi dan 
ulaznice u arzenal i na ratne brodove. Zatim obiđosmo prostranu 
vojničku četvrt, gdje je i javno šetalište opasano lijepim kućama, 
u kojima prebivaju vojnički časnici i činovnici. Usred parka za- 



105 255 

raštena krasnim južnim rašćem stoji spomenik nadvojvode Maksi- 
milijana, potonjega mejičkoga cara, koji je stekao velikih zasluga 
za razvitak naše mornarice i za procvat Pulja. Odavle se vra- 
tismo na Marinu, gdje se dižu vrlo lijepe palače javne i pri- 
vatne; nadalje gostionice, osterije i kavane. Tu je glavno stje- 
cište puljskili žitelja naročito vojnika. Ovuda se mnogo čuje nje- 
mačka riječ, tako da je donekle opravdano, što neki zovu da- 
našnji Pulj njemačkom kolonijom usred slavenskoga svijeta. Sa 
Marine uđosmo u unutrašnji grad, gdje ima mnogo rimskih sta- 
rina. Tako se na malenu trgu diže čuveni slavoluk Sergijevaca 
iz dobe cara Augusta, zatim prekrasni maleni Augusto o hram, 
koji danas rabi za muzej za sve rimske starine, nađene u Pulju 
i u okolici njegovoj. Dodaj još k tomu forum patricijski^ zatim 
plebejski nadalje rimske utvrde sa nebrojenim vratima i spome- 
nicima te napokon kapitol, gdje je danas kašteo, onda ćeš poj- 
miti, kako mora da je bio čaroban, upravo neopisivo divan pogled 
s mora na rimsku Polu. Kad smo razgledali sav grad, krenusmo 
do najvećega čudovišta grada Pulja do velebnog amfiteatra, naj- 
ogromnijega puljskog spomenika iz rimskih vremena. On se uzdiže 
gradu na sjeveru, nedaleko obale, do koje se naša Margita usi- 
drila. Sav vanjski zid, koji je tu zgradu kružio, gotovo je sasvim 
sačuvan, nu iznutra je najvećim dijelom razvaljen. Vanjski zid 
ima dva niza prozora na luk, dok su u trećem katu sami če- 
tverouglasti prozori. Visok je tzvanji zid 24 metra, a ima u 
svakom katu po 72 arkade. Sama arena, gdje su se u rimsko 
doba borbe izvodile, duga je 63 m. a široka do 43 m U amfi- 
teatar moglo je stati oko 15.000 ljudi. Sudeći po bazenu, koji 
još opstoji, nijesu se izvodile u areni samo borbe sa zvijeradima i 
gladijatorima nego i morske bitke ili naumahije. Veleban taj 
amfiteatar, u srednjem vijeku još neoštećen, doživio je u svojoj 
sredini viteške igre templarske. Kasnije su ljudske ruke razorile 
taj krasni spomenik rimskoga graditeljstva. Nu i ovaki, kaki je 
danas, prilično već oštećen, pobuđuje u svakoga udivljenje. Na- 
ročito u večer, kad smo se vraćali u našu Margitu, nijesmo mogli 
otrgnuti očiju od impozantne te građevine. Naše zurenje u 
arenu uveHčavala je mukla tutnjava topova i električni signali, 
koji su sa izokolnih tvrđica svaki čas letjeli preko čitavog puljskog 
zatona. Sve nas je to razigravalo kasno u noć do 12 ure, kad 
istom odosmo na počinak. 



256 106 

Sjutradan u zoru oprosti se s nama naš vrijedni drug 
H., da parobrodom ugarsko-hrvatskoga družtva ode do Rijeke 
a onda željeznicom do kneževskih svojih rođaka u Berchtes- 
gaden. Kako se je nas sedmorica lijepo snašla i pazila na 
Margiti „kano da su nas golubovi birali" žalili smo, što eto 
gubimo dobra druga, a on u mislima već među svojima u 
Alpama, tješio nas je, da su, onako naši lijepi dani „ara- 
njueški" na domaku. A tako je i u istinu bilo : još dva tri 
dana pak s bogom more, možda za uvijek! — Čim je ot- 
plovio naš drug, spremismo se na kraj na doručak u vojnički 
kazino. Na mjestu rimskog kazališta „Julia" zvanog iz dobe 
cara Vespazijana podigao se je prekrasni pomorski kazino, sa- 
stajalište pomoraca i vojništva puljskoga. Kako imadu i stranci 
slobodan pristup u kazino, ako ih uvede koji član, uputismo se 
i mi s našim vodičem onamo na doručak. Zgrada je smještena 
usred prekrasnoga tropskog rašća u parku, gdje je paviljon za 
glazbu, krugljana i druga razna zabavišta. Nutarnje je uređenje 
kazina uzorno i tako lijepo, da mu u tom pogledu nije premac 
nijedan vojnički kazino u monarhiji. Tu ima prostranih, uglednih 
prostorija: knjižnica, čitaonica, dvorana za primanje, plesaona, 
gostiona, kavana itd. Prava je to društvena kuća, koja podaje 
časnicima i vojničkim činovnicima sve udobnosti, kojih inače 
nema u manjim gradovima. Upisavši se u knjigu spomenicu, 
odosmo u ogromni pomorski arzenal i u osobito lijepi pomorski 
muzej. Mi smo sve to na brzu ruku pregledali diveći se nebro- 
jenim i raznovrsnim radionicama u arzenalu i prekrasnim pred- 
metima u muzeju. Na to razgledasmo dva bojna broda-orijaša i 
to stariji brod „Albrecht" i noviji „Franjo Josip". Oprosti čita-p 
telju, što ti ne opisujem tih brodova, jer se to na prosto ne da 
opisati, nego treba da ih vidiš. Jedino ću spomenuti, kako i lajku 
u bojnim poslovima udara u oči razlika između starijih i novijih 
bojnih lađa. Starije su ogromnije, dok novije nijesu građene u to- 
likim dimenzijama, ali su pri tom savršenije i svojom snagom i 
većim obiljem ubojitog oružj i daleko strahovitije. Mi smo se na to- 
liko umorili razgledavajući spomenuta dva broda, da nijesmo pošli 
na ostale brodove kao Kustocu, Tegetthoff itd. Svakako je vrijedno 
istaknuti, kako je na brodovima momčad vanredno učtiva prema 
strancima, a časnici neobično prijazni, susretljivi i u svem vrlo 
uslužni. Još pođosmo u glasoviti Balance-dok, gdje je upravo bila 



107 257 

Ila „pregledavanju" ogromna prekrasna lađa „Elisabeth", na kojoj 
je plovio oko zemlje nadvojvoda Franjo Ferdinand od Este. Ne- 
daleko odavle vidjesmo, kako su dograđivali orijaški brod za 
putnike. — Oprostivši se sa Ijubeznim našim „Ciceronom" g. P. vra- 
tismo se na Margitu, Iza pol sata smo već plovili opraštajuć se 
sa veličanstvenom arenom i sa velebnom našom mornaricom. Izi- 
šavši iz puljskog zatona tekao je naš put fazanskim konalom između 
Brionskili otoka i gradića Fazane izravno prema Rovinju. 
Glavni razlog, što smo se u Rovinj navratili, bio je taj. Uza znan- 
stveno ispitivanje našega mora imali smo i tu zadaću, da na 
našem putu pronađemo najprikladnije mjesto za zoološku po- 
staju. Doskora bi se naime imala osnovati zajednička ugarsko- 
hrvatska zoološka postaja u hrvatskom primorju. Takova je po- 
staja tim nužnija, jer Nijemci imadu već dvije postaje na Ja- 
dranskome moru u Trstu i u Rovinju. Tršćanska postaja opstoji 
već dulje vremena, a nas je u prvom redu zanimala novija ber- 
linska zoološka postaja u Rovinju. Izvan grada nađosmo novu 
pristalu jednokatnicu uz obalu morsku, koja je „ad hoc" 
sagrađena po berlinskom društvu akvarija. Upravitelj postaje 
lijepo nas je primio, te nas je u sve uputio. Raži zemlje 
uređene su prostorije za gajanje živi faune jadranskomorske. Tu 
se spremaju preparati i pošiljke za Berlin, U prvom su katu 
sobe za asistente i za biblioteku. Razgledavši cijeli taj zavod, 
oprostismo se sa njegovim upraviteljem i vratismo se u grad. 
Sa trga ispred sv. Eufemije, glavne crkve rovinjske uočismo cijeli 
Rovinj. Koji smo se čamcem izvezli u odaleko lijepo kupalište, 
malo da nijesmo nastradali od strahovite oluje. Odlanulo nam 
je tek onda, kad smo se sretno vratili na Margitu. 

Iza burne noći osvanulo slijedeći dan krasno, no vrlo hladno 
jutro. Ploveći na sjever prema Trstu, ugledasmo daleke Alpe 
pokrivene bijelom .sniježnom koprenom. Minusmo već Vrsar (Or- 
sera) nad morem, na brežuljku sa pitomom okolicom, zatim na 
malenu i usku poluotoku stari Poreč sa glasovitom stolnom 
crkvom iz početka 6. vijeka; već ostavismo za sobom strmi 
i slikovito smješteni Piran, zatim u dnu istoimenog zatona 
položeni Kopar, tu glavu Istre u mljetačko doba, te napokon 
osvanusmo oko 2 sata poslije podne u bogatom Trstu, tom 
prvom trgovačkom emporiju na .Jadranskome moru. U Trstu 
ostadosmo 12. i 13. kolovoza. Većina nas je već otprije pozna- 

17 



258 108 

vala Trst, te nam se je samo ovaj put činilo, kano da jo manje 
lađa u luci nego u prijašnja vremena. Moguće da je tomu krivo 
bilo godišnje doba. a nema sumnje, da je procvat Rijeke znatno 
nahudio tršćanskoj trgovini. Osim izleta u predivni carski dvorac 
Miramar vrijedno je spomenuti, da smo posjetili tamošnju zoo- 
lošku postaju, te je odanle ponio naš maršal neke osebujne 
preparate. 

Iza strahovite oluje, koja je bijesnila cijelu noć od i:}, na 
1 i. kolovoza, krenusmo slijede:^e jutro pri uzburkanome moru 
izravno do otoka Cresa, kamo smo pod večer prispjeli. Creska 
se luka smjestila u mirnom zakloništu, u prekrasnoj dražici 
(Vollone) usred tamnozelene bašće maslina, od kojih se pravi 
glasovito cresko ulje. Maslinu sade Cresani u redove kao vinovu 
lozu, a svaki red podziđu kamenjem poradi bure. Kao i drugi 
primorski gradovi tako je i Cres zbijen i tijesan. Na desno uz 
morski žal stoji samostan Franjevaca, a do njega je samostan 
opatica Benediklinka. Žitelja broji trgovište oko 4800 samih Hr- 
vata, od kojih žalibože mnogi prianjaju uz talijanštinu. — Kao 
prve večeri na našem putu, tako je eto i posljednje večeri u 
Cresu zasjajio nad nama svojim tajanstvenim sjajem pun mjesec, 
kao da nam čestita na sretno obavljenom putu. Bili smo svi na 
Margiti nekako tužni, jer nam se je s jutra bilo rastati sa lađom, 
koja je mjesec dana bila našom kućom, našim dragim prebiva- 
lištem. Dugo u noć tekao je razgovor o svem, što smo doživjeli 
na svom putu. Iznova smo prelet ili u razgovoru sve zgode i 
nezgode, koje smo za 30 dnevne plovidbe preživjeli. Tužno, po- 
sljednji put na Margiti doviknusmo si laku noć. 

Sjutradan 15. kolovoza na blagdan Gospin krenusmo u G 
sati iz creske luke, pa uđosmo na Mala vrata u veličanstveni 
Kvarner, odakle smo prije mjesec dana zaplovili na jug. Vrijeme 
je bilo krasno kao i prvi dan naše plovidbe, a dupini, kojih ni- 
jesmo vidjeli od prvih dana na svom putu, ispratiše naš brod 
malo ne do Kraljevice, gdje se iskrcaše članovi naše ekspedicije, 
dok sam ja sam ostao sa vrlim admiralom na Margiti. U 1 1 sati 
u jutru stigosmo u Bakar. Cim sam stupio na kraj, pođoh do 
brzojavnog ureda, da se kao punomoćnik ekspedicije zahvalim na 
svršetku puta predstojniku za bogoštovlje i nastavu, presvj. g. dru I. 
Kršnjavomu, prezaslužnomu pokretaču ove ekspedicije. Poslijepodne 
rastadoh se tužnim srcem sa kapetanom broda g. B. Urpanijem. 



109 259 

Suznim ociina silazio sam u ramac rastajući se sa lađom, na 
kojoj sam proživio jedan od najljepših mjeseci svoga života. 
Doista meni i mojim drugovima ostat će nezaboravan ovaj put 
sa Margitom! 

Iz Zagreba smo odaslali opširniji telegram pun zahvale 
preuzvišenomu gospodinu banu grofu Khuen-Hedér varij u, 
a mjeseca listopada pokloniše se i zahvališe „in corpore" svi čla- 
novi Njegovoj Preuzvišenosti svijetlomu banu, što je milostivo 
odredio ovu prvu znanstvenu ekspediciju sa Margitom. 

Završivši ovaj opis našega puta, spomenuti mi je još, da 
se u slijedećim člancima ovog časopisa raspravlja o znanstvenim 
rezultatima prve ekspedicije sa Margitom. 



Ppi.jeg'led puta, koji je Marg'ita provalila. 

Morske milje 

18. kolovoza Kraljevica-Krk i25 

. IS. „ Krk-Punat 2 

18. „ Punat-Pag 47-5 

19. „ Pag-Novigrad 33*5 

20. „ Novigrad-Zadar 52*5 

Ü2. „ Zadar-Sv. Filip i Jakov . . 15 

^■■l „ Sv. Filip i Jakov-Skradm . 38-5 

25. „ Skradin-Šibenik 9*5 

25. „ Šibenik-Trogir 35 

25 „ Trogir-Spljet .9 

28. „ Spljet-Omiš 14-5 

28. „ Omiš-Makarska 18 

29. , Makarska-Starigrad .... 29 
29. „ Starigrad-Hvar . . . . • 17 

29. „ Hvar-Korčula 32 

28. „ Korčula-Mljet (Porto Pallazzo) 18 

30. „ Mljet-Trsteno 19 

30. „ Trsteno-Rijeka 7 5 

3(>. „ Rijoka-Dubrovnik (luka) . . 8*5 

1. rujna Dubrovnik (luka)-Gavtat . . 5'5 

1. „ Gavtat-Novi 255 

1. „ Novi-Risan-Kotor .... 19 

* 



260 110 

Morske milje 

4. „ Kotor-Budva 32 

4. „ Budva-Gruž 48-5 

5. rujna Griiž-Komiža 13G 

G. „ Komiža-Biševo 4*5 

G. „ Biševo-Vis 19 

7. „ Vis-Dugi otok (Tajer) ... G6 

8. „ Dugi otok (Taj er) -Mal i Lošinj 55 

9. , Mali Lošinj-Pulj 46 

10. „ Pulj-Rovinj 22 

11. „ Rovinj-Trst 39 

14. „ Trst-Cres 92 

15. „ Gres-Kraljevica 30 

1071 

U Zagrebu na dan Svih Sveti 1894. 



sa putovanja yachte „Margite" po Jadranskom 

moru. 

Napisao S. Brusina. 

Stanovnici istočne obale i otoka Jadranskog mora poznati 
su već od prastarih vremena kao vješti pomorci. — Najbolji 
kontingenat rimske pomorske sile bili su naši Primorci. 

Za vremena neodvisnosti Hrvatske za kralja Tomislava 
(912 — 930 p. I. brojila je Hrvatska mornarica ništa manje, nego 
180 brodova sa od prilike 5000 momaka. Mletačka i Dubrovačka 
republika ne bi nikad došle do tolikog ugleda i moći, da nijesu 
imale tako vrsnih pomoraca, a ti su bili opet naši Primorci. Na- 
poleon je I naše Primorje i Dalmaciju poglavito stoga osvojio, 
da s našim mrnarima uredi francusku mrnaricu.^ 

Da nije bilo hrvatskih mrnara bili bi jedva pobjedili kod 
Visa; a što jošte više vrijedi naši se od sunca potamnjeh južnjaci 
sjajno iskazali za austrijske ekspedicije na sjeverni stožer. 

Naše kapetane uvijek traže Rusi i Englezi, dapače i pred 
njihovim ljudima imadu prednost. 

Baš stoga danas, za vremena pare, koja ne će nikad više 
odgojiti tako spretne minare, mora se smatrati veoma sretnom 
idejom, što je hrvatska zemaljska vlada nabavila yachtu za nau- 
tičku školu u Bakru. 

S time nezadovoljna kr. vlada došla je na još sretniju mi- 
sao, da bi se taj brod upotrebljavao i u znanstvene svrhe. Bude 



^ Marchal. Nofice sur la Croati • militaire, et sur les autres provlnces 
i llyriennes, sous 1' empire de Napoleon (Bulletin de 1' Académie royale des 
Sciences de Bruxelles. Tome XV. Bruxe'les 1848. str. 571.) 



362 2 

dakle zaključeno, da pogje Maryita na jednomjesečno putovanje 
po Jadranskom moru. Bude izabrano sedam profesora prirodnih 
znanosti zagrebačkog sveučilišta i srednjih zavoda za to puto- 
vanje, a meni je u dio pala čast, te budem imenovan vogjom 
ekspedicije. Dne 18 srpnja otputovali smo iz Kraljevice, propu- 
tovali smo svu Dalmaciju do Budve, odavle kroz dalmatinsko 
otočje do Trsta, a vratili smo se u Kraljevicu 15. avgusta. 

Mi smo dakle, hvala budi kr. hrvatskoj zemaljskoj vladi, 
kroz čitavi mjesec dana proveli mrnarski život, nekoji su od nas 
prvi put vidjeli jedinu svoje vrste istočnu obalu Jadranskog 
mora, a nekoji su ju ponovno vidjeli, nu uvijek joj se iznova 
diveći, a i marljivo se uza to sabiralo gradivo. 

Nijesmo mogli ni misliti na istraživanje većih morskih 
dubina, zato dao sam načiniti jednostavnu mrežu po mojem 
prijašnjem uzoru'. U glavnom ovo je puiovanje bilo za većinu 
kolega samo putovanje za orijentiranje. Stoga se nijesmo ni mogli 
nigdje dulje zadržati. — Ako se uzme u obzir, da je samo pu- 
tovanje trebalo mnogo vremena — mi smo prevalili preko hiljadu 
morskih milja i zaustavili se u 33 luke — da se noću nije pu- 
tovalo,' da smo poduzeU izlete i na kopno, to moramo veoma za- 
dovoljni biti s rezultatom ove ekskurzije. 

Prije no što smo otputovali, uredili smo putni program i 
odredili si neke zadaće. Megju ostalim zanimalo me pretraži- 
vanje ležišta Peden maxhnus (L.), te istraživanje faune t. z. 
Prokljanskog jezera. Najviše me mamila fauna glasovite, veličan- 
stvene Boke Kotorske, jer akoprem je ovaj komadić raja blizu 100 
godina pod Austrijom, i akoprem me drže za poznavaoca dalma- 
tinske faune^ to je meni — upravo kao i za čitavi svijet — Boka 
Kotorska faunistički sasma nepoznata, dok mi n. pr. poznajemo 
toliko krasota sa sjevernog stožera i iz srednje Afrike, 

Ovdje ćemo govoriti o fauni Prokljanskog jezera i Kvar- 
nera. To nijesu jedini postignuti rezultati ekskurzije. Mi će:ao se 
ponovno na ovo svratiti; bit će sigurno i drugih prinosa od ko- 
lega i suputnika. — Nu upravo fauna Boke Kotorske ostala je 
i ovaj put neproučena. Samo toliko mogu kazati, te mi mislimo, 



^ Bulletin de la Sociétó Malacol()','i(|uo d Belgi({ue Tome IV. Bruxelles 
1869. str. VII. 

^ Archiv für Naturgeschichte. 46 Jahrg. I. Bd. Berlin 1880. str. 253. 



3 563 

da smo ovdje otkrili Eldorado, i da so mi pouzdano nadamo, 
da će nam kr. vlada naskoro velikodušno naložiti u interesu 
znanosti, da se upustimo u istraživanje faune Boke Kotorske. 
Neka ostane ova časna zadaća Margiti. 

Borealni tipovi životinja u Kvarneru. 

Koliko znadem Lorenz^ je prvi upozorio biologe, da ima u 
Kvarneru borealnih tipova. — Jedna jedina vrsta raka i jedan 
polip bili fu mu kao dokaz: 

Nephrops norvegicns (L ) 

Yirgulavia multi fiora Kner. 

Ta je činjenica znamenita za biologiju kao i za geologiju. 
Lorenz je takogjer nastojao, da razjasni čudnovatu prisutnost N. 
norvegicus. ~ Pošto me već gotovo tri decenija nema na milim 
obalama sinjeg mora, to se na žalost ne mogu posve posvetiti 
jadranskoj biologiji. Što se dakle tiče razjašnjenja ove pojave, 
ne mogu. nego čitatelja uputiti na dotično mjesto u Lorenz-ovoj 
knjizi. Ovdje ću raspravljati o obim gore spomenutim vrstama, 
le za tim pridonijeti novi materijal kao potvrdu za Lorenz-ovo 
mnijenje. 

iV. norveglciis sjeverni je dekapod, a nalazi se u obilju i 
kod nas, nu nalazi se samo na najdubljim mjestima u Kvarneru. 
Pisci spominju još Mletke, Trst, Pulj, Zadar itd., ali to je krivo. 
Ne mora sve. što se na ribjem trgu nagje biti iz okolice, a po go- 
tovo danas, gdje je gusta željeznička mreža prekrila Evropu. 
Nije tomu n. pr. davno, da je bilo na ribjem trgu stare kraljice 
Jadranskog mora u Mlecima, svježih Gadus aeglefinus L. iz 
Oceana.^ 

Najpoznatiji ribari Jadranskog mora „Chioggioti" love dobro 
poznate „Scampi di Fiume" samo u Kvarneru. Ili prama količini 
ribanja, ili možda jošte bolje, kud je povoljniji vjetar, to oni 
plove prama Mlecima ili Tr.stu, put Pulja ili Zadra itd., tako da 



^ Lorenz Dr. J. K. Physikalische Verhältnisse und Verthcilung der Or- 
ganismen im Quarnerischen Golfe. Wie i 1863, str. 328. 

'^ Ninni Dr. A. P. Sopra un pesce foreätiero (Gadus aeglefinus) com- 
parso sul mercato di Venezia (Bollettino della Soc. Adr. Vol. XII. Trieste 
1890. str. 1.) 



264 4 

može čovjek svagdje dobili „Scampi", kojima je inače domaja 
samo u Kvarneru. 

Nadalje spominje Lorenz iz Kvarnera veoma rijetkog polipa 
Virgiilarla mulUjiora Kner., kao vikarirajuću vrstu borealne Y. 
mirahilis Müll. 

Kao daleko karakteristični] e od gore spomenutih vrsta 
moram navesti ove vrste Poli/cheta, koje su sve u početku bile 
poznate kao sjeverne vrste, a samo su još u Kvarneru nagjene; 
i nijedna od ovih vrsta nije nagjena ni na kojem drugom mjestu 
Jadranskog mora ni u opće u Sredozemnom moru. 

Ove su vrste: 

Polijnoe cirrata (Fabr.) 

Glycera alba Ratke. 

Glycera capitata Oersted. 

Hesione fusca (Johnst.) 

Pliyllodoce mit cosa Oersted. 

Terebetloides Stroemii Sars. 

K ovim sjevernim tipovima mogu ubrojiti još dvije vrste 
obalnih mekušaca, koje su vrste u novije vrijeme i)0znatc kao 
stanovnici Jadranskog mora, te se isto tako nalaze samo u Kvar- 
neru, a to su: 

Pecten maxlntus (L.), i 

Mi/tilus fjalloprovincialis croaticus Brus.' 

Ovdje spomenute vrste N. norvegicus, a po svoj prilici i 
P. maximus, nalaze se kojiputa, ako i rijetko kao kolonije u 
Sredozemnom moru. 

Pecten iiiaxiiiius (L.). 

Renier bio je prvi, koji je u svojim popisima uvrstio za 
Jadransko more Ostrea maxima L. Ghiereghini je opisao i na- 
slikao 0. zlczac L., koju je Nardo u svojoj sinonimiji Chiereghini- 
jevog rukopisa istovjetio sa Pecten maximus^ U mojem koiaen- 



• 0])lik ili suvrsta je i za me vi-ija knle^'orija, ne','o varijoUita ili odlika. 
.Ja držim, da je isto tako teoretski kao i praktirki veoma nužno, da se i u 
malakozoolo|,MJu uvede tvinomium. To su američki ornitolozi odavna zai)ot!eli, 
a odobrili su megjunarodni zoološki kouf^resi u Parizu i Moskvi za cijelo ži- 
votinjstvo. 

'■' Nardo Dr. G. D. Sinonimia moderna delle specie ecc. registrate nel- 
r opera ecc. d. Chiereghini. Venezia 1847. str. 3:2. 



5 2G5 

laru stalno sam označio, sudoći po slici 0. zicsac (Cliier. nec. L.), 
da je to P. Jacobacus (L.), a ne P. maximus (L.).^ 

Georg Martens navagja u svojoj knjizi „Fauna Veneta" P. 
JacobacKS, te nadovezuje ovu za nas važnu opasku: „Renieri 
spominje i 0. maxima L, kao jadransku vrstu, ali ipak s jednim ? 
Ja pako držim, da bi ova imala pripadati samo Oceanu".^ 

Sandri je tu grijcšku dalje rasprostranio. Njegov prvi popis 
školjkara iz okolice zadarske navagja: 

P. Jacobaeiis 48 bečkih crtica visok i isto tako dug, „ri- 
jedak" je u Novigradu, i 

P. maximus 60 i 72 bečke crtice visok i dug, nalazi se 
često u zadarskim i novigradskim vodama.^ 

U pregledanom litografskom izdanju od g 1856, koje sam 
ja štampom izdao u novije vrijeme, tvrdi protivno, da je. 

P Jacobaeiis (43—48) „čest" u Zadru i Novigradu, a 

P. maximus (54—70) „rijedak" u Novigradu.' 

Ovi su dakle podatci sasma protivni. Stalno je samo to, da 
iz najbliže okolice zadarske nije poznata kolonija P. Jacobaeiis; 
svagdje nalaze se samo pojedini, manji eksemplari. Iz Novigrada 
nije još nitko dobio kakav P. maximus; tamo imade samo P. 
Jacobaeiis. Najvećeg i najduljeg P maximus iz Novigrada krivo 
je Sandri popisao kao P maximus. On nije mogao nikako do- 
biti P. maximus iz Jadranskoga mora, ako je on u istinu imao 
jedan eksemplar.'^ tog je Sandri dobio iz tLigjine. 

Sandri, kao što i nekoji drugi sabirači uvrstili su u svoje 
popise ColumbeUa mercatoria, Cijpraea annidus, Mija arenaria, 
Mija truncata itd.'' Pošto se mnogo godina badava mučio, da- 
kako uzalud, da bi dobio spomenute vrste iz Dalmacije, to ih je 
jednostavno naručio od drugih sabirača ili trgovaca, da ispuni 
uuiišljenu prazninu. — Više gore spomenute i druge tugje vrste, 



^ Brusina S. Ipsa Ghiereghinii Clonchylia. Pisa 1870. str. 9G. 

2 Martens G. v. Reise nach Venedig. IL Theil. Ulm 1838. slr. 4(54. 

' Danilo Dr. e Sandri. Elenco nomin. dei lamellibranchiati di Zara (Pro- 
gramrua dell i. r. Ginnasio) Zara 18.55. str 13. 

* Brusina S. Glasnik hrvat, naravosl. diuštva. Godina VI. Zagreb 1892. 
str. 100. 

^ Lommel. Verzeichniss der Sandri'schen Sammlung. 

•^ Brusina S. Contribuzione j). Fauna dei Molluschi Dalmati. Vienna 1866. 
str. 57. 



266 6 

koje je Sandri uvrstio u svoju tipičnu jadransku zbirku, čuvaju 
se u narodnom muzeju u Zagrebu kao isLorijski dokazi. — Sandri 
dakle nije bio jedini, koji je tako radio ; i nije to bilo iz kakve 
zle namjere. On je naime htio sve imati, što su drugi prije njega 
naveli kao stanovnike dalmatinske. 

Nijedan komad Sandri-jeve zbirke nije mi nepoznat. Sandri 
je P. maximus na svaki način htio pronaći, i toga radi je sve 
moguće odlike P. maxhmis-a slao Bellotti-ju u Milan, da ih 
ispita. Godine 1S6G objelodanio sam mnijenje BelloLLi-jevo, koji 
piše u listu Sandri-ju: „Svi do sada priposlani primjerci pod lim 
imenom (P lucoviinus) jesu P. Jacobaeus. P. maximus mora 
da je vrsta iz Atlanskog oceana, te ja ne vjerujem, daje do sada 
nagjena u Sredozemnom moru".' 

Radi toga moj popis ne navagja više P mdximus, a isto 
lako i popisi BoLteri-ja, Grube-a, Heller-a, Klećak-a, Kuzmić-a, 
Lorenz-a, A. i M. Stosić-a itd. 

Samo u zbirci pokojnog Stalio-a i u mojoj imade nekoliko 
malih, slabo sačuvanih, pojedinih ljuštura, poimence iz Omiša u 
Dalmaciji, o kojima ja osobito sumnjam, da su došli na jadransku 
obalu sa pritegom (balastom). Osim toga imademo 5 mladih 
eksemplara bez ikakve oznake nalazišta, nu po svoj prilici su iz 
Kvarnera. 

To je, što se sada otkrilo, da u Kvarneru imade pravih 
P. ma.iiiiiiis i s toga veoma zanimivo, što mnogi pisci vele, da 
se nalazi na obalama Alžira, Španjolske, Korzike, Pijemonla, Si- 
cilije itd., ali sve te podatke trebalo bi ipak pregledali. 

Pisci izvrsnog djela o fauni Roussillon-skoj pišu ipak 
pravom: „Par conlre, 1' habitat médilerranéen du P. maximus 
est tròs discutable: la plupart des auteurs cjui 1' ont signale dans 
la Mediterranée, 1' ont probablement conlbndu avec des spi'cimens 
jeunes du P. Jacobaeus, à moins cju' ils aient été Indults en 
erreur par des personnes peu dignes de Coi. La seule assertion 
qui puisse faire hésiter à esclure déflnitivement le P. maximus 
de la faune méditerranéenne, est celle de M. Hidalgo, qui le cite 
de Minorque. Nous remarquerons t.outefois, que cetle cspèce a 



* Brusina S. L. c. slr. 5!). 



7 i2(i7 

vuču auUientiquoiiitJiit daiis lo bassiii niéditcrraiuV'ii à 1' epoque 
pliocène".' 

P)it će dakle vrijedno, da se o lom iznašašću opširno 
izvijesti. 

Naše hrvatsko gospodarsko društvo priredilo je god. 1891 
jubilarnu izložba, u slavu 50-godišnjeg svog opstanka, koja je 
bila veoma lijepa. Svi stranci, koji su ju posjetili, bili su veoma 
iznenagjeni, a sve naše nade bile su premasene. 

Kod te zgode morao sam se brinuti za ribarski odio, te 
sam izradio poziv na naše ribare voda i mora, da sudjeluju. 

Megju ostalim nastojao sam, da nam pošalju iz naših gra- 
dova, a gdje je možno bilo i iz svakog sela duž hrvatske i dal- 
matinske obale od Rijeke do Budve jestivih morskih životinja, 
koje su zaniinive sa strane gospodarstvene 

Samo se nekoji tom pozivu odazvali, te tako smo mi gdješto 
mnogo vrijedna doznali za gospodare i zoologe; potpunu dakle 
sliku nijesmo mogli postići. Nadati se, da će to poći za rukom 
kod buduće zemaljske izložbe. 

Kod te zgode bio sam iznenagjen sa pošiljkom P. dicuIiuks 
iz Kvarnera. 

Ja sam se trudio, da doznam pravo nalazište. Moje je na- 
stojanje dospjelo tako daleko, da mogu označiti kao nalazište 
ove veoma decimiraae kolonije P. maxinnis dragu Košljunsku 
na otoku Krku 

Osim toga umolio sam mog mnogoštovanog prijatelja Dr. 
Dinka Vitezica, zastupnika na carevinskom vijeću, da mi pribavi 
Pccten iz Košljuna. Prijazan kao uvijek poslao mije dva eksem- 
plara; jedan pripada svakako vrsti P. Jacobacus, a drugi isto 
tako sigurno pripada vrsti P. maxlmus. To me dakako ponovno 
iznenadilo. — Ja naime jedva vjerujem, da te dvije vrste zajedno 
žive, premda je to moguće, budući da pokrovače pripadaju onim 
morskim životinjama, koje se sele. 

Time sve to više potaknut, odvezo sam se Margitom do 
Košljuna, da sam lovim. Zadržao sam se premalo, a po gotovo 
srpanj nije za to pravo vrijeme, te nijesam mogao uloviti nijedan 
eksemplar. 



* Bucquoy E , Dautzenberg Pli. et Dollfuss G. Les Mollusques Marins 
du Roussillon. Tome II. Paris 1889. str. 67. 



268 8 

Ponovno je to potvrdilo, da mora, da je draga Košljunska 
nalazište P. inaxiniiis što sam potražio i našao prazne ljušture 
kod stanovnika tamošnjeg sela Funata. 

Jošte nekoliko riječi o kolonijama ovih dviju vrsta u Ja- 
dranskom moru. Kod nas imade već veoma malo kolonija P. 
Jacohaeus. Kolonijama naravno nazivljem takova mjesta, gdje 
imade u obilju istovrsnih životinja, i gdje dopiru do potpunog 
razvitka. 

Profesor Adolfo Stošić navagja P. Jacobacus kao obiljnu 
vrstu kod Grada i Pirana.^ 

U Dalmaciji poznajem kao koloniju samo more Novigradsko, 
gdje životinje velike narastu, te ih obično donašaju u Zadar na 
tržište. Malene eksemplare može se gotovo svagdje naći, a poje- 
dince i u cijeloj Dalmaciji. 

Ova Novigradska kolonija već je veoma decimirana, a ako 
će to tako i nadalje bit, nestat će sasvim. 

To isto vrijedi i za Košljunsku koloniju P. maximus. Stoga 
valja pohvaliti oblasti, koje su u Punatu zabranile lovljenje P. 
maximus na dvije godine, a to nam potvrgjuju i tamošnji sta- 
novnici. — Već bi bilo skrajnje vrijeme, da se tkogod pobrine, 
da unapredi divnu istočnu obalu Jadranskog mora. 

Stoga dakle možemo danas prihvatiti četiri kolonije u Ja- 
dranskom moru, naime jednu za P maximus i tri za P Jaco 
haeus. To nijesu jamačno jedine Jadranske kolonije; na žalost 
naši se stariji sabirači premalo bavili upravo sa običnim jestivim 
vrstama mekušaca. Dva, tri bolja komada bilo je za zbirku dosta, 
a marljivo se tražile rijetkosti i teško pristupne vrste. 

Mytìliis galloproYÌncialis croaticiis Brus. 

Kod prije spomenute zgode, dakle iste g. 1891 bilo je za 
izložbu priposlano nekoUko daganja ili kokošica (Mytilus), koje 
su bile slične po veličini i obliku na MtjUlus edulis L., a po boji 
i habitu na Mijtilus galloprovincialis Lam. Pošto mi je bilo ne- 
poznato pravo nalazište, nazvao sam ovaj oblik M. croaticiis i 
stavili ga na stran. 



* Stošić A. Enumerazióne dei Moll, dei (!(dl(i di Trieste (Programma d. 
Giv. Scuola Reale. Trieste 18ü5. str. 56.) 



9 269 

Ove godine bi nagjeno nalazište. Naš asistent A. Malčević 
opet je našao ovu suvrstu u lirvatskoni Primorju, te je poklo- 
nio preko 50 eksemplara za našu zbirku. 

Nalazište se nalazi izmegju trgovišta Novi Vinodolski i sela 
Povile. Izmegju sela Povile i Novog vide se na karti austrijskog 
generalskog stopa ili na karti Jadranskog mora T. Oesterreicher-a 
tri malene drage. Prva poveća draga zove se „Muroskva", druga 
manja „Grabrova", a treća „Povile". Dakle u Grabrovi je Mal- 
čević našao novu suvrstu dagnja, i to po prilici u dubini jednog 
metra. Kako se daleko prostire kolonija u dubinu, nije mogao 
gosp. Malčević doznati. 

Na moje je poticanje profesor Narcis Damin dalje pretraži- 
vao, te je našao drugu koloniju u „Petrini" na istočnoj obali 
otoka Krka vis-à-vis Grabrovi. 

Mi ne ćemo ovdje nametnuti nikakovo teoretsko pitanje, 
nu to je stalno, da je to odlični stalni oblik, koji mora svoje 
ime dobiti. 

Najveći eksemplar iz Grabrove visok je 58 mm. (umboven- 
tralni dijametar po Paul-u Fischer-u) i i27 mm. dug (anteposte- 
riorni dijametar) ; tako da Mytilns gaUoprovincicdis croaticus 
imade oblik i obris M. ediilis. Inače se naša vrsta na prvi pogled 
razlikuje od M. echilis: 

1. jer je M. galloprovincialis croaticus mnogo jače na- 
breknut ; 

2. jer je prednja strana našeg oblika upravo gdje izlazi 
pustenka (byssus) uvijek i dosta jako uvučena; 

3. jer stražnja strana pravi upravo ondje ravnu crtu, gdje 
je M. edulis uvijek jače zaokružen; 

4. ljuštura je hrvatskih kokošica veoma debela i jaka; 

5. nema ni spomena kod M. (jnììoproviìiciaìis croaticus o 
karakternim umboventralnim prugama boja, što ih inače imade 
M. edulis. 

6. modra se boja naše ljušture i crna boja epidermide isto 
tako razhkuje od M. edidis. 

Napokon može se smatrati, da to stoji do lokalnih prilika, 
da je više ili manje otrt vrh ili umbo pojedinih eksemplara, tako 
da na ovim mjestima nema ništa epidermide; uslijed toga vidi 
se modra boja ljušture i bijelo-srebrna boja najdonje naslage. I 



270 10 

to je dokaz stalnog trvenja životinja za života, bilo megjusobno, 
bilo o pećinama, na kojima žive u giislim kolonijama 
Od M. gaUoproviuckdis razlikuje se naš oblik : 

1. budući da je ovaj hrvatski oblik uvijek manji; 

2. budući da je više valjkast; 

3. budući da je naša suvrsta daleko Irbušastija; 

4. budući da je sprijeda utisnuta; 

5. budući da je straga kao odrezana, te lako pravi gotovo 
ravnu crtu ; 

6. budući da je ljuštura razmjerno mnogo jača itd. 

U kratko može se reći : M. gaUoprovincialis croaticns je 
suvrsta, čiji je oblik i babiias nalik na M. ecldlis dok se po boji, 
teksturi ljušture itd. više približuje M. galloxwo vinci al is. 

Premda je ovaj oblik veoma neobičan i čudno njegovo na- 
lazište u Sredozemnom moru, to se ne može smatrati da spada 
k M. eduiis. a još je manje vjerojatno, da je unesen, uza sve 
to se njegov oblik više približuje M. gaUoprovincialis, nogo li 
M. eduiis. — Malena draga, gdje je ona nagjena sasma je na 
strani, te bi se čovjek mogao nadati, da je unesena samo u bli- 
zini Mletaka, Trsta, Rijeke, Spljeta itd. — O bastardovanju ne 
može biti govora; M. eduiis nema u opće u Jadranskom moru. 

Ja ne ću ovdje opširno raspravljati pitanje o opravdanosti 
vrste M. edidis i M. galloproviucialis. — Za me su ove dvije 
samostalne dobre vrste u starom Lamarck-ovom smislu. Ta va- 
Ijada ne ćemo kriviti i Lamarck-a rad suvišnog postavljanja 
vrsta! Ja ne priznajem nikakve posredne oblike; a ako ih imade, 
to se ipak ne smiju te dvije vrste zajedno baciti. Zar nema 
svagdje prelaznih oblika? — Pa napokon moje je živo uvjerenje, 
da valja podati bastardovanju mnogo veći upliv, nego što do 
sada. Počevši od Homo sapiens poznajemo mi po direktnom 
opažanju veliki broj priznatih bastarda kod sisavaca, ptica, riba 
itd. Pa nije li sasma prirodno, da se niže vrste životinja ba- 
starduju, koje imadu slabije razvijeno ustrojstvo, koje često kao 
što n. pr baš Mylihis u velikim kolonijama živu? — Čvrsto sam 
uvjeren, da imade mnogo više bastarda kod slatkovodnih i 
morskih mekušaca, nego li kod kopnenih životinja, već radi me- 
dija u kojem oni žive, i radi načina rasploda. 

No u ovom našem slučaju ne može se uzeti nikakovo ba- 



11 271 

stardovanjo, pošto je, kako je već rečeno, M. edulis sasma tugj 
u Jadranskom moru. 

Nadalje moram naglasiti, da noma M. gnUoprov'nicialif^ 
croaticus megju mnogim odlikama ili čak pojedinim individuima 
od M. editlis i M. gaUoprovinckiliti na čiji je račun Locard stva- 
rao mnoge tako zvane vrste. 

Napokon mogu još posvjedočiti, da nijedna zbirka iz Ja- 
dranskog mora prije nas nije imala primjerka ove suvrsLe. 

Prilog* fauni „Prokljanskog* jezera'- u Dalmaciji. 

„Najjužnija je tačka u Dalmaciji, gdje sam ja (Schmidt) 
sabrao Dreysseììa, nedaleko Šibenika, uski prirodni konao, po 
kojem je u svezi Krka niže svog glasovitog buka, gdje prima 
Vransko jezero, sa znamenitom šibenskom zavalom. Voda je ovdje 
jedva jedvice slana okusa. Dalje prema moru nema ni traga ovoj 
školjci". — Po-to sam pročitao ovu bilješku Schraidt-ovu u 
Brehm-ovu djelu, porodila se u meni sumnja, da ta bilješka 
jedva odgovara istini. Stoga sam još pred 20 godina u mojoj 
radnji primijetio, da to baš ne mogu apodiktički zanijekati, nu 
da nijedan od preko 30 meni poznatih sabirača iz Dalmacije i 
inozemstva nije istu vrstu izim Schmidt- a našao, s toga čini mi 
se, da njegov izvještaj nije sasma pouzdan. Nadalje sam posum- 
njao, da je Schmidt mjesto prave Dreissciisla poìymorplia našao 
jednu ili drugu vrstu svakako slična oblika maloj vrsti Mytllus. 
Napokon moram još ispraviti, da se t. zv. jezero, koje spaja 
Krkin slap sa lukom Šibenskom zove „Prokljansko jezero"; dok 
naprotiv Vransko jezero leži duž morske obale izmegju Biograda 
i Šibenika.^ — T^za sve to ta se bilješka nalazi ne samo u 
drugom, nego i u trećem izdanju Brehm-ova djela. ^ 

Što se pak tiče rasprostranstva Dreissensia polymorpha u 
nas, to moram sjetiti, da je Zelebor ovu zanimivu vrstu našao u 



^ Brusina S. Fossile Binnen-Molluskeii aus Dalmatien, Kroatien und Sla- 
vi nien. Agram 1871-. str. 125. 

' A. E. Brehm's lllustrirles Thierleben. Vi. Btl. Hildburghausen 18G9. 
str. 919. — Detto. Zweite Auflage. X. Bd. Leipzig 1878. sir. 368. — Detto. Dritte 
Auflage herausgegeben von Prof. Dr. Pechuel-Loe^che. X. Bd. Leipzig u. Wien 
1893. Str. 457. 



272 12 

Bošut-konalu kod Morovića u Slavoniji.^ Kasnije nam je pripo- 
slao pokojni profesor F. Furlić iz Drave (Repnjak kraj Valpova). 
Nekoje eksemplare našao je Dr. Kramberger na kostima lubanje 
Elephas primigenius u Savi kod Mitioviee. — Moj prijatelj ka- 
petan Levin Koller našao je mali eksemplar na prirašćenoj na- 
seobini Unio kod ušća Morave u Dunav od prilike udaljeno 
jedan kilometar od Dubravice. 

Što se Dalmacije tiče mi smo danas ondje, gdje smo bili i 
pred 20 godina. Mi nijesmo mogli nigdje naći D. poitjniorpha. 
Kuzmić je doduše sabrao nekoliko malenih primjeraka u moru 
kod Dubrovnika, ali te su doneseno poznatom istočnom glavnom 
strujom iz Skadarskog jezera, gdje ih je prvi našao grof Wal- 
derdorff. '"' 

Kod naše ekspedicije nijesmo imali toliko vremena, da bi 
oplovili Prokljansko jezero i cijelu okolicu od Krkinih slapova 
pa sve do Šibenika, da nagjemo D. poìì/inorpha. Spomenuta je 
vrsta svakako obalna, a nije vrsta dubina, ali mi uza sve to 
ostajemo kod toga, da je 0. Schmidt po svoj prilici vidio My- 
ttlifs iniiuniiis Poli, Mifiilus Ihtcatus Gm. ili koju drugu ovima 
sličnu odliku, a nipošto B. poìynioiplia. 

Danas mogu navesti protivni slučaj, da dokažem moje mni- 
jenje. Isto tako kao što se 0. Schmidt pregledao, te Mi/tilus za- 
mijenio sa Dreissensia, tako isto je M. Botteri sa Hvara — koji 
je umro u Orizabi (Meksiko) kao profesor prirodopisnih znanosti 
— u svojoj ostavljenoj zbirci krivo odredio 1). polijmorplm kao 
Mijtihis ììilìihììu.s Poli iz Hvara •' Ovaj se primjerak čuva zajedno 
.-a originalnom ceduljom u zbirci narodnog muzeja u Zagrebu. 

Nije mi ovdje zadaćom, da se upuštam u geološko-geo- 
grafsko opisivanje tako zvanog Prokljanskog jezera. Toliko moram 
ipak ustanoviti, da kao što tako zvana Rijeka kod Dubrovnika 
nije nikakva rijeka u pravom smislu riječi, tako isto t, zv. Pro- 
kljansko jezero izmegju Skradina i Šibenika nije nikakvo slatko 



1 Brusina L. c. str. 123. 

^ Brusina S. Die Nerilodoiibi Dalmatiens und Slavoniens (Jalirhi'ichor der 
Deutsch. Malakozool. Gesell. XI. Jahrgang. Frankfurt a. M. 1S84-. sir. 115.) 

^ U istinu netreba ni da spomenem, da na cijelom otoku Hvaru, kao 
šio i na svim otofima dalmalinskim nema zgo(hia mjesta, gdje hi mogla živjeli 
T). iwlymorpha. 



13 273 

ili bucato jezero, kako bi se moglo uzeti, već fjordska draga, 
koja se odlikuje čistom morskom faunom. 

Kod te zgode opazio sam i to, što sam već prije donekle 
mogao predmijevati. Ja naime mislim, da je nama ne samo po- 
vršno poznata fauna dubina Jadranskog mora i srednjih dubina, 
voć i same životinje dubljih pojasa obalne faune u pravom smislu 
riječi. Eto tomu dokaza: spustio sam u Prokljanskom jezeru 
jedan jedini put mrežu u dubini od 15 do 20 metara, pa kolike 
sam novosti izvukao. Ovdje slijedi popis onih mekušaca, što smo 
ih ulovili. 

Slijedeći popis sadržava dakle relativno veoma znamenit 
broj od 132 vrste, a ništa manje od 21 vrstu, koje su dosada 
bile slabo ili sasvim nepoznate u Jadranskom moru. — Istina jo, 
da Monterosato i Jeffreys navagjaju golemi broj vrsta kao sta- 
novnike Jadranskog mora. Ja sam u svoje vrijeme tomu najsve- 
čanije prigovorio.^ Ne mogu dosta jasno naglasiti, da sam ja od 
meni tačno poznatih 35 zbiraka iz Jadranskog mora 18 njih 
sasma determino vao, ili komad po komad pregledao. — Ponovno 
velim, da nas je ovogodišnje naše putovanje osvjedočilo, da mi 
još imademo veoma mnogo toga, da otkrijemo. Danas sam više 
nego prije uvjeren, da će nam Jadransko more podati veoma 
velik broj životinja dosele nam poznatih samo iz Sredozemnog 
mora. Smijemo li pak mi već sada takove vrste unaprijed samo- 
voljno spojiti našoj fauni? 

Ne mogu se nikako upuštati u vertikalnu razdiobu, t. j. na 
regije i facies, koje ovdje označenim vrstama pripadaju. 

Ponajprije ne može biti dovoljan jedan jedini lov, a drugo 
većina vrsta bile su ulovljene mrtve, a mnoge od ovih sigurno 
su sabrane po mjesnim strujama iz različitijih niveau-a. 

One vrste, koje su ovdje prvi put navedene za fkunu ja- 
dransku ili koje su nanovo obretene, kako rekoh 21 na broju, 
označene su zvijezdicom. 

G.astropo(la. 
1. Murex brandaris. L. 

Jedan maleni i četiri sasma mlada individua. 



* Rrusina S. Ai)[)unli ed osservazioni suH'ulliiiio lavoro di J. Gwyii 
Jeffreys. (Glasnik lirval. narav, društva. God. I. Zagreh I8SG. sir. 184). 

18 



274 14 

2. Murex trunculus L. 
Pet sasma mladih. 

:?. Murex costulatiis Cliioiegiiini. 

(=- Fusìis Jlcllcri Bnis.). Jcdan jodini primjci-ik ove' rijotke 
vrste. 

1. Murex aciculatus Lam. 
(= M. coì'(tì1luiis Scacc). Veoma resi. 

5. Fusus rostratus. (Olivi). 
Veomu r'esl,, mi sasma mladi i veoma maleni individui. 

G. Nassa incrassata. (Stiöm). 
Jedan jedini ])rimjerak, 

7. Nassa granulata Renier. 

188G. N((ssa r<iriros(( Kobell. Prodronms Faimae Moli. Teslac. 
p. Vi'. 

Odmah na početku mog rada, dakle sigurno pred :>") g., 
opazio sam, da su Sandri, Klećak u kratko svi dalmatinski .sabi- 
rači zamijenili današnju N. incrassata — tadašnji naš Buccinum 
Ascauias Brug. — s drugom izvrsnom vrstom, koju nije teško 
razlikovati. S druge pak strane osvjedočen, da jedva može biti 
nepoznata tako obična vrsta, dao sam si mnogo truda, da rečenu 
meni novu vrstu odredim. Napokon sam ju odredio kao Bitc- 
cinum yranidatnm Phil. ; dokaz tomu je taj, što sam ja kazao 
u mom prvijencu.' Dali se Phillipi-ova fosilna vrsta Biiccinum 
(jraìinìahim iz Sieilije danas u istinu ima smatrati istovjetnom 
sa N. (jrannlata Ren. (= N. varicosa (Turt.), N. pijmcica (Lam.) 
ne mogu posvjedečiti radi oskudice fosilnih originalnih eksem- 
plara; ali toliko je sigurno, daje sam Weìnkauli" ii. (//vn/H/«YwiH 
Phil. uračunao u sinonimiju N. i^igmuea (Lam.). Da je dakle 
VVeinkauff bio vidio moju radnju, to me ne bi bio krivo razumio, 



> Hrusiiiii S. Condì. Dalmate ined. (Verhaiidl. d. K. K. zool.-bot. Gcsell. 
Wii'H 1865.) sir. 13 Conlrib. p. Fauna Muli. iJaliii. Wien 18(iÜ., sir. Gti. 



15 275 

te po vrsti, koju je početnik Klećak zlo odredio, ne bi bio iza- 
zvao pometnju u sinomiji ovili vrsta. Ja sam još za života Wein- 
kauff-ova svečano prigovorio,^ i cijelu stvar potanko rastumačio ; 
ali se na žalost slijepo slijedi Weinkauff. 

I nekoji noviji, izvrsni pisci dalje šire tu pogrešku.^ 
Do ^5 eksemplara nagjeno u Prokljanskom jezeru. 

8. Mitra ebenus Lam. 
Sedam malih primjeraka. 

9. Mitra tricolor (Gm.). 
Jedan primjerak. 

10. Marginella Phiiippii Monts. 
Četiri živa individua. 

U. Marginella clandestina (Brocchi). 
Sedam mrtvih primjeraka. 

12. Columbella minor Scacc 
Jedan primjerak. 

13. Natica macilenta Phil. 
Odlomak. 

14. Natica pulchella Phil. 
Nekoliko primjeraka 

1 j. Acteopyramis craticulata (Renier). 
1880. Menestho Humholdti Kobelt. Prodr. p. 85 (pro parte). 

Ovu rijetku vrstu naći je najlaglje u želudcu riba, koje su 
ulovljene u dubljim dijelovima Kvarnera i sjeverne Dalmacije. Ja 
sam tom ponovno govorio, a mislim, da ne ću tako dugo pro- 



^ Brusina S. Ipsa Chieregli. Conchylia. Pi?a 1870., str. 136. 
2 Bucquoy, Dautzenbeig, DoUfus. Moli. Mar. du Rousillon. Paris 1882—86. 
sir. 45. 

* 



276 16 

drijeti s mojim mnijenjem, dok mi ne pogje za rukom podati i 
dobrih slika. Weinkauiì", Tryon i dr. mogu po volji ])rotivno 
tvrditi, ali je sigurno, da Sredozemno more krije dvije očito raz- 
ličite i dobre vrste. Jedna je Melania italica Mus. C^aesar. Vin- 
dobon., 'Turbo craticulatus Ren., Turbo ociius riliicr., Melania? 
ocmis Nardo, Liftorina striata Dan. i San., Turbonilla .striata 
Brus., OdostoiHia ."striata Brus., itd. — A druga je Turbonilla 
Humboldti Risso.. Chcninitzia Humboldti Kuzmić, Turboiiilla 
Kuzmićil Brus.; itd. — Kojoj vrsti treba pripojiti Toruatella 
lactea Mich., Parthenia bidlata Lowe, itd., ne mogu danas 
reći radi oskudice dotične literature i primjeraka izvan jadranskih. 
Niti jedan jedini pisac nema dobrih slika ovih dviju vrsta. 

Isto je tako prijeporno pitanje generički položaj ovih dviju 
vrsta. Ove vrste bile su uvrštene u rodovima: Cliemnifsia, Eu- 
limella, Littorina, Melauia. Odostomia. Parlheiiia, Pyrgiscus, 
liissoa, ToruateUa, Turbo i TurboiiiUa. Dautzenberg, Kobelt, 
Carus i dr. misle, da su joj stalno mjesto odredili u rodu Me- 
ifcstho. Moje je čvrsto uvjerenje, da naše vrste sa Turbo albulut^ 
Fabr. (za koju je vrstu Möller g. 1842. osnovao rod Meuesthoj 
veoma malo posla imadu. Htio sam naime predložiti novi rod 
ili surod, nu veoma mi je drago, da me jedan Paul Fischer pre- 
tekao, budući da je on osnovao rod Acteopyraiuis za cijelo čislo 
Filipinskih, Kineskih i Avstralskih vrsta, kojem rodu najbolje 
l)ristaju naše Sredozemne vrste.' 

10. Turbonilla lactea (L.). 
Šest primjeraka. 



' Došao sam do uvjerenja, da jo jiravo moje shvaćanje, koje sam oI>je- 
lodaiiio L,'odine 1870. Turbonilla Huiiiholdti Risso valja doi^la identificirali sa 
'J'. Kii'itiići Bi us. — Ove godine imao sam zgodu, da jioliodiiii mnoye muzeje 
i ])rivatne zbirke. Prirodopisni muzej u Marseille-u imade jedan jedini j)rimjer;ik 
Acteojii/ramis Humboldti (Risso) iz okolice. U privatnoj zbirci Granger-ovoj u 
Roideaux-u vidio sam 4 — 5 primjeraka iz Sredozemnog mora. — Gospodin 
lavnalelj Dr. E. v. Martens bio je osobito prijazan, te se bavio mnogo vre- 
mena sa mnnm, i tako sam se mogao oss'jedoriti, dn muzej za prirodne zna- 
nosti u Berlinu imade jedan jirimjerak kao Odosiomia Humboldti iz Gatania-e, 
i jedan primjerak Monoptijijma Humboldti sa otoka Malte u Paetel-Dvoj zbirci. 
— Isto tako može se kao sigurno uzeti, da je A. Humholdti u Sredozemnom 
moru veoma raširena, ali i rijetka vista ; A. crnticulatu iiDziiajem za sada samo 
iz sjovernili dijelova Jadranskog moi-a. 



17 277 

17. OtlontostomJa conoidea (lUocchi). 
Samo nokoliko mladih individua 

18. Odontostomia pallida (Mont). 
Četiri do pet primjeraka. 

19. Odontostomia rissoides Ilanley. 
Samo nekoliko. 

*20. Odontostomia plicata (Mont.). 
Samo nekoliko. 

21. Eulimella acicula (Phil). 
Samo tri primjerka. 

22. Eulima polita (L.). 
Jedan veoma lijepi eksemplar. 

*23. Eulima sinuosa (Scacc). 

Jedan jedini eksemplar, inače imade u našoj zbirci i drug 
primjerak, kojeg sam našao u okolici Zadarskoj. 

24. Pleurotoma gracilis (Mont.). 
Veliki jedan odlomak. 

25. Clathurella Philberti (Mich.) 
Dva individua. 

2G. Raphitoma Ginnaniana (Risso). 
Pet sasma mlada primjerka. 

*27. Raphitoma turgida (Forbes). 

Jedan jedini primjerak ; obreo sam ovu vrstu u 25 primje- 
raka na Lopudu nedaleko (Jruža kod Dubrovnika. 



278 



*28. Raphitoma brachystoma (Phil.). 



Ovu sam vrstu našao u Privlači kod Zadra (3 kom.) kod 
Sali-ja na otoku Dugom, na Lopudu nedaleko Dubrovnika (18 
kom.), i u Prokljanu 18 komada. 

#■ 

29. Raphitoma costulata (Bkiinv.). 
Jedan primjerak. 

30. Raphitoma attenuata (Mont.). 
Jedan primjerak. 

31. Mangilia albida (Desìi). 
Veoma mnogo primjeraka u više odlika. 

32. Mangilia Stošićiana Brus. 
Jedan primjerak. 

33. Haedropleura septangularis (Mont.). 
Dva primjerka ove rijetke vrste u Jadranskom moru. 

34. Aporrhais pes pelecani (L.). 

Dva sasma mlada i jedan odlomak velikog primjerka. 

35. Cerithium vulgatum Brug. 
Dva odlomka. 

3(). Triforis perversus (L). 
Tri sasma mlada individua. 

37. Bittium Latreiilei (Payr.). 
Samo celiri malena primjerka. 

38. Bittium Jadertinum (Brus.). 

Preko GO primjeraka, ove veoma česte vrste u Dalmaciji. 



10 271) 

H9. Fossarus clathratus Phil. 

Jodu 11 jedini primjerak. 

40. Rissoa pulchella Phil. 
Gesta. 

*41. Rissoa simplex Phil. 

J887. Rissoa radiata var. simplex. Kobelt. Prodr.. p, 195.' 

Već je proteklo gotovo 30 godina, što sam bio reko, da je 
ova vrsta u Dalmaciji veoma rijetka, budući da nijedna zbirka 
nije imala pravih R. simplex. Sandri ja i drugi za njim imali smo 
svi pod imenom R. simplex jednu odliku od Hijdrohia vnitrosa- 
(Mont.). Jedva se sad može sigurno ustanoviti, da ih imade u 
Jadranskom moru, pošto sam našao preko trideset primjeraka, 
koji su bez sumnje ove vrste. Ovi primjerci iz Prokljana slažu 
se s izvrsnim Schwartz-ovim^ slikama. Slika Weinkauff-ova^ uzeta 
je iz Philippi-a. Po svoj prilici nije on imao nikakvih originalnih 
primjeraka za sravnjivanje, inače ne bi jednostavno reko, da je 
sinonim od R. radiata. 

4ž. Alvania cimex (L.ì 
Pet eksemplara. 

43. AlVania reticulata (Mötit.). 
Samo dva primjerka. 

44. Alvania Montagui (Payr.). 
Oko 20 primjeraka ove malene odlike. 

45. Alvania Schwartziana Brus. 

Jedan jedini primjerak ove dobre vrste, koja bi se možda 
mogla isto vj etiti sa A. algerkma Monts. 



^ Brusina S. Contrib. p. Fauna dei Moll. Daini. Vienna 1866. str. W. 
" Sclnvartz G. v. Die Gattung Rissoa str. 36., T. 2., F. 2i. 
' Weinkaufi" H. G. Die Gattungen Rissoina und Rissoa. Ntirnheiy 1885 
str. 109., T. 3, F. 21—22. 

/ 



280 20 

4G. Alvania Geryonia (Cliicreghinij.* 

Osam primjeraka ove vrste, koju sam ja prij«3 odredio po 
Schwartz-u kao Alvania cimicoides Forbes. 

47. Manzonia costata (Adams). 
Tri eksemplara. 

*48. Hyala vitrea (Moni). 

Jedini primjerak ove rijetke vrste, od koje sam takogjer već 
i prije našao jedan jedini primjerak na Lopudu. 

49. Hydrobia ventrosa (Mont.). 
Jedan jedini primjerak. 

50. Turritella communis Passo. 
Do 30 primjeraka, gotovo svi mladi. 

51. Turritella triplicata (Brocclii). 
Takogjer lipična vrsta, kao i var. ffuplicata u 8 primjeraka. 

52. Coecum trachea (Mont.). 
Sedam eksemplara. 

*53. Parastrophia Felini B. D. D. 

1887. Parastrophia Folini Kobelt Prodr. Faun. Moli. mar. 
europ., p. 214, 

Tu pravu diku naše zbirke, koja je do sada bila poznata 
po jednom jedinom primjerku iz pijeska kod Paulilles-a kod Rou- 
silion-a u Francuzkoj te po nekojim primjercima iz Sfax-a (Tunis), 
našao sam isto tako jedan jedini primjerak u Prokljanu. 

Markiz Monterosato istovjetuje ovu vrst sa SpiroUdium ine- 
diterranetmi 0. G. Gosta. Ne mogu se složiti s tim mnijenjem, 
ponajprije jer je Gosta pod ovim imenom opisao dva različita 
predmeta, a drugo njegova slika ne odgovara našoj vrsti, akoprem 
rado dopuštamo, da tome može i slikar biti kriv. Napokon veli 



* Brusina S. Ipsa Chiereghiuii (lonchylia. sir. l'.iù 



21 281 

Costa, da je njegov S. nicditerraneimi glalka, dok jo naša vrsta 
očito kolutasta. 

54. Calyptraea chinensis (L.). 

Preko 40 sasma mladih individua, ali megju ovima niti 
jedan jedini oblik od C. scpianiulata (Renier.) 

55. Crepidula crepidula (L.). 

C. uuguiformis Lam. Dva sasma mlada individua. 

56. Crepidula Moulinsi Mich. 
Jedan mladi primjerak. 

*57. Ringicula buccinata (Renier.) 

Ja mogu samo potvrditi, sasma osnovano Weinkauff-ovo' 
tumačenje. Iza Renier-a (1804.) nije nikomu pošlo za rukom, da 
vidi jadransku Ringicula; u nijednoj zbirci nijesam mogao naći 
niti jedan primjerak. Istom sam god. 1882 našao prvi komad 
kod Hvara. Ove sam godine opet našao dva primjerka u Pro- 
kljanu, koji su na žalost zlo sačuvani. 

Morlet je dakako pravom primijetio u svojoj monografiji, 
da se ne može saznati, kojoj baš vrsti pripada Renier-ovo ime 
Voluta buccinata." Ovo je pitanje danas konačno riješeno — 
Renier-ov naziv R. huccinata (nec R. buccinea Brocchi) mora 
ostati Jadranskoj vrsti, pošto Je Renier mogao imati samo takove 
primjerke. Brocchi-eva fossilna vrsta R. buccinea svakako se ne 
slaže s ovom. 

Jadranska vrsta je po svoj prilici ona ista, koju je ii no- 
vije vrijeme Monterosato okrstio kao R. conformis ? Ako bude 
ovo potvrgjeno, trebat će ime Monterosato-ovo pridati kao sino- 
nimno R. buccinata. 



* Weinkauft H. C. Die Conci iy licu des MiUelineei'ot^. Bd. II. ( lasici iMiS. 
.-li-. -14.5. 

'' Mcnlet. Journ. de Clonch. Paris 187S. str. 131., T. 5., F. 1.5. 
3 Monterosato T. 1. c. Paris 1877. .str. 44., T. II. F. 4. 



282 22 

58. Bolina rugosa (L). 

Akoprem je Philippi vec odavna razjasnio, da je Bolina 
,. jednostavna tiskarska pogreška za Bolina",^ to se ipak po 
svuda krivo piše ime roda Bolnici. 

59. Phasianella tenuis Mich. 

Od ove vrste našao sam jedan jedini primjerak u Prokljanii, 
koji je slabo sačuvan. Ova je vrsta u Jadranskom moru veoma 
raširena i česta. Ph. pulla (L.) je rijetka vrsta u nas. 

60. Zizyphinus exasperatus (Penn.). 

Ta je najobičnija vrsta gasteropoda u Prokljanu; našao 
sam preko 100 komada, a megju ovima i var. Matont Payr. 

Gl. Zizyphinus depictus (Desh.). 

1832—1835. Trochus depictus Desh. Expéd. scient. de 
Morée, p. 143., T. 18., F. 23—25. 

1886. Zizyphinus depictus Brus. Appunti ed Oss. (Glasnik 
hrvat, narav. dr. I. p. 202.) 

1887. Trochus (Zizyphinus) striatus Kobelt. Prodr., p. 245 
(pro partej. 

Ova vrsta počinje si tekar sada put krčiti, koja je još go- 
dine 1835 od Deshayes-a opisana i oslikana, a kasnije je ispo- 
stavljena od Forbes-a, Aradas-a i drugih. Poznavao sam ju, već 
pred 30 godina, a pošto nij esani imao niti Deshayes-ovo ili 
drugo koje djelo, to sam joj nadjenuo novo ime ; to je svakako 
doprinjelo pripoznanju vrste. 

Našao sam u Prokljanu oko 100 primjeraka, i sasma mladih 
i starih, pa mrtvih i živih, različitog oblika i raznobojnih. Nijesam 
našao niti jedan jedini primjerak Z. sfrlatus (= Trochus striatus) 
od jadranskih pisaca. 

Reko sam jadranskih pisaca, jer akoprem sam osvjedočen, 
da ne valja zamijeniti atlantsku vrstu Z. striatus (L.) s ja- 
dranskom, to ipak ne mogu pripoznali nniogobrojne vrste, što 
ih je učinio Monterosato. 

' R. A. I'liilippi. Die Kreiselschnecken oder Troclioideeii (Sysletii. ('.onch. 
(al)inel von Martini und (lliomnitz). Nürnberg 184G. sir. 352. 



23 283 

Lokalno i vertikalno raširenjc služi nam takogjer kao dokaz, 
da te dvije vrste nijesn istovjetne. 

Jošte moram spomenuti, da je Z depictiis svakako bliži 
Z. striatKs iz Engleske, nego li tako zvanom Z striatiis iz Ja- 
dranskog mora, 

*62. Zizyphinus Montagui (VVood.). 
1887. Trochus (Zizijphinus) Montagui Kobelt Prodr., p. 24ri. 

Još je uvijek rijedak u Jadranskom moru. Ghiereghini dobio 
je nekoliko primjeraka iz Istre i nazvao ih T. Abandus, a Nardo 
kasnije T. tumidnlus. Za tim se na nje sasma zaboravilo, dok 
nijesam opet ja našao dva primjerka u Kvarneru, kasnije četiri 
primjerka sa Otoka i jedan primjerak iz Sali-ja, oba su nalazišta 
na otoku Dugom. Našao sam tri primjerka i u Prokljanu. 

63. Gibbula Guttadauri (Pliil). 

1887. Trochus (Gibbula) Guttadauri Kobelt Prodr. p. 239. 

Nagjeno do 25 primjeraka; ova se vrsta može smatrati 
dosta obilnom u Prokljanu, koja se dosele našla amo tamo u 
l)OJedinim primjercima. 

64. Clanculus cruciatus (L.). 
Samo jedan jedini individuum. 

*65. Scissurella laevigata Orb. 

Godine 1868 bi mi dozvoljeno, da smijem biti dionikom 
ekspedicije ratnog broda „Triest", koji je naime tada išao da 
učini hidrografsku kartu Jadranskog mora, a napose bavio se 
otočjem pred Šibenikom. Kod te zgode našao sam jedan jedini 
primjerak te vrste istočno od otoka Zuri-ja. Nijesam dosele do- 
spio da objavim rezultate te ekspedicije, a i ne volim svaku 
sitnicu objaviti. Ove godine našao sam u Prokljanu preko 100 
primjeraka, većinom bili su živi. Ta veoma zanimiva vrsta mora 
da je dakle tamo u neobičnom obilju. 

S. costata Orb. našao sam još pred 30 godina nekoliko 
primjeraka u pijesku kod rta Mika nedaleko Zadra i na otokii 



284 24 

Mulatu u Zadarskom otočju.^ — Slažem se dakle s onim piscima, 
koji napose drže ove vrste, koje je Orbigny još godine 1823 
pravo raspoznao. 

Treba da zahvalimo Vayssiere-n za prvu dobru sliku ove 
vrste, životinje i kučiće.^ 

66. Emarginula conica Schum. 
Samo dva eksemplara. 

67. Williamìa Gussonii (0. G. Costa). 

1887. Anisomyon Gussonii Kobelt Prodr. Faun. Moli. mar. 
europ.. p. 465. 

Pošto se ova vrsta selila u jedno 12 rodova, to je Monte- 
rosato uspostavio posebni rod Williamìa, koji po Dall-u, Tryon-u, 
Fischer-u i dr. pripada porodici SipJionaridae. Ova je jedina 
zastupnica ove porodice u Jadranskom moru, i čini se, da su joj 
napokon ustanovili stalno mjesto u sistemu. 

Chiereghini opisao ju i oslikao kao Patella purpur ina, Renier 
ju okrstio P. laevissima. Našao sam ovu vrstu u Dalmaciji; u 
Prokljanu imade je prilično mnogo. 

68. Actaeon tornatilis (L.). 

Samo dva individua ove vrste, koje nema u Dalmaciji nigdje 
u obilju. 

60. Haminea hydatis (L.). 

Do 60 primjeraka ovo vrste, koju ne valja zamijeniti sa li. 
hydails sviju ostalih jadranskih i)i.saca, budući da su oni prije 
})od ovim imenom razumijevali H. nauicula (Da Costa) (^= Bulla 
cornea Lam.). 

70. Cylichna umbilicata (Mont.). 

Samo pet primjeraka ove vrste, koje sam do sada sabrao 
u Kosjonu na otoku Pagu, na otoku Olibu, kod Zadra, na Lo- 
pudu i Lokrumu kod Dubrovnika. 

1 !^rusin;i 8. (loiiclii^'lie dalniiile inedite. Vienna 1S()5. str. 28. 
•'' Journal de Concli. Vol. XLIl. Pari.s 181)4. str. 19. T. II. 



25 285 

71. Cylichna JefFreysi Weink. 

Jedan jedini primjerak ove inače rijetke vrste, koju sam 
ja do sada našao na otoku Olibu, u okolici Zadarskoj, te na- 
pokon na Lopudu. 

72. Retusa semisulcata (Phil.). 

Samo tri individua, inače je svagdje česta u Dalmaciji. 

78. Volvula acuminata (Brug.). 

Dva komada te vrste, koja je svagdje nagjena u Dalma- 
ciji, ali nigdje u obilju. 

74. Philine aperta (L.). 
Samo šest mladih individua. 

*75. Philine catena (Mont.). 

Ovu sam vrstu prijo našao u Kosjonu na otoku Pagu, na 
otoku Olibu, u Otoku na otoku Dugom, na otoku Mulatu i kod 
Zadra, a sad sam našao jedan primjerak u Prokljanu. 

*76. Philine pruinosa (Clark.). 

Prvi primjerak ove veoma rijetke vrste našao sam u du- 
bini od 40 do 55 m. kod Sali-ja na otoku Dugom. Drugi pri- 
mjerak našao sam u Prokljanu. 

77. Weinkauffia diaphana (Aradas et Benoit). 

Dva primjerka ove rijetke vrste, od koje imademo nekoliko 
primjeraka iz okolice Zadarske i Dubrovačke. 

78. Acera bullata (Müll). 
Samo dva veoma mlada individua. 

Aniphineura. 
*79. Chiton minimus Monts. 

1878. Chiton minimus Monter. Enumer. e Sinonim, d. 
CIonch. Mediter. I., p. 17. 

1879. Chiton ìniniimis Monter. II., p. 15. 



28ß 26 

Ovu sam vrstu najprije ulovio kod Sali-ja. Jeffreys ju je 
odredio kao C. cancellatus G. B. Sow. Monterosato opisao jn 
kao novu vrstu, te bi po njegovom mnijenju pripadala surodu 
Lepidopleurus. Upućujem na njegove spomenute radnje. — U 
Prokljanu našao sam samo tri ])i'imjorka. 

Scapliopođa. 
80. Dentalium dentalis (L). 
Do 5U eksemplara. 

81. Dentalium rubescens Desìi. 
Samo tri eksemplara. 

*S-2. Dischides bifissus (S. Wood.). 

1887. Dischides bifissus Kobelt Prodr., p. 297. 

Jeffreys, Monterosato i drugi smatraju ovaj atlantsko-sredo- 
zemni oblik istovjetnim sa engleskim fosilom. Nemam primjerka 
za sravnjivanje, da bi si mogao stvoriti svoj sud. Nu jedno 
moram ipak spomenuti, što Locard izrično spominje „oriflce in- 
férieur non contraete", što prikazuje i njegova slika, ^ — Mi ima- 
demo primjeraka sa suženim i raširenim zjalom. Nu ne mislim, 
da imademo posla samo s jednom vrstom, stoga mogli bismo 
drugi oblik, čija usta sjeća na Cadulus ili na rod anelida Di- 
trupa nazvati Dischides cadidlformis. 

Godina 1882 našao sam preko HO primjeraka kod Hvara, 
a ove godine našao sam ili tri u Prokljanu. 

Pelec.vpođa. 
8H. Gastrochaena dubia (Penn.). 
U jednoin odlomku (Jladocora cespitosa (L.). 

^^ì. Saxicava arctica (L.). 

1887. Saxicaca arctica Kobelt Prodr. Faun. Moli. mar. 
europ., p, HO"). 

' LocanI A. fjos (!()i|iiill('-; Marines des cótes do FiMiice. Paris 1S0!2. 
str. iJ«). F. !2I8. 



27 287 

Ovu je vrstu uvijek veoma lako razlikovati po njezinom 
valjkasto-četverouglatom obliku i po karakterističnim dvjema 
redovima bodljika. Našao sam u Prokljanu i mladih primjeraka, 
koji su imali u antero-posteriornom dijametru jedva 5 mm., te 
uza sve to imadu sve one oznake, po kojima se vrsta lako i si- 
gurno raspoznaje. Ne mogu još ni sada pojmiti, kako se može 
ova vrsta i ona koja slijedi uzeti kao iste. Mi sigurno poznajemo 
iz Jadranskog mora dvije različite vrste, kojih je lako raspoznati. 

85. Saxìcava irregularis Nardo. 

Ovu drugu vrstu ovog roda iz Jadranskog mora moram 
apsolutno razlikovati od pregjašnje. Ona se ne slaže sa «S. ru- 
gosa (L.). Ja sam o tome ponovno govorio.* Kobelt drži, da je 
njezina domaja Atlanski ocean. — U novije vrijeme isporedio 
sam Jadranske primjerke sa S. rugosa iz Engleske, a ne može 
se ih isto vj etiti sa S. irregularis. 

Ta je vrsta Donax irus od Olivi-ja, Chiereghini-ja, Re- 
nier-a nec L., Mija rhomboides G. v. Martens, Spongyophylla 
irregnìaris Nardo (Mus. Caesar. Vindobon.), Saxicava irregu- 
laris Nardo, i S. rhomboides Brus. an Blainville. 

Martens pozivlje se na sliku Ginnani-jevu, koja dosta jasno 
prikazuje ovu našu vrstu. Morali bi dakle poprimiti Martens-ovo 
ime, ali to privremeno ne mogu učiniti, i to tako dugo, dok mi 
ne će biti poznati Donax rhomboides Poli, Sa.iicava rhomboides 
Desh. itd. 

Monterosato imade u svom popisu od godine 1878 jedan 
iS. gallica ììa Lam. iz Jadranskog mora, koja vrsta nama nije 
poznata. 

*8G. Saxicavella plicata (Mont). 
1887. Arcinella plicata Kobelt Prodr., p. 307. 

Ovu veoma zanimivu i rijetku vrstu našao sam tekar ove 
godine i to četiri malena potpuna primjerka i četiri proste lju- 
šture u Prokljanu, prije nas nije ju apsolutno nitko dobio iz 
Jadranskog mora. One podatke po kojima je netko ovu vrstu 



^ Brusina S. Coiitril). j). Fauna dei Moll. Dalm. sir. 40. — Ipsa Cliieregli. 
Conch., sir. 7;2. 



288 28 

označio kao Jadransku/ moram izjaviti, da su vijesti bile bez 
ikakvog temelja. 

Nemamo slika Nyst-ovih, ni Wood-ovili ; najbolju slika što 
ju poznajemo je Sars-ova ^ 

87. Syndesmya alba (Wood). 
Veoma obična. 

88. Syndesmya vitrea (Danilo et Sandri). 

Nekoliko ljuštura. — ■ .Jeffreys je izjavio, da je ova, rijetka 
vrsta u Dalmaciji, sinonim od S. prismatica (Mont.). Montero- 
sato je najprije poprimio ovo mnijenje, kasnije je pak označio 
xS. vitrea Dan. et San. i S. tumida (Brus ) kao sinonimno za S. 
Renieri (Bronn) var. occitana Rècluz. Pisci se dakle ne slažu; 
drugo moja S. tumida može se smatrati kao oblik od S. alba 
ili 6". Reiuieri, nu sa S. vitrea nema ništa posla. Našu sam S. 
vitrea usporedio sa S prismatica iz Velike Britanije, ali ih ni- 
jesam mogao sjediniti. Toga radi pridržajem za sada kao naj- 
bolje Danilo-ovo i Sandri-jevo ime. 

89. Thracia piibescens (Puli.). 
Jednn primjerak. 

1)0. Thracia distorta (Mont.). 
•Jedna ljuštura. 

91. Corbula gibba (Olivi). 
Najobičniji pelecipod u Prokljanu. 

*9i. Cultelliis pellucidus tenuis (Pliil.). 

1887. Cultellus petlucidus Kobelt l*rodr. Faun. Moli. mar. 
europ., p. 335. 

Monterosato je prvi, koji je naveo Cultellus tenuis Pliil. 
za Jadransko more. Jeffreys za tim navagja Solen pellucidus kao 

' Moiilerus;ito. Enuiiii'r.izioiie e .SÌiuiiiìiiiìm delle Coiicli. Meililor., .str. !.">. 
- .Siir.s (J. (). Di-. Mollu.-^i-a reyionis Arclieae Norveyiae. ( liiii'-liiiiiia 1S7S., 
sir. ',»:{. T. 'žO. 1. (i. 



29 289 

Jadransku vrstu. (Jodino sam 1880 razjasnio, da nema nijednog 
Jadranskog pisca, koji da je spomenuo ovu vrstu, i da nema 
zl)irke, koja bi imala ovu vrstu iz Jadranskog mora, s toga je 
valjalo brisati iz naše faune, i to tako dugo, dok nas koji pri- 
mjerak iz Jadranskoga mora ne osvjedoči o protivnom.^ Sad je 
ova vrsta zajamčena, pošlo sam našao u Prokljanu dva potpuna 
primjerka i nekoliko odlomaka, dakle prvi primjerci iz Jadran- 
skoga mora. 

Zadržao sam Philippi-jevo trinomsko ime, budući da se 
sredozemni oblik prilično razlikuje od atlantskog. 

9;^. Solenocurtus antiquatus (Pult.). 

Samo 2 Va primjerka. 

91. Tellina donacina L. 
Cesto 

95. Tellina distorta Poli. 
Običnija nego pregjašnja vrsta. 

9f). Psammobla feroensis (r.iiomn.). 
Samo jedna ljuštura. 

97. Capsa fragilis (L). 
Jedan primjerak. • 



Često. 
Cesto. 
Pv i jetko. 



98. DosinJa lupinus (Poli). 

99. Cytherea rudis (Poli). 

100. Venus verrucosa (L.). 



101. Venus fasciata (Da Costa). 
Samo jedna ljuštura 

' Riusinn S. Ajiiiuiili ni dsscrvazinni ole. sir. I!)"i. 

11» 



290 30 

102. Venus ovata (Penn). 



Cesto. 
Cesto. 
Cesto. 
Cesto. 
Cesto. 
Cesto. 



103. Cardium paucicostatum Sow. 
104. Cardium papillosum Poli. 

105. Cardium exiguum Gm. 
106. Lucina spinifera (Mont.). 

107. Lucina divaricata (L.). 

108. Loripes fragilis (Pini.). 



Dosta obično. 

*109. Diplodonta rotundata (Mont.) 

1887. Diplodonta rotundata. KobeU. Prodr. Fann. Moli, 
mar. europ., p. 371. 

Do sada sam poznavao samo dva primjerka iz Jadranskog 
mora: jedan je unicum Sandri-jeve zbirko. Drugi primjerak da- 
rovao mi je pred mnogo godina prof. A. Stošić, a laj ju ili sa 
Hvara ili sa Visa. Sad smo sabrali u Prokljanu šest ljuštura 
sviju doba, i tri malena sasma cijela prinijerka; po tom ova 
inače rijetka vrsta, mora da tamo nije upravo rijetka. 

*110. Axinus flexuosus (Mont.). 

1887. Äximis flexuosus Kobelt. Prodr. Faun. Moli mar. 
europ., p. 374. 

Najprije našao sam jedan jedini primjerak ove vrste u 
južnoj Dalmaciji. Kasnije našao sam dvije ljušture u dubini od 
175 bečkih stopa kod Sali-ja. Pošto sam u jedanput u Prokljanu 
izvukao šežt ljuštura, to mora, da ta vrsta tamo nije rijetka. 



31 291 

Ovdje hoću još da primijetim, da sam takogjer kod Sali-ja 
našao jednu i to prvu ljušturu od Ä. crouìinpììsis Jeffreys. 

*111. Montacuta bidentata (Mont.). 

1887. Montacuta bidentata Kobelt Prodr. Faun, Moli. mar. 
europ., p. 381. 

Garus prvi spominje ovu vrstu iz Jadranskog mora po 
Hoernes-u.^ Ja ne ću nipošto, da ovo poričem, nu nama nije 
poznato odakle Carus-u ova vijest. Svakako je sigurno, da nema 
ni u kojoj Jadranskoj zbirci M. bidentata. U početku sam sa- 
brao jedva 6 ljuštura iz Otoka na otoku Dugom, sa otoka Mu- 
tata i sa rta Mika kod Zadra. — Ove godine našao sam preko 
30 potpunih primjeraka i 130 ljuštura, ove dakle vrste imade u 
obilju u Prokljanskom jezeru. 

*112. Lepton squamosum (Mont.). 

1887. Lepton squamosum Kobelt. Prodr., p. 384. 

Pošto smo mi sakupili 10 ljuštura i odlomaka, to mora da 
ovaj za našu faunu veoma zanimivi rod nije upravo rijedak u 
Prokljanskom jezeru. 

113. Lasaea rubra (Mont). 
Rijetko. 

114. Cardita trapezia (L.). 
Veoma obično. 

115. Chama gryphoides (L.). 
Samo 4^2 primjeraka. 

116. Gouldia minima (Mont). 
1887. Circe minima Kobelt Prodr., p. 397. 
Priključujem se sasma mnijenju Paul Fischer-a i onih, koji 

po njegovu primjeru drže ovu evropsku i amerikansku G. cerine 
(C. B. Ad.) kao surod od Circe ili kao posebni rod. 
Imade je u obilju u Prokljanu. 



1 J. V. Caius. Prodr. Faunae Mediterraneae II., str. 105. 



292 32 

1 17. Nucula nucleus (L). 
Rijetko. 

*118. Nucula nitida Sow. 

1877. Nncìfla nitida Kobelt Prodr. Faim. Moli. mar. eiirop. 
p. 400. 

Odavna sam već našao ovu vrstu, koju je Montorosato 
vidio u mojoj zbirci, te ju stoga pravom uvrstio u svoj popis od 
g. 1878 kao Jadran.sku vrstu. Do danas nijesam imao zgode, da 
to izdam na svijetlo. U Prokljanu našao sam nekoliko mlagjih 
primjeraka. 

Weinkauff ih je isto tako dobio iz Jadranskog mora, le ili 
objavio prije mene. 

119. Leda pella (L.). 

1887. Leđa pelJa (L.). Kobelt Prodr., p. 403. 

Oko 50 primjeraka sviju doba, ove vrste dakle imade dosta 
obilno. 

Od L. comnmfafa Phil. nijesam našao niti jednu ljušturu, 
koje inače imade u obilju u Zadarskom otočju. 

120. Arca Noae (L.). 
.Jedan sasma mladi individuum. 

121. Arca lactea (L ) 
Nekoliko primjeraka. 

122. Modiola barbata (I..). 
Nekoliko odlomaka. 

123. Modiola adriatica Lani. 
Samo jedna ljuštura. 

124. Modiolaria marmorata (Forbes). 
Jedan sasma maleni individuum. 

125. Pecten Jacobaeus (!>.). 
Samo jedan odlomak. 



33 29=' 

IJf). Pecten glaber (L.)- 
Samo mladi individui. 

1^7. Pecten opercularis (L ). 
Jedna ljuštura. 

128. Pecten varius (L.). 
Vooma obilno. 

13U. Pecten flexuosus (Poli.). 
Samo jedna ljuštura. 

130. Lima inflata (Chemn.). 
Samo jedna ljuštura. 

131. Limea nivea (Renier.). 
Dva odlomka. 

133. Anomia ephippium (L.) 
Samo dvije malene ljušture. 



Zagreb, 11. studenoga 1894. 



Dodatak. 

u isto vrijeme, kad srao mi bili 26 i 27 jula s Margitoiii 
u Spljetskoj luci, prispjela je sa istoka ratna lagja „Pola", koja 
već više godina ljeti istražuje morske du])ine istočnih dijelova 
Sredozemnog mora. Kako se Pola usidrila odvezao sam se čamcem 
Margitinim, da se poklonim vogji ekspedicije dobro poznatom 
ihtiologu, dvorskom savjetniku Dr. F. Steindachneru, koji je rav- 
natelj dvorskog zoološkog muzeja u Beču, te mi je pokazao neke 
veoma zanimive ribe i rake, što ih je ulovio za ovogodišnjeg 
putovanja. Već sam rekao, da smo imali samo prostu spravu za 
lovljenje u malenim dubinama, i to je sve, što smo imali; dok 
je veliki parobrod „Pola", imao nužne sprave za lovljenje u ve- 
likim dubinama. Ove godine poslao mi je Dr. Sturany svoju 
lijepu i veoma zanimivu radnju, u kojoj navagja i opisuje me- 
kušce, što su ih našli prigodom ovih ekskurzija. Radnja je ure- 
šena dvjema tablicama, koje su izvrsno izragjene.^ Dok prijašnje 
godine nijesu nimalo istraživali faunu Jadranskog mora, lo su ove 
godine (1894) lovili i u našem moru. Na strani 21 do 24 nala- 
zimo pregled od 30 stacija, gje je avstrijska ekspedicija spustila 
sprave u moro, te je tačno označen dan, mjesto, dubina, narav 
morskog tla i ime ulovljenih vrsta životinja po lokalnosti. Iza 
ovog pregleda slijedi sistematsko-kritički popis ulovljenih vrsta. 
Ako prispodobimo uspjeh istraživanja velike avstrijske lagjo, koja 
je imala sve nužne sprave, sa uspjehom malene hrvatske Mar- 



' Berichte der Conunission für Tiefsee-Forschungen. XVIII. Zoologische 
Ergebnisse. VII. Mollusken I. (Prosobranchier und Opisthobranchier; Scapi lo- 
poden; Lamelhbranchier.) (iesammelt von S. M. Schiff „Pola" 1890-1891-. 
Bearbeitet von Di-. Rudolf Sturany. (Mit i2 Tafeln.) Denkschriften der Mallic- 
mati.sch-Naturwi.ssenschaftlichen Glasse der Kaiserlichen Akademie der Wissen- 
schaften. Band LXIII. Wien 1896. 



35 295 

gite, to izlazi, da je „Pola" u 30 lova našla svega skupa 63 
vrste, dok smo mi samo u „Prokljanskom jezeru" našli 132 vrste. 
Od 63 vrsta „Pole" samo je 9 ili ako strogo uzmemo samo 5 
novil) za faunu Jadranskog mora, dok je u našem popisu ozna- 
čena 21 vrsta zvijezdicom t. j. 21 nova za našu faunu. Velika 
se ova razlika pokazuje dakako za to, što je „Pola" istraživala 
velike dubine, dok smo mi mogli istraživati samo obalnu faunu. 
Toliko da rastumačimo ove znatne razlike uspjeha, i da budemo, 
kao uvijek pravedni. No megjutim moramo iskreno ispovijediti, 
da — bio koji mu drago uzrok — mi se ipak od srca veselimo, 
da je mala hrvatska ekspedicija svojim uspjehom pretekla veliko 
avstrijsko poduzeće. Po.što pak izvan Zagreba jamačno nema 
nitko u Hrvatskoj Sturany-evu radnju, evo ovdje popis novih 
vrsta, što ih pisac navagja za faunu Jadranskog mora uz moje 
opaske : 

1. Trophon barvicensis Johnst. 

Atlantska je vrsta, koju su našli više puta u Sredozenniom 
moru, a sad su našU jedan jedini primjerak u Jadranskom moru. 

2. Trophon vaginatus Jan. 
Od ove vrste ulovili su 4 primjerka kod Palagruže. 

3. Fusus craticulatus Brocchi n. var. pianosana Štur. 
(T. II. f. 40. 41.) 

Jedan jedini primjerak izmegju ostrva Tremiti i ostrva 
Pianosa. 

4. Natica fusca Blainv. 

Relativna je novost, t. j. kako Sturany sam kaže, ovu je 
vrstu prvi naveo za Jadransko more Recluz, nu pošto mi ni- 
jesmo za to imali dokaza, to smo ja i A. Stošić ispustili nave- 
denu vrstu iz naših popisa. Sad je pitanje konačno riješeno. 

5. Pleurotoma emendatum Mont. 

Pisac obretnik ove vrste naveo je, da se nalazi u Ja- 
dranskom moru ; drugom sam megjutim prilikom izjavio, zašto 



296 36 

so ne mogu Mont erosalo- vi navodi držati o/biljninia. Dakle, Uik 
sada smijemo priznati ovu vrstu kao jadransku. 

5. Trochus (Jujubinus) igneus Mont. 

Za pravo nemoženio ovu vrstu nikako smatrati kao novu, 
jer je to oblik ili odlika, koja nam je svim dobro poznata, ima- 
demo je dosta u našoj zbirci, al je dosele nikada nijesmo htjeli 
priznati kao samostalnu vrstu, dapače je još i danas za nas 
otvoreno pitanje, te volimo za sada slijediti Bucquoy-a, Dau- 
tzenberg-a i Dollfus-a, nego Sturany-a. 

6. Doridium membranaceum Meckel. 

7. Oscanius membranaceus Mont. (= tubereulatus Meckel). 

Novi su mekušci goliši (Opistobrcuichia) ili balavci, kojinui 
smo se slabo bavili, budući smo već preko tri decenija daleko 
od naše obale. 

S. Dentalium (Antalis) panormitanum Chenm. 
Kod Lastova i druge stacije na otvorenom moru. 

9. Cytherea mediterranea Tib. 

I ova nije upravo nova vrsta za našu faunu, pošto sam 
Sturany dokazuje, kako ju obično većina drži istovjetnom sa C 
rudis Poli. 

Dakle, ako hoćemo pravo uzeti, sigurno su novi samo Ijro- 
jevi 1, 2, 6, 7 i 8 t. j. 5 vrsta. 



Napokon zanimivo je. da se istakne, da nijesmo ni mi, a 
ni oni našli nijednu sasvim novu vrstu t. j. onako vu, koja u 
u opće ne bi već od prije bila poznata. Pola je našla samo jednu 
novu odliku t. j. Fitsus craticulatus var. pianosafia. 

Dr. Sturany prodao je akademiji znanosti u Beču i drugu 
raspravu o brakiopodaina putovanja parobroda „Pola". Još nije 



37 207 

radnja izašla, ali po izvadkii u „Anzeiger-u" ' bocke akademije već 
znademo glavni sadržaj. Najzanimivije je, što je „Pola" ulovila 
veliko mnoštvo primjeraka vrste Torrbratiila vUrra GmoJin, od 
kojo je vrste dosele bio ulovio pok. Oskar Smidt jedan jedini 
primjerak. — Vidio sam mnogobrojne i krasne primjerke, kao 
što i sve ostale prije navedene vrste u dvorskom zoološkom mu- 
zeju u Beču, pošto nam ih je sam Dr. Sturany pokazivao. 



^ Sitzung der matlieinatisch-naturwissenschaftlichen (Hasse von II. .Tuni 
189G. (Sondcrahdiuck aus dem akademischen .Anzeiger Nr. XV.). 



Prilog fauni 

dalmatinskih i istarskih pauka. 

Napisao prof. N. Damin. 

Odlukom presvjetloga gospodina dr. I s e K r š n j a v i - a, 
predstojnika za bogoštovje i nastavu kr. zemalj. vlade a na 
predlog akademika, univ. profesora i ravnatelja zoološkog muzeja 
Sp. Br usine, našeg „putnog maršala" zapade i mene čast, da 
se pridružim nekolikim prirodopiscima, te poduzmemo naučno 
putovanje duž Dalmacije na yachti kr. zem. vlade „Margiti". 
Tako je i meni dana prilika, da se ogledam, u koliko nam vri- 
jeme i godišnja doba podala, za dalmatinskim paucima. A bu- 
dući smo se dotakli i Istre prinijeti ću ovdje i ono materijala, 
što sam na ovom području prigodom nekolikih izleta i prije i 
tada ubrao. 

Nije mi dakle nakana — jer to za sada i nije moguće — 
da iznesem pauke čitave Dalmacije i Istre; ovo neka bude samo 
prilog tome poslu. 

O paucima našim pisano je dosada dosta malo. God. 1892. 
publicirao je prof. R. Gas pari ni^ do 10^ vrsti za Spljet, 83 
za Brusje, 5 za Konjsko, a po jednu vrst za Šoltu, Vis, Muć, 
Imotsko i Knin uz 10 vrsti opilionida, 5 chernetida i 3 škorpi- 
onida; ostali njegovi navodi po Fortisu^ i Car rar i'' i dr. 
općeniti su, budući ih bilježi pod imenom „Dalmacija". 

U AnmiJes de la Société eìdomoìogùjuc de Franco. Bnì- 
letin 1880. Nro 4. pag. 46—47. priopćio je E. Simon 12 



' Prof. R. Gaspiirini: Prilog' k daliuiiUnskoj fkuiii. Spljet 189i2. 
'■' A. Fortis : Viaggio in Dalmazia, Venezia 1774. 
•' Dr. F. Carrara: La Dalmazia descritta, Zara 1846. 



2. 299 

pravih i 5 nepravih pauka, koje ,je M. Miinier n Šibeniku 
ubrao. 

Podaci Dr. Doleschala^ publicirani 1853 ne mogu poslu- 
žiti u svrhu potanjih znanstvenih zaključaka, budući od svojih 
305 pravili pauka, koje je za našu monarkiju zabilježio, ne ide 
niti četvrtina na sve naše zemlje ; a ono što ide, navodi samo 
pod općenitim imenima: tako za Dalmaciju spominje 19 vrsti, 
za Istru 17, za Hrvatsku 7, za Kranjsku i Banat 5 a za Trst 
4 vrsti. 

I drugi nekoliki vanjski pisci kao Canestrini i Pavesi,* 
C.^ i L. Koch,* D oblika,^ K e y s e r 1 i n g,*^ Äusserer,'' 
Simon,® T h r e 1 1, -^ Herman'" navode po koju vrst, nu rijetko 
koju pod posebnim stanovištem ; razumjeva se. da i jedan dru- 
goga navode, stoga je i broj njihovih vrsti dosta nizak. 

Ali još jednoga pisca valja da napomenem, a to je G i o- 
vanni Gastelli,^^ koji je označio 45 vrsti za Brus je (Hvarski 
otok), štono mu ih je poslao Hrvat, pokojni ondješnji učitelj G. 
B. Novak. Od ovih 45 vrsti pubhcirao je godinu dana prije 
toga (1891) prof. Gasparini 21 vrst za Brusje u gori spome- 
nutom prilogu (I izd. 1891); nu to ipak — nuzgredno budi re- 



^ L. Dolesclial : System. Verzeichniss der im Kaiserth. Öesterreicli 
vorkom. Spinnen (Öitzungsber. d. Math. -Nat. Classe d. k. Academie d. 
Wissenscli., Wien IX. 1852). 

'■* Giov. Canestrini e Pietro Pavesi: Araneidi italiani; (Atti d. Soc. Ital. 
di Scienze Natur. XI. F. III. 1868). 

3 C. L. Koch: Die Arachniden (I— II Halin) III— XVIII, Nürnberg. 
1831—1836. 

* L. Koch: Die Arach.-Fara. der Dra.ssiden I-VII. 1866—1867. Nürnberg. 

■' K. Doblika: Beit. zur Monog. d. Spinngesch. Dysdera, (Verh. zool.-bot. 
Ges. Wien 1853. 

** E. Keyserling: Beschreib, einer neuen Sp. aus d Hc'dden v. Les ina 
(1. e. Wien 186Ž). — Beschreib, neuer Spinnen (1. c. Wien, 1863). 

'' A. Äusserer: Neue Radspinnen (Zilla Keyserl.) (I. c. AVien, 1871). 

" E. Simon: Hist. nat. des Araignées, Paiis 1864. — Liste d. espéces 
eur. et algir. d. 1. fam. Attidae. 

® Thoreil: On European Spiders, Upsala 1869 — i Remarks on Sy- 
nonyms, Upsala 1870—1873. 

^" Otto Hermann: Magyarorszag Pök-Fauna-Ung. Spinnen I— III. Buda}). 
1869—1879. 

" Gio. Castelli: Araneili di Lesina (Atti Soc. Ven.-Trent. Se. Nat. 1891. 
Vol. XU. las. 2. (Padova). 



300 3 

ceno — ne smeta g. G a s t e 1 1 i a, da ne bi načinio od tih pri- 
bilježenih vrsti iredentistički profit pišući doslovce: „Questo solo 
per ora dico, che la presenza di certe specie meridionali, come 
r Ei-esus Walckenaeri, V Olios spongUarsis, il Chiraccuitlnum 
poìasgtcum, la Lycosa tarantula, parmi giustifichi quell' irre- 
dentismo scientifico che, anche nel più vecchio catalogo dì 
Aracneìdi italiani (Ganest. e Pavesi) ha riuniti la Dalmazia, 
cui geograficamente Lesina appartiene, alle aìtri' torre italiane". 

— Evo nani taljanskog iredentizma i u prirodopisu ! Kad bi 
stajalo do tih južnih vrsti, kojima spaja g. Gastelli Dalmaciju 
s Italijom, tada bi upravo ove vrsti bile već i de facto spojile 

— da govorimo a la Gastelli — Dalmaciju sa posestrinom Hr- 
vatskom, jer te vrsti dolaze (a to nije valjda g. Gastelli 
slutio) sa još drugim južnim vrstima (n. p. Latrodectus 
13-g.) i u sjevernom hrvatskom primorju. 

Izim ovih ispod teksta spomenutih djela poslužio sam se i 
ovima : 

Ghyzer & Kulczynski: Araneae Hungariae, Editio acad. 
scient. Flungar. I. : 1992. II. : 1894. Budapest. 

Ladislav Kulczynski: Araneae a dr. G. Horvàth in 
Bessarabia . . . collectae u Természetrajzi Fùzetek voi. XVIII. 
par. 1 — 2. 1895. (Ugar. nar. muzej Budapešta). 

E. Simon: Histoire natur. des Araignées, deux. edìt. 
Paris, 1893—1894. 

E. S i m o n : Les Arachnides de France I — V2. Paris. 
1874—1884. 

E. Simon: Monogrf Fani, des Attides, Paris. 1869. 

H. Leb er t: Schweizer Spinnen, Berlin 1878. 

Hrn. Pracli: Monogrf. d. Thomisiden d. Gegend von 
Prag 1865. u. Verhdl. d. zool.-bot. Ges. Wien. Bd. XVI. 1866. 

A. Menge: Preussische Spinnen, Danzig. 1866. 

N. W^estring: Araneae Svecicae, Gothoburgi 1862. 

Dr. E Ohlert: Beiträge z. e. auf die KlaiieabiJdung geogr. 
Diagnose u Verhdl. d. zool.-bot. Ges. Wien 1854. 

Ostali citati i djela navedeni su pri svakoj vrsti. 

Kako će se vidjeti pribrao sam za mjesec dana od Krčkog 
otoka do Budve dosta materijala, a bio bih i više, da nije naš 
izlet pao u odmaklo ljetno doba, od 17. srpnja do UJ. kolovoza, 



4 301 

pa bih stoga nasljedniku svome preporučio, da za ovaj posao 
izabere mjesec svibanj. 

Evo staništa gdje što sabrali: Košljun (Krčki otok) 17. 
srpnja. — Novigrad 19. — Zadar 20. — Arbanasi 21. 

— Vrbica 22. — Pećine 23. — Vrana 23. — Skradin 
24. — Buk Krke 24. — Solin 2r,. — Spljet 27. — Omi.s 
28. — Starigrad 29. (Hvarski otok) - grad Hvar 29. — Na 
otoku Mljetu (Meleda) a na sjeveru prema Mljetskom konalu 
je luka Polača (Porto Palazzo); jedan puteljak vodi na pro- 
tivnu stranu (u Adrijatik) preko Govedara k Velom Jezeru 
(Lago grande) 30. — Om bla 30. — Lokrum (Lacroma) 31. 
srpnja; onda Cavtat 1. kolovoza. — Kotor 3. • — Muo 3. 

— Budva 4. — Vis (Lissa) 0. i 7. — Luka Taj er na juž. 
rtu otoka Dugog 8. — Lošinj 9. — Pola 10. 

Prije toga posjetih Krčki otok nekoliko puta: od 26.— 31. 
ožujku 1893. Sv. Duh, Sv. Ivan, Ma 1 ins k u, Berg ut. 
Nad Ponikvama, grad Krk i okoliš, Kornić, Sv. Luciju, 
Košljun, Pun at; godine 1892. dne 7. lipnja Omišalj; 
24. svibnja 1891. Voz, S m i 1 j a n s k u dragu, Rudine i 
Vitezovićevu spilju; a ove godine i opet yachtom „Mar- 
gita" dne 31. svibnja zaliv rijeke Raše u Istri i to mjesto 
Prevez (Tragetari). 

Budući se nijesam mogao bar za sada odlučiti za sistem 
Dr. Ph. Bertkau-a (Versucli einer natürlich. Anordnung der 
Sp. u: Archiv f. Naturg. 44 .Jhrg. Berlin I. 1879). a niti za onaj 
od Eug. Simon-a (Ètudes arachnologique itd u Annal. Soc. 
entom. de France 1890. odnosno u : Histoire Naturelle des Araignées, 
U. izdanje od 1892 — 1894) slijedio sam iskusne arachnologe 
(Ihyzera i Kulczvhskoga i njihovu razdiobu u djelu, koje 
upravo izilazi: Araneae Hungariae I. i II. 1891 i 1894. 

Napokon mi se je i ovom zgodom zahvaliti presvj. gosp. 
chefu zdravstvenoga odjela dr. Cornei u Chyzeru, arahnologu, 
te velemož. gosp. akademiku i profesoru Spiri Brus i ni, koji 
su mi išli na ruku i stavili svoje knjižnice na raspolaganje, onda 
profesoru i clop. članu krakovske akademije veleuč. gosp. Wla- 
dislavu Kulczy hski-u, budući mi je i za ovu radnju neke za 
me dvojbene pa i nepoznato vrsti s rijetkom pripravnošću revi- 
dirao dotično označio, napokon prof. dr. A. Langhoff er u, 



302 5 

koji mi je ono materijala sabrana za našega putovanja po Dal- 
maciji prijateljski ustupio, i gospodinu grolii U. knezu Borelli-u, 
koji je u poznatoj Ijubezljivosti naložio svojim Ijudma, da mi 
nahvataju onake pauke — izim tarantule, — kojih se ondješnji 
puk boji. Tako dođoh do Latlirodectus-a i Eresus-a iz okolice 
Sv. Filipa i Jakova. 



Araneae. 

Farn. Salticoidae Thor. 1887. 
Gen. Salticus Latr. 1884. 

1. Salticus formicarius (De Geer). 

Syn. Aranea formicaria De Geer 1778, Mem. VII. fig. 1 — 5 
Pyrophorus semirufus i helveticus C. Koch: Arachniden XIII. 
f. 1093 i 1094—5. — E. Simon: Arach. de France III. p. 7. P. 
IX. f. 1 . — Chyzer & Kiüczyiiski : Aran. Hung. I. p. 4. 

Omišalj (otok Krčki). 

Gen. Leptorchestes Thor. 1870. 

2. Leptorchestes berolinensls (C. L. Koch.) 

Syn. C. L. Koch sub Salticus 1846 idem: Arachniden XIII. 
f. 1101 — 2 Saltic. formicarius, a valjda i f. 1104. — Thor: Lep. 
formicaeformis, On Europ. Sp. 1870. — Simon: L. berohensis, 
Ar. de Fr. 1870. III. 12. 

Košljun (o. Krčki), Vrbica, Govedari (o. Mljet). 

Gen. Synageles Sim. 1876. 
3. Synageles dalmaticus (Keysl.) 1863. 

Syn. E. Keyserling sub Salticus, Berschreib. neuer Sp. u 
Verh. d. k. k. zool.-bot. Gesell., Wien XIII. 1863. T. x. f. 17—20. 
— E Simon: Ar. de Fr. KI. P. IX. f. 2. — Ghyz. & Kulcz. Ar. 
Hung. I. 6. 

Kornić, S. Lucija, Košljun, zaliv Raše (Prevez). 



:',04 7 

4. Synageles hilarulus (C. L. Kocli) 1810. 

Syn. Salticus hilarulus C. L. Kocli , Aracli. XIII. f. 1009 
9 non 1100 Simon: Ar. de Fr. III. p, 15. Syn. (Leptorcliostes) 
ludibundus. 

Omišalj. 

Gen. Heliophamis C. L Koch. 18:{3. 

5. Heliophanus cupreus (Walck). 

Syn. Aranea cuprea Walck 1802. — Westr : Ar. Svecicae 
1802. p. 584. G. L. Koch: Arachnid. XIV. f. 131:5-15: Dr. Hahn 
II ihid: Sai. chalybeus. f. 127, S. cupreus f. 628. 

Omišalj, Zadar, Arbanasi, Spljet, Porto Pala/zo (oL. Mljet). 

6. Heliophanus lineiventris Sim. 

Syn. E. Simon: Mon. Att. 1800, Rcv. Att., Ar. de Fr. III. 
p. 158. Chyz. & Kulcz.: Ar. Hung. 1801. 
Novigrad, Kotor, Muo. 

7. Heliophanus Kochii Sim. 

Syn. Simon: Hei. cognatus 18()9. Monog. Att. i II. Kochii, 
Ar. de Fr. III. 150. P. X. f 15. 

Omišalj, S. Ivan, Malinska, Krk, S. Lucija, Punat, Kornic, 
Zadar, Sknidin, Rnk Krke, Spljet, Solin, Starigrad (Hvar), gr. 
Vis, Gavlat, Tajer, Kotor, Budva. 

8. Heliophanus flavipes (Hahn). 

Syn. F. Simon: Monog. Att. 1809. p. 682 (216). 0. Herman: 
H. varians, Ung. Sp. III. p. 301 — Ghyz. & Kulcz. Ar. Hung. I. 
1892. Vidi Lad. Kulczynski Araneae a dr. G. Horvath in Bessa- 
rabia . . . collectae 1895 in Mus, Nat Hungar. Budap. 

Omišalj, Kornić, Ruk Krke, Muo. 

9. Heliophanus melinus L. Ko( h IsoT. 

L. Koch: Zur Arach. u. Myriap Fauna Süd-Furopas. 
Syn. Mong des. Att. 1869. — Ghyz. c^- Kulcz. Ar. Hung. I. 1<». 
Voz. Otnišalj, Krk, S. Lucija. Kornii-, Košljiiii. Pniial, T;ijer, 
Zadar, Shirigrad, Vis, Kotor. 



8 305 

10. Helìophanus Cambridge! Sim. 

Syn. Simon: Monog. d. Att. 18(>0 i pod H. tribulosus ; idem 
Ar. de Fr. 1876. IH. p. 163. 

Voz, S. Duh ; Gavcat, Porto Palazzo, zaliv Raše. 

11. Helìophanus equester L. Koch. 

Syn L. Koch: Verband. Zool., Wien 1867 p. 869. — Simon: 
Monog. des Attides, Paris 1869. 

Zadar, Buk Krke (mlad), Muo. 

Gen. Epiblemum Hentz 1832. 

12. Epiblemum mutabile (Luc). 

Syn. Simon : Calliethera mut. Luc, Ar. de Fr. IIL p. 70 — 
Tlior: Epib. mut. Rem. ou Syn. 1872 p. 363. 

Po zidinama na cijelom Krčkom otoku, u Dalmaciji nađoh 
ga u Zadru i Kotoru. 

13. Epiblemum zebraneum (C. L. Koch). 

Syn. C. L. Koch: Calliethera tenera, Arach. XIH. f. 1109 

9 i 1113. —Simon: Calliethera zeb., Ar. de Fr. IIL 72 i Monog. 
d Att. 9 — Thor. Rem. p. 367. — Chyz.-Kul: Ar. Hung. LH. 

Omišalj, Vrbica, Arbanasi, Kotor, zaliv Raše (Prevez). 

Gen. Chaicoscirtus Bertkau 1880. 

14. Chaicoscirtus infimus (E. Sim.) 

Syn. Gallietherus inf. u Monogr. d. 1. Fam. des Attides, 
Paris 1869. p. 661. (195). — Idem Callieth. infima Arachn. de 
France III. 75. 

Omišalj . 

Gen. Pseudicius Sim. 1885. 

15. Pseudicius encarpatus (Walck). 

Syn. Wal.: Aranea encarp. 1882. — C. L. Koch: Arach. 
CalHethera pulchella — Simon: Mon. Att. 1869. Attus encarp. ^f ,■ 
Att. pulchellus 9; Arach. de Fr. 1876. III. p. 42. Dendryphantes 
encarp. — Chyz.-Kulcz. : Ar. Hung. I. 12. 

Omišalj, Starigrad, Budva. 

20 



306 9 

Gen. Tcius Sini. 187G. 
Iß. Icius striatus (Walck. 

Syn. WaJck: sub Attus 183G. — Simon: Ar. de Fr. 187Ü. 
IIT. p. 59; Monog. d. Att. p. 569 (103) sub Att. vicinus. — G. 
L. Koch : Arach. Marpissa hamata — Ghyz.-Kulz. : Ar. Hung. 
1891, I. 14. 

Buk Krke, Solin, Kosljim, zaliv Raso (Prevez). 

Gen. Marptusa Thor. 1877 
17. Marptusa pomatia (Wakk) 1802. 

Syn. Sim. Marp. pomatius, M. Monachus: Mon. et. Rov. 
Att. 18G9— 71. Idem Ar. de Fr: Marpissa pom. III. i2G. Ghyz.- 
Kulcz: Ar. Hung. I. 16. 

Košljun, Starigrad, Porto Palazzo, zaliv Raše (Prevez). 

18. Marptusa radiata (Grube). 

Syn. Sub Attus 1859. — Simon: Mon. Att. Marpissus ra- 
diatus 21 (11); Marpissa rad. u Att. de Fr. III. 28. — Westring: 
Ar. Svecicae 1862. p. 551. sub Att. striatus Thor, Rem. 368. — 
Herman: Ung. Sp. 1879. 

Vrana. 

19. Marptusa muscosa (Cl). 

Syn. Sub Araneus 1757. — C. L. Koch: Arach. 184G. — 
Sim: Ar. Fr. III. 25. — Thor. Rom. p. 367. — Westr. Ar. Svec. 
p. 549 sub Attus. 

Vrbica. 

Gen. Deiulrypliaiites C. L. Koch 

20. Dendryphantes nidicoleus (Walck). 

Syn. Sub Aranea 1802. — Att. nidic Simon Ar. Fr. p. 41. 
Idem Att. phrygianus, Mong. des Att. p. 32. — Ghyz.-Kulcz. : 
Ar. Hung. I. 17. 

Malinska, Vrbica, zaliv Raše (Prevez). 



10 307 

Gen. Menenierus Sim. 1869. 

31. Menemerus semilimbatus (Hahn). 

Syn. Simon: Ar. de Fr. Salticus sem. p. 52. — G. L. Koch: 
Arach. Euophrys vigorata. — Ghyz.-Kulcz. : Ar. Hung. I. 17. 
Voz, Vrana (Han), Buk Krke, Spljet, Starigrad. 

^en. Philaeiis Thor. 1870. 

22. Philaeus chrysops (Poda) 1761. 

Syn. Hahn: Arachnid. I. f. 39, G. L. Koch: Arach. Philia 
sanguinolenta f. 1124. Dendryphantes xanthomelas f. 1148. D. 
leucomelas f. 1150. — Thor. Rem: Ph. sanguinolentus p. 388. 

Voz, Omišalj, S. Ivan, Bergut, Kosljun, Lunte, Punat, Vo- 
dopad Krke, Skradin, Novigrad, zaliv Raše (Prevez). 

23. Philaeus bicolor (Walck). 1802. 

Syn. Simon: Attus bicolor, Mon. d. Att. 1869; idem Den- 
dryphantes lanipes 9 — G. L. Koch: Arach. 1846. Dend. mu- 
cidus 9. — Sim. Ar. de Fr. III. p. 49. — Ghyz.-Kulcz.: Ar. 
Hung. I. 18. — Kulczyiiski: Attidae in Sibiria Orient, collecti 1895. 

Omišalj, Zadar (mlad). Pad Krke, Skradin, Solin, Porto Pa- 
lazzo, Tajer (mi), Budva. 

Gen. Attus Walck. 

24. Attus Damini Ghyzer. 

Syn. G. Ghyzer et L. Kulczyhski: Aran. Hung. Budapest I. 
p. 21. cf- Od g. 1892. nalazim 9 PO svim obalama hrv. primorja, 
gdje ima šljunka uz Lycosa morosa L. Koch. God. 1893 nađoh 
ga u Glavotoku (o. Krk) a 1894. u Dalmaciji kraj Novigrada. 

25. Attus penicillatus Sim? 1875. 

Syn. Simon: Ar. de Fr. III. p. 117. — Ghyz.-Kulcz. Ar. 
Hung. I. p. 26. 
Kornić. 



308 11 

Gen. Aehirìllus Sim. 1885. 
26. Aelurillus v-insignitus (Cl.) 1757. 

Syn. Sim: Attus insignitus, Mon. Att. p. 54 (64). — Thor, 
Rem. Aelurops v-insig. — Westring. Ar. Suec. — Sim: Aelurops 
insignita, Ar. de Fr. III. 136. — Ghyz.-Kulcz. : Ar. Hung. I. 29 

Skradin (ml.) 

Gen. Phlegra Sim. 1876. 

27. Phlegra Bresnieri (Luc.) 1849. 

Syn. Simon: Ar. de Fr. III. p. 121-, lippiens p. 126. — Thor. 
Rem. Aelurops Br. — Att. lippiens L. Koch: Zur Arach. u. Myr. 
Fau. Südeuropas ^T — Ghyz.-Kulcz.: Ar. Hung. I. 33. 

Zadar, Vis; gr. Krk, Omišalj, S. Duh, S. Ivan. 

28. Phlegra fuscipes Kulczyi'iski. 

Syn. Ghyz.-Kulcz. Aran. Hungar. 1892. I. p. 33. 
Voz (o. Krk). 

Gen. Pellenes Sim. 1876. 

29. Pellenes Bedelii (Sim.) 1875. 

Syn. Simon: Ar. de Fr. 1876. III p. 98. — 0. Herman: 
Att. Brassayi: Magy. Pok. Fau. Ung. Sp. III. p. 316. 
Omišalj, Punat. 

Gen. Ergane Keyserling 1881. 
30. Ergane jucunda (Luc.) 1842. s. Salt. 

Syn. Simon: Att. mitratus, Mong. d. Att. p. 60. Idem Ha- 
sarius iucundus, Ar. de Fr. III. 82. — K. Koch: Att. mit. Zur 
Ar. u. Myr. Fau. Südeur. 

Omišalj, Košljun, Kornić, Punal ; Buk Krko, Skradin, Gavtat, 
Novigrad. Zadar, Spljet, Solin, Porto Palazzo, Tajer, Kotor, Muo, 
Budva, Starigrad, Vis; zaliv Raše (Prevez). 



12 309 

31. Ergane laetabunda (C. L. Koch). 1848. 

Syn. C Koeh: Arach. XIV. 21 f. J287--8 — Simon: Att. 
laet. Monog. Att. p 5Ü. Idem Ar. de Fr. IH. p 86. — Thor. 
Rem. p. 395. 

Spljet, Soh'n, Porto Palazzo, Lokrum, Kotor. 

Gen. Cyrba Smi. 1876. 
32. Cyrba algerina (Lue.) 1849. 

Syn. L. Koch : Attus armiger 1 867 ^T, Zur Ar. u. Myr. Fau. 
Südeurop. Idem ibidem A. leporinus 9 — Sim : Mon. Att. : Attus 
alger., A. diversipes. — Idem Gyr. alg. Ar. de Fr. III. 167. — 
Chyz.-Kulcz. : Ar. Hung. I. 38. 

Sv. Duh (ml.) — Punat. 

Gen. Euophrys G. L. Koch. 

33 Euophrys confusa Kulczyhski. 

Syn. Ghyzer et Kulczynski : Araneae Hungariae I. p. 40. 
Budapest, 1892. 

Krčki otok: Omišalj, S. Duh, Bergut, Kornić, Punat, Košljun, 
draga Lunte. 

34. Euophrus finitima (Sim.) 

Syn. Simon: Ar. de Fr. III. p. 175. — Ghuz.-Kulcz. : Ar. 
Hung. I. 43. 

Voz, S. Ivan ; Starigrad, Vis (grad). 

35. Euophrys imitata (Sim.) 

Syn. Sim. Attus imit. Monog. d. Att. 1869. p. 62. — Ghyz. 
Kulcz. : Ar. Hung. I. 43. 

Voz, Omišalj, Malinska, Kornić, S. Lucija, Košljun, dr. 
Lunte, Punat ; Kotor. 

36. Euophrys frontalis (Walck.) 

Syn. Sim. Attus front. Mon. d. Att. p. 597. Idem: Euoph. 
front. Ar. de Fr. III. 183. — G. L. Koch: Att. front, f. 1304—5. 
— Thor. Rem. p. 404. 

Omišalj, Krk (gr.), Malinska; Zadar. 



310 13 

37. Euophrys rufibarbìs Sim. 

Syn. Simon: Ar. de Fr. III. 186. P. XI. f. 12 Idem Monog. 
des Att. p. 602. 

Omišalj, Košljun, draga Lunte ; Budva. 

Gen. Neon Sim. 1876. 
38. Neon Rayi (Sim.) 1875. 

Syn. Simon; Ar de France III. p. 212. PI. XI. f. 20. 
Omišalj ispod kamena. 

Gen. Neaetha Sim. 1885. 
39. Neaetha membrosa E. Sim. 

Syn. Attus membrosus, Monog. des Fam. des Attides, Paris 
1869. p. (151) 617. Idem Neera membrosa Arach. de France 
1876. III. p. 200. 

Kornić (ml.). 

Gen. Ballus C. L. Koch 1850. 
40. Ballus depressus (Walck.) 1802. 

Syn. G. L. Koch: Marpissa brevipes f. 1126; idem ibidem 
Att. heterophthalmus f. 1 308 ^ ; Ibidem Hahn : Salticus brevipes 
I. f. 56. 

Voz, Krk gr. ; Kotor ; zaliv Raše (Prevez). 

Fam. Oxyopoidae Thor. 1870. 

Gen. Oxyopes Latr. 1804. 

41. Oxyopes lineatus Latr. 1806. 

Syn. Walck. Sphasus italicus. — G, L. Koch. Arach : Sph. 
gentilis. V. f. 404. — Ghyz.-Kulcz. : Ar. Hung. I. 48. 
Omišalj, Košljun; Muo. 

42. Oxyopes ramosus (Panz). 

Syn. G. L. Koch : Arachnid. : Spli. variegalus, V. f. 403. 
Thor. Rem.: Oxyop ram. p. 350. — Sim: Ar. de Fr. Ifl. 219. 
Chyz--Kulcz. Ar. Hung. 1. 48. 

Kornić. 



14 311 

Farn. Lycosoidac Thor. 1870. 

Gen. Aiiloiiia G. L. Koch. 1848. 

13. Aulonia albimana (Walck). s. Lycosa. 

Syn. G, L. Koch: Lycosa alb., Arach. f. 1411 — 12. Ghyz.- 
Kulcz: Aul. alb. Ar. Hang. p. 50. 
Voz. 

Gen. Lycosa (Latr.) 1804. 

44. Lycosa agrestis Westr. 1861. 

Syn. Westring: Ar. Suec. p. 480. — Simon: Pardosa agrestis, 
Ar. de Fr. 1876. III. 315. 
Omišalj, Vrana. 

45. Lycosa proxima G. L. Koch. 

Syn. Thor. Rem. p. 287. Vidi G. L. Koch: Arach. XV, 53 
f. 1453—4. — Sim.: Ar. de Fr. III. 330. 
Voz, Buk Krke, Vrana, Vrbica. 

46. Lycosa annulata Thor. 1872. 

Syn. Thor. Rem. p. 299 i 302. — Ghyz.-Kulcz. : Ar. Hung. 
1892. I. 57. 

Omišalj. 

47. Lycosa morosa L. Koch. 

Syn. Simon: Ar de Fr. Pardosa mor. I. p. 339. - Ghyz - 
Kulcz. : Ar. Hung. I. 58. 
Glavotok, Novigrad. 

Gen. TarenMa Sund. 1833. 

48. Tarentula miniata (G. L. Koch.) 

Syn. G. L. Koch Arach. 1848. Lyc. miniata — Thor. Rem. 
p* 276. Simon: Lyc. min. Ar. de Fr. III. p. 272. 
Rudine (ot. Krčki, nad Vozom). 



312 15 

49. Tarentula Apuliae (Walck.) 

Syn. Thor: On Europ. Spid. p. 191. — Simon : Revis. 
d. grupe d. la Lyc. tar. Rossi 1876. — Thor. Rem. p. 526. Tar. 
fascii-ventris. Ghyz,-Kulcz. Ar. Hung. I. p. 69. 

Vrbica (Vrana ispred mlina cont. Borellieva"», Nad bukom 
Krke, Taj er, Hvar. 

50. Tarentula albofasciata (Brulle) 1832. 

Syn. Sub Lycosa — G. L. Koch. Arach. Lyc. (Tar.) sagittata 
f. 1395. — Thor. Rem. p. 317. — Doleschal: Verz. d. in Kaisth. 
Öster.. vork. Sp. sub Lyc. ocellaris. 

Omišalj, Košljun, Kornić, gr. Krk ; Arbanasi, Skradin, Kotor. 

51. Tarentula radiata (Latr.) 1817. 

Syn. Thor. Rem. p. 313 L. radiata, L. liguriensis p. 313, 
529. — G. L. Koch: Arach V. f. 417 L. famehca; idem ibid. L. 
isabellina XIV. f. 1384. 

Sv. Ivan, Lunte, Kornić, S. Lucija — Arbanasi, Gavtat, 
Hvar gr. 

Gen. Trochosa C. L. Koch 1848. 

52. Trochosa ruricola (De Goer) 1778. 

Syn. Hahn: Lyc. rur. Arach. I. II. f. 77 i 146. Ibidem G. 
L. Koch. XIV. f. 1369—70. Thor. Rem. p. 336. Westr. Lyc. rur. 
Ar. Suec. p. 527. 

Sv. Mihovio, Kornić, Košljun. 

53. Trochosa variana (G. L. Koch.) 

Syn. Simon: Lyc. var. Matériaux pour servir à la faune d. 
Ar. de la Grece — Ghyz.-Kulcz. : Ar. Hung. I. 74. 
Omišalj ; Šibenik. 

Gen. Dolomeđes Latr. 1804. 

54. Dolomeđes fimbrlatus (Gl.) 1757. 

Syn. Hahn-Koch : Arach. XIV. f. 1352 Thor. Rem. 1872. 
p. 347. — Sim.: Ar. de Fr. III. 231. — Ghyz.-Kulcz Ar. 
H. I. 77. 



16 313 

S. Filip i Jakov, Vrana, Novigrad, Arbanasi, Tajer, Starigrad 
(Hvar), Lokrum, Kolor, Budva. 

Gen. Pisama Sim. 188G. 

55. Pisaura mirabilis (Cl.) 1757.' 

Syn. Ocyale mirabilis Walck. Tabi. d. Aran. p. IG. — Hahn: 
Dolomedes mirab. Arach. II. f. 120. Ibidem C. L Koch. XIV. 
f. 1346. Ocyale mir., 0. rnfo-fasciata f. 1347, 0. mm-ina f. 1348. 

Malinska, Kornić, Punat; Vrana, Vrbica, Solin, Spljet, Zadar, 
Cavtat, Muo, Kotor. 

Farn. Heteropodoidae Thor. 
Gen. Microinniata Latr. 1804. 

56. Micrommata virescens (Gl.) 1757. 

Syn. G. L. Koch: Sparassus vires. Arach. XII. f. 1019. — 
Ibidem Hahn: Arach. f. f. 1019 Mie. smaragdina — Thor. On. 
Em-. Sp. p. 176. 

Omišalj, Malinska, Krk gr., Arbanasi, Spljet, Kotor. 

57. Micrommata ornata (Walck.) 

Syn. G. L. Koch: Arach XII. p. 20. f. 1021 — Sim. Ar. 
Fr. HI. 343. — Ghyz-Kulcz: Ar. Hung. I. 79. 
Voz, Omišalj. 

58. Micrommata ligurina E. Sim. 

Syn. Sparassus pilosus E. S. Ar. de Fr. 1875. p. 340. P. 
VIII. f. 21. — G. L. Koch: Arachnid. p. 85. XII. f. 1020. 
Kornić, jedinoga ^ 28 III. 93. 

Gen. Olios (Walck.) 1837. 
59. Olios spongitarsis (Dufour) 1820. 

Syn. Simon Ar. de Fr. Sparas.sus spongit. II. p 336 P. 
VIII. f. 22. G. L. Koch: Ocypete vulpina, Arach. 1845. 

Voz, Omi.šalj ; Starigrad (ml.), Porto Palazzo, Kotor (ml.), 
zaliv Raše (Prevez). 



314 17 

Fam. Misumenoidae Thor. 
Gen. Thomisus Walck. 1805.- 

60. Thomisus albus (Gmel.) 1788. 

Syn. Thoni. diadema Hahn Arach I. f. 37. C. L. Koch ibid. 
IV. f. 281—2. Thom. onustus Thor. Rem. 427. — Simon Ar. de 
Fr. II. p. 251. — O. Herman Magy. Pók.-Fau. 1879. III. l>i>5 — 
Chyz.-Kulcz. Ar. Hung. I. 

Omišalj (žut, na cvijetn od Paliurus aiistr.), Košljan, 
Buk Krke, Spljet, Sohn, Vrana, Starigrad, Vis, Kotor, Budva. 

Gen. Pistius Sim. 

61. Pistius truncatus (Pali.) 1771. 

Syn- G. L. Koch: Thomisus horridus, Arach. IV. f. 280 — 
Pist. trune. Simon Ar. de Fr. II. p. 258. — Chyz.-Kulcz. Ar. 
Hung. I. 82. 

Omišalj, Kotor, Vis (gr.) 

Gen. Misiimena Latr. 180 k 

62. Misumena vatia (Gl.) 1/57. 

Syn. Thomis. calycinus G. L. Koch Arach. IV. f. 283—81-; 
Thom. devius f. 998? — Mis. vat. Thor On Ear. Sp. p. 183. — 
Idem. Rem. p. 258. — Ghyz.-Kulcz. Ar. H. I. 83 

Vrana. 

(V.l Misumena tricuspidata (Fabric) 1775. 

Syn. Hahn-Koch: Arach Thomisus Diana f. 26 i Th. cap- 
parinus f. 993 (? f. 994-5) — Dr. L. Doleschal : Syst. Verz. d. 
K Öster. V. Sp. 1852. — Thor. Rem p. 539. Diaea Iricusp. — 
Simon: Mis tricusp 11. p. 244. 

Vrana, Vrbica, Buk Krke (ml.), Skradin (ml.). 

Gen. Kuiiciiiia Sim. 1875. 
61 Runcinia lateralis (G L Koch) 1838. 

Syn. Thomisus cerinus G L. Koch Arach. f. 996—7 — 
Simon Runcin. later. Ar. de Fr. II. 225 — 0. Her. Ung. Fau 



18 315 

Omišalj, Punat, Zadar, Buk Krke, Spljet, Solin, Cavtat, 
Starigrad, Vis, Kotor, Muo. 

Gen. Heiiaeiis Sim. 

65. Heriaeus Savignyi Sim 

Syn. E. Simon: Ar de Fr. II. p. ^>05 — Ghyz.-Kulcz. : Ar. 
Hung. I. p. 85. 

Omišalj, Zadar, Cavtat, Kotor, Vis (gr.) 

66. Heriaeus hirsutus (Walck). 

Syn. Thom. villosus Walck, Bist. nat. d. Ins 1837. — 
Simon: Ar. Fr. II. p. 206. 

Zadar, Cavtat, Tajer, Kotor, Muo. 

Gen. Diaea Thor. 1870. 
67. Diaea dorsata (Fabr.) 

Syn. Thomisus dorsatus Hahn-Koch. Arach. f. 34 i 991—3 
Ghyz.-Kulcz. Ar. H. I. 85. — We.str. Ar. Svecicae Thom. dor. 
p. 434. 

Omišalj, Košljun, Arbanasi, Solin, Starigrad, gr. Vis, Porto 
Palazzo, Kotor. 

Gen. Synaema Sim. 1864. 
68. Synaema globosum (Fabr.) 1775. 

Syn. Simon, Syn globosa, Ar Fr. IT. 202 — Diaea glob. 
Thor. Rem. p. 542 — Hahn, Arach. I. 34 f. 28. 
Omišalj, Vrana, Vrbica, Novigrad, Budva. 

69. Synaema ornatum Thor. 1875. 

Syn. Simon: Mater, p. ser. à la Faune d. Arach de 1. 
Grece, 1885. S. plorator. — Chyz -Kulcz Ar. Hung. I 87. 

Nad bukom Krke, Vrbica, Vrana, Omiš, Solin, Cavtat, Sta- 
rigrad, Govedari (Mljet), gr. Vis. 



316 19 

Gen. Xysticiis (C. L. Kocli) 1835. 

70. Xysticus Kochii Thor. 187^. 

Syn. Thorell Rem. 1872. p. 23'.. etc. — Xyst. viaticus Hahn. 
Arach. I. 29, G. L. Koch ibid. 10ü3. — Ghyz.-Kulcz. Ar. H. 
Buk Krke, Solin (ml), Starigrad, Omišalj. 

71. Xysticus lateralis (Hahn) ls:5l. 

Syn. Hahn-Koch: Arach. 1. 40. f. 31. Ibidem X. lanio XII. 

r. 10 )'.) ff. Vidi Thor. Rem. p. 240. — Ghyz.-Kulcz. Ar. Hung. 1. 93. 

Kosljun, Novigrad, Vrbica, Zadar, Cavtat (?), Kotor (ml). 

72. Xysticus Ninnii Thor. 

Syn. Thorell Rem. 1870—3. p 24G. — Ghyz.-Kulcz. Ar. Hung. 
1892 . I. p. 94. 

Omišalj, Buk Krke, Vis (ml). 

73. Xysticus striatipes L. Koch 1870. 

Syn. L. Koch: Ar. Gal. 1870. — Sim. Ar. de Fr. 1875. II. 
1 88. Ther. Rem. X perogaster vidi Gliyz -Kulcz. Ar. Hung. I. 95 
Vrana, Spljet, Vis (gr). 

74. Xysticus acerbus Thor. 

Syn. Thoreh Rem. p. 237. 1890—3. Simon Ar. de Fr. p. 
180. O. Herman: Ung. Sp. III. 243 

Omišalj, Buk Krke, Spljet, Solin, Trogir, Vis, Muo, Budva. 

75. Xysticus robustus (Hahn\ 

Syn. Hahn-Koch: Arach. 1 50 1' 35. Thor. Rem X. lucatus 
u Remar, on Syn. 535 etc. — Gliyz -Kulcz Ar. 11 l 9() 
Solin, Starigrad. 

7('). Xysticus graecus G L. Kodi. 

Syn. G. L. Koch: Arach IV. p. 63 f. 291 - Tlior. Rem. 
p. 210. — Ghyz.-Kulcz Ar. Hung. I. p. 96 
S. Duh, Starigrad. 



20 317 

77 Xysticus comptulus? E Sim 

Syn. E. Simon Arachnides de France. II. p. 177. 
S. Duh, bojom dosta različit, Novigrad (ml). 

Gen. Coriarachne Thor. 1870 
78. Coriarachne depressa (C. L Koch) 1837 s Thom. 

Syn. G. L. Koch: Arach. Xyst. dep. IV. p. G3. f. 292 - 
Thor. On Eur. Sp. 186. 
Cavtat. 

Gen Oxyptila Sim. 1804. 

79. Oxyptila horticola (C L Koch.) 

Syn. G. L. Koch- Arach. IV. f. 296—98. — Simon Ar. de 
Fr. p. 215. Ghyz.-Kulcz. Ar. Hung. I. 99. 
Omišalj, Šibenik, Spljet (ml). 

80. Oxyptila praticola (G. L. Koch) 1837. 

Syn. G. L. Koch Arach. f. 300—1 Xysticus prat. — X. bre- 
vipes Thor. Rem. p. 254 9- — Ich ib. X. incertus. — Sim. Ar. 
de Fr. II. p. 222 — Ghyz.-Kulcz. Ar. Hung. 1. 100. 

Sv. Lucija. 

Gen. Tmarus Sim. 1875. 
81. Tmarus piger (Walck.) 

Syn. Sim. Ar. de Fr. 1875. II. p. 262. - 0. Herman: Mo- 
naesas cuneolus, Magy-Pok-Fau. III. 224. Xyst. cuneolus G. L. 
Koch, Arach. f. 302. 

Voz, Omišalj ; Kotor, Muo, Vrbica. 

Gen. Philoaromus Walck. 1825. 

82. Philodromus dispar Walck. 1805. 

Syn. Philod. dispar G. L. Koch Arach XII. f. 1017-18 - 
Westring Ar. Sv. p. 450. — Simon Ar. de Fr. 301. 
Ko.šljun, Buk Krke. Muo, Porto Palazzo. 



318 21 

83. Philodromus emarginatus (Schrank.) 1803. 

Syn. Thomis. griseus Hahn, Arach. 1831. f. 91 (?) Ibid. G. 
L. Koch Artamus gris. f. 1013—14 Philod. gris. Westr. Ar. Sv. 
p. 4(32. — Ghyz.-Kulcz. Ar. Hung. I. 107. 

Lokrum. 

84. Philodromus collinus G. L. Koch. 1835. 

Syn. Koch Herr-Schcäff. Deutsch. Ins. 130. 15. — Thor. 
Rem. p. 26G. Phil, cespiticolis West. Ar. Sv. p. 459. — Ghyz.- 
Kulcz. Ar. Hung. I. 108. 

Cavtat. 

85. Philodromus poecilus Thor. 1872. 

Syn. Thor. Rem. sub Arlanes p. 2ßl. — Thom. laevipes 
Hahn Arach f. 90. — Phil, tigrinus Westr. Ar. Sv. p. 452. 
Hvar. 

86. Philodromus aureolus (Gl.) 

Syn. Thomisus aur. Hahn Arach 11. f. 144—5 — Ghyzer- 
Kulczyhski: Aran. Hung. 1. 108. 

Omišalj, Punat, Vrana, Gavtat, zaliv Raše (Prevez). 

Philodromus aureolus subsp. pallens Kulcz. 

Ghyzer & Kulczyhski : Aran. Hung. I. p. 110. 
Vis. (grad). 

Gen. Thanatns (G. L. Koch) 1837. 

87. Thanatus vulgaris Sim. 

Syn. Than. vulg. Simon Ar. de Fr. II. p. 325. Ghyz.-Kulcz. 
Ar. Hung. I. 114. 
Omišalj. 

Gen. Tibellus Sim. 1875. 

88. Tibellus vittatus (Thor.) 

Syn.? Tib. macellus Simon Ar. de Fr. (I p. 308. - Ghyz.- 
Kulcz. Ar. Hung. I. p. 115. 
Košljun, Vrana, Vrbica. 



22 319 

80. Tibellus parallelus (C. L. Kocli) 1848. 

Syn. Than. oblongus Menge. Pr. Sp. — Tib. propiiKfuiis 
Sim. Ar. de Fr. II. 309. — Chylz.-Kulcz. Ar. Hung. 1. 115. 
Vrana (ml.). 

Farn. Euetrioidae Thor. 1887. 
Gen. Argiope Savig. 18^5—27. 
90. Argiope lobata (Pali.) 1772. 

Syn. Pallas: Spicil. zool. 1. 9. p. 46. T. IH. — Hahn-Kocli 
Arach. I. p. 8. f. 4. Epeira sericea. — Thor. Rom. Ar. lob. p. 
520. — Sim. Ar. Fr. I. p. '29. 

Budva. 

91. Argiope Bruennichii (Seop.) 1772. 

Syn. Scopoli : Aranea Br. Obs. zool. u Ann. Hist. Nat. 
Nephila transalpina G. L. Koch Arach. V. p. 33. f. 3Ó6— 7 Thor. 
Rem. p. 518. — Sim. Ar. de Fr. I. 31. 

Omišalj, Krk, Vrana, Vrbica cf', Zadar i Arbanasi (posve 
tamni), Buk Krke, Solin, Tajer, Kotor, Budva. 

Gen. Clyptogona Sim. 

92. Clyptogona 6-tuberculata (Keys.) 

Syn. KeyserUng : Beschr. neu. Spin, 1865. 
Budva. 

Gen. Cyclosa Menge 1866. 

93. Cyclosa conica (Pali.). 

Syn. Pallas: Aranea con. Spicil. zool. 1872. J. 9 p. 48 f. 16. 
— G. L. Koch Singa con. XI. 145 f 943-5. - Menge: Pr. Sp. 
1866 p. 74 T. 18. Gyrthophora con. Thor. Rem. p. 18. 

Omišalj, S. Lucija, Košljun, Punat, Kotor. 

Gen. Epeira Walck. 1805. 

94. Epeira Circe Savig. 1827. 

Syn. Ep. Schreibers! Hahn Arach. 1834. II. f. 109. — Thor. 
Rem. p. 5 etc Sim. Ar. de Fr. I. 58. — Dolesch. Östr. Sp. 1852. 
E. affinis Ghyz.-Kulcz. Ar. Hung. I. 128. 



320 23 

Voz, Omišalj, Glavotok, Kornić, S. Lucija, Košljim, Krk, 
Kotor, Vrana, Pećine (vrelo), Muo, Vis, zaliv Raše (Prevez). 

95. Epeira dromedaria (Walck.) 

Syn. Walckenaer: Aranea drom. Fau. Par. 1802. II. 191. 
— G. L. Koch. Arach. XF. f. 902-3; ibid. Hahn. II. f. 158. — 
Westr. Ar. Svec. p 47. - Menge: Pr. Sp. 1866. p 66 

Voz, Omišalj, Glavotok, Kornić, Košljun, Krk gr., Punat, 
Solin, Kotor. 

96. Epeira dalmatica Dolesch. 1852. 

Syn. Thor. Rem. p. 551. - Sim. Ar. de Fr. I. p. 68. - 
Chyz.-Kulcz. Ar. Hung. I. 129. 

Omišalj, S. Lucija, Vrbica, Tajer, Zadar (ml.), Solin, Omiš, 
Hvar, Vis, Porto-Palazzo, Kotor, zaliv Raše (Prevez). 

97. Epeira diademata (Gl.) 1757. 

Syn. Ep. stellata G. L. Koch Arach. f. 911. — Simon. Ar. 
de Fr. I. 72. — Menge Pr. Sp. p. 42. — Ghyz.-Kulcz. Ar. Hung. 
I. 129. 

Omišalj, Zadar, Lošinj, Zaliv Raše, (Prevez), Pola. 

98. Epeira cucurbitina (Gl.) 1757. 

Syn. Miranda cuc. G. L. Koch Arach. V. f. 371—2. —Mir. 
cuc. Menge Pr. Sp. p. 68. — Ghyz.-Kulcz. Ar. H. I. 131. 
Lunte. 

99. Epeira Sturmii Hahn 

Syn. Hahn: Arach. 1831 I. f. 8. — Ibidem G. Koch XI. f. 
936—38. — Ep. agalena Westr. Ar. Svec. p. 53. Ghyz -Kulcz. Ar. 
Hung. L 131. 

Sv. Filip i Jakov, Vrbica. 

100. Epeira Redii (Scop). 

Syn. Ep. agalena Hahn Arach II. f. 115. — Sim. Ar. Fr. 
I. p. 90. — Ep. sollers Westr. Ar. Svec p 41. — Ghyz.-Kulcz. 
I. 131. 

Omišalj, Vrbica (ml.), Spljet, Hvar. 



24 321 

101. Epeira umbratica (Gl.) 1757. 

Syn. Wesir. Ar. Suec. 1801. — Thor. Rem. p. 14 i 545. 
Menge Pr. Sp. p. 55. 
Omišalj, Krk. 

102. Epeira cornuta (Cl.). 

Syn. Glerck. sub Araneus 1757. — Hahn. Arach. Ep. apo- 
disa. — Westr. Ar. Suec. p. 34. — Sim Ar. de Fr. — Ghyz.- 
Kulcz. Ar. Hung. I. 132. 

Vrana, Vrbica, Buk Krke. 

103. Epeira adianta (Walck ) 1802. 

Syn Miranda pictilis G. L. Koch. 'Arach. V. f. 369. — 
Westr. Ar. Svec. — Simon Ar. de Fr. I. 111. 

Voz, Omišalj, Zadar, Vrana (Han), Muo, Kotor. 

104. Epeira acaiypha (Walck.). 

Syn. Hahn: Epeira genistae, Arach. I f. 7. — Ibid. C. L. 
Koch. Zilla acaiypha f. 530 — l. — Ghyz.-Kulcz. Ar. Hung. I. 133. 

Omi.šalj, S. Lucija, Punat, Ko-šljun^ Zadar, Arbanasi, Muo, 
Kotor, Budva. 

105. Epeira diodia (Walck.) 1802. 

Syn. Walckenaer: Aranea diod. Fau. Par. II. f. 200. — 
Zilla albimacula G L. Koch. VI. p. 144. f. 534-5. - Thor. 
Rem. 455. 

Kornić, Košljun, Budva, zaliv Raše (Prevez). 

Gen. Siiiga G. L. Koch. 183G. 

106. Singa Herii (Hahn.) 

Syn. Epeira Herii, I)r. Hahn Arach. I. f. 5. — Singa ni- 
grifrons G. L. Koch. ibid. 949. — Thor. Rem. p. 26, 458, 515. 
— Ghyz.-Kulcz. Ar. Hung. I. 135. 

Punat, Vrana, Gavtat. 

2) 



322 25 

Gen. Cerciđia Thor. 1869. 

107. Cerciđia prominens (Westr.) 

Syn. Westring: Epeira prominens Förteckn etc. 1851.; Idem 
Ar. Svec. p. G3. — Menge: Gerceis prom. Preus. Sp. 80. — 
Thor. Rem. 30, 554. 

Omišalj. 

Gen. Zilla G. L. Koch 1834. 
108. Zilla x-notata (Gl.) 1757. 

Syn. G. L. Koch Z. calophylla Arach. VIII. f. 538—9. — 
Westr. Ar. Svec. p. 71. — Thor. Rem. 31. — Äusserer, Neue 
Radsp. Abhndl zool.-bot. Ges. Wien. 1871. 

Omišalj, Glavotok, Malinska, Krk, Punat, Kornić, Košljun, 
Novigrad, Zadar, Arbanasi, S. Filip i Jakov, Pećina (vrelo), Vr- 
bica, Šibenik, Buk Krke, Spljet, Solin, Gavtat, Tajer, Porat Po- 
lača, Starigrad, Hvar, Vis, Kotor, Muo, Budva, zaliv Raše 
(Prevez). 

109. Zilla africa (G. L. Koch) 1845. 

Syn. Eucharia atr. G. L. Koch Arach. XII. p. 103. f. 1030—1. 
— Zygia atr. Menge Pr. Sp, p. 78 f. 20. — Ausser. Neue Radsp. 
1871. — Ghyz.-Kulcz. Ar. Hung. I. 137. 

Košljun, Novigrad (ml.), Zadar (ml.) 

110. Zilla Keyserlingii Auss. 

Syn. A. Äusserer: Neue Radspinnen, Verhdl. d. zool.-bot. 
Ges. Wien. 1871. p. 829 (15). 

Skradin, Omiš, Govedari, Starigrad, Vis gr., Budva, Lokrum. 

Gen. Meta G. L. Koch 1836. 

111. Meta Merianae (Scop.) 

Syn. ScopoU: Aranea Mer. Ent. Garn. 1763. p. 395. — 
Westr. M. fusca v. Thor. Rem. p. 36. — Simon Ar. de Fr. I. 
149. — Ghyz-Kulcz I. 139. 

Voz, Omišalj, Pećine (vrelo). 



26 323 

Fam. Tetragnathoidae Thor. 
Gen. Tetra g-iiatlia Latr. 18(34. 

li 2. Tetragnatha extensa (L.) 

Syn. Linné : Aranea ext. Syst. Nat. Ed. 1758. — Westr: 
Ar. Svec. p. 84. — Menge: I'r. Sp. p. 90. — Thor. Rem. p. 459. 
— Chyz.-Kulcz. Ar. Hung I. 144. 

Novigrad, Vrana, Vrbica, Buk Krke. 

113. Tetragnatha Solandrii (Scop.) 17G3. 

Syn. Thorell Rem. forma Soland. d. 459. — Dr. Lendl: 
Tetragnatafelekröl 1880. (var. montana i var. deserticola) — 
Chyz.-Kulcz. Ar. Hung. I. 145. 

Vrana, Vrbica, Buk Krke, Kotor (ml.) 

114. Tetragnatha obtusa C. L. Koch. 

Syn. Simon Ar de Fr. 1874. Lp. 161. Tet. chrysochlora — 
Ghyz. Kulcz. Ar. Hung, I. 145. 
Vrana. 

Fam. Uloboroidae Thor. 

Gen. Uloltorus Latr. 1806. 

115. üloboriis Waickenaerli Latr. 1806. 

Syn. Hahn-Koch : Arach f. 92 i 955. — Thor. Rem. p. 434. 
Sim. Ar. de Fr. L p. 170. — Chyz.-Kulcz. Ar. H. I. 147. 
Voz, Omišalj, Buk Krke, Skradin, Muo, Kotor, Vis. 

116. Uloborus plumipes Luc. 

Syn. Lucas: Explor. de Y Algerie. Anim. Artic. I. 252. P. 

15 f. 8. U. Costae Thor. Rem. p. 435. — Simon Ar. Fr. I. p. 167. 

Pećine (vrelo, sa kokonom), Sohn (ml.), Starigrad, Budva. 

Gen. Hyptiotes Walck. 1837. 
117. Hyptiotes paradoxus (C. L. Koch.) 

Syn. Mithras parad. i indulatus C. L. Koch Arach. f. 1023 — 5. 
Westr. Ar. Sv. 1861. p. 88. — Sim. Ar. de Fr. I. 173. — Chyz.- 
Kulcz. L 148. 



324 27 

Omišalj, Košljun, Glavotok (varira, možda flavidus), Spljet, 
Porat Polača, Muo, Kotor. 

Fam. Theridioidae Tlior. 1809. 
Gen. Ariamnes Th. 1869. 

118. Ariamnes nasicus Sim. 

Syn. Simon E: Mém. soc. roy. sc Liege, 2 ser. p. 132. 
Idem. Aran. de Fr. 1881. V. p. 19. P. XXV. f. f',. 
Lokrum (f. 

Gen. Formicina Canest 1868. 
119. Formicina mutinensis Canest. 

Syn. Canestrini. Nuovi aracn. italiani 1868. — Simon Ar. 
de Fr. V. p. 23. P. XXV. f. 9. 

Omi.šalj, Glavotok, Arbanasi, Kotor, 

Gen. Minietus Hentz 1832. 
120. Mimetus laevigatus (Keyserl.) 1S63. 

Syn. Keyserling: Besch. neuer. Sp., Abhand. zool.-bot. 
Ges. V^ien XIII. p. 376. sub Ero — Mim. interfector Sim. Ar. 
Fr. V. 29. 

Omišalj, Košljun, Buk Krke, Porat Polača, Kotor, zaliv 
Raše (Prevez). 

■ Gen. Ero (C. L. Koch) 1837. 

121. Ero aphana (Walck.) 1802. 

Syn. Simon: Ero aph. Ar. de Fr. 1881. V. p. 33. — Chyz.- 
Kulcz. Ar. Hung. II. p. 13. 1894. 
Glavotok. 

Gen. Episinus Latr. 1809. 
122. Episinus truncatus Latr. 1809 

Syn. Latreille 1809. Gen. IV. 371. — Simon Ar. de Fr. V 
p. 43. — Chyz.-Kulcz. : Aran. Hung. II. 1894. p. 19. 
Kosljud 9 i cf 17. VII. — Govedari. 



28 325 

123. Episinus lugubris Sim. 1873. 

Syn. Simon Ar. de Fr. ISSI. V. p. 42. — Chyz.-Kulcz. 
1894. Ar. Hung. II. p. 18. 

Omišalj, Malinska, zaliv Rase (Prevez). 

Gen. Eiiryopis Menge 1868. 

124. Euryopis acuminata (Luc.) 

Syn. Lucas: Theridion acum. 1842. — Simon Ar. de Fr. 
1881. V. p. 127. — Pavesi Note araneol. 1875. E. tarsalis. — 
Ghyz.-Kulcz. Ar. Hung. II. 20. 

Solin, Cavtat, Govedari, Budva. 

Gen. Lasaeola Sim. 1881. 

125. Lasaeola tristis (Hahn). 1831. 

Syn. Theridion tr. Hahn Arach. L p. 89. f. 67. — Ibidem 
Koch. VIII. r. G53— 4. Westr. Ar. Sv. p. 189. — Sim. Ar. Fr. 
V. p. 138. 

Zadar, Buk Krke. 

126. Lasaeola croatica Chyzer. 

Syn. Chyzer & Kulczyhski: Aran. Hung. 1894. Budap. II 24. 
Omišalj. 

127. Lasaeola convexa (Black.) 

Syn. Sub Theridion, A List of Spiders captus b. Prof. Per- 
ceval Wright in the prov. of Lucca in Tuscany. — Simon Ar. 
de Fr V. p. 148. — Chyz.-Kulcz. Ar. H. II. 26. 

Kotor. 

Gen. Dipoena Thor. 1869. 

128. Dipoena melanogaster (C. L. Koch). 

Syn. Koch Arachniden 1837. XI. f. 942. sub Atea. — Thor. 
Rem. p 516. — Sim. Ar. de Fr. V. p. 115. — Herman Magy. 
Pok.-Fau. m. 81. 

Kosljun, Kornić, S. Duh, Goveđeri, Vis. 



326 29 

Gen. Theriđium (Walck.) 
129. Theridium herbigradum Sim. 1873, 

Syn. Aran, nouveaux ou peu connus du Midi de 1" Europe, 
2 memoire. — Simon 1881. Theridion herbigrada V 56 
Omišalj, Solin (ml.), gr. Krk. 

130. Theridium lineatum (Cl.) 

Syn. Glerck. : Araneus ovatus Sv. Spindl 1757. p. 58. — 
Thor, On. Eur. Sp. Ph3dlonetis lineata p. 90. — Idem Rem. p. 
78. — G. L. Koch Arach 1053—5. — Sim. Ar. Fr. V. p. 62. 

Omišalj, Glavotok, Krk, Punat, zaliv Raše (Prevez). 

131. Theridium nigrovariegatum Sim. 1873. 

Syn. Simon Aran. nouv. elc. p. 104. — Idem Ar. de Fr. V. 
p. 66. — 0. Herman Ung. Sp. Fau. 1879. Ther. Frivaldszkyi. — 
Ghyz.-Kulcz. Ar. Hung. II. 33. 

Omišalj, Glavotok. 

132. Theridium pinastri L. Koch 1872. 

Syn. Beitrag z. Kennt, d. Arachnidenfauna Tirols, 2 Abh. 

— Ghyz -Kulcz. Ar. Hung. II. 34. — Theridion pin. Ar. de Fr. 
1881. V. 85. 

Košljun. 

133. Theridium denticulatum (Walck ) 

Syn. Walckenaer Aranea deut. Fau. Par. II. 1803. — Westr. 
Ar. Svec. p. 162. — Thor. Rem. p. 83. — Simon Ar. Fr. V. 79. 

— Ghyz.-Kulcz. Ar. H. II. 34. 

S. Ivan, Malinska, Košljun, dr. Lunte, Gavtat, Slarigrad. 

134. Theridium simile G. L Koch 1836. 

Syn. Die Arachniden III. p. 62. f. 215 i VIII. f. 649. — 
Thor. Rem. p. 84. — Westr. Ar. Sv. p. 164. — Sim Ar. Fr. 
V. 102. 

Omišalj. Malinska, Košljun, dr. Lunte, Punat, Kotor, Muo, 
zaliv Raše i^Prevez). 



30 327 

i;^5. Theridium formosum (Gl). 

Syn. Clerck: Araneus for. Sv. Spindl 1757. p. 56. — C. 
Koch Arach. VIII. p. 74. f. 645. — Menge: Pr. Sp. Steatoda p. 
150. — Sim. Ar. de Fr. V. 90. 

Kosljun, Glavotok, Zadar, Muo. 

136. Theridium pulcheilum (Walck.) 1802. 

Syn. Simon Theridion pulcli. Ar. de Fr. 1881. V. 97. — 
Chyz.-Kiücz. Ar. Hang. II. 35. 

Glavotok, Kosljun, Vis, Starigrad, Govedari, zaliv Raše 
(Prevez). 

137 Theridium aulicum G. Koch. 

Syn. C. L. Koch. Arach. IV. p. 115. f. 323. — Simon Ar. 
de Fr. V. p. 95. 

Omišalj, Cavtat, Starigrad, Govedari, Vis. 

Gen. Teutana Sim. 1881. 
138. Teutana grossa G. L. Koch. 

Syn. Koch. Arach. 1838. Theridium grossum IV. p. 114. — 
Westr. Ther. haniatum, Ar. Sv. p. 181. — Thor. Rem. Stea- 
toda versuta p. 89. — Sim. Ar. Th. V. p. 164. — Ghyz.-Kulcz. 
Ar. Hung. II. 36. 

Omišalj, gr. Krk, Zadar, Spljet. 

139. Teutana triangulosa (Walck.) 1802. 

Syn. Walckenaer Aranea triang. Fau. Par. II. — Koch 
Arach. 1838. Ther. venustissimum IV. p. 114. f. 322. — Sim. 
Ar. V. p. 163. 

Voz, Omišalj, Krk, Zadar, Hvar. 

Gen. Steatoda (Sund.) 1833. 

140. Steatoda bipunctata (L.) 

Syn. Linné sub Aranea 1758. — Phrurolithus ornatus C. 
Koch. Arach. VI. f. 515. Idem ibid. Eucharia bip. XII. f. 1027. 



328 31 

— Westr. Ther. bip. Ar. Sv. p. 184. — Simon Ar. Fr. V. p. 
152. — Menge Pr. Sp. p. 260. 
Kornić, Starigrad. 

Gen. Crustiilina Menge 1868. 

141. Crustulina scrabripes Sim. 

Syn. Simon E. Arach. de France 1881. V. p. 159. — Chyz.- 
Kulcz. Ar. Hung. II. p. 38. 
Buk Krke. 

142. Crustulina guttata (Wider.) 

Syn. Therid. gutt., Zool. Mise. 1834. — Sim. Ar. de Fr. 
1881. V. p. 156. — Steatoda gutt. Thor. Rem. 93. Menge: Pr. 
Sp. 168. — Chyz.-Kulcz. Ar. H. II. 38. 

Voz, Malinska, Krk, Novigrad. 

Gen. Asagena Sund. 1833. 
143. Asagena phalerata (Panz.) 1801. 

Syn. Panzer. Phalangium ph. Fau. Ins. Germ. — Hahn Arach. 
I. p. 80. f. 59.»;Ther. quadrisignatum. — Ibid. Koch. VI. C-S f. 
502 — 3. Asagena scrotipes. — Menge Pr. Sp. p. 256. — Ghyz.- 
Kulcz. Ar. H. II. 39. 

Sv. Ivan. 

Gen. Lithyphaiites Tlior. 1869. 
144. Lithyphantes Paykullianus (Walck ) 1805. 

Syn. G. Koch Arach V[. f. 508—9 i 550. Phrurolithus ha- 
matus, lunatus, erythrocephalus. — Thor. Rem. L. dispar p. 94 
i 509. — Chyz.-Kulcz. Ar. H. II. 41. 

Kotor, Budva. 

Gen. Lathrodectiis Walck. 1865. 

145. Lathrodectus tredecimguttatus (Rossi). 

Syn. Rossi Fauna Etrusca 2. Vol. Liburni 1790. — C. L. 
Koch. Arach. 1835. IV. f. 273 9, f. 274 (mladi, loša slika); Idem 



32 329 

ibid. Meta hispida III. f. 166 var. (lugubris? Močul.) — Simon 
Ar. de Fr. V. 177. 

Našavši ga već' 1889. u Bakru naiđoh posije na nj na 
Krčkom otoku kod „Rudina", Omišlja i Kornića. 

Knez U. Bore) li u Sv. Filipu i Jakovu naloži na moju 
molbu svojim Ijudma, da nalove nekoliko „otrovnih pauka". 1 
zbilja, evo ovoga ljeta dobijem ja jedanaest zrelih ženka Lathro- 
dectus 13 gutt sa jednim kokonom u špiritu i jednu živu 9 u 
caklenki, koja je putem do mene oprela dva kokona sve bez jela. 



Gen. Linypliia (Latr.) li 
146. Linyphia triangularls Cl.) 1757. 

Syn. Westr. Aranea trig. Ar. Svec. — Thor. Rem. p. 46. 

— Menge Pr. Sp. 101. — Simon Ar. de Fr. V. 259. 

Omišalj, Košljun Novigrad, Zadar, Cavtat, Starigrad, Porat 
Polača, Muo, Vis, zaliv Raše (Prevez). 

147. Linyphia frutetorum C. L. Kooh. 

Syn. C. Koch: Deutsch. Crust. Myr. u. Ar. 1834. — Idem 
Arach. XII. 123. f. 1044—6. — Thor. Rem. 49. — Sim. Ar. Fr. 
V. p. 243. — Chyz.-Kulcz. Ar. Hung. II. 57. 

Malinska, Kornic, Punat, Buk Krke, Skradin, Novigrad, 
Spljet, Starigrad, Porat Polača, Kotor, Hvar, zaliv Raše (Prevez). 

148. Linyphia frutetorum var. punctiventris. 

Chyzer & Kulczynski: Ar. Hung. 1894. II. p. 58. 
Buk Krke, Skradin, Novigrad, Kornić, Punat. 

149. Linyphia pusilla Sund. 1830. 

Syn. Sundewall : Sv. Spindl. Beskr. u Vet. Akad. Hand, (a. 
p. var ß] — Westr. Ar. Suec. 101. — Simon Ar. de Fr. V. 241. 

— Chyz.-Kulcz. Ar. H. II. 58. — Hahn Arach. If. 40. Therid. 
signatum f. 155. 



330 33 

Gen. Erigone Audouin 1825. 
150. Erigone dentipalpis (Wid.) 1834. 

Syn. Westr. Ar. Svec. 1861. p. 199. — Simon. Ar. de Fr. 
1884. V. p. 5J3. Thor. Rem. 1870-7 J. — Ghyz -Kulcz Ar. 
Hung. IL 91. 

Voz, Omišalj. 

151. Erigone vagans Aud. 1827. 

Syn. Simon. Ar. de Fr. 1884. V. p. 530. — Ghyz.-Kulcz. 
Ar: Himg. 1894. IL 91. 
Omišalj, Glavotok. 

Gen. Gonatiiim Menge 18G6. 
152. Gonatium hilare (Thor.) 1875. 

Syn. Erigone hilaris Thor. 1875. Diagn. aran. eur. u Tijdschr. 
voor. Entom. XVIII. 88. — Simon Ar. de Fr. 1884. V. 549. G. 
nemorivaga. — Ghyz-Kulcz. Ar. Hiing. IL 99. 

Omišalj. 

Fam. Zodarioidae Thor. 

Gen. Zodariimi Walck. 1847. 

153. Zodarium italicum Ganestr. 

Syn. Aran. italiani per Gio. Ganestrini e Piet. Pavesi u 
Atti d. Soc. Ital. d. Seien. Natur. XL fase. III. 1868. p. 854. sub 
Enyo italica. — Simon Ar. de France 1874. I. p. 248. 

Omišalj. 

Fam. Pholcoidae Thor. 

Gen. Pholciis Walck. 1805. 

154. Phoicus opilionides (Schrank). 

Syn. Schrank: Aranea op. 1783. — Hahn Aracli. IL p. 34. 
f. 119. — Thor. Rem p. 147. — Simon Ar. de Fr. L 259. — 
Ghyz.-Kulcz. Ar. Hung. I. 149. 

Qmisalj, Punat, 



34 331 

155. Pholcus phaiangoides (Fuess.) 1775. 

Syn. Fuesslin : Aranea ph. Verz. Schweiz Ins. — (1. L. 
Koch. Arach Phol nemastomoides f. Hl 2. — Westr. Ph. opiU- 
onoides. Ar. Svec. p. 296. — Chyz.-Kulcz. Ar. H. I. 149. 

Običan u starim građevinama: Omišalj, Krk (grad», Košljun 
Kornić, Zadar, Pećine (vrelo) 5- 

Gen. Holocneiniis Simon 1873. 

156. Holocnemus rivulatus (Forsk.) 1876. 

Syn. Forskal : Descript. Anim. p. 86. Icones rer. nat. 
Pholcus impressus G. L. Koch Arach. 1838. IV. 99. f. 313. — 
Simon Arach. de France 1874. I. p. 256. — Thor. Rem. 148. 

Buk Krke, Pećina (vrelo), Novigrad, Skradin, Spljet, Solin, 
Rijeka (Ombla), Starigrad, Kotor. 

Gen. Sperniopliora Hentz 1841. 

157. Spermophora senoculata (Dug.) 

Syn. Dugés: Pholcus sen. Obser. sur 1' Aran. u Ann. d. 
Sciences Nat. VI. — Phol. quadri maculatus Se. Explor. de 1' 
Alg. etc. — Thor. Rem. 1873. — Simon Ar. de Fr. 1874. I. 
p. "^264. 

Voz. Omišalj, Krk, Starigrad, Novigrad, Kotor. Po groma- 
čama ispod kamenja. 

Fam. Scytodoidae Keys. 
Gen. Scytodes Latr. 1804. 

158. Scytodes thoracica (Latr.) 

Syn. Latreille: Aranea thor Tabi. meth. d. Ins. u Nouv. 
Dict. d' Hist. Nat. XXIV. — Scyth. tigrina G. L. Koch Arach. V. 
87. f. 398. — Thor. Rem. 469. 

Omišalj, Kornić, Košljun, Krk, Novigrad, Arbanasi, Buk 
Krke, Gavtat Spljet, Starigrad, Hvar, 



332 35 

Farn. Urocteoidae Thor. 

Gen. Uroctea Duf. 1820. 

159. Uroctea Durandii (Walck.) 1809. 

Syn. Walckenaer Clotho Dur. u Latr. Crust. et Ins. IV. 

— GL. Koch Gl. guttata i stellata Arach. X. 87, 88 f 814—15. 

Thor. Rem. p. 50;?. — Ghyz.-Kulcz. Ar. Hg. I. 151. 

Omišalj, S. Vid, Malinska, Kosljun, S. Mihovil, Novigrad, 
Starigrad, Lušinj m., zaliv Raše (Prcvez). 

Farn. Eresoidae Thor. 
Gen. Eresus Walck. 1805. 
160. Eresus niger (Petagna) 1787. 
Syn. Olivier Aranea cinnabarinus Encycl. Méth. IV. — Hahn 
Arach. I. 45. f. 35. Ibid. Koch IV. p. 104. f. 104. f. 316. — 
Thor. Rem. 420. Ghyz.-Kulcz. Ar. Hung. I. p. 153. 
Sv Ivan (ab dorn. crn). 

161. Eresus cinnabarinus (Oliv.) 

Syn Olivier: Aranea cinnabarina, Encycl. Méth. IV. 1789. 
Hahn: E. quatuorguttatus, Arach. I. 45. f y>D. — L. Koch ibid. 
IV. 104. f. 316—318 E. cinnabarinus i E. 4. gutt. — Thorel 
Rem. 1873. 420. — 0. Hermann: i E. ruficapillus III. 1879. p. 
191_3. _ Ghyz.-Kulcz. Ar. Hung. I. 1892. 152. 

Knez U. Borelh poslao mi jednoga živoga (f iz Sv. Filipa 
i Jakova. Njegova majka, presvj. gosdj. Antonija uvjerava, da 
se seljaci iz one okolice veoma boje ovoga pauka i navodi slu- 
čaje iz života. I sam slušah jednoga seljaka iz one okohce s po- 
štovanjem govoriti o „tom crno-crvenom" pauku, koji da je da- 
leko opasniji od iste Tarantole apuljske, ali se no mogoh uvjeriti, 
da li je mislio Eresusa ili Lathrodectus-a (Malmignatta). 

Fam. Dictynoidae Thor. 

Gen. Dictyna Sund. 183 ^ 

162. Dictyna civica (Luc) 1819. 

Syn. Lucas Thcridiuni c. Descr. et fig. d' une nouv. esp. 

d'Aran. u Ann. de la Soc. Ent. de France, 2 S. VKl. — Thor. 

Rem. p. 507. — Simon Ar. de Fr. I. 189. 

Omišalj, Punat, Krk, Novigrad, Zadar, Spljet. 



36 333 

1G3. Dictyna arundinacea (L.) 1758. 

Syn. Linné Aranea arund. Syst. Nat. Ed 10. I. — G. Koch. 
D. benigna Arach. III. '11. f. 18i— 5. — Menge: Ar. de Fr. 
p. 245. — Sim. Ar. Fr. I. 191. — Chyzer & Kulczynski, Ar. Hg. 
I. 158. 

Spljet, Starigrad. 

1G4. Dictyna latens (Fabr.) 1775. 

Syn. C. L. Koch Arach. 1836. f. 186. — Simon Ar. de Fr. 
I. 194. O. Herman Ung. Sp. Fau. 1879. Ilf. 109. 
Omišalj, Solin. 

165. Dictyna flavescens (Walck) 1825. 

Syn. Die. variabilis G. L. Koch Arach. f. 187. Možda variet. 
od viridissima v. Thor. Rem. p. 213 i 433. — Ghyz.-Kulcz. Ar. 
Hung. I. p. 158. 

Starigrad, Vis gr., Kotor. 

166. Dictyna viridissima (Walck.) 1802. 

Syn. Walck. Aranea vir. Fau. Par. II. — Thor. Rem. 513. 
— Simon Ar. de Fr. 183. 

Omišalj, Vrbica, Pećina (vrelo), Starigrad, Vis. 

Gen. Lathys Sim. 1885. 

167. Lathys humilis (Blackw.) 

Syn. Blackwall Giniflo hum. Descr. of two newly spec. u 
Ann. Mag. of Nat. Hist. — Lethia h. Thor. Rem. 433. — Simon 
Ar. de Fr. I. 201. — Lethia varia Menge Pr. Sp. 249. 

Omišalj, Malinska, Košljun. 

Gen. Titaiioeca Thor. 1870. 
168. Titanoeca Schineri L. Koch. 

Syn. L. Koch Über d. Spinengatt. Titanoeca Thor. — Simon 
Ar. de Fr. I. 212. — Herman Ung. Sp.-Fau. I. 113. — Chyz.- 
Kulcz. Ar. Hg. I. 163. 

Solin. 



334 37 

169. Titanoeca tristis L. Koch. 

Syn. L. Koch: Über d. S. Titanoeca. — Ghyz.-Kulcz. Ar. 
Hg. I. 163. 

Novigrad, Solin, Spljet, Omiš. 

Gen. Aniaurobius G. L. Koch 1837. 

170. Amaurobius ferox (Walck) 1830. 

Syn. Walck. Glubiona fer. Fan. Fran(j. Arach. p. 150. — 
C. L. Koch. Arach. VI. f. 460—1. - Thor. Rem. ^04. — Westr. 
Ar. Sv. :i74. — Sim. Ar. de Fr. I. 232. 

Sv. Ivan, Malinska, Krk, Košljun. 

171. Amaurobius fenestralis (Ström) 1768. 

Syn. Ström. Aranea f. Beskr. ov Norsk. Ins. 2 St. — A. 
atrox G. L. Koch Arach. X. f. 831. Ibid. Hahn Glubiona atrox 
f. 87. — Sim. Ar. Fr. I. 226. — Ghyz.-Kulcz. Ar. Hg. I. 165. 

Sv. Duh, Košljun. 

172. Amaurobius Erberi (Keysl.) 

Syn. Keyserling Giniflo Erb. u Beschreib, neuer Sp. p. 373. 
— Thor. Rem. 205. A. Gyrilli. — Simon Ar. Fr. I. 225. — 
Ghyz.-Kulcz. Ar. Hung. I. 165. 

Sv. Duh, Košljun, Punat, Krk gr., Zadar, Porat Polača. 

Fam. Agalenoidae (G. L. Koch) 1837. 
Gen. Tegenaria (Latr.) 1804. 

173. Tegenaria domestica Gl. 1757. 

Syn. Glerck Araneus dorn. Sv. Spindl. 76. — G. Koch. 
Arach. VIII. 25. f. 607-8. — Philocca dorn. Menge Pr. Sp. 
p. 274. 

Pećina (vrelo), Rijeka (Ombla), nezrele, možda T. pagana. 

174. Tegenaria parietina Fourcr. 1875. 

Syn. Aranea par. Fourcz. Entom. Paris. — Tag. intricata 
C. Koch Arach. VIII. 27. f. 610—11. — Teg. Guyoni Gucrin- 



38 335 

Meneville. Iconogr. d. reg. animai. Arach. 7. — Teg. Guyoni 
Walck. Ins. opt. II. 5. 

Omišalj, Rudine, Malinska, Krk, Kornić, Košljun, Punat, 
Novigrad, Pećina, Trogir, Spljet, Zadar, Lokrum. 

175. Tegenaria agrestis (Walck.) 1802. 

Syn. Teg. campestris G. L. Koch VIII. p. 34. f. 615— IG. 
— Thor. Rem. p, 157. 

Sv. Duh, Nad Ponikvama (ot. Krčki). 

176. Tegenaria pagana C. Koch 1841. 

Syn. C. Koch, Die Arachniden Vili. p. 31. f. 612—13. — 
Simon Teg. subtilis 1870 (Liege); Idem Ar. de Fr. If. 71. 

Novigrad, Buk Krke, Trogir, Solin, Makarska, Starigrad. 
Dubrovnik. 

Gen. Agalena Walck. 1805. 

177. Agalena labyrinthica (Gl.) 1757. 

Syn. Araneus lab. Glerck. Sv Spindl. 79. — Thor. Rem. 

159. etc. — Menge Pr. Sp. 279. — Hahn Arach. II. 61. 
f. 150-1. 

Omišalj, S. Lucija, Krk, Glavotok, Dobrota, Solin, Vis. 

178. Agalena similis Keys. 1863. 

Syn. Keyserling Beschreib, neuer Sp. u Verh. zool.-bot. 
Ges. Wien XIII. p. 374. — Menge Pr. Sp. p. 283. - Thor. Rem, 

160, 565. 

Omišalj, Zadar. Sv. Filip i Jakov, Buk Krke. 

Gen. Textrix Sund. 1833. 

179. Textrix albosignata Sim. 

Syn. E. Simon Aran. de France U. p. 127. 1875. 
Gavtat, Omiš, Spljet, Porat Polaca. 



336 39 

180. Textrix vestita C. Koch. 

Syn. C. Koch, Die Arachniden VIII. p. 52. f. 628—0. 
Spljet, Starigrad, Vis (ml.j 



Fam. Zoropsidae Sim. 
Gen. Zoropsis Sim. 

181. Zoropsis ocreata (C. L. Koch). 

Syn. G. L. Koch sub Dolomedes 1841. — Simon Ar. de Fr. 
IV. p. 327. — Zora spinimana Thor. Rem. 168. 
Punat, Glavotok, Šibenik. 

Fam. Drassoidae Thor. 
Gen. Anyphaena Sund. 1833. 

182. Anyphaena accentuata (Walck). 

Syu. Aranea accent. Walck. Faune Par. II. 226. — Glubina 
punctata Hahn Arach. II. 8. f. 99. — Thor. Rem. p. 204. — 
Simon Ar. de Fr. IV. 267. — Lebert Schweiz. Sp. 242. 

Mahnska, Starigrad, Cavtat. 

Gen. Clubiona (Latr.) 1804. 

183. Clubiona compta (C. Koch.) 

Syn. G. Koch Arachn. VI. 16. f. 440 i X. 129. f. 841. — 
Thor. Rem. 225. - Simon Ar. de Fr. IV. 237. — L. Koch. Die 
Ar. Fam. d. Drass. VI. 294. 

Arbanasi, Tajer, Vis. 

184. Clubiona phragmitis C. L. Koch. 

Syn. Gl. phragmitis, G. L. Koch X. 13 k f. 81-6-7. - Thor. 
On Eur. Sp. 1868. p. 141. — Hahn Arach. I. 112. 1". 84. 
Voz, Krk gr., Vrana, Buk Krke. 



40 337 

185. Clubiona brevipes Blackw. 

Syn. Blackw. The diff. in the numb. of eyes etc. p. G03. 
— Westr. Gl. fuscula u Foerteckn. 49. — L. Koch. Ar.-Fau. d. 
ürassiden. Gl. fuscula. VII. 349. - Thor. Rem. Mi. 

Košljun (ml.) 

186. Clubiona decora Blackw. 1859. 

Syn. ßlackwall I., Descriptions of newly discoverd spiders. 
capt. b. I. Y. Johnson in the Isl. of. Madeira. 
Sv. Duh. 

Gen. Cliiraeanthiiim G. Koch 1839. 

187. Chiracanthium pelasgicum G. Koch. 

Syn. G Koch. Die Arachniden VI. p. 1^. f. Ì36— 7. — L. 
Arach. Fau. d. Drass. 5. Hft. p. 243. 
Omišalj, Glavotok, Zadar. 

188. Chiracanthium Miidei L. Koch. 

Syn. L. Koch: Die Arach. -Fam. der Drassiden. 5. Hft. 
p. 253. 

Voz, Punat. Zadar, Solin, Starigrad. 

Gen. Ceto Sim. 1874. 

189. Ceto maculata (Thor.) 1875. 

Syn. Trachelas maculatus Thorell, Verzeichn. süd-russischer 
Spinnen, 39. 

Omišalj, Tajer, Starigrad. 

Gen. Phrurolitlms G. Koch 1839. 

190. Phrurolithus festivus G. Koch 1835. 

Syn. G. L. Koch: Arachn. VII. HO. f. 511 — 12. — L. Koch. 
Arach.-Fam. d. Drass. 229. - Thor. Rem. 109, 150. Idem On 
Eur. Sp. 146. 

Sv. Duh, Krk, Lunte, Omišalj, Novigrad, Arbanasi. 



338 . 41 

Gen. Micarià Westr. 1851. 
VM'k Micaria fulgens (Walck.) 1802. 

Syn. Aranea fui. Walck. Fau. Par. II. 222. - G. Koch 
Arachn. Macaria fastuosa, VI, 92. f. 498. — Idem M. fulgens u 
Herr. Schaeff. Deutschi. Ins. 129. - L. Koch. Ar. Fau. d. 
Drassid. 72. — Menge Pr, Sp. 321. — Hahn Drassus reluscens 
u. Arach. II. 55. f. 143. 

Krk, Punat. 

192. Micaria formicaria Sund. 1832. 

Syn. Sund. Sv. Spind!., Berkr. etc. 141. — Ohler Ar. d. 
Prov. Preuss. Mac. myrmecoides 105. — Thor. Rem. 171, 56G. 

— Menge Pr. Sp. 323. — Mac. aurulenta C. Koch. Arach. VI. 
92. f. 499 (?) — Simon Ar. de Fr. IV. 1878. p. 9. 

Omišalj. 

Gen. Aphantaulax Sim. 1878. 

193. Aphantaulax semi-niger E. S. 1878. 

Syn. Drassus Albini Savigny i Audouin. Egypte. Arach. 1 5G. 
E. Simon: Arach. de France 1878. IV. p. 34. — L. Koch. Arach.- 
Fam. d. Drassid, I. p. 55. sub Micaria. 

Kosljun, Solin, Kotor. 

Gen. CallUepis Westr. 1874. 

194. Callilepis exornata (C. Koch) 1839. 

Syn. Pythonissa exornata G. Koch. Arach. VI. 63. f. 476—77. 

— L. Koch. Ar. Farn. d. Drassid. 44. — Sim. Ar. d. Fr. IV. 199. 
Gnaphosa exor. Thor. On Eur. Sp. 150. Id. Rem. 502. 

Omišalj, Sv. Duh, Sv. Ivan, Malinska, Krk, Kornić. Punat, 
Arbanasi. Spljet, Solin, Vis. 

Gen. Gnapbosa Latr. 1804. 
195. Gnaphosa lucifuga Wlk. 

Syn. Aranea lucif. Walck, Fau. Par. II. 221. — Drassus 
melanogaster Hahn Arach. II. 11. f. 102. — ibid. G. Koch. VI. 



42 339 

54. 468—70; id. ibid. Pythonissa occulta p. 58. f. 471—2. L. 
Koch. Ar. Fau. d. Drass. Python, lucif. I. 10. — Sim. Ar. de Fr. 
rV. 167. — Thor. On Eur. Sp. 149. — Id. Rem. 187. 
Kosljun, Cavtat, Kotor, zaliv Raše (Prevez). 

196. Gnaphosa bicolor (Hahn.) 

Syn. Drassus bic. Hahn Arachn. I. 123. f. 94. — Python, 
tricolor ibidem G. Koch. VI. 67. f. 479. — L. Koch Ar.-Fam. d. 
Drass. 24. — Thor. Rem. 191. — Herman Pok-Fau. III. 193. 

— Menge Pr. Sp. 301. 

Porat Polaca. 

197. Gnaphosa Kulczynskii, Damin. 

Vidi opis pri koncu, i to njemački, radi vanjskih struč- 
njaka. 

Gen. Prosthesima L. Koch 1872. 

198. Prosthesima barbata L. Koch 1866. 

Syn. L. Koch Melanophora barb. Ar.-Fam. d. Drassiden IV. 
1866. p. 161. — Simon Ar. de Fr. IV. 45. 
Omišalj, Sv. Duh (ml), Trogir. 

199. Prosthesima oblonga (G. Koch.) 

Syn. G. L. Koch: Die Arachniden VI. p. 80. f. 487. — L. 
Koch Arach.-Fam. d. Drass. 4 Hft. p. 164. sub Melanophora. — 

— Herman Mgy.-Pok.-Fau. III. 176. 

Punat. 

200. Prosthesima pedestris G. Koch 1837. 

Syn. G. Koch Arachn. VI. 82. f. 489. - L. Koch Melano- 
phora ped. Ar.-Fam. d. Drass. IV. f. 178. — Simon Ar. Fr. IV. 
50. Menge Melanph. ped. Pr. Sp. 312. 

Omišalj, Sv. Ivan, Sv. Duh (ml.), Malinska, Kornić, Buk 
Krke. 



34() 43 

-Ol. Prosthesima tragica 0. Her. 1879. 

Syn. 0. Herman: Magyarorszàg Pok.-Fauna, III. sv. p. 185. 
Budap. 1879. Kako mi prof. Kulczynski priobćio označuju ovu 
vrst Dr. C. Ghyzer sa: Prosth. Herrn ani. 

Sv. Duh (0). 

202. Prosthesima caucasia (L. Koch.) 

Syn. Dr. L. Koch : Die Arachniden-Fam. d. Drassiden, 3 Hft. 
p. 144 Nürnberg. 186G. sub Melanophora. 
Omišalj. 

203. Prosthesima secreta (Thor.) 1875. 

Syn. Drassus secretus Thor., descript, of several European 
a. North-African Spiders p. 92. 
Omišalj, Punat. 

204. Prosthesima subterranea (G. Koch.) 

Syn. G. L. Koch. Die Arachniden. VI. p. 85. f. 491-92. — 
Hahn ibid. sub Drassus nigritus p. 123. f. 93. - L. Koch: 
Arach.-Fam. der Drassiden 4 Hft. 186(>. p. 170. sub Mela- 
nophora — Scopol: Aranea Petiverii u Entom. Garn. p. 398. — 
O. Herman: Magy. Pok.-Fau. III. 175. 

Novigrad, Filip i Jakov, Zadar, Šibenik. 

Gen. Drassus (Walck.) 1805. 
205. Drassus lapidicola Walck. 1802. 

Syn. Aranea lap. Walck. Fau. Par. II. 222. — Drass. lap. 
G. L. Koch. Arachn. VI. 28. f. 450-1. — L. Koch. Ar.-Fam. d. 
Drass. IP. 126. - Hahn Arach. II. 29. f. 100. —Thor. Rem. 202. 
Kempelen: Unters, von Dr. lap. u Verh. zool.-bot. Gesellsch. 
Wien 1867. 

Omišalj, Bergut, Sv. Duh, Krk, Lunte, Punat, Makarska, 
Starigrad, Buk Krke, Šibenik, Košljun (bez crnoga ruba na ce- 
phalothoraxu). 



44 341 

206. Drassus lutescens G. Koch. 

Syn. G. Koch. Arachn. VI. r>l. C. 445. — L. Koch. Ar.-Fam. 
d. Drass. III. 120. 
Kotor. 

207. Drassus troglodytes G. Koch. 

Syn. G. L. Koch: Arachniden VI. p. Ho. f. 455-6. - L. 
Koch, Arach.-Fam. d. Drass. III. Hfl. p. 116. — Thor. Reni. p. 
183. Herman Magyar.-Pok.-Fau. III. 170. 

Punat (ml.' Kornić. 

Farn. Dysderoidae Thor. 
Gen. Segestria Latr. 1864. 

208. Segestria senoculata (Linn.) 

Syn. Linnè Araiiea Syst. nat. Ed. 10. I. — Hahn Arachn. 
I. 6. r. 2. — Ibid. G. Koch. V. 75. f. 388. — Menge Pr. Sp. HOO. 
— Thor. Rem. 152. 

Košljun, Novigrad, Skradin, Buk Krke, zaliv Raše (Prevez). 

209. Segestria fiorentina (Rossi) 1790. 

Syn. Aranea flor. Rossi Fauna etrusca II. 133. — Hahn 
Arach. I. 5. — Ibid. G. Koch. V. 72. - Thor. Rem. 469. 
Košljun, Vrana, Buk Krke, Rijeka (Ombla), Kotor. 

210. Segestria croatica Dol. 

Syn. Dr. Lud. Doleschal : System. Verzeichniss der im 
Kaiserth. Österreich vork. Spinnen. 1852. Wien. 
Zadar. 

Gen. Dysdera Latr. 1804. 

211. Dysdera punctata G. Koch. 

Syn. G. Koch. Arachn. V. f. 395-6. — Thor. Rem. on syn. 
p. 561. vidi Thor. On Eur. Sp. p. 157. ((f). 

Malinska, Kornić, Sv. Lucija, Punat, Filip i Jakob, Trogir, 
Rijeka (Umbla), Spljet. 



342 45 

212. Dysdera crocotta G. Koch. 1839. 

Syn. G. Koch. Arachn. V. 81. f. 392-4. — Thor. Rem. 
p. 466-469. 

Arbanasi, Trogir. 

Fam. Filistatoidae Thor. 
Gen. Filistata Latr. 1810. 

213. Filistata insidiatrix Forsk. 1776. 

Syn. Forskai P. Descriptiones animalium, Hauniae 1775 — 6. 
Filisi, testacea Latr., Gonsid. gén. sur les Grust., Arach. et Ins. 
p. 121. — Fil. bicolor idem u Nouv. Dict. d' Hist. Nat. 2. ed. 11. 
468. - Teratodes attalicus G. Koch. Arach. V. 6. f. 343. — 
Thor. Rem. 498. 

Voz, Omišalj, Glavotok, Kornić, Vrana (Han), Vrbica, Solin, 
Starigrad, Vis, Dubrovnik. 

214. Filistata nana Sim. 

Syn. E. Simon, Sur quelq. Aran. du midi d. 1. France, 7. 
— id. Revue et Mag. d. Zool. 2 Sr. XX. 
Sv. Duh, Košljun, Lunte. 



Gnaphosa Kulczyriskii nov. sp. 

Prof. N. Damin. 

Der GephaloLhorax um ()'5 mm länger als Patella und Tibia 
des letzten Beinpaares zusammen, also 3'5 mm; nach vorn ver- 
schmälert, am Hinterrande steil, wie abgeschnitten; mit ziemlich 
breiten Randsaume; zwei schwache von der Mittelritze ausgehende 
Furchen begrenzen den Kopftheil. Die Farbe des Gephalothorax 
ist, wie die Farbe d(u- Beine, bräunlichgelb ; seitlich am Kopf- 
theile unter den Palpen je ein schwärzliches Fleckchen. Der 
Kopftheil und Thorax spärlich mit kurzen anliegenden Haaren 
bewachsen. Von der Mittelritze gehen gegen die Hüften bräun- 
liche, kaum erkennbare Streifen. Kopftheil vorne verdunkelt, be- 
sonders um die vorderen Mittelaugen ; die übrigen Augen schwarz 
umrandet. Die vordere Augenreihe nicht sehr stark, durch 
Tieferstehen der Seitenaugen, gebogen; die Mittelaugen rund, 
bedeutend kleiner als die ovalen und schief gestellten Seitenaugen ; 
der Durchmesser der ersteren etwas kleiner als der kleinere 
Durchmesser der letzteren ; die Mittelaugen von einander etwa in 
^4 ihres Durchmessers entfei-nt, den Seitenaugen recht nahe 
(Zwischenraum etwa Ys des Durchmessers) ; Glypeus unter den 
Seitenaugen etwas niedriger als der kleinere Durchmesser dieser 
Augen lang. Hintere Augenreihe ebenfalls nicht sehr stark ge- 
bogen, die Vorderränder der S-augen von einander etwas we- 
niger als die vorderen M-augen, von der hinteren S-augen mehr 
als doppelt weiter entfernt. Das Vierreck der M-augen hinten 
etwas breiter und etwas, doch nur wenig, länger als hinten breit. 

Die vertikalen, braunen Mandibeln sind, besonders innen, 
mit schwarzen Borsten wenig dicht besetzt. Die rothbraunlichen 
Maxillen umfassen beinahe ganz die viel kürzere, etwas dun- 
klere Lippe. Die oberen gegen die Lippe gewendeten Ecken der 
Maxillen schimmern vveisshch. 




344 47 

Die Palpen sind gelblich, das Tibial- und Tarsalglied braun, 
letzteres mit hellerer Spitze. 

Das Sternum wenig länger als breit, vorne breit abgestutzt 
und schwach gerundet, hinten wenig zugespitzt ; heller gefärbt 
als die Maxillen, mit feinen grauen Härchen nicht dicht besetzt 
und besonder gegen den Rand hin reichlich schwarz beborstet. 
Die Farbe des Bauches ist schmutzigweiss, die Lungendeckel 
gelblich. Zunge der Epigyne viel länger als 
breit, gleichbreit, an der Spitze breit gerundel, 
mit Ausnahme der Spitze querrunzelig und be- 
borstet, ziemlich genau die halbe Länge der 
Epigyne (von der Basis der Zunge bis zum 
Hiterrande des Epigastrium) einnehmend. Die 
Grube der Epigyne in der vorderen Hälfte nicht viel breiter als 
die Zunge, hier in den Seiten theilweise von je fineni Blättchen 
begrenzt; der frei vorstehende Innenrand aes letzteren reicht 
nach hinten etwas über die Mitte der Epigyne hinaus und stösst 
mit dem ebenfalls freien Hinterrande beinahe im rechten Winkel 
zusammen. Der hintere, kürzere Theil der Epigynengrube breit 
dreieckig, doch nur theilweise scharf von zwei schief liegenden 
Erhöhungen begrenzt; das Mittelfeld der Epigyne so breit wie 
die Zunge, gleichbreit, hinten kurz zugespitzt, vorne und hinten 
eingedrückt, in der Mitte beinahe ebenso hoch wie die seitlichen 
Erhöhungen. Der Hintergrund des Epigastrium flach, scharfrandig. 
in der Mitte gefurcht und schwach abgeschnitten 

Die untersten Spinnwarzen schmutziggelb ; die übrigen 
weisslich. 

Abdomen dicht mit ganz schmalen, beinahe von der Basis 
an allmählig verschmälerten Schuppen bedeckt, und fein, nicht 
dicht beborstet; oben gelblichgrau, in der Vorderhälfte mit einem 
undeutlich begränzten breit lanzettförmigen blass bräunlichen 
Bande, ausserdem in der ganzen Ausdehnung mit sehr vielen 
kleinen Flecken von derselben Farbe versehen, welche in der 
vorderen Hälfte unregelmässig zerstreut sind, in der zweiten aber 
etwa sechs querliegende winkelige Linien bilden ; über den Spinn- 
warzen etwa drei kurze braunliche Querlinien. 

Die Beine sind bräunlichgelb, beinahe von der Farbe des 
Ciephalotorax; die Tarsen und Metatarsen der drei vorderen Hein- 
paare gelbbraun; an der Tarsen der 1. und ^. Paares eine dichte, 



48 345 

an den Metatarsen derselben Beinpaare eine weniger dichte und 
nicht die ganze Länge einnehmende, an den Tarsen des d. Paares 
eine ganz schwach entwickelte Scopula. 

Die Patellen III hinten mit 1 Stachel, die übrigen wehrlos; 
die Tibien I unten am Ende vorne mit 1 Stachel; die des IL 
Beinpaares unten am Ende mit 2 Stachel : an den Metatarsen I 
und II unten nahe der Basis je 2 Stachel ; die Tibien III oben 
nahe der Basis mit 1 Stachel, die Tibien IV oben wehrlos. 

Grösse: Cephaloihorax 8*5 mm lang, 2*5 mm breit; Ab- 
domen des Weibchen 5 mm lang, 3 5 mm breit. Die letzten Beine 
am längsten : 8 mm, dann die ersten : 7 mm. 

Diese Gnaphosa ist in der Gestalt der Epigyne der G. badia 
L. Koch (Die Arach.-Fam. der Drass. 1. Heft S. 22) ähnlich. Bei 
letzterer sind jedoch die seitlichen Blättchen der Epigyne nur 
hinten, nicht aber am Innenrande, frei ; das Mittelfeld der Epi- 
gyne vorne ganz schmal, verkehrt einförmig, eingedruckt. 

Ich fand sie den 24. Juh 1894. am Kerka-Falle (bei 
Skradin) und gereicht mir zur Ehre diese Spinne mit den 
Namen des bekannten Arachnologen, Professor und Mitgliede 
der Krakauer Akademie, meines hochgeschätzten Freundes aus 
Dankbarkeit zu benennen. 



Entomološki pabirci sa puta „Margite"' 

uz neke druge entomološke podatke za 
Dalmaciju. 

Sastavio prof. Dr. Aug Langhoffer u Zagrebu. 

Entomološki ovi pabirci odgovaraju okolnostim i godišnjoj 
dobi našeg puta U pojedinim mjestima boravili smo kratko vri- 
jeme, a što je glavno, mjesec srpanj i kolovoz nisu u Dalmaciji 
prikladni za obilan lov kukaca radi obične suše 

U ovom popisu naveo sam osim onih kukaca, što sam ih 
sabrao g. 1891 i nekoje kukce sabrane g. 1888, te podatke, što 
mi ih je Ijubezno ustupio prof. A. Korlević u Zagrebu a potiču 
sa njegovog puta po Dalmaciji u g. 1893. 

Dodao sam svagdje dan, kada je kukac ulovljen, eventualno 
i da li u više komada, jer držim, da je to shodno obzirom na 
vrijeme pojavljivanja pojedinih vrsti 

Što se tiče podataka od g. 1894 imao bi napose spomenuti 
još ovo: 

U solinama na Pagu vidio sam' tu i tamo nad morskom 
vodom, što jo bila prebačena na plitke plohe, po kojeg ovećeg 
dugonogog Dol ichopoda. nu nisam ni jednog ulovio. Kad smo se 
od Paga dobro odmaknuli bili, kakav V2 sata od kopna, počeU 
.su naš brod obletavati obadi. Nalovio sam ih kakvih o<), od tih 
su bila tri Tabanns intermedms Egg. a ostali su pripadali na 
T. paradoxns Jean., vr.st poznata iz južnijih krajeva nego li j'e 
Dalmacija.^ — U Novigradu titrao je Gcron nad Scabiosom, 



' Brauer Prof, Dr. Fr. Die ZweilUiglcr des kaiserliclieii Museums zu 
Wien I. 3. Die Tabanus-Arlen der europiiisciien, mediteri'anen u. sibirischen 
Sui-tre},'ionen. — Dcnkscriften d. Kais. Akad. Wien luiilli. iialurwiss. C.ias.se 
4-2 Bd Wien 1880 p. 179-181) i 18i2-184. 



2 347 

dočim sam ih ja u Senju vidjao na Scolymus-u. Eumenes-i i 
Odijnerus-i obletavali sn Trncrium. Na Echium-ti opazio sam 
nekog ovećeg Hemiptera, dobro čuvanog mimikrijom sa suhim 
Hstom biljke, isčeznuo mi je pred očima i prem sam si dao 
truda, nisam ga više mogao naći. Machhnus-i sjeh su čas na 
bilje, čas na kamenje, očito vrebali na plijen Na obali morskoj 
lepršali su na kamenju, morem nakvašenom, Aphrosylus-l a pre- 
letio je i po koji veći dolichopod, možda Machaerium, kako sam 
ih češće vidjevao u sličnim zgodama i istom društvu u Bakru. 

— U Zadru lovio sam kraj šanceva na Sparila nthus, Delphi- 
nium, Teucrimn a lov bi bio i obilnije ispao, da nam prerevni 
Marsov sin na straži nije omedjio i tako već mršavo polje. Blato 
(kod Vrane) dalo je na vlažnim mjestima ljubitelje tih predjela, 
dočim su na divljoj mrkvi obletavali Stratiomys a sjedili Oenas-i. 

— Kod Vrane obletavali su na vodom nakvašenoj zemlji kraj 
zdenca Pelopoeus-L — Kraj špilje preletila je uz mene lijepa ve- 
lika južna Laphria maroccana, tu sam uhvatio sjajni Hedychrum 
lucidulum a na šišmišima špilje našao sam Nycteribia. Inače 
sam uhvatio i više vrsti od Megachile. — Kod buka Krke kraj 
Skradina (označio sam kratko „Krka") sunce je oštro pripicalo ; 
na Scrophularia i dr. bilju sabrali su se lepiri kao Satyrus 
briseis, himenopteri kao Leucaspis, Coelonites i Halictus-i a od 
diptera južni Äntrax hispanus i Milesia splendida. — U Spljetu 
kraj kupališta „na bačvicama" uz neke hemiptere i koleoptere 
pao mi je u oči imenito svojom crveno i zelenom bojom zašti- 
ćeni Coniatus iamarisci. Da je to mimikrija, o tom uvjerio me 
je i članak Eschericha.^ — Na otoku Mljetu, putem od Polače do 
jezera, obletavale su oko mlaka PoUstes, Vespa i obilno Ubelule. 
Javljale su se i cicade, vjerojatno je, da ih je bilo više vrsti. Uz 
more obletavali su oko grma cvatućeg Vitex Agnus castus živo 
bojadisani primjerci od Vanessa cardui i južni Bhodocera Cleo- 
patra. — Putem k izvoru Rijeke (Ombla) bilo je na bilju dosta 
Oxythyrea. — U Kotoru lovio sam kraj vojničkog kupališta te 
uhvatio tu i Sympycnus sp. koji spada u blizinu od S. aenei- 
coxa. — U Budvi trčkarali su po sitnom šljunku mravi Myrmr- 
cocystus vlaticus. — Na Visu uhvatio sam na Salsola stjenicu 



' E.sclierich I)r. K. Zwei Fälle von Anpassung. Voi-lianHluni:fcii dei' k. k. 
zool.-bot. Gesellschaft Jahrgang 1894. p. 300. 



348 3 

Pocciloscyhis cognafus u vecfetn broju. Pelopoeus obletavao je 
Agave, a Goriocerus je bio na Junipenis-u. — ■ U sumraku uhva- 
tio sam nekoliko Myrmecoleon (Macronemurus) appen<ilciüatua 
— U Tajeru u večer našao sam na kržljavom grmu nedaleko 
jezera Otioritf/nchus goerzensis. — U Rovinju lovio sam blizu 
kupališta na travi. — Mrav iz Trsta šetao se je na stablu 
drvoreda. 

Lijepa hvala i na ovom mjestu %^. entomolozima, koji su 
mi pomogli kukce determinovati. Bili su to ^^. : Th. Becker u 
Liegnitz-u, H. Friese u Innsbrucku, Dr. G. Horvath u Budim- 
pešti, A. Korlević u Zagrebu i Pr. Gabriel Strobl u Admont-u. 



Coleoptera. 

Carabidae. 

Cicindela campestris L. Polaca I. 4. 93. 

Procrustes coriaceus L. var. cordicollis Hvar 30. 3. 93. 

Silphidae. 

Silpha laevigata Fabr. Polača 1. 4. 93. 

Lamellicornes. 

Gymnopleurus mopsus Pali. Vrana 33. 7. 94. 3 kom. 
Oryctes Grypus Illig. Vrana 23. 7. 94. 
Oxythyrea stictica L Rijeka (dubrovačka) 30. 7. 94. 
Cetonia metallica Fab. Korčula 30. 3. 93. 

Buprestidae. 

Gapnođis tenebrionis L. Polača 30 7. 94. 
Anthaxia Millefolii Fab. Košljun 18. 7. 94. 
Anthaxia inculta Gemi. Spljet 27.7. 94. 7 kom. 

Pìmelidae. 

Tentyria italica Sol. Hvar 30. 3. 93. 
Asida grisea Fab. Hvar 30. 3. 93. 

Pedinus helopioides Gemi. Vis 6. 8. 94. Hvar 30. 3. 93. 
Korčula 30. 3. 93. 

Helopidae. 

Helops quisquilius Fab, Korčula 30* 3. 93. 

Mordellldae. 

Mordellistena micans Germ. Košljun IH, 7. 94. Novigrad 
19. 7. 94. Budva 4. 8. 94. 



350 5 

Meloidae. 

Mylabris Fuesslini Pnz. Rovinj 11. 8. 94. !2 kom. 
Oenas crassicornis Schönh. Blato 22. 7. 94. 4 kom. 
Zonitis praeusta Fab. Blato 22. 7. 94. 

Bruchidae. 

Bruchus variegatus Germ Rovinj U. 8. 91. 
Bruchus rufimanus Schönh. Gruž 1. 4. 93. 
Nemonyx lepturoides Redt. Starigrad 29. 7. 94. 

Curculionidae. 

Brachycerus undatus Fab. Korčula 30. 3. 94. 
Otiorhynchus goerzensis Schönh. Tajer 9. 8. 94. 2 kom, 
Goniatus Tamarisci Schönh. Spljet 27. 7. 94. više kom. 
Larinus senilis Fab. Budva 4. 8. 94. 
Larinus Jaceae Germ. Blato 22. 7. 94. 

Cerambycidae. 

Hylotrupes bajulus Serv. Blato 22. 7. 94. 
Glytus ornatus Fab. Blato 22. 7. 94. Krka 24. 7. 94. Spljet 
27. 7. 94. 

Morimus tristis Muls. Gruž 1. 4. 93. 

Chrysomelidae. 

Goptocephala Scopolina Redt. Zadar 20. 7. 94. Novigrad 

19. 7. 94. Krka 24. 7. 94. Rovinj 11. 8. 94. 

Cryptocephalus vittula Sufifr. Vis 6. 8. 94. 
Chrysomela menthastri Scop. Vis 5. 8. 94. 4 kom. 
Chrysomela americana L. Vis 6. 8 94. 
Haltica oleracea 111. Blato 22. 7. 94. Kotor 2. 8. 94. 
Podagrica fuscicornis Redt. Zadar 21. 7. 94. 

Coccineilidae. 

Goccinella quinque - punctata L. var. vicina Wse. Zadar 

20. 7. 94. 

Halyzia viginti-duo-punctata L. Novigrad 19. 7. 94. Zadar 
20. 7. 94. 

Exochomus auritus Redt. Rovinj 11. 8. 94. 



6 351 

Hyperaspis repensis var, marginella Fabr. Spljet 27. 7. 
94. 3 kom. 

Scymnus Apetzii Muls. Zadar 20. 7. 94. Starigrad 29. 7. 94. 
Vis 6. 8. 94. 

Neuroptera. 

Myrmecoleon ( Macronemurus) appendiculatus Latr. Vis 6. 8. 
94. 5 kom. 

Orthoptera. 

Libellula erythraca Brulle Polača 30. 7. 94. 4 cT i 1 9- 

Libellula flaveola L. Novigrad 19 7. 94. 

Libellula cancellata L. Blato 22. 7. 94. 

Agrion sp. Blato 22. 7. 94 2 kom. 

Agrion sp. Blato 22, 7. 9i. 

Acridium cinerascens Fabr. Polača 1. 4. 93. 

Oecanthus pellucens Scop. Budva 4. 8. 94. Vis. 7. 8. 94. 
Rovinj 11. 8. 94 

Tryxalis nasuta L. Vis 7. 8. 94. 

Mantis religiosa L. (ličinke) Spljet 27. 7. 9L Cavtat 1. 8, 94. 
Vis 7. 8. 94. 

Bacillus Rossu Fabr. (ličinke) Zadar 20, 7. 94. 2 kom. 

Hymenoptera. 

Tenthredinidae. 

Athalia rosae L. Blato 22. 7. 94. Milna 29. 3. 93. 
Eriocampa luteola Klug Kotor 2. 8. 94. 

Chaicididae. 

Leucaspis grandis Klg. Krka 24. 7. 94 2 kom. 

Chrysidae. 

Hedychrum lueidulum var. amethystinum F. Vrana 23. 7. 94. 
Hedychrum rutilans Dhlb. Krka 24. 7 94. 

Sphegidae. 

Oxybelus mandibularis Dlb. Blato 22. 7. 94. 
Typoxylon figulus L. Budva 4. 8. 94. 



352 7 

Philanthus triangulum F. Kraljevica 15. 8. 94. 

Pelopoeus pensilis 111 (= destillatorius Latr.) Vrana "I'A. 7. 94. 

Pelopoeus spirifex L. Vis 6. S. 94. 5 kom. 

Sphex maxillosa L. Krka 24. 7. 94. 

Psammophila lutarla F. Vrana 23. 7. 94. 

Ammophila Heydeni Dhlb. Starigrad 29. 7. 94. Vis 6. 8. 94. 

Pompilidae. 

Pompilus chalybeatus Schiöd. (^ Blato 22. 7. 94. 
Pompilus cinctellus Fbr. 9 var. Vrana 23. 7. 94. 
Pompilus viaticus L. Milna 29. 3. 93. 

Formicariae. 

Camponotus pubescens F. Zadar 20. 7. 94. Trst 13. 8. 94. 
Aphenogaster barbara L. Vis 6. 8. 94. Vis 7. 8. 94 6 kom. 
Myrmecocystus viaticus F. Budva 4. 8. 94. 4 kom. Vis 
7. 8. 94. 

Vespidae. 

Vespa germanica F. Polača 30. 7. 94. 
Polistes gallica L. Krka 24. 7. 94. 
Eumenes coarctatus L. Krka 24. 7. 94. 
Eumenes mediterraneus Kriechb. Novigrad 19. 7. 94. 
Odynerus dantici Rossi Novigrad 19. 7. 94. 
Odynerus dubius Sauss. Cavtat 1. 8. 94. 3 kom. Vis 6. 8. 94. 
Odynerus parietum L. Milna 29. 3. 93. 
Rhygchium oculatum Rossi Zadar 1892. 
Coelonites abbreviatus Vii. Krka 24. 7. 94. 3 kom. Starigrad 
29. 7. 94. 

Apidae. 

Halictus calceatus Scop. var. albipes (f Starigrad 29. 7. 94. 

Polača 30. 7. 94. 

Halictus interruptus Pz. ^f Cavtat 1. 8. 94. v Novigrad 
19. 7. 9i. 

Halictus minutissimus K. Budva 4. 8. 94. 

Halictus morbillosus Kriechb. ^ Blato 22 7. 9 i. 

Halictus morio F. (f Košljun 18. 7. 94. 2 kom. Starigrad 
29. 7. 94. 



8 35;ì 

Halictus patellatus Mor. 9 Spljet 27. 7. 94. Polača 30. 7. 94. 

Halictus semiteotus Mor. 9 Krka 24. 7. 94. Spljet 27. 7. 9Ì. 

Halictus sexcinctus F. 9 Vrana 23. 7. 94. 2 kom. 

Halictus tetrazonicus Klug. O Krka 24. 7. 94. Cavtat 1. 8. 94. 

Halictus variipes Mor. 9 Starigrad 29. 7. 94. Cavtat 1. 8. 94. 

Halictus vestitus Lep. 9 Kosljun 18. 7. 94. Krka 24. 7. 94. 

Halictus virescens Lep. 9 cf Kosljun 18. 7. 94. 4 kom. 
Polača 30. 7. 91-. 

Anthrena cinerea Brulle Gruž 1. 4. 93. 

Xylocopa violacea L. Milna 29. 3. 93. 

Eucera longicornis L. Gruž 1. 4. 93. 

Eucera ruficornis F. ^ Vrana 23. 7. 94. 

Megilla quadrifasciata var. garrula Rossi Novigrad 19. 7. 94. 
Blato 22. 7. 91. Polača 30. 7. 94. Budva 4. 8. 94. 

Megilla Orientalis Mor. Zadar 27. 3. 93. 

Megilla retusa L. Milna 29. 3. 93. 

Eriades truncorum L. Košljun 18. 7. 94 

Osmia caerulescens L. Milna 29. 3. 93. 

Osmia cornuta Latr. Milna 29. 3. 93. 

Megachile argentata F. cf 9 Omiš 28. 7. 94. Polača 30. 7. 
94. Vis 7. 8. 94. 

Megachile bombycina Ev. 9 Vrana 23. 7. 94. 

Megachile ericetorum Lep. cf Vrana 23. 7. 94. 

Megachile sp. ^^ Vrana 23. 7. 94. 

Anthidium oblongatum Ltr. Krka 24. 7. 94. Vis 7. 8. 94. 

Anthidium strigatum Pz. Polača 30. 7. 94. 

Bombus terrestris L. Polača 30. 7. 94. Milna 29, 3. 93. 

Coelioxys haemorrhoa Foer.st. ^f Spljet 27. 7. 94. 

Crocisa major Mor. Vrana 23. 7. 94. 

Diptera. 

Simulidae. 

Simulia reptans L. ^ Blato 22. 7. 94. 

Chironomidae. 

Tanypus nervosus Mg. Blato 22. 7. 94. 2 cT i ^ 9- 
Ceratopogon rostratus W. 9 Blato 22. 7. 94. 
Geratopogon flavipes Mg. cT Blato 22. 7. 94. 

23 



:]51- 9 

Stratiomydae. 

Slraliüiiiys chamaeleon L. Blato 22. 7. 1)1- 2 kom. 

Tabanidae. 

Haematopota italica Mg. Kaštel Stari 7. S). SS. 

Tabaims intermedius Egg. Pag 19. 7. 91. 

Tabanus paradoxus Jaenn. Pag 19. 7. 94-. u više komada. 

Bombylidae. 

Anthrax hispanus Krka 2 i. 7. 94. 3 kom. 

Exoprosopa stupida Mg. Budva 4. S. 9k 

Exoprosopa pietà Mg. Vrana 23. 7. 94. Polača 30 7. 94. 
Vis 7. 8. 94. 2 kom. 

Systoechus hyrcanus W. Hvar 12. 9. S8. 

Systoechus sulplmreus Mik. Krka 2 i. 7 94. Vis ('>. S. 91-. 
Vis 7. 8. 94. 

Systoechus ctenopterus Mik, Vis. 7. 8. 94. 2 kom. 

Geron gibbosus Mg. Novigrad 19. 7. 94. 2 kom. Spljet 27. 7. 
91-. Hvar 12. 9. 88. više kom, Supetar 10. 9. 88. Milna 11. 9. 88. 

Asilidae. 

Dasypogon diadema F. Krka 24. 7. 94. 

Machimus colubrinus Mg. Novigrad 19. 7. 94. Vrana 23. 7. 94. 

Cerdistus erythrurus Mg. Cavtat 1. 8. 94. 

Empidae. 

Drapetis aenescens W. Novigrad 19. 7. 94. 2 kom. 

Dolichopodidae. 

Aphrosylus raptor Wlk. Novigrad 19. 7. 94. 4 kom. 
Dolichopus latelimbatus Mcg. Blato 22. 7. 94. 3 kom. Vrelo 
kod Spljeta 8. 9. 88. 

Tachytrechus notatus Stann. Kaštel Stari 7. 9. 88. (^f i 9 
Sympycnus sp. Kotor 2. 8. 94. 2 kom. 
Ghrysotus femoratus Ztt. Blato 22. 7. 94. 
Argyra argentina Mg. Vrelo kod Si)ljeta S 9. S8. 



10 355 

Muscidae. 

Scatophaga scybalaria L. Blato 22. 7. 94. 
Limnia imguicornis Scop. Blato 22. 7. 94. 2 kom. 
Opomyza germinationis L. Kotor 2. 8. 94. 
Notiphila cinerea FU. Blato 22. 7. 9 i. 
Parydra obliqua Beck. Novigrad 19] 7. 94. 
Parydra fossarnni Hai. Novigrad 19. 7. 94. 
Sepsis tlavimnna Mg. (^ Kotor 2. S. 94. 9 Blato 22. 7. 9i. 
Kotor 2. 8. 94. 

Tephritis elutti, Mg. n^ Omiš 28. 7. 94. 

Lauxania aenea FU. cT Blato 22. 7. 94. 

Chloria demandata F. Vis 6. 8. 94. 4 kom. 

Herina nigrina Mg. Blato 22. 7. 94. 2 kom. 

Ochtiphila coronata Lw. Zadar 20. 7. 94. 

Goenosia tigrina F. Blato 22. 7. 94. 2 kom. 

Coenosia humilis Mg. Blato 22. 7. 94. 

Atherigona varia Mg. Blato 22. 7. 94. 

Ophyra anthrax Mg Stivan 10. 9. 88. 

Spilogaster nebulosa Stein ? Blato 22. 7. 94 

Musca corvina F. cf Budva 4. 8. 94. 

Rhynchomyin speciosa Lw. Brusje 13. 9. 88. 

Nyctia halterata Pz. v. caminaria Mg. O Vis 6. 8. 94. 

Rhinophora femoralis Mg. Vis 6. 8. 94. 

Ocyptera pilipes Lw? Novigrad 19. 7. 94. 

Oestridae. 

Gastrophihis pecorum F. Supetar 10. 9. 88. 

Syrphidae. 

Melanostoma mellina L. Blato 22. 7. 94. 

Eristalis aeneus Scop. Cavtat 1. 8. 9i Pag 20. (;. 88. 

xMerodon rutitibius Rond. Hvar 12. 9. 88. 

Milesia splendida Rossi Krka 24 7. 94. 

Syritta pipiens L. Kosljun 18. 7. 94. 

Paragus tibialis FU. Supetar 10. 9. 88. Hvar 12. 9. 88. 

Nycteribidae. 

Nycieribia sp. Vrana 23. 7. 94, 



356 11 

Rhyncliota. 
Pentatomidae. 

Eurygaster maura L. Blato 22. 7. Ui. 

Graphosoma semipunctatum Fabr. Zadai- 20. 7. 04. Spljet 
27. 7. 94. 4 kom. 

Sehirus sexmaculatus Ramb. Zadar 20. 7. 94. 

Aelia acuminata L. Novigrad 19. 7. 94. 2 kom. 

Eusarcoris inconspicuus H Scli. Blato 22. 7. 94. 2 kom. 

Eusarcoris lunatus Hahn Rovinj 11. 8. 94. 

Eusarcoris melanocephalus Fab. Blato 22. 7. 9i. 

Garpocoris nigricornis Fabr. Novigrad 19. 7. 94. G kom. 
Spljet 27. 7. 9'!.. 2 kom. Budva 4. 8. 94. Rovinj 11. 8. 91-. 

Garpocoris varius Fabr. Novigrad 19. 7. 94. 

Garpocoris lunula Fab. Spljet 27. 7. 94. 2 kom. 

Dolycoris baccarum L. Spljet 27. 7. 94. 2 kom. 

Palomena prašina L. (nympha) Zadar 20. 7. 94. 

Piezodorus lituratus Fabr. (razvijen i nympha) Zadar 20. 
7. 94. 

Eurydema festivum L. Spljet 27. 7. 94. 

Eurydema festivum var. piotum H. S Novigrad 19. 7. 94. 
Blato 22. 7. 94. 

Coreidae. 

Centrocoris spiniger Fabr. Zadar 20. 7. 94. Budva 4. 8. 94 
Syromastes marginalus L. (larva) Blato 22. 7. 94. 
Gonocerus Juniperi H. Seh. Vis fi. 8. 94. Korčula 30. 3. 93. 
Stenocephalus albipes F. Polaca 1. 4. 93. 
Gorizus crassicornis L. Rovinj 11. 8. 94. 
r^orizus crassicornis var. abutilon Rossi Blato 22. 7. 9 1-. 
Goiizus hyalinus Fabr. Budva 4. 8. 94. Vis fi. 8. 94. 
Gorizus capitatus Fab. Zadar 20. 7. 94. 2 kom. 

Lygaeidae. 

Nysius Senecionis Schill. Blato 22. 7. 94. 

Gymus melanocephalus Fieb. Blato 23. 7. 94. 3 kom. 

Henestaris laticeps Gurt. Zadar 20. 7. 94. 



12 357 

Heterogaster Urtìcae Fab. Krka M-. 7. 91-. 
Ischnopeza hirticornis H.-Sch. Zadar 20. 7. 04. 

Tingidae. 

Piesnia quadrata Ficb. Novigrad 19. 7. 91-. 4 kom. 
MonanthÌM ragusana Fieb, Novigrad 19. 7. 94, 

Reduviidae. 

Harpactor iracundus Poda. Budva 4. 8. 91-. Vis G. S. 94. 
Nabis lativentris Bob. (larva) Novigrad 19. 7. 94. 

Saldidae. 

Salda saltatoria L. Novigiad 19. 7. 94. ^2 kom 

Capsldae. 

Galocoris chenopodii Fall. Blato 22. 7. 94. 

Lygus pratensis L. Zadar 20. 7. 94. 2 kom. Blato 22. 7. 94. 
Spìjet 27. 7. 94. 

Poeciloscytus cognatus Fieb. Vis 6. 8. 94. 2 kom. 

Camptobrocbis punctulata Fall. Starigrad 29. 7. 9). 

Liocoris tripustulatus Fab. Košljun 18. 7. 94. Novigrad 19. 7. 
94. 3 kom. 

Macrolophus nubilus H. Sch. Spljet 27. 7. 94. 

Platycranus Erberi Fieb. Cavtat 1. 8. 9 i. Kotor 2. 9. 94. 
Budva 4. 8. 94. 

Stridulantia. 

Cicada orni L. Kotor 2. 8. 9i. 

Fulgoridae. 

Phantia subquadrata Friv. Vis G. 8. 94, 

Hyalesthes obsoletus Sign. Zadar 20, 7. 94 

Almana hemiptera Gosta. Starigrad 29. 7. '94. 

Dictvophoia curopaea L. Spljet 27. 7. 94 Starigrad 29. 7. 9 i. 

Dictyophora multireticulata Vis G. 8. 94. 

Mycterodus pallens Stai. Cavtat 1. 8. 94. 



358 13 

Cercopidae. 

Aphrophoia Alni Fall. Blato ±2. 7. i)ì. 
Ptyelus minor Kb. Blato 2^. 7. 94. 
Ptyelus spumarius L. Vis 7. S. 04. 2 koni. 

Membracidae. 

Gargara Genistae Fab. Zadar 20. 7. Dk 3 kom. 

Lepidoptera. 

Rhodocera (Ueopatra L. Polaca 30. 7. 1)4. 
Lycaena Icaru.> Roth var. Icarinus Cavtat 1. S. Di 
Limenitis Camilla Fabr. Novigrad 19. 7. Oi. 
Vanessa trlangulum F. Novigrad 19. 7. 91-. 
Vanessa cardui L. Polača 30. 7. 9 i. 
Melitaea didyma 0, Cavtat 1. 8. 91.. 
Satyras briseis L. Krka 24. 7. 91-. 



KAZALO. 



sirana. 

Iiuvnaleljstvo i imenik članova dru.štva III 

Brusina S. : Neogens' a zbirka iz Ugarske, Hrvatske, Slavonije i Dalmacije 

na bndimpeštanskoj izložbi 98 

Brusina S. : Faunistički prilozi sa putovanja vachte .Margite' i)o Jadranskom 

moru 261 

Damin N. : Prilog fauni dalmatinskih i istarskih pauka 2!)8 

Deželić V.: Foraminitere Jadranskog mora 1 

Holć Dr. I.: Prvo naučno putovanje sa ^Margitoni", jahtom nautičke škole 

u Bakru 151 

Langhotfer Dr. A.: Entomološki pa])irci sa puta ..Margite" uz neke druge 

entomološke dodatke za Dalmaciju 346 



^ 



IIIIVATSKO NARAVOSLOVNO DRUŠTVO. 

(SOGIETAS HISTOUICO-NATURALIS CKOAtICA.) 



GLASNIK 



HRVATSKOGA 



NARAVOSLOVNOGA DRUŠTVA. 



S. BRUSINA. 

GODINA X. - BROJ 1-5. 
SIJEČANJ — LISTOPAD. 

SA 3 LI(TOGRAFSKIH TABLICA. 



ZAGREB 181)8. 

V L A S T N I J^ T V 1 N A K L A ! ) \ I ) 1{ U ^ T V A. 



KR. ZKMALjr.KA TISKARA. 



BLAZA^LO. 



Rasprave. 

Sttana 

Brusina S. Prilog za malakološku faunu Novog Vinodolskog ... 192 

„ , Dreissen.sia Torbari i srodne yyj paleartičke vrste 107 

„ „ Gregorci (Gasterosteus) iz Srbije 209 

„ „ Ranieri i Haeckel 213 

„ „ Dvije nove ribice i akvarij 217 

„ y, Pro Museo Civico Janaensi 223 

Gorjanović-Kramberger Dr. Über fossile Fische von Tülfer in Sltiermark 

und Jurjevčani in Kroatien (Mit Taf. II und 111) 25 

Hire D. Albini hrvatske flore (Florae Croaticae Albini) liO 

„ „ Erechthites hieraciifolia Rafmesque u hrvatskoj flori . . • ... 176 

, „ Crtice iz zagrebačke flore .... 182 

Hrnnilović Dr. H. pl. Oblik zemlje II. dio. Srednji vijek 51 

Košić B. Kravosac (Elaphis quatuorlineatus Lacép.) u Dubrovačkoj okolici 

u sužanstvu . . 1 

„ „ Sphargis coriacea Gray u Jadranskom moru. Dodatak (sa I. tab.) 
— La Sphargis coriacea Gray nell' Adriatico. — Appendice 

(con I. tav.). . . li 

„ „ Nova grada za dubrovačku nomenklaturu i faunu riba . . 77 

l\(>ssler E. Motrenje ptica u Osječkoj okolini godine 1896 . 31 fc 

Trgovčević L. Prilog za faunu virnjaka (Ilotatoria) 89 

Različite vijesti. 

A. P. Bivo = Bubalus Imffelus (L.), Bos bubalus 11. S. u Srbiji .... 228 

Brusina S. Metilj = Distomum hepaticum (L.) 227 

Car Dr. L. Spongilla lacustris (L.) 228 

Hire D. Florula okresanih vrba ... 229 

Košić B. Dodatak , Novoj gragji" 229 



.tii 



Društvene vijesti. 

Iraenik članova do konca godine 1898. 

A) Ravnateljstvo. 



Predsj ednik: 

S. Brusina, 

profesor u kr. sveučilištu u Zagrebu. 
Potpredsje dn i k: 

Dr. Antun Heinz, 

profesor u kr. sveučilištu u Zagrebu. 
Tajnik: Blagajnik: 

Dl. Andrija Mohoroviéié, Antun Male e vic, 

profesor u kr. realnoj gimnaziji i priv. asistent u zoološkom muzeju 

doc. u kr. sveučilištu u Zagrebu. u Zagrebu. 

Knj ižničar : 

Cesar Hasek, 

umir. profesor kr. preparandije. 
Odbornici: 

Dr. Mijo Kišpatić, Dr. Ivan Hoić, 

profesor u kr. sveučilištu profesor u kr. gimnaziji i ravnatelj 

u Zagrebu. liceja u Zagrebu. 

Zamjenici: 

Dl. Dragutin Zahradnik, Dr. Milan Šenoa, 

profesor u kr. sveučilištu profesor u kr. vel. gimnaziji i priv. doc. 

u Zagrebu. u kr. sveučilištu u Zagrebu. 

1 



II 

B) Članovi društva. 



Začasni: 

Blanchard dr. Raphael, profesor medicin. fakul- 
teta i t. d Paris. 

t Bogdanov Anatole Petrović, sveuč, profesor . Moskva. 

Brusina Spiridion, kr. sveučilištni profesor, pravi 

član jugoslavenske akademije i t. d. . . Zagreb. 

t Doderlein dr. Pero, sveuč. profesor zoologije i 

poredne anatomije ......... Palermo. 

Friede! dr. Ernst, gradski senator, ravnatelj zem. 

muzeja grada Berlina Berlin. 

Horvath dr. Géza de Brezovica, ravnatelj nar. zool. 

muzeja, pravi član magj. akademije i t. d. Budapešta. 

t Pančić dr. Josip, državni savjetnik, profesor ve- 
like škole, predsjednik srpske akademije, do- 
pisujući član jugoslavenske akademije zna- 
nosti i umjetnosti Beograd. 

t Štur Dionis, ravnatelj c. kr. geološkoga zavoda, 
počasni član jugoslavenske akademije zna- 
nosti i umjetnosti Beč. 

Utemeljitelji : 
Grad Karlovac. 
Grad Zagreb. 

Petrovaradinska imovna općina Mitrovica. 

Prva hrvatska štedionica Zagreb. 

Trgovačko-obrtnička komora 

Trgovačko-obrtnička komora Osijek. 

* 

Banjavčić dr. Ivan odvjetnik ...... Karlovac. 

Barač Milutin, ravnat. čistionice mineralnog ulja Rijeka. 

t Danilov dr. Franjo, um. savjetnik c. kr. namjest. Zadar, 

t Jäger Lovro, veletržac Osijek. 

Nj. preuzv. Khuen-Hédervàry de llédervar grof 

Dragutin, ban kraljevina Hrv. Slav. i Dalm. Zagreb. 



ni 

t Nj. u. Mihalović Josip, stožernik sv. R. G. nadbisk. Zagreb. 

Nemičić dr. Milan, gradski fizik Karlovac. 

Normann-Ehrenfelski grof Rudolf Valpovo. 

t Ožegović barun Metel, c. kr. državni savjetnik Hietzing k. Reca. 

Pejačević grof Pavao Podgorač. 

Polić Antun, veletržac Rijeka. 

Nj. preuzv. Posilović dr. Juraj, nadbiskup i t. d. Zagreb. 

Schwarz dr. Vatroslav, kr. zem. zdravstveni sa- 
vjetnik, ravnatelj i primarni liječnik Osječke 

bolnice Osijek. 

t Šest Franjo, ljekarnik Karlovac. 

Vancaš Josipa Zagreb. 

Vranyczany barun Ljudevit 

Vranyczany barun Vladimir Laduč. 

24Žerjavić dr. Juraj, župnik Mar. Bistrica. 

Redoviti članovi: 

Amruš dr. Milan, narodni zastupnik .... Zagreb. 

Auer Rob. Ferdo, trgovac „ 

Balaško Ivan, umir. ravnatelj male realke u 

Petrinji „ 

Beyer Josip, profesor kralj, velike realne gim- 
nazije „ 

Bombelles grof Marko ml Opeka k.Vinice. 

Borelli grof Hugo Zagreb. 

Boroša dr Stjepan, župnik „ 

Bošnjaković dr. Srećko „ 

Brunšmid dr, Josip, kr. sveučilišni profesor . „ 
Brusina Spiridion, kr. sveučilišni profesor . . „ 
Car dr. Lazar, privr. docent kr. sveučilišta . „ 
Daželić Gjuro Stj., gradski senator .... „ 
Deželić dr. Velimir, pristav u knjižnici kr. sve- 
učilišta Franje Josipa I „ 

Domac dr. Julijo, profesor realne gimnazije . „ 

Dvorak dr. Vinko, kr. sveuč. profesor ... „ 

Dulau & Co London. 

Fischbach Robert, šumarski nadzornik . . . Zagreb. 

Folncgović Fran, posebnik „ 

Gnezda Antun, trgovac „ 

* 



IV 

Goglia Ferdo, učitelj kr. vel. real, gimnazije . Zagreb. 

Gorjanović dr. Dragutin, kr. sveuč. profesor . „ 

Hasek Cesar, umir. prof. kr. preparandije . . „ 

Heinz dr. Antun, kr. sveuč. profesor ... „ 

Hoić dr. Ivan, prof. kr. vel. gimnazije ... „ 

Hranilović dr. Hinko pL, profesor kr. gimnazije „ 

Hržić pl. Velimir, profesor kr. realne gimnazije . „ 

Jakopović dr. Bogdan, liječnik „ 

Janeček dr. Gustav, kr. sveuč. profesor . . „ 

Jurišić Živko I., profesor u II. gimnaziji . . Beograd. 

Kiss pl. Dragutin Šaulovec k. Varaždina. 

Kišpatić dr. Mijo, sveuč. profesor Zagreb. 

Korlević Antun, profesor gimnazije .... „ 
Kosirnik dr. Ivan, primarni liječnik bolnice mi- 
losrdnih sestara „ 

Kosovac Stjepan, vijećnik sudb. stola ... „ 

Kučera Oton. profesor realne gimnazije . . „ 

LanghofFer dr. August, prof, gimnazije ... „ 

Malčević Antun „ 

Medić Mojo, profesor kr. realne gimnazije . . „ 
Miletić dr. Stjepan pl., intendant nar. zemalj. 

kazališta „ 

Mohorovićić dr. Andrija, profesor realne gimn. „ 

Muzler Josip, umirov. podžupan „ 

Pavlović P. S., profesor gimnazije Beograd. 

Pavičić Pero, lučki kapetan Spljet. 

Popović Oton, posjednik Brod n./S. 

Prukner Josip C, ravnat. slav. štedionice . . Osijek. 

Radošević Mijo, šumarnik Zagreb. 

Rakovac dr. Ladislav, umirov. tajnik kr. zem. 

vlade „ 

Ruvarac dr. Vaso „ 

Rušnov Antun, predsjednik banskoga stola . „ 
Šandor Franjo, profesor kr. vel. realne gim- 

tJiizije 

Schwarz dr. Dragutin, primarni liječnik bolnice 

mil. braće „ 

Šenoa Milan, prolesor kr. vel. gimnazije . . „ 

štambuk dr. Ivan, općinski liječnik .... Jelsa. 



Torbar Josip, umir. ravn. kr. vel. realke . . Zagreb. 

Turčić Luka, žnpnik Kalnik. 

Turković Petar, posjednik Zagreb. 

Vidrić dr. Lovro, odvjetnik „ 

Vitezić dr. Dinko Krk. 

Vranyczany barun Gjuro Rijeka. 

WIckerhauser dr. Franjo, primarni liječnik 

bolnice milosrdnih sestara Zagreb. 

Winkler dr. Eugen, liječnik „ 

60 Zahradnik dr. Dragutin, sveuč. profesor . . „ 

* 
* * 

Dubrovnik. Domorodni muzej. 
Gospić. Kr. velika gimnazija. 
Ivanić grad. Gradsko poglavarstvo. 
Križevac. Kr. gospodarsko i šumarsko učilište. 
Mitrovica. Hrvatska škola. 
Osijek. Kr. vel. gimnazija. 
Sušak. Kr. vel. gimnazija. 
Senj. Trgovačko-obrtnička komora. 
Spljet. C. i kr. gimnazija. 
Valpovo. Čitaonica. 
Vinkovci. Kr, vel. gimnazija. 
Vukovar. Mala realna gimnazija. 
Zadar. C. kr. mala realka. 
Zagreb. Kr. vel. gimnazija.- 
„ Kr. realna gimnazija. 
75 „ Kr. učiteljska škola. 



Iz g'lavnlh skupština. 

Z^apisnik 

o glavnoj skupštini „Hrvatskoga naravoslovnoga 
društva", držanoj dne 17. siječnja 1S97. 

Prisutni : gg. Brusina, Dr. Car, Dr. Bošnjaković, Deželić st.. 
Deželić ml., Boić, Goglia, Hasek, Dr. Heinz, Dr. Hoić, Hržić, Ba- 
laško, Dr. Hranilović, Dr. Kišpatić, Kosovac, Malčević, Dr. Moho- 
rovićić, Muzler, Dr. Rakovac, Dr. Zahradnik. 

Predsjeda prof. Sp. Brusina. 

1. Pozdrav predsjednika. 

Predsjednik pozdravljajuć prisutne ističe, kako je društvo, 
prispodobiv ga sa sličnim društvima izvanjim, pokazalo do sada 
lijepi rad, ali općeniti nemar općinstva za knjigama, poradi ve- 
likog broja časopisa, čini i tu svaki napredak veoma teškim. 

Ističe nadalje kako je zadaća društva, da sakupi materijal 
za poznavanje zemlje s prirodnog stanovišta, a tekar u drugom 
redu popularizacija prirodnih znanosti. Prema zaključku prošlo- 
godišnje glavne skupštine razmišljao je odbor o popularnom listu, 
ali poradi pomanjkanja sredstava, pisaca, a poglavito predbroj- 
nika nije to moguće izvesti. 

2. Izvješće tajnika. 

Slavna skupštino ! 

U glavnoj skupštini od 21. siječnja 189G. bio je izabran 
predsjednikom društva g. Spiridion Brusina, a u ravnateljstvo 
gg. Hasek, Dr. Heinz, Dr. Hoić, Dr. Kišpatić, Malčević, Dr. Mo- 
horovičić, Dr. Šenoa i Dr. Zahradnik. 

U sjednici ravnateljstva dne G. veljače 1896. izabralo je 
ravnateljstvo za podpredsjednika g. Dr. Heinza, za tajnika pod- 
pisanoga, za blagajnika g. Malčevića, a za knjižničara g. Haseka. 

Urednikom Glasnika izabran je g. Brusina. 

Tečajem godine držale su se u svemu četiri sjednice ravna- 



VII 

teljstva. Glavna je briga bila iza kako je društvo preboljelo krizu, 
da mu se namakne čim veći broj članova. Za to bi odlučeno u 
sjednici ravnateljstva od 21. ožujka, da se pošalju dva cirkulara 
i to jedan Iječnicima, a drugi veleposjednicima, da se upišu kao 
članovi društva. Razaslano je u svemu 564 okružnica. 

Uspjeh nastojanja ravnateljstva oko što većeg broja čla- 
nova, ako i nije bio najbolji, ipak nije bio bezuspješan, jer su 
se tečajem godine upisali kao utemeljiteljni članovi gg. presv. 
grof Rudolf Normann-Ehrenfelski, Dr. Vatroslav Schwarz, Josipa 
pl. Vancaš i barun Vladimir Vranyczany, a kao redovili članovi: 
gg. Ivan Ralaško, Dr. Srećko Bošnjaković, firma Dulan & Go. u 
Londonu, Robert Fischbach, Ferdo Goglia, Dr. Dragutin Schwarz 
i Dr. Lovro Vidrić, 

Istupio je tečajem godine samo jedan redoviti član (Ei- 
senhut i Stiasni). 

Smrću je društvo izgubilo začasnog člana Anatela Petro- 
vića Bogdanova, te redovite članove Šimu Ljubica, Miju Vrba- 
nića i Miloša Zeca. Slava im ! 

Društvo je dakle dobilo tečajem godine 4 utemeljitelja i 7 
redovitih članova, a izgubilo što smrću što istupom 1 začasnog 
člana i 4 redovita. 

Ugodna mi je dužnost izvjestiti slavnu skupštinu da je rav- 
nateljstvo prve hrvatske štedionice u slavu svoje 50-godišnjice 
darovalo ovomu društvu 200 for. Uspjevala sretno ova patriotična 
štedionica i sjetila se češće našega društva. 

Vili, svezak „Glasnika", koji je bio za prošlogodišnje glavne 
skupštine u štampi, bio je početkom veljače dotiskan i rasposlan 
članovima, a tečajem godine izdalo je društvo i IX. svezak 
„Glasnika", koji imaju gg. članovi već u rukama. Ovim je svezkom, 
štampanim na 23 arka, pokazalo društvo, kako bi moglo u bu- 
duće još i bolje napredovati nego što je do sada, a nade je, da 
će ta krasna publikacija pribaviti društvu mnogo članova. 

Ravnateljstvo je nadalje odlučilo bilo, da se umoU visoka 
kr. zem. vlada za novčanu potporu, te da podju trojica od rav- 
nateljstva u deputaciju k nj. preuzv. g. banu i k presvj. g. pred- 
stojniku za bogoštovlje, ah se ta namisao do danas nije mogla 
izvesti. 

Daljnja briga ravnateljstva bila je oko uredjenja knjižnice. 

Ravnateljstvo je nabavilo za knjižnicu jedan novi ormar, a 



vili 

sastavio se je popis svih knjiga i na ceduljama i po auktorima, 
dotično društvima, koja ih izdaju, tako da mogu javiti, da je 
danas knjižnica društvena potpuno uredjena 

Na cirkular, sto ga je bilo razaslalo ravnateljstvo g. 1895. 
vanjskim društvima, da nam jave, koji im svezci našega „Glas- 
nika" manjkaju, najavila su se tečajem godine 33 društva, kojim 
su se manjkavi svezci dijelom poslaH, a dijelom će se poslati. 

Društvena biblioteka dobila je ove godine od vanjskih 
društava, s kojima je u savezu, 432 svezka, a opravdane je nade, 
da će se naša biblioteka u godini 1897. dobrano popuniti ta- 
kovim publikacijama, koje su prošlih godina počele dolaziti, ali i 
prestale. 

U sjednici od 26. ožujka odlučilo je ravnateljstvo da u 
IX. svezku „Glasnika" štampa popis svih društava, s kojima je u 
svezi, aU poradi velikog opsega knjige, a slabih novčanih sredstava 
nije se mogla ta na misao ostvariti, te se je morao taj popis 
ostaviti za X. svezak. 

Odlučeno bi nadalje, da se na koncu X. svezka „Glasnika" 
štampa sadržaj od svih deset dosadanjih svezaka po auktorima. 

Tim sam, slavna skupštino, podao u kratko sliku društvenog 
života tečajem godine 1896., iz koje se vidi, da je ovo društvo 
svoju tešku krizu ne samo preboljelo, nego da se je i podiglo na 
novi život, koji želim da mu bude dugotrajan. 

3. Izvješće blagajnika. 

Pregled o stanju društvene blagajne za godinu 1896. 

A) Temeljna glavnica. 

2 državne obveznice papirne rente br. 205.732, 

484,648 à 1000 for 2 000 f. — nč. 

7 državnih obveznica papirne rente br. 138.043, 

201.224, 203.595. 233.313, 309,204, 183.154, 

322.471 à 100 for 700 „ — • „ 

1 4% ugarska krunska renta Litt. B. br. 065.186 

po 100 for 100 „ — „ 

1 štedionička knjižica komercijalne banke . . 330 „ — „ 

1 „ « I- hrv. štedionice ... 60 „ — „ 

gotova novca ■ — .,43 „ 

Ukupno . . 3.190 f. 43. nč. 



IX 



B) Ručna blagajna. 



Prihod 


for. 


n. 


Rnzhod 


Ibr. 


n. 


Ostatak od god, 1895. . 


7.58 


75 


Albrechtu za štampanje 






Prinosi redovnih članova 


2<)1 


— 


.Glasnika" Vili, knjige . 


482 


80 


Unovčeni kuponi držav. 






Za stalažu za knjige . . 


86 


— 


obveznica 


115 


40 


Za ubiranje članarine u 






Kamati uloženog novca 


(j 


80 


god. 1895 

Za ubiranje članarine u 


29 


70 








god. 1896 

Blagajniku za obavljanje 


32 


Q=i 


\ 








\ 






blag. posala, ekspediciju 






\ 






, Glasnika* itd. . . . 


60 


— 


\ 






Račun malenih troškova 


38 


66 


\ 






Selaku za prevod biogra- 






\ 






fije hrv. zoologa . . . 


24 


— 


\ 






Podvorniku za poslugu . 


5 


— 


\ 






Za , Imenik činovnika itd." 


1 


65 


\ 






Listono.ši za novu godinu 


2 


— 


\ 






Ostatak koncem g. 1896. 


460 


09 


Ukupno 


1172 


15 


Ukupno 


1172 


15 



4. Na pitanje predsjednika, prima li glavna skupština na 
znanje izvješće tajnika i blagajnika, digne se Dr. Car, te kaže, 
da ne prima izvješća na znanje, jer da je on proti ovome društvu, 
koje mjesto da unapredjuje znanost, radi baš proti njoj. Kaže, 
da bi trebalo više društvenosti, zajedničkih društvenih sjednica, 
u kojima bi se izvadjale pojedine demonstracije, čitale i kritizo- 
vale društvu priposlane rasprave, te misli, da je to jedini način, 
kako bi društvo napredovalo. 

Iza podulje debate u kojoj su pojedinci odsudjivali oštar 
način govora Dr. Cara, ali priznali, da bi društvu korisna bila 
javna predavanja sa ili bez demonstracija, a tako i sastanci, 
odlučeno bi : 

a) da se prima na znanje izvješće tajnika i blagajnika, 
h) neka ravnateljstvo nastoji, da u buduće možda mjesečno 
takove sastanke upriliči. 

5. Dr. Hranilović prigovara opsegu IX. svezka „Glasnika", 
koji da se je mogao pokratiti, a tim umanjiti društveni deficit. 
Predsjednik odgovara, da je to bilo nemoguće, jer se je još ko- 
ješta ispustilo, što bi se bilo imalo štampati, a pojedine rasprave 
kratiti, nije lijepo s obzira prema piscu. 



6 Dr. Hranilović moli, da bibliotekar odredi stalne sate i 
dane. kada će biti biblioteka otvorena. 

Bibliotekar odgovara, da će to učiniti. 

7. Konačno bi izabrani u revizionalni odbor, koji će pre- 
gledati ne samo ovogodišnje račune nego i račune za g. 1897., 
gg. prof. Hržić i Dr. Bošnjaković, te ce oni ob uspjehu revizije obaju 
računa izvjestiti u budućoj glavnoj skupštini. 

Tim bi glavna skupština zaključena. 

U Zagrebu dne 17. siječnja 1897. 

S. Brusina. Dr. A. Mohorovičić. 



Zapisnik 

o glavnoj skupštini „Hrvatskog naravoslovnog 
društva" u Zagrebu, držanoj dne 30. prosinca 1897. 

Prisutni: gg. Brusina, Kišpatić, Heinz, Mohorovičić, Za- 
hradnik, Hasek, Šenoa, Car, Muzler, Malčević. 
Dnevni red: 

1. Predsjednik pozdravlja družtvo, te oslika u kratko rad 
društva tečajem ove godine, ističuć kako nije pošlo za rukom, da 
se oživotvore javna predavanja, kako se je biblioteka uredila, a 
sa štampanjem „Glasnika" dobro napredovalo. 

2. Izvješće tajnika. 

Slavna skupštino ! 

Iza kako je ovo društvo preboljele svoju dugotrajnu, a mogu 
kazati i tešku bolest, te se je tečajem prošle godine i prilično 
oporavilo, bila je glavna zadaća ravnateljstva, da uznastoji, kako 
bi društvo, u jednu ruku materijalno ojačalo, a u drugu po 
mogućnosti zadovoljilo željama gg. članova izraženim u glavnoj 
skupštini od 17. siečnja ove godine. 

Broj članova mijenjao se je od prošle godine neznatno. 
Koncem god. 189G. imalo je društvo živućih članova: začasna 4, 
utemeljitelja 19, prinosnika 75. Koncem ove godine ostao je broj 
začasnih članova i utemeljitelja nepromijenjen, članova prinos- 
nika dobilo je di-uštvo 4 nova, a smrću je izgubilo mnogogo- 



XI 

dišnjeg svog člana presvj. g. Dr. Pavia Muhiéa, koji je bio član 
ovog društva, od kada ono postoji. Slava mu! 

Ravnateljstvo je i ove godine podastrlo smjernu molbu 
vis. kr, zem. vladi, da i ona društvo podupre, i dobilo je vis. 
riješenjem od 28. svibnja 1897. br. 1613. doznačenu svotu od 
200 for. Osim toga je i vele?l. „Prva hrv. štedionica" svojim 
otpisom od 25. siećnja o. g. dala društvu 200 for., što je već 
spomenuto u glavnoj skupštini od 17. siečnja o. g. 

Da ravnateljstvo udovolji zaključku prošle glavne skup- 
štine, poslalo je gg. članovima cirkular sa molbom, da ubi- 
lježe predavanja ili demonstracije, koje bi bili voljni držati. Žali- 
bože nije se tom pozivu nitko odazvao. Nego ravnateljstvo nije 
ipak u tom pogledu izgubilo svaku nadu, jer će se o korizmi 
buduće godine držati ipak nekoliko predavanja, a nade je, da će 
u toni pogledu u buduće na bolje krenuti. 

Već pred dvije godine zauzeo se je bio knjižničar g. Dr. 
Langhoffer, da uredi biblioteku. Nego kako je to ogroman posao, 
dovršen je tekar ove godine, tako da imamo sada potpuni ka- 
talog na ceduljama i popis svih manjkavih svezaka. Kada se 
raspošlje vanjskim društvima koncem siječnja buduće godine 10. 
svezak „Glasnika", rasposlat će se ujedno i molba, da nam ta 
društva nadopune njihove publikacije. 

Biblioteka je bila otvorena svaki četvrtak od 10 — 12 sati 
prije podne. 

Tijekom godine držalo je ravnateljstvo četiri sjednice, u 
kojima su se raspravljali tekući poslovi. 

Ü sjednici ravnateljstva od 5. ožujka o. g. odlučeno bi, da 
se u 10, svezku „Glasnika" štampa popis rasprava, koje dolaze u 
prvim 10 svezcima, što će znatno olahkotiti uporabu publikacija 
ovoga društva. 

Tim završujem sa željom, da društvo ovo, osnovano na 
zdravom temelju, procvate tako, da se može takmiti sa sličnim 
vanjskim društvima. U tu je svrhu potreban samo složan rad 
gg. članova i obilata novčana potpora od strane imućnika. Bog 
dao sve ovo i još više, 

3, Izvješće blagajnika. 



XII 



Pregled o stanju društvene imovine za godinu 1897. 

A) Temeljna glavnica. 
2 državne obveznice papirne rente br. 5205.732, 

484.648 à 1000 for 2.000 f. - nč. 

7 državnih obveznica papirne rente br. 138.043, 

201.224, 203.595, 233.313, 309.204, 183.154, 

322.471 a 100 for 700 ^ — „ 

1 40/0 ugarska krunska renta Littt. B. br. 065.186 

c4 100 for 100 „ — „ 

1 štedionička knjižica komercialne banke . . 430 „ — „ 

1 „ « 1. hrv. štedionice ... 60 „ — „ 

gotova novca — „ 43 „ 

Ukupno ~~ 3.290 f. 43 nč. 
B) Ručna blagajna. 



Pribođ 



for. n 



Razhod 



for. 



Ostatak od god. 1S96. . 
Prinosi redo\nih članova 
Unovčeni kuponi držav. 

obveznica . . . , 

Potpora vis. kr. zemalj. 

vlade 



460 
430 

119 

200 



Ukupni 



lt>10 



19 



„Nar. Novinama* za štam- 
panje .Glasnika" IX. 
knjige . 

Knjigoveži za broširanje 
, Glasnika* IX. knjige . 

Podvorniku za novu godinu 

Pa|>irnici Hribar . . . 

Tiskari ,N. N. za tiska- 
nice 

Za korekturu . . . 

Za tablice 

Blagajniku za obavlj. blag. 
posala, otpremu , Glas- 
nika'* itd 

Za ubiranje članarine . . 

Maleni troškovi .... 



Ukupno 
Ostatak koncem g. 1897. 



603 

40 
.5 
9 



30 
70 



60 
39 
29 



Ukupno 



935 
274 



1210 



4. Na pitanje predsjednika, da li prima glavna skupština ovo 
izvješće na znanje, umoli gosp. Dr. Car, da se pročita zapisnik 
prošlogodišnje glavne skupštine, kako bi ga mogla glavna skup- 
ština verificirati. Zapisnik bi pročitan i bez opaske primljen 
do znanja. 



XIII 

5. G. dr. Gar ističe, kako se nije ovršio zaključak prošlo- 
godišnje glavne skupštine, da odbor sazove mjesečne sastanke, 
te zahtijeva, da se u buduće upriliče. 

Zaključeno bi, da se obdržavaju sastanci svake prve subote 
mjeseca, i to počevši sa subotom 8. siječnja 1898. 

6. Glavna skupština prima na znanje izvješće tajnika. 

7. G. Dr. Bošnjaković izvješćuje o reviziji računa po revi- 
zijonalnom odboru i ističe, da su računi nadjeni u potpunom 
redu. Glavna skupština prima na to do znanja i izvješće blagaj- 
nika, te podjeluje odboru apsolutorij. 

8. Predsjednik predlaže, da društvo imenuje svojim začasnim 
članom g. John Murray- a, koji osim svojih velikih zasluga na 
polju znanosti ima za nas i tu veliku zaslugu, što je njegovim 
posredovanjem narodni muzej dobio velevažno djelo o Challen- 
garovoj ekspediciji. 

Tajnim glasovanjem primljen je prijedlog jednoglasno. 
Tim bi glavna skupština zaključena. 
U Zagrebu dne 30. prosinca 1897. 

S. B r u s i n a. Dr. A. M o h o r o v i č i ć. 



Zapisnik 

o glavnoj skupštini „Hrvatskog naravoslovnog 
društva" za g. 1898., držanoj dne 12. ožujka 1899. 

Prisutna 23 člana. 

Predsjednik (g. prof. Brusina) pozdravlja društvo, tekonstatuje, 
da je prisutan dovoljan broj članova, i otvara glavnu skupštinu. 

1. Čita se zapisnik prošlogodišnje glavne skupštine, koji se 
ovjerovljuje bez primjedbe. 

2. Cita se izvješće tajnika. 

Slavna skupštino! 

Rad našega društva bio je ove godine skroman. Glavno se 
je nastojalo o tom, da se uredi društvena biblioteka i zamjena 
publikacija sa stranim društvima. 

Biblioteka je hvala požrtvovnosti g. bibliotekara posve ure- 
djena, sastavljen je potpuni katalog i po djelima i na ceduljama. 
Stranim je društvima poslano sve, što im je manjkalo od naših 
publikacija. Rasposlano je u tu svrhu oko 140 paketa. Isto tako 



XIV 

se je od njih reklamiralo sve, što nama manjka od njihovih pu- 
blikacija. 

Zaključak prošlogodišnje glavne skupštine, da se upriliči 
svakoga mjeseca po jedan sastanak, provadjao se je, te se je 
svaki put sastajao lijep broj članova. 

Broj članova mijenjao se je ove godine sasma neznatno, jer 
je istupio samo jedan član (Dr. B. Jakopović). Umro je dugogo- 
dišnji član Dr. Cakanić. 

I ove godine obiatilo se je društvo molbom na vis. kr. ze- 
maljsku vladu za potporu, te je ona dala društvu potporu od 
200 for. 

Isto je tako kr. zemaljska tiskara, posredovanjem vcl. g. 
savjetnika Ghlupa, popustila od cijene *J. i 10. svezka „Glasnika" 
po 100 for., na čem mu se ovim izriče najtoplija hvala. 

3. Predsjednik spominje umrlog člana društva prof. Dr. 
Čakanića, (društvo ustaje u počast pokojniku). 

4. Predsjedaik predlaže, da se u zapisniku izrazi hvala g. 
knjižničaru prof. Haseku, koji je sastavio popis i katalog knjiž- 
nice, te omogućio svojim trudom, da su se mogle poslati svim 
društvima zaostale knjige. Prima se. 

5. Predsjednik predlaže, da se u zapisniku izrazi hvala g. 
blagajniku Malčeviću, koji je sastavio popis razprava, što se na- 
laze u prvim 10 svezcima „Glasnika." Prima se. 

6. Predsjednik spominje sa zahvalom g. savjetnika Ghlupa, 
čijim posredovanjem je popustila kr. zem. tiskara 200 for. od 
svoje tražbine. 

7. Na pitanje predsjednika, da li glavna skupština prima na 
znanje izvješće ravnateljstva, ustaju gg. Dr. Langholfer i Dr. Car. 

Dr. Langholfer reče da društvo nazaduje, jer sastanci koji 
bi imali biti za poduku, jesu samo za razgovor, te su slabo po- 
sječeni ; da bi se uz bolji mar bilo moglo ipak naći predavača, 
jer da se je nekoliko njih bilo i upisalo; i da je biblioteka u 
redu, ali bibliotekar bez kurenja. 

G. Dr. Car na sličan način oštro kritizuje djelovanje ravna- 
teljstva, te predlaže, da se izvješće tajnika ne primi na znanje i 
kaže, da glasnik ne valja, i konačno da se ravnateljstvu dade 
nepovjerenje. 

Glasovanjem bi odlučeno da se ravnateljstvu votira nepo- 
vjerenje. 



XV 



Pregled o stanju društvene imovine za godinu 1898. 

A) Temeljna gl a v n i c a. 



-2 državne obveznice papirne rente br. 205.732, 
484.648 à 1000 for 

7 državnih obveznica papirne rente br. 138.01^3, 
201.2M, 203.595, 233.313,309.204-, 183.154, 
322.1-71 à 100 for 

I 47o ugarska krunska renta Litt. B. br. 065.186 
à 100 for 

I štedionička knjižica komercijalne banke . . 

1 „ » I. brv. štedionice . . . 
gotova novca 

Ukupno . . 



2.0O0 f. 



700 „ - 

100 „ - 

430 „ - 

60 „ - 

— „ 43 



ne. 



3.290 f. 43 nč. 



B) 


Ručna 


blagaj na. 






Prihod 


for. 


n. 


Bazhod 


for. 


n. 


Ostatak koncem g. 1897. 


274 


86 


Za štampanje , Glasnika' 






Prinosi redovnih članova 


330 


— 


knjige X. bioj 1-5. 


379 


73 


Unovčeni kuponi držav. 






Za tablicu ,Sphargis co- 






obveznica 


119 


40 


riacea 


36 


— 


Potpora vis. kr. zemalj. 






Blagajniku za obavljanje 






vlade 


200 


— 


blagajn. posala, otpremu 






Kamati uloženog novca 


14 


04 


.Glasnika- itd. . . . 
Pod vorn iku nagrada za go- 


60 


— 


\ 


\ 






dinu 1897 


5 


— 


\ 






Za jednu stalažu u biblio- 






\ 






teci 


35 


— 


\ 






Za korekturu .... 


40 


— 


\ 






Za ubiranje članarine 10% 


29 


40 


\ 






Slugi za podvorbu za go- 






\ 






dinu 1898 


15 


— 


\ 






Za broširanje ^iJlasnika"' 






\ 






knjiga X. ])r 'j 1—5 . . 


24 


38 






Tiskari za tiskanice itd. . 


26 


79 


\ 






Račun malenih troškova 


28 


28 


\ 






Postai ina za .Glasnik' 






\ 






poslan vanjskim druš- 






\ 






tvima u zamjenu . . . 


90 


95 


Ukupno 


770 


53 


• \ 






O.-^talak koncem g. 1898. 


167 


77 


Ukupno 


938 


30 


Ukupno 


938 


30 



XVI 

8. Izvješće blagajnika prima se do znanja. 

9. Pošto je revizionalni odbor pregledao račune i odobrio, 
klauzulom u blagajničkoj knjizi, to se daje ravnateljstvu abso- 
lutorij. 

10. Za slijedeće trogodište izabrani su revizorima gg. prof. 
Hržić i Dr- Bošnjaković. 

11. Konačno se pristupi k izboru novog ravnateljstva za 
slijedeće trogodište uz gg. Domca i Dr. Hondela kao skrutato- 
rima. 

Kod prvog izbora predana je 21 cedulja, na temelju čega 
je izabran predsjednikom g. Dr. Heinz sa 11 glasova, a u odbor 
gg. prof. Hasek (sa 21 glasom), Dr. Zahradnik (sa 20 glas.), prof. 
Šandor (sa 12 glas.) i Dr. Mohorovičić (sa 11 glas.). 

Pošto nije nitko drugi dobio nadpolovične većine, opetovao 
se je izbor od još 2 člana ravnateljstva i 2 zamjenika. Predano 
bi 19 cedulja. Izabrani budu gg. Dr. Langholfer (sa 12 glas), 
prof. Brusina (sa 1 1 glas.), Malčević (sa 1 1 glas.), i prof. Kučera 
(sa 10 glas.) 

Tim bi glavna skupština zaključena. 

U Zagrebu dne 12. ožujka 1899. 

S. Brusina. Dr. A. Mohorovičić. 



Popis 

akademija, driižtava i redakcija, s kojimi hrv. 
naravoslovno družtvo zaraienjuje svoje publi- 
kacije. 

ALGER. Syndicat des Viticulteurs du departement d' Alger: 

Bulletin officiel du Syndicat de Défence contre le Phylloxera. 

Année. 2e Nr. 10 1888, 13, 15—20; 3e Nr. 21, 22,24-32; 

4e No. 33—40. 1890. 
ALTENBURG. Naturforschende Gesellschaft des Osterlandes : 

Mittheilungen aus dem Osterlande. Neue Folge Bd. 1. 1888. 

7. 1896. 
AMIENS. Société Linnéenne du Nord de la France: Bulletin, T. 

VII. Nr. 151. 1885. — 162, VIII— X, XI. Nr. 235—246. XII. 

Nr. 259—282. XIII. Nr. 283—302. 1896—1897. 

Mémoires de la Société Linnéenne du Nord de la France 

T. VII. 1886—1888. Vili, IX. 1892-1898. 
ANGERS. Sociètè d' Etudes scientifiques: 

Bulletin XV. 1885. — XVIII, XXT. 1891. i Supplement a 1' année 

1884. 

ARNSTADT. Deutsche botanische Monatsschrift: 

Jahrgang IV, 1886. - VI, VIL Nr. 1-7, 9—12, VIII. 1890. 
AUGSBURG. Naturwissenschaftlicher Verein für Schwaben und 

Neuburg. (a. V.). Bericht 29, 1887. 30. 1890. 
BADEN bei Wien. Mittheilungen der Gesellschaft zur Verbreitung 

wissenschaftlicher Kenntnisse. Band I. No. 1 — 10. 1882—1886. 
BAMBERG. Naturforschende Gesellschaft. 

Bericht: XIV. 1887. — XVL 1893. 
BAUTZEN. Sitzungsberichte u. Abhandlungen der Naturwissen- 

schaftHchen Geseltschaft. „Isis" 1. 1896—1897. 



XVIII 

BEOGRAD. FjiacHiiK cpncKor yneiior .TipyuiTBa: 

Knj. XV. Ortoptere u Srbiji. 1883^ 
BEUGRAD. HacraBniiK: 

Knj. I. 1891. —VI, VII, VIII. 1—7, 10. 12. IX iSikS. 
BEOGRAD. 3anncHimii cpncKor reojioiuKor ÄpyuiTBa: 

God. VII. 1897. 1-3 Vili. 1—3. 5— '^. 1898. 
BEOGRAD, ^ejio. .Iiict 8a HavKV, KiMiaceBHOci ii APjmTBeHn 

acneoT : 

God. I. 1894. feb.-dec; II, III, IV. jan.-okt., dee. ; V. jan.-mar. 

niaj.-sept., nov.-dec. 1898. 
BEOGRAD. ren.iouiKn aHajiii óajiKaHCKora nojiyocTpoBa : 

Knj. I. 1889. -IV. 1893. 
BERLIN. Gesellschaft Naturforschender Freunde: 

Sitzungsberichte. Jahrg. 1885—1898. 
BERLIN. Deutsche geologische Gesellschaft: 

Zeitschrift, Bd. XXXVIII. 1886, -XL XLI. Hft. 1, 2, 4: 

XLII, XLIII, 1, % 4, XLIV— XLIX. L. Hft. 1. 2, 1898. 
BERLIN. Botanischer Verein der Provinz Brandenburg: 

Verhandlungen, Jahrgang 27. 1886. — 38. 1896. i Register 

I— XXX. 
BERN. Naturforschende Gesellschaft: 

Mittheilungen, Nr. 1119. 1885. -1372. 1894. 

Rendiconti 1886/87-1889/90, 1895—1896. Nuova Ser. Vol. L 

fase. 1 — 4. 
BOLOGNA. Reale Accademia delle Scienze. 

Memorie Ser. IV. T. VII, 1887, IX, X. S. V. T. I-III, V -VI 

1896—1897. 
BONN. Naturhistorischer Verein der preussisch. Rheinlande West- 

phalens und des Reg. Bezirks Osnabrück: 

Jahrgang 43. 1886 —46. L 1889. 
BRAUNSCPIWEIG. Verein für Naturwissenschaft: 

Jahresbericht 2. 1880./81. —4, 7, 10, 1897. 
BRESLAU. Verein für Schlesisehe Insektenkunde. Neue Folge Hft. 

11. 1886, —23. 1898. Festschrift 1897. 
BREST. Sociétó Academique: 

Tome XIL 1886—1877. —XXII. 1896—1897. 
BRUXELLES. Société Entomologique de Belgique: 

Gonipte-rendu Ser. III. Nr. 86. 1887 —94, 99—101 1888. 

Annales XXXVIII. 1894. XXXIX. 1895. 



XIX 

* 

BRUXELLES. Sociètù Belge de Microscopie: 
Annales. T. XL 1884-1885 — XXIIL 1897. 
Bulletin An. XII, Nr. U. 1886, XIII, Nr. 1— (>, 8—11, XIV, 
XV. 1, 8— 11, XVI— XVIII, XIX, Nr. 1-5, 8-9, XX, XXI, 
XXII, Nr. 5—7, 10, XXIII, XXIV 1897—1898. 

BRUXELLES. Musée Royale d' Histoire Naturelle de Belgique: 
Bulletin T. IV. 1886. V. Nro 1. 1887. 

BRUXELLES. Société Royale Malacologique de Belgique: 
Annales, T. XVI 1881. — XXXL 1896. 

Procès-Verbaux des Séances, Tom. XVI. 1881, XVII. 
1887—1888. 

BRUXELLES. Bulletin de la Société Royale de Botanique de 
Belgique : 
T. XXVI 1887, —XXIX. 1891. 

BUDAPEST. Magyarhoni földtani tarsulat (Kr. ugarsko geoložko 
družtvo) : 

Földtani közlöny (Geolog. Mittheilungen). XVI. 1886. —XXV. 
1895. 

W. Zsigmondi: Mittheilungen über die Bohrthermen zu Har- 
kàny und Lippik. Pest, 1873. 

BUDAPEST. Kgl. ung. geologische Anstalt: 

Mittheilungen aus dem Jahrb. der kön. ung. geolog. Anstalt. 
VII. Band 1887 —X. 1894. XL 1, 3—5, 8. 
Jahresberichte der k. u. geologischen Anstalt für 1882 — 1897. 
L, Petrik : Ueber die Verwendbarkeit der Rhyolithe Bu- 
dapest 1888. Ueber ung. Porcellanerden. Budapest 1887. 
Publikationen der kgl. ung. geologischen Anstalt General- 
Register der Bände I — X der Mittheilungen aus dem Jahr- 
buche der kgl. ungarischen geologischen Anstalt. Budapest 1898. 
A magyar kir. földtani intézet könyv- es térképtàriinak 
czim jegyzéke (Katalog der Bibliothek und allgem. Karten- 
sammlung der kön. ung. geologischen Anstalt. 1884, 1886, 
1889 (za g. 1886-1888) 1892 (za g. 1889—1891). 

BUDAPEST. Mathematische und naturwissenschaftliche Berichte 
aus Ungarn. Band III. 1884/1885 —XIII. 1897. 

BUDAPEST. Természetrajzi füzetek. (Prirodopisni svežčići.) Zeit- 
schrift für Zoologie, Botanik, Mineralogie undGeologie) Kötet 
XII, 1889 —XXI. 1898. 



BUDAPEST. Rovartani lapok (entomološki list I— III, 1884—1886, 

IV, 1^07. 
BUDAPEST. A m. k. .illami rovartani üUomas közlemenyei. (Pu- 
blikacije kr. ug. državne entomološke postaje Kötet 1. füzet 

1— i, «;-7, 10. 
BUDAPEST. Jelehtés az orszugos phylloxera-kisérleti àllomàs 

mi^ikOdéséról. (Izješće o djelovanju državne postaje za filok- 
seru) za g. 188l', 1882, 188:-5, 1884. 
BUDAPEST. Rapport sur le phylloxera en IJongrie. 1889, 
BUDAPEST. Kir. magyar természettudomànyi tàrsulat (Kr. ug. 

prirodoslovno družtvo) : 

Hermann Otto: A magyar halaszat könyve u :.' sveska. Bu- 
dapest 1887. 

Dr. L. Simonkai : Enumeratio florae Transsilvanicae vascu- 

losae critica. Budapest 1887. 

Dr. Eug. Daday de Deés: Crustacea Cladocera faunae Hun- 

gariae. Budapest i 888. 
CAMBRIDGE. Philosophical Society: 

Proceedings, Voi. VI., Pari, I. 188G. JX. Part. I.— V., VI.— IX. 

Voi. X. 1808. P. 1. 
CATANIA. Accademia Gioenia di Scienze Naturali: 

Atti. Serie IH. Voi. XX. Serie IV. Voi. l.-XI. 1808. 

BuUetino mensile. Nuova serie Fase. I. 1888. — Fase. EVI. 

1808. 
CHEMNITZ. Naturwissenschaftliche Gesellschaft: 

1884—1886. Bericht: X.— XIII. 1892—1805 
CHERBOURG. Sociétó Nationale des Sciences Naturelles et 

Math(''matiques: Mómoires Tome: XXV— XXVI. 1887—1889. 
CHRISTIAXIA. Videnskabs— Selskabet : 

Forhandlinger 1886. 87. 1805—07. i separatni otisci 1888, 

1894, 1808. 
CHRISTI ANI A. versigt over Widenskabs-Selskabets. Moder Aar: 

1888—1894. 98. 
CRACOVIE. Accademie des Sciences. Bulletin. Année: 1889—1899. 
GHUR. Naturforschende Gesellschaft: 

Neue Folge Voreinsjahr XXV. 1880— 1881. —XLI. 1897—1898. 



XX[ 

DANZIG. Naturlbrscliende Gesellschaft: 

Schriften. 0. Bd. Heft H. 1886. B. VII.— IX. 1897. 

DAX. Soclété de Borda: 

Bulletin de la Soc. XI. Annèe. 1886. — XIV. 1889. 

DORPAT.-JURJEV. Naturforschende Gesellschaft: 
Sitzungsberichte, VIII. Band, 1886. —XI. 1896. 

EDINBURG. Royal Physical Society: 

Proceedings, Session 18S6.— 1887. — 1896.-1897. 

EMDEN. Naturforschende Gesellschaft: 

Jahresbericht. 70. 1884—188.5. 82. 1896—1897. 

FIRENZE. Nuovo Giornale Botanico Itahano: 
Vol. XIX. 1887. — XXII. 1890. 

FRANKFURT a. M. Senckenbergische naturforschende Gesell- 
schaft : 
Bericht 1884, 1885, 1886, 1887, 1888. 

FRANKFURT a. 0. Naturwissenschafthcher Verein des Regie- 
rungs-Bezirk Frankfurt a. 0.: „Helios". 

Monatliche Mittheilungen aus dem Gesammtgebiete der Na- 
turwissenschaften : 

4. Jahrg. 1886—1887. 6. Jahrg. 1888—1889. 7. Jahrg. Nr. 
2—15. 8. Jahrg. 1890—1891. — 1897—1898. 

FRANKFURT a. 0. Societatum Litterae: Jahrg. 1887. Nr. 1, 
3—10. 12, 1888. Nr. 1—10. 1889. 1. 4—12, 1890. 1, 2, 3, 
7 — 12. 1891, 1S92. 1, 2, 3, 9—12, 1896—1897. 

FIUME. Naturwissenschaftlicher Club: 
1896. III. Jahrg. 1898. 

FRAUENFELD. Thurgauische Naturforschende Gesellschaft. Mit- 
theilungen: V. Heft. 1882. — XIII. H. 1898. 

GIESSEN. Oberhessische Gesellschaft für Natur- und Heilkunde. 
Bericht 14 1873, —31 1896. 

GLASGOW, Natural History Society. Procedings. 

Vol. I, Part. I, 1883/84, III, Vol. IL III Part. I, Vol. IV. 
Part. II, III. 1895/96. 

GÖRLITZ, Abhandlungen der naturforstehenden Gesellschaft. 
Band 19 1887 - 22, 1898. 

GÖTEBORG. Göteborgs K. Vet. och Vitterhets Samhalles Hand- 
lingar. Heft. XX. 1885. —XXXII. 1897. 



XXII 

GRAUBCNDEN. Naturforschende Gesellschaft. Jahrgang XXV. 

1880—1881. -XL. 1896—1897. 
GRAZ. Naturwissenschaftlicher Verein für Steiermark. 

Jahrgang 1885—1897. 
HALLE. Kais. Leopoldinisch-Garolinische deutsche Akademie der 

Naturforscher : 

Nova Acta. Band 47 Nr. 5 1885, Band 50 Nr. 5 1887, Band 

51 Nr. 1, 3, Band 65. 1896 —71. 1898. 
HELSINGFORS. Societas Scient. Fennicae. Acta. Tom XV. 

1888 —XIX, XXI. 1896. 
HELSINGFORS. Institut Meteorologique Central Observations : 

188:^-1896 i Resumé 1881—1890. 
HELSINGFORS. Societas pro Fauna et Flora Fennica. Acta: 

Vol. I, 1875—1877. - XIV. 1897-1898. 
HELSINGFORS. Societas pro Fauna et Flora Fennica Medde- 

landen HfL 1. 1876. —15, 17, 18, 23, 1898. 
HELSINGFORS. Expedition Polaire Finlandaise. Exploration 

1882-1883 et 1883—1884. Tome I, II. 
HELSINGFORS. Bidrag tili Kännedom af Finlands Natur och 

Folk Hft. 43, 1886, 50, 52-53. 1893. 
HELSINGFORS. Öfversigt af Finska Vetenskaps-Societetens För- 

handlingar XXVII. 1884—1885, —XXXIII, XXXV, XXXVII, 

XXXVIll, 1895-1896. 
INNSBRUCK. Naturwissenschaftlich-medicinischcr Verein : 

Berichte. Jahrg. 1884—1885, 1892—1893 
KARLSRUHE. Algemeine Botanische Zeitschrift Jahrg. 1897. 
KASSEL. Verein für Naturkunde. Abhandlungen u. Berichte: 

I, 1. 837. V, VIII, XXVI, 1880. XXXXIII, 1898. 
KASSEL. Festschrift des Vereins für Naturkunde zu Cassel zur 

Feier seines fünfzigjährigen Bestehens. Cassel 188(). 
KA^AHb. OómecTBO ecTecTBoircniiTaTejien npii iiMnepaiopcKOMi. KaaaHc. 

JHUBepCIITBTT.. 

ToM'L XV. Nr. 4, 1886, 6. XVI. Nr. 1. 5, 6. XVII— XXIIl, 
XXIV. Nr. 1—5 XXV. Nr. 6 XXVI. Nr. 4-6 XXVII-XXXL 

1898. 

IlpoTOKOJiM. 3aciaaHin 1885-1886, 18S9-1890, 1891—1892, 

] Sil.-) -1896. 



XXIII 

OH30P. A'tATe.T.HOCTn oómeciBa ecTecTBoncnjbiiTaiejieii iipn iiMnepa- 

TopcKOfflf. KaaancKOMt jHHBepcHTeTi. 1809—1894. 
TPyjLl HeTBepiaro CLT>3;i,a pyccKiixi. ecTecTBoncni.iiTaiejieii bj. Kasann 

1875. 
KIEL. Naturwissenschaftlicher Verein für Schleswig-Holstein. 

Schriften. Band III, 1878 —VIT, Vili. Heft 2. X. Heft 1. 

XI, Heft. !, 1897. 
KIIEB'L. KseBCKoe oóuibctbo ecTecTBoncnLiTaTejieH. 

SanncKn, tomb VIIl, 1886, -XU. 1892. 
KLAGENFURT. Naturhistorisches Landes-Museum. Heft 17. 1885. 



^5, 



1899. 



KLAGENFURT. Naturhistorisches Landes-Museum. Diagramme 

der magnetischen und meteorologischen Beobachtungen. 

Jahrg. 1885—1896. 
KJOBENHAVN. Det. Kgl. D. Videnskabernes Selskabs Oversigt 

Aar. 1885, 1891, 1892 Nro. 1, 2, 1893 Nr. 2, 3, 1894— 1898. 
FORTEGXELSE over D. K. D. Vidensk. Selskabs i Tidsrummet 

1742—1891. 

KOLOZSVAR. Magyar Növenytani Lapok (Madjarski botanički 
časopis). L Évf. 1887. — XL 1887. Mcllèklet a Magyar Nö- 
venytani Laphoz 1877— 18Si>. 

KÖNIGSBERG. Physikalisch-Oekonomische Gesellschaft: 
Schriften. Jahrgang 17, 1876. — 39, 1898. 

KRAKOV. Akademia Umiejf^tnošći, vydzial Matem. — Przyrod. 
Rozpravy: Serya II Tom. I. 1891, —XIV. 1899. 

KRAKOV. Rozpravy i Spravozdania. Tom. XVII. 1838, —XVIII, 
XX. 1890. 

KRAKOV. Rocznik Zarz.idu. Rok. 1887, 1889, 1890, 1891, 1892. 

KRAKOV. Spravozdania Komi.syi Fizyograficznej. T. XXI. 1888, 
-XXXIII. 1898. 

KRAKOV. Akademia Umijijtnošći : Pami<jtnik. 
Tom XIV. 1888, — XVIII. 1894-. 

KRAKOV. Akademia UmieJQtnosci : Atlas Geologiczny Galicyi 
ZeszyL I. 1887. —7, 9—10 1898. 

K1JIŽEVGI. Viestnik za gospodarstvo i šumarstvo. G. 1887.— 1889. 

KUOPIO Société des Sciences de Finlande, Année 1881.— 1882. 
1S-9.-I890. 



XXIV 

LAIB ACH. Museal verein für Krain. Mittheilungen. Jahrg. I. 1866, 
XII. 1899. 

LANDSHUT. Botanischer Verein. Bericht 1880 81 8-11. 1888 80. 

LAUSANNE. Société Vaudoise des Sciences Naturelles: 

Bulletin. Vol. XXIll. Nr. 96. Lausanne 1887. —Vol. XXXIII. 

Nr. 126. 1897. 

LINZ. Museum Francisco-Garolinum : 

46. Bericht. Linz 1888. — 56. 1898. 
LJUBLJANA. Muzejsko družtvo za Kranjsku. 

Letnik I 1891. —IX. 1S9S. 
LONDON. Koyal Society: 

Proceedings. Voi. XLII. Nr. 251. 1887. —LXIV. Nr. 41 1. 1899. 
LONDON. Geologial Society: 

Abstracfs of the Proceedings, Session 1885 — 1886. Nos 476 

— 1897. Nos. 696. 

ST. LOUIS, MO. Missouri Botanical Garden. Report : Year. 

1896 

LUXEMBURG. „Fauna" Verein Luxemburger Naturfreunde. Jahrg. 

1891 Nro. 1—3. Jhrg. 1892 Nro. 1 Jlirg. 1895. 
LUXEMBURG. Societe Botanique de Luxemburg. Recueil des 

Mémoires et des Travaux Nr. XIIL 1890.-1896. 
LÜBBEN. Niederlausitzer Gesellschaft für Antropologie und Ur- 
geschichte. Heft 111 1887. 
LÜNEBURG. Naturwissenschaftlicher Verein für das Fürstenthum 

Lüneburg. Heft VI. 1873, —XIV. 1898. 
LW^OV. Kosmos. Rok XI. 1886. — XXIII. 1898. 
MAGDEBURG. Naturwissenschaftlicher Verein. Jahresbericht u. 

Abhandlungen. 1885.— 1898. 
MANNHEIM. Verein für Naturkunde. Jahresbericht Nr. 52 

1885-1888. -60 1889-1893. 
MECKLENBURG. Verein der Freunde der Naturgeschichte. Jahr. 

40. 1886, —52. 1898. 
MILANO. Atti della Società Cnttogamologica Italiana. Voi. I. 1878. 
MONTEVIDEO. Anales del Musco National de Montevideo. Tomo 

I. 1894. V.— X. 1898. 



XXV 

NANCY. Académie de Stanislas: 

Mémoires 1886., 5e. Serie Tome IV.— VII., IX.— X. 1892. 
NANCY. Socióté des Sciences: 

Bulletin. Serie II. Tome VIIL, läse. XX. 1886. — IX. fase. 

XXI. 1887. 
NANTES. Société des Sciences Naturelles de 1' Ouest de la 

France. Bulletin: Tom. II. Nr. 1—4, 1892. — Tom. VI., VII., 

VIII. 1, 2 1898. 
NAPOLI. Accademia delle Science Fisiche e Matematiche: 

Rendiconto. Anno XXV. 1886. — Anno XXXV., XXXVI. 

Fase. 1—3., 5-12. XXXVII. Fase. 2—12. 1898. 
NAPOLI. Reale Istituto d' Incoraggiamento alle Scienze Naturali, 

Economiche e Tecnologiche. Atti. Sor. III. Voi. IV, 1885. 
NEUGHATEL. Société Helvetique des Sciences Naturelles. Bul- 
letin. Tom. XVII. 1889. — XXV. 1897. 
NIMES. Société d' Etude des Sciences Naturelles: Bulletin. 

Annèc 14. 1886. —16; 17 Nr. 1—4; 18 Nr. 1; 26 1898. 
NOVI SAD. MaTlI^a cpncKa: 

JleTonnc, Knjiga 150. 1887 — 197 g. 1899. 
NÜRNBERG. Naturhistorische Gesellschaft : 

Jahresbericht 1886. Band VIII— IX. 1892; X. Heft 2— 5. 1897. 
OFFENBACH. Offenbacher Verein für Naturkunde. Berichte: 

26. 1887. — 32. 1891. 

OSIEK. Gospodar. God. X. 18S6. — XXlIl. 1899. 
OSIEK. Hrvatska pčela. Tečaj VI. 1886. br. 1—5. 
OSNABRCK. Naturwi-senschaftlicher Verein. 

Jahresbericht: X. für 1893-1894. 
PADOVA. Società Veneto-Trentina di Scienze Naturali. Atti : 

Ser. L Voi. IX. 1884. — Voi. Xll. 1891.. Ser. IL Voi. 1. 1892. 

— Voi. III. 1898. 
PADOVA. BuUetino della Società: 

T. in. 1884.— IV. 1890. V. 1891. Nr. 1, 4; VI. 1—3 189S. 

PALERMO. R. Accademia di Scienze, Lettere ed Arti di Pa- 
lermo. Atti. Ser. IlL Voi. I. 1891. - IV. 189(i. 

PALERMO. Bulletino della R. Acc. Anno Vili. Nr. 3, 1891.. 
An. IX. Nr. 1—3, 1892. 

PARIS. Archives Slaves de Biologie Tom. I. 1886. — IV. 1. 1887. 



XXVi 

PARIS. Bulletin de la Soeiéte Zoologique de France. Tom. XI. 

iSS6. — XXII. 1897. 
PARIS. Extrait du Bulletin des Mémoires pour 1' année 1891. 
PARIS. Feuille des jeunes Naturalistes. Nr. i>05. 1887. — 338. 

1S9S. Gataloque. Fase. 1887. — Fase. 12. 1891. 
PARIS. L" Intermediaire des Biologistes. Ire. Année 1897. 
PARIS. Société Zoologique de France. Tom. I. 1888. — X. 1897. 
PASSAÜ. Naturhistorischer Verein. Bericht: XIIF. 1883. — 85; 

XVII. 1897—1897. 
PAVIA, ßolletino Scientifico. Anno VIII. 1886. Nr. 3, 4, IX.-XI.. 

XII. Nj. 1. 1890. 
C. nETEPByPrT> CaHKT-neTepöyprcEO oomecTBO eciecTBOHcnLHTa- 

TejieÄ: Oü3op: za 1868 — 1893. 
PETERSBURG. Societas Entomologica de St. Petersbourg: Horae: 

Tome XX. 1886. — XXXII. 189S. 
PETERSBURG. Société des Naturalistes de St. Petersburg Tra vaux : 

Vol. XVIII. 1887. — XXIX. 1898. 
PETERSBURG. Société des Naturalistes Gomptes rendus des Sé- 

ances de la Société. Ann. 1895 — 1898. 
PHILADELPHIA. The Journal of Comparative Medicine and 

Surgery : 

Vol. IX. Nr. 3, 4, 1888. 
PISA. Società Toscana di Scienze Naturali : 

Atti. Vol. V. p. 1887 1 1 9— 306 ; VI. p. I -72 : 1 05—302 ; VI 1. p. 

1—80, 200-315; Vili. p. 1 — 17(.; IX p. 193-242; X. p. 

1 — 120; XIL p. 11—56. 1898. 
PRAG. Kön. böhmische Gesellschaft der Wissenschaften: 

Abhandlungen der mat.-naturwiss. Glasse. Folge VII. Bandì. 

1885— 18S6. If, 111, IV. 1890—91. 
PRAG. Kön. böhmische Gesellschaft der Wissenschaften: 

■lahresbericht: Jahr 1887—1898. 

PRAG. Klub Prirodovédecky. Zprava za rok 1889—1893. 
PRAG. Deutscher nalurwissenschaftlich-medicinisclie Verein für 

Böhmen. „Lotos". Neue Folge. Band I. 1880. —XVII. 1897. 
PRAG. Vesmir. Časopis pro šireni vèd pì-irodnich. Ročnik II. Iš73. 

—XVI., XVII. čislo 1-6, s— 2i, XVIII— XXVI., X.WII (:\>\o 

I. 2. 3. 5. 7-24. 1898. 



XXVII 

PRAG. Kräl. Geskà Společnost. Nauk Tì-ida Matemat.-Pìirodovè- 
decka. Ročnik 1886—1898. 

PRAG. Spisùv poctènych jubilejni cenou. Cislo: I. 1888. Ili, 
IV. 1890. 

POZSONY. Pressburg. Verein für Heil. u. Naturkunde. Verhand- 
lungen. Füzet VIII. 1892—1893. Neue Folge. 

REGENSBURG. Naturwissenschaftlicher Verein: Berichte. Heft L 
1 880 -1887. — VI. H. 1896—1897. 

REIGHENBERG. Verein der Naturfreunde : Jahrgang XVIII. 1887. 

— XXIX. 1898. 

RIGA, Naturforscher Verein Korrespondenzblatt: Nr. XXIX. 1886. 

— XXXII. 1889. 

RIO DE JANEIRO. Archivos do Museu Nacional do R. I.: Vol. 

VII. 1887. 
ROMA. Reale Accademia dei Lincei. Atti. Ser. IV. Voi. 1. 1884. 

— Ser. V. Voi. V. Fase. 1—6, 8—12. 2^ Semestre. 
ROMA. Rassegna delle Scienze Geologiche in Italia. Anno: IL 

Fase. 1'^ e 2" 1892. 
ROMA, Zoologicae Res, An, I. Nr. 1. 1894. 
SANTIAGO. Société Scientifìque du Chili. Tom. IL 1892. — 

Tom. IV. 1894. 
SARAJEVO. Zemaljski muzej za Bosnu i Hercegovinu: Knjiga I. 

G. 1889. Knj. VII. 1895. Knj. VIIL 1896. br. 23 i 24. Knj. 

IX. 1897., X. 1898. 
SARAJEVO. Školski vjestnik. Stručni list zem. vlade za Bosnu i 

Hercegovinu. God. 1894-1898. 
SCHWEIZ. (Bern.) Schweizerische naturforschende Gesellsehaft. 

Société Helvétique des Sciences Naturelles. Jahresbericht. 

Compte - Rendu : 1882—1883, 1893—1894. Jahresversam- 
mlung 66 — 7. 
C<)*i>IIA. nepiiOÄiiHBCKo cniicanne na BjirapcKOTO khiixobho Apy^eciBO. 

God. V. Knj. XIX. i XX. 1886. 
STOCKHOLM. Entomologiska Föreningen i Stockholm. Journal 

Entomologique. 1895. Haft 1—2., 3. 4. 
STOCKHOLM. Bihang tili Kongl, Svenska Vetenskaps-Akadomiens 

Handlingar: Bd 12. Afd. IV. 1887. Bd. 17. 1892, Bd. IS. 

1893. — 22. 1897. 



XXVI 1 1 

ST. GALLEN. St. (iallische Naturwissenschaftliche Gesellschatt. 

Bericlit: Jhr. 1884—1885, 1889--1890, 1893—1894. 
ŠIBENIK. Gospodarski poiičnik. T. V. 1886. VII. — 1888. 
TA11N()\V. Przyrodnik. Ročnik VII. 1886. Nr. 1—24. R. Vili. 

1887. 1—24. 
TRONDHJEM. K. Norske widenskabers Selskabs. 1885—1887. 
TOKYO. Societas Zoologica Tokyonensis. Annotationes : Voi. I. 

1897. Pars. III., IV.. Voi. II. Pars IL— IV. 1898. 
TORINO. R. Accademia delle Scienze di Torino. Atti. Voi. XXII. 

1886—1887. Voi. XXXIV. 1898—1899. 
TORINO. Regia Università. Bolletino del' Osservatorio. Anno 

XXI. 1886. XXII. 1887. 
TORINO. Regia Università. Osservazioni Metereologiche. Anno. 

1888—1897. 
TRENGSÉN. Naturwissenschaftlicher Verein des Trencsèner Comi- 

tates. Jahrgang: IV— XV. 1892-1893., XIX— XX 1896-1897. 
TROPPAU. Naturwissenschaftlicher Verein. Vereinsjahr I. 1895. 

Nr. 1. 2., II. Nr. 3. 4., IlL Nr. 5. 6., IV. Nr. 7. 8., 1898. 
TRIESTE. Società Adriatica di Scienze naturali. Bolletino : Vol. X. 

1887. XXII. 1896. 
TURCiANSKY. Sv. Martin. Muzealna slovenska Spoloćnost.Sbornik. 

Ročnik I. sväzok 1. 1896. 
UPSALA. Regia Societas Scientiarum Nova Aela. Ser. HI Voi. 

XIII. Fase. II. 1887. S. HI Voi. XIV. Fase. I. II. 1890-1891. 
UPSALA. Geological Institution of the University of Upsala. Bul- 
letin: Vol. i. 1892—1893. Vol. II. Part. 1. Nr. 3. P. 2 Nr. 4. 

Vol. HI P. 2. Nr. 6. 1897. 
VENEZIA. Reale Istituto Veneto di Scienze Lettere ed Arti. 

Atti: Serie VI. Tom V. 1886— 1 887. Disp. 1., 2. 10. Tom. 

Disp. 1—9. Ser. VH. Tom. I.— LVL Disp. 1—7. 1897—1898. 
VERONA. Accademia d' Agricoltura ecc. Atti. Voi. LXII. Ser. HI. 

An. 1885. Vol. LXV. Ser. HI. Fase 1.— HI. 1889. 
WASHINGTON. United States Geological Survey. Jear 1884—1885., 

1894—1895., 1895 — 1896. Pari. IH. 1895—1896. P. HI con- 

tinued. 
WIEN. Verein zur Verbreitung naturwissenschafÜicher Kenntnisse. 

Band: XXVHl. 1887—1888. 



XXIX 

WIEN. «Die Schwalbe* Ornithologischer Verein. Miltheiliingen : 

Jahrgang X. 188(;. —XII., XIV. Nr. 2-21. 23. 24. XV. 1891. 

XVI. 181)2. 
WIEN. K. k. geologische Reichsanstalt. Verhandlungen: Jahrgang: 

1886—1891., 1892. Nr. 1—5. 11 — 18., 1893. Nr. !., 3—18., 

1894.— 1898., 1899. Nr. 1—4. 
WIEN. Berichte über die Mittheilungen von Freunden der Natur- 
wissenschaften. Band: III. 1848. —VII. 1851. 
WIEN. Naturwissenschaftliche Abhandlungen. Band : II. —IV. 
WIEN. K. k. naturhistorisches Hofmuseura. Annalen. Band : I. 

1880. -XII. B. XIII Nr. 1-3. 1898. 
WIEN. Kais. Akademie der Wissenschaften. Sitzungsberichte. 

Jahrgang 1886. Band XCIII. Heft 1—5., XGIV. H. 1-5. 

XCV. H. 1—5. XCVI. H. 1—5. Band XGVII. - CVII H. 1-6. 

1898. 
WIEN. K. k. zoologisch-botanische Gesellschaft. Verhandlungen. 

Jahrgang 1886. XXXVI. Band. Jahrgang 1899. XLIX. Band. 

Heft 1-4. 
WIEN. Illustrirte Zeitschrift für Pflanzenzucht im Zimmer. Jhrg. 

III. 1887. Nr. 1—6., 8—12.; IV. Nr. 1—3. 1888. 
WIESBADEN. Nassauischer Verein für Naturkunde. Jahrgang 41. 

1888. — 51. 1898. 
ZAGREB. Hrvatski učitelj. Tee. X. 1886. 
ZAGREB. Seoski gospodar. Tee. XII. 1886. br. 1-6. XIII. br. 

1-2. XIV. br. 2. 4. 9—12. XV. br. 1—3, 5-12. XVI. br. 

2—12. XVII. br. 1. 3—7. XVIII. 2-9. 11. 12. XIX. XX. XXI. 

br. 1-3. 5—12. XXII. br. 2-12. 1896. 
ZAGREB. Gospodarski list. God. 1885. XXXIII. br. 1—21. 23. 

XXXIV. XXXV. br. 1-15. 17. 24. XXXVI. br. 1-7. 12—24. 

XXXVII. br. 1—24. XXXVIII. br. 2-24. XXXIX. br. 1—5. 

7-24. XL br. 1—18. 20-24. XLI. XLII. XLIII. br. 1—6. 

8—24, XLIV. br. 1-^-24. 1896. 
ZAGREB. Liečnički viestnik. God. VIII. 1896. IX. br. 1—11. X. 

XI. br. 1. 2. 4—12. XII.— XVIII. XIX. br. 1—6. 8—12. XX. 

XXf. 1. 2. 3. 4. 5. 1899. 
ZAGREB. Šumarski list. Tečaj 1877.: I.— VIII. IX. br. 1—3, 5. 

12. X. 2. 3. 5-12. X1.-XVIII. XIX. br. 2—12. XX. -XXIII. 

br. 1—5. 1899. 



XXX 

ZAGREB. Napredak. Tečaj 27. 1886. 

ZAGREB. Družtvo inžinira i arhitekta. Viesti družtva. (J. 1884. 

V.— X. XI. br. 1. 1890. 
ZAGREB. Hrvatsko arlieologičko družtvo. Viestnik 1879. (xodina 

1.— XII. XII[. br. 1—3. Nova Serija. God. I.— III. 1898. 
ZAGREB. Družtvo za gojenje lova i ribarstva. Viestnik G. I. 1. 2. 
ZÜRICH. Naturforschende Gesellschaft in Zürich. (Société Helve- 

tique des Sciences Naturelles.) Vierteljahrschrift. Jahrgang : 

31. 1886. —33., 34. Heft 3. 4. Jhrg. 35- 36. 39. 40. 42. 43. 

1898. 
ZWIKAU. Neujahrsblatt. 1890. 1892—1897. 
2WIKAU. Verein für Naturkunde. Jahresbericht 18S5— 1893.. 

1895-1897. 



,pr^ mÀy -{97^- pi/uo^ :y^/^. 



Kravosac 

(Elaphis quatuorlineatus Lacép,) u Dubro- 
vačkoj okolici u sužanstvu. 

Napisao B. Košić. 

Zanimivi članak u , Smotri dalmatinskoj" gosp. Dragutina 
Hirc-a „Naš narod i zmije orijašice"^ potaknuo me, da učinim 
ono, što namijenili učiniti nazad vremena, a što sam odmicao 
od jednog do drugog dana radi mnogobrojnih posala, to jest, da 
rečem štogod o našemu kravoscu (Elaphis quatuorliìieatus, 
Lacép.) koju zmiju čuva živu dubrovački muzej, od preko 4 
godine nazad.** 

Zmija je ulovljena u Ercegovini u premaljeću 1892. (26./V.) 
te poslata muzeju od cijenjenog paroha Dm. Miha Jeremić-a. 
Nađoli se slučajno s rečenim jednu večer u ljekarnici gosp. M. 
V. Šarić-a i tu bi razgovor zmijama; ja ga upitali je li mu 
poznat kravosac ili je li poznat u njegovoj parohiji ; reče mi da 
jest i da će nastojati, netom kući dođe, da se ulovi za dubro- 
vački muzej, i zbilja, kako reče tako i učini, jer nakon malo dana 
eto ti momka s kravoscem u vrećici. 

Javna hvala sada gosp. paroliu, prem da mu odmah pri- 
vatno zahvalih. 



* Smotra dalmatinska, 22. srpnja 1896. Broj .50. 

^ Dubrovački muzej čuva također živa crnokruga (Vipera aminodytes) kome 
je sada 6 godina da bješe ulovljen na Ljubču. O ovoj zmiji velim potanko u 
posebnome članku, koji se ufam do ne mnogo dovršiti i dati na viđalo. Hoće li 
biti u njemu štogod interesantno ili ne, sudit će slrukovnjaci. Pisao sam ono 
što mi je toj zmiji poznato i ono što sam motrio u njoj u sužanjstvu. 

1 



2 2 

Kravosac o kome velimo prilične je duljine; tačno ga iz- 
mjeriti nije moguće, jer se u rukama uvija na sve strane, ali 
pošto mu svučena koža iznosi bolje od 1-62 m., zaključiti je, 
da mu se duljina ima ravnati okolo ove mjere. Obodniea ošesa- 
rine gotovo mu je 0*135 m. 

Opća boja gornje strane kostanjasto-smeđasta je ; plavija i 
nažutkasta na glavi a osobito na šunki. Četiri mrkotamna pruta 
traju mu longitudinalno gornjom stranom od glave do repa a 
dvije vrlo tamne pjege, jedna s jedne, a druga s druge strane 
od glave traju preko očiju mal da ne iz zatiljka do gubičina 
prozora. Donja strana od tijela bijelo-žutkasta je kao naime 
slama, smeđastom plavom pjegom u svakoj ljušturi. Kada živo- 
tinja promijeni kožu, boje joj, za njekoliko dana, posve svijetle 
ostaju. Čeljusti su joj naoružane oštrim zubima kao iglice, tako 
da kada ujede, iz rane frca krv kao da si je iglom načinio. 



kravoscu i kod nas se mnogo priča, u Dubrovniku na- 
ravno manje nego po selima. I tu ćeš n. pr. čuti: da kravosac 
sisa krave a da bi i ženu posisao; da se baca za osobama, kojo 
da ga se oslobode, treba da mu metnu sa sebe dio odjela, da 
se tako s onim zmija zabavi, jer inače, da bi za nago stigao čo- 
vjeka, te omotavši mu se okolo vrata, zadušio ga.^ Da mu pako 
svake godine postane na hrbatu noviji prut, počevši jednim prvo 
godine, tako da se po tome sudi koliko kravosac godina ima, a 
napokon devete, kada mu broj prutova stigne deveti, da će mu 
krila na hrbatu uzrasti i tako, pretvoren u zmaja, da će pole- 
tjeti i nastaniti se u kakvo jezero, kao što se uprav i dogodi u 
staro doba kada se jedna taka neman nastani u Šipun^ kod 
Cavtata zadavajući puku velike muke, dok S. Ilar od toga bića 
mjesto ne oslobodi. Da kada se kravosac na vatru stavi da tada 
pokaže svoje noge, koje mu mnogobrojne po trbušnoj strani u 
dva reda stoje. ^ Da naljućen strašno zviždi itd. 



' Ovo se kod nas priča. Gosp. D. Hire veli za Zamenis carhonaria, da 
primoi-fi ])rir;aju, da se baca za čovjekom da inu mozag izjede. 

■■* Za Š i p u II kazali su oni kod Cavtata, nazad godina. iumIu Siiilicu, 
jamu, u kojom je l)ilo u dnu vode, mislim kišne. Jeli uprav ono Si pun ne l)ili 
znao reri. 

° Cuo sam od koga da spusti samo četiri noge, 



što se tiče paka veličine ove zmije, tu te hoću, i tu ćeš ih 
čuti u nas njekoliko, n. pr. da u debelini dopre do mišice, bedre 
jakog čovjeka, da joj duljina katkad stigne više pasa (hvata) itd. 
Da se je vidjelo kravosaea kratkih a debelih kao mješina ... ali 
u istinu da kažem sve se ovo u Dubrovniku i okolici priča, iliti 
bolje da rečem, pričalo se je od starih ljudi od kojih i ja sam 
to veljeti čuo, a da si ih upitao jesu U oni vidjeli toli ogromnih 
zmija, iU jesu li im pred očima sisale krave, bih bi ti za stalno 
odvratili da ne, nego da su čuli kazati o stvari pok. oca, djeda 
itd. Sadašnji ljudi pako opetuju ono što su od starih pričati čuli, 
a mnijem da do kraja u te priče i ne vjeruju više, nemoj baš 
prostiji seljak podaljih selija. 

Međutim treba reći da naš narod, a ne naš samo, običan 
je da pretjeriva, kada veli o prirodnim stvorovima a osobito od 
onih, koji će na nj djelovati utiskom straha. Ko nezna n. pr. da 
strašivici u noćno doba liljak izvanredna tićetina se čini; da 
svaka mala stvar ogromna mu je? Tako isto zmija, koje se u 
obće kod nas mnogo boje, pa bila ona velika ili malena, sveđer 
je gotovo udvostručena, kao imadoh ne malo slučaja da se toga 
uvjerim i mnoge primjere bi mogao o tome donijeti. Kada paka 
na nju nasrne, malo kada je da ne pobjegne, i tada obađen 
strahom, ne motri što je ni kako je, a ne obazirući se natrag, 
cijeni da ona za njime se meće. Tako cijenim da je i postalo 
kod nas da se kravosac za osobama baca: tako postade isto da 
se crnokrug (Vipera ammodijtes) meće za čeljadi, jer osobita 
straha zadava u opće (a i razlog je) ova opasna zmija radi koje 
u našoj okolici, pastir u brdu, seljak u polju u raboti, sveđ je 
gotovo u pogibelji,' a cesa radi, seljak mal ne da vidi u svakoj 
zmiji crnokruga. 

Istina je da ima ljudi koji motre zmije s hladnokrvlju, da- 
pače ima pojedinih u našoj okolici, a biće ih i prije bilo, koji ih 
hvataju, a otrovnih grizotinu hoće da liječe, ali ovi prosti ljudi ^ 



^ Svukuda u nas možeš susresti crnokruga; mnogo rjeđe u polju, na- 
ravno, nego li u brdu. 

' Na Ljubću (kod granice Ercegovačke) njeki je Salata koji hvata 
crnokruge i prođava ih za ljekariju (jer ovđi još kogoj u to vjeruje), liječi nji- 
hovu grizotinu itd. Ima takogjer u Konavlima jedan, kog zaboravih ime, što 
Hječi grizotinu crnokrugu ali neznadem hvata li ih. — Jeli ko još u okolici da 
to čini, nije mi poznato. 



mješte da narodu pokažu koje se uprav zmije ima bojati i kakva 
je; a da će neškodljive vrste možda prije ujesU nego sam cr- 
nokrug, muče, iliti bajke o njima pričaju da tako bolje svoju 
vrlinu iztaknu a izvuku puku časti i novca . . . Velio mi je vre- 
mena nazad, gosp. Lujo Adamović da, kada bijaše u Konavlima, 
njeki dan jutrom susrete Konavljanina gdje uplašen trči veleći da 
ide da ga liječe, da ga crnokrug ljuto ujede, a da paka po 
objedu onog istog dana, nađe ga u polju gdje rabota kao da 
mu nije ništa ni bilo. Ja bi se zakleo da Konavljanina ne ujede 
crnokrug neg koja ina zmija. 

Dokle dopire vještina spomenutih ljudi u liječenju grizotine 
crnokruga ne znadem pošto ne vidjeli ništa ali o tome čuh ne 
malo zboriti.^ 

Gdjegod pretvaraju se karakteristični znakovi životinje : Čuo 
sam n. pr. da u najljućih crnokruga pretvara se ročić na nosu 
u hulior koji po vrh glave mu stoji kao u kokota, i mnogo 
drugih; dočim paka u rijetko nađoh čovjeka da mi opredijeli 
uprav karakter jedne vrste, a ne namjerih se ni na jednoga da 
mi reče da kravosac je sveđer sa 4 pruta tačna broja. 

Ovdje mi je zgoda da navedem što se meni samu dogodi 
i što pokazati može kako se lako u narod uvede slučajno krivi 
pojam bilo kojemudrago životinje. Bilo je mjeseca julija preko- 
lani kada jednu večer došavši kući, sin će mi reci da šetajući 
Gružem ono pobjed, vidi zmiju mrtvu sa dvije dobro razvite 
noge. Ja mu naravno na to rekoh da to ne može biti, da se je 
to njemu učinilo. Na što odvrativši on da za stalno tako je kao 
on veli i da njekoliko osoba to je vidjelo (bila je nedjelja a 
šetnje put Gruže) među kojim da bješe i učenih ljudi, ozbiljno 
mu naredili (željan da vidim što dade povoda toj bajci) da, ne 
gubeći vremena u govore, uzme fenjerić i žigica i da se spremi 
odmah sa mnom na put, da krenemo put Gruža. e da bih i ja 
vidio to po njemu ne viđeno prije čudo, jer inače, ko znade što 
bi kroz noć moglo od zmije biti, a nestavši je prije nek se pre- 
gleda, da bi za nago ostala u puku kriva misao da žive zmija 
s nogama. 

Kako bi određeno tako bi i učinjeno. Bilo je 11 sati, a 
sluga postavila večeru na stol. Sve to se ostavi, te put Gruža. 



• U spomenutoj svojoj radnji o crnokrugu velim o lomu. 



Zmija bješe s gruške lijeve strane, na „Gimanu" blizu malog 
mosta pred Suhorovoj kući i ležaše izpod puta (izpod obale) kod 
samog mora od koga, da jutrom plima učini, bila bi za sigurno 
odnesena. Tiha ali mraćasta bješe noć tako da kada na mjesto 
stigosmo prije čusmo smrad krepalotine neg smo zmiju vidjeli. 

Užegavši fenjerić skočih pod put na suho i pomoću svijeće 
nađoh zmiju ležeću potrbušice, s tako dvije lijepe noge po zadnjoj 
strani tijela, da se ne bi bio neg zakleo, da su njezine, uzraste 
joj uslijed kakve čudnovate anomalije. Ah odmah razumijeh što 
bijaše posao, te prihvativši zmiju za glavu i za rep i položivši 
je na ploče od obale, opazih sinu da su ono ne zmijine noge 
neg žabe, koju zmija bješe izjela i koje, prokopavši tanku kožu 
već na pola gnjila trbuha, izađu regularno lijepo vanka, jedna 
sa jedne, druga sa druge strane, tako da se privare svi oni koji 
su zmiju motrili. Proparavši tada britvicom trbuh zmije izvadili 
čitavu žabu iz njezine utrobe. Zmija bješe poveći eksemplar 
bjelouške, Tropidonotus natrix a žaba Rana temporaria. 

Po svoj prilici zmija je bila ubijena netom žabu proguta te 
bačena pod obalu gdje, uslijed topline i vlage, u malo doba se 
počne kvariti, a najprije joj trbuh, koga tanka koža bi proko- 
pana od nokata i tvrdih zadnjih noga žabinijeh. 

A pokle bajkama govorimo, što da rečemo o korčulanskom 
poskoku? Kako se ona bajka od starog doba tu uvede, ali ne 
samo tu, kako čuh, i u Ratu? . . . Jadni poskok, lijepa gušte- 
rica, naš zelembać (jer po opisima sto mi pružiše ima biti 
Lacerta viridis) bješe pretvoren u strašnu ogromnu životinju 
koje je mučno da se sačuvaš, ako se na nju namjeriš, jer će se 
za tobom metati dok te stigne i smrtno te ujede. I ova babu- 
ština nije još od tamo iščezla, pošto i onomadne o tome mi go- 
voraše, a međutim nema, po naravoslovcima gušterice da otrovno 
ujeda, izužamši čudnovatog Heloderma (od Helodeniiatidae)^, 
koja po sreći ne žive u našim krajevima, a kojoj su otrovni zu- 
bovi na donjoj čeljusti, a žlijezde otrovnice pod jezikom stoje.^ 



* E. H. Gisrlioli. — Zoologia, Vertebrati. 

* Heloderma horridicm žive u središnjoj Americi (Meksiku itd.). — Što 
se tiče poskoka, ne bih znao reći jeli svakomu, u spomenutim mjestima, poskok 
gušterica ili kakva ina životinja. Meni odavna, sveđer, bio je opisan, gušterica, 
kao gore rekoh. 



Kravosac je sada posve rijedak, da ne rečeni da ga gotovo 
i nema, naokolo Dubrovnika i u bližnjim selima. U sve vrijeme 
što kao lovac brda i polja primetah. nijesam ga nikad vidio, 
kako ga i ne susretu, u koliko mi je poznato, ni mjesni ostali 
lovci. Istina je, da nazad godina, dvaput se prospe glas da se je 
vidjela golema zmijurina putem od Gruža do Del ubije, t. j. 
iz među gruškog polja i Natalićeva na Bonino vu, i da se za- 
vuče u njeke velike kupine, koje onda bijahu kod starog puta, 
ali usprkos da te kupine bijahu od mene i od ostalih lovaca 
prehrane više dana zasohice, nikad od zmije ni traga se ne nađe, 
ni ondje ni u maslinicima naokolo. 

A da nije ova zmija sada ni obilna u brdima i poljima po- 
daljih sela okolice dubrovačke, svjedoči mi to da, uzprkos pre- 
poruka i obećavanja dobre nagrade, ne mogoh je dobaviti ni 
mrtvu ni živu od kada sam kod uprave ovoga muzeja (biće 
kakvo desetak godina) dočim primih više eksemplara crnokruga, 
i koju drugu zmiju, iz istih mjesta. U Ercegovini nije rijedak, 
kako ljudi od onamo vele, dakle ne bi imao biti ni u našim se- 
lima kod Ercegovačke granice; a rek bi da nije tako, barem u 
koliko mi je poznato, nemoj da nijesu tolikog razvitka da pri- 
vuku na se pažnju.^ 

Glede otoka ne mogu isto da se izrazim, pošto cijenjeni 
moj prijatelj Lloydski kapetan F. vit. Romano uvjeri me da na Ši- 
panu kravosac je obična zmija, koja se često vidi i uhvati, a da 
paka je on viđao prilično viših primjeraka nek je ovaj što žive 
u našemu muzeju, dapače, da na spomenutom otoku, ima njeka 
djevojka što će ga ne u rijetko uloviti bez ikakva straha. — Na- 
ravno gori rečenom gosp. preporučeno je da se koji eksemplar 
uhvati za muzejeve zbirke. 

Ima li ga paka ili ne na ostahm našim otocima nije mi 
poznato, a pošto prebiva na Sipanu, sumnjati se može, da barem 
na velikim kao n. pr. na Mljetu, na Lastovu, nema faliti. 

U Ratu, na Pelješcu, na Korčuli vele da je kravosac pri- 
lično običan, dapače njegda je bio obilan; sudim to jer, od mojih 
starih, koji su s Pelješca bili i zemalja imali koliko na tom 



' Rjelkoća ove vrsti u (lul>rova/-koj okolici Ireba d;i .se pi-ipiše i pro- 
gonstvu, osobito zmija velikiti 



poluotoku toliko na Korčuli, čuo sam mnogo o njemu govoriti i 
priča kazati. 

Da je njekada bila ova zmija ne rijetka u dubrovačkoj 
okolici i da se je katkad nalazilo u povećih individua, to neću 
da zaniječem^ pošto, od ljudi kojim se je moglo povjerovati čuh 
o tom pripevijedati. Ćuo sam n. pr. od pok. Iva Melizzi, bivšeg 
njekoliko godina nazad upravitelja gruškog lazareta, da kada bi- 
jaše u Konavlima na Mrcinama, jednog jutra čekajući vuge pod 
hrastom, sve na jednu mu se prikaže iz travurine glava straho- 
vite zmije otvorena zvala, koja će put njega. Da on obađen ne- 
izrečenim strahom, nezna ni kako, u ono zvalo pušku ispali i 
pobjegne, viknuvši Mrcinjanima koje susrete, da trče i da traže 
zmiju mrtvu ili živu. Da se zmija uprav i nađe pod dubom 
mrtva, a da posije bješe glavom nataknuta o prečku stoga sijena 
kog podnožje gotovo dopiraše zmijin rep. 

I ovdje prem da je događaj pripovijedan od ozbiljne osobe, 
ipak se nalazi nješto nevjerojatno. duljini zmije nije mi da 
velim pošto tko znade kolik i kakav bio je stog, svakako ima 
biti bila ne malahna, reći mi je samo da ono zvalo prema njemu 
rastvoreno po meni je puka mašta prouzrokovana možda od 
straha jer, u koliko mi je poznato, zmije kada laže, kada se 
suproč čemu vuku, ihti kada hoće da ujedu, sveđer su gubice 
gotovo zatvorene igravši jezikom (organom takta) mal da ne bez 
prestanka na sve strane a kada ujedu to učine trenutkom: 
mahnu vratom kao strijelom a da i ne vidiš kada čeljusti otvore 
i zatvore i zube ti u meso zabiju. Jedino sam vidio da zmija 
raspeči gubicom kada zijeha (što ove u muzeju obično čine kada 
štogod pojedu) i kada, naravno, hranu progutava. Naljućena kada 
se naperi, puše, sviste i uvija, i onda je gotovo neotvorene gu- 
bice.^ Zvalo rastvoreno s izplaženim jezikom bila bi, po ovome, 



^ A možda da će se gdjegod slučajno, i sada naći. — Velie je gosp. 
I. Klaić iz Konavala, da su mu ljudi iz Ljute (u Konavlima) iiazali o velikoj 
zmiji što su ubili u Ljuti par godina nazad. Misle da će biti težila preko 3 oke. 
— Rečeni gosp. cijeni da je kravosac rijedak u Konavlima sada. 

* Velim o našim zmijama, među kojim će biti možda vrsta (C Äesculapi 
i još koja?) koja katkad, kada je naljućena, učiniti će iznimku. — U našemu 
slučaju, kravosac nije mogao biti naljućen, a da i jest, ne bi bio zvalo ras- 
pečio. Ja kušah strašno da naljutim našega kravosca štapom, i to netom ga 
primih ; nikad zvalo prema meni ne (jtvori ! 



8 8 

lijepa fantazija slikara kada slikaju kog fantastičkog zmaja ili 
fantastičku zmiju, a to je tu dobro jer slika dobiva u živoći! 

Kao nazad rekoh u svijam pričama ove vrsti biva gotovo 
sveđer, veće ili manje pretjerivanja, mašte, prouzrokovana bilo 
od straka bilo od samoljublja, da reče da mu se dogodi, da je 
vidio nješta nova, izvanredna, što se nije drugome dogodilo ni 
dalo vidjeti.^ 



Da se vratimo na našeg kravosca na našeg sužnja. Netom 
se primi bijaše mu napravljena škrinja s pokrivom gvozdene 
tanke mreže. Dno škrinje pokriveno zemljom i sitnim komadi- 
ćima kamena. U jednome kutu škrinje namještena posudica s 
vodom unutra, a u drugome kućica zemljom pokrivena, s rupom, 
da se može zmija unutra zavući. 

Prvih dana bio je kravosac malo nemiran, htjede nepre- 
stano iz škrinje izaći, a poslije dade se i hvatati ne pušući i ne 
naperujuči se da ujede, ali ipak često se naljuti (katkad ga ja 
naljutih) te više puta iznenada ugrize mi ruku,, zabivši u meso 
tri — četiri, a spominjem se jednom, pet zubova u prst palaški, 
a tako nemilo, da iz svake rane frcala je krv kako da si iglom 
meso probo. Hrana mu bijahu miševi (Mus miisculus) i jaja od 
kokoši, koje nikad nije sisao, kako gosp. Hircu narod je velio, 
neg sveđer bi cijele progutavao, malo po malo, okrećući čelju- 
stima sad na jednu, sad na drugu stranu, dok bi pobočna oše- 
šarina jaja prošla grane čeljusti koje bi se, u tome slučaju, 
znatno jedna od druge udaljile; uslijed posve elastičnih zavezaja, 
i tako dopustile jaju da siđe niz zvalo. Opazio sam gdjegod, 
kada bi jaje bilo poveće, da bi zmija s jajetom u gubici upirala 
onim u drvenu plohu škrinje te tako se pomagala da što bolje 
jaje u zvalo utisne. Malo doba poslije progutanja jaja čuo sam 
često kako bi mu kora u utrobi zmije pukla (pak!), a do tri jaja 
zasobice vidio sam je progutati, a možda da bi ih jošte bila 
izjela. Gotovo dvije godine trajaše da je jaja jela, to su mnoge 
osobe vidjele, i tako mi je bilo lako da je hranim; kada na 
čudo, sve jednom, ne htjede ih više, te i sada neće ih usprkos 
da slijedim joj metnuti katkad jaje u škrinju, ali sveđer uzalud. 



* Mogao bi još štogod o Kravoscu iili, da se odveć ne uduljiin, izo- 
stavljam. 



nećo ni da ga se dotakne, pa stala baš i dvaest dana bez ikakve 
hrane! . . . Koji uzrok te promjene? ja ga ne mogu doprijeti! 

Uz miševe jede i ptice, koje su naravno i čitave progutane 
sasvim perjem, a čudit se je da proguta kao ništa, koli mladu 
toli staru čiopu bijelu (Gypselus melba) i to skupa sa du- 
gačkim krilima kojih perja veslača, kako je svakome poznato, 
izvanredno su tvrda i oštra; kako biva poznata paka i veličina 
primjeraka ove osobito čvrste vrsti ptice, koju, da zmija proguta, 
promislit je, koliko treba da zvalo rastegne. 

Nakon malo dana po progutanju čiope. učiniće zmija vanka 
kao snopić perja u kome veslače i repne peraje gotovo su či- 
tave kako da nijesu u zmijinoj utrobi nikad ni bile. Meso je 
paka kao miševo, sve probavljeno. Kora od jaja izađe izmrvljena 
i slijepljena kao produgovasti a malo plosnast čep. Od miša iz- 
bačena je sama kožica. 

Miševa pojede njekoliko zasobice; vidio sam je izjesti do 
pet od duška a bila bi ih izjela i vece da ih je bilo. Kada 
uhvati miša, osobito živa, gotovo će ga sveđer listo omotati svojim 
tijelom; to isto čini i s pticama.^ Gdjegod kada fale misi i ptice, 
stoji po njekoliko dana bez hrane i tada će zgrabiti hitro sve 
što joj pružiš, a treba da čuvaš ruku! Guštericu, zmiju, neče da 
dotakne, š njima žive mirno; tako stojaše njekoliko mjeseca za- 
jedno Zamenis Dahlii, Zamenis Aesculapii, Lacerta muralis 
itd. i prebivaše u istoj kućici. Miša velikoga (Mus decumanus, 
Pali.) neče da jede. 

Kožu naša zmija svuče sa sebe od jednog do tri put na 
godinu, to jest preko ljetnog doba, ali sveđer iregularno ; kada, 
nakom malo po zimskom mrtvežu, kada sva triput u potpunu 
ljetu itd. Prvih godina svlačila bi je tačno do tri put, dočim lani 
ne svuče je neg jedan cigh; ove godine još je nije svukla.^ 

Njekoliko dana prije neg kožu promjeni, vidjeti je kao da 
je nemoćna: malo jede ili nimalo a gotovo i ne vidi, jer prozir- 
nasta rožnata kožica koja joj oči pokriva, i koja je spojena s 
općom kožom životinje, tada je neprozirna; bjelkasta magla je 



^ To crnokrug ne čini. — Ovijati grabež bilo bi svojstvo što bi kravosac 
imao zajednički sa Boama. Kao ga imađu gotovo ^kolubri* svi. 

^ Crnokrug, također iregularno, kožu svlači; ove godine svuče je jedan 
put do sada. (12/VlII.) 



10 10 

čitavu pokriva. Jedne godine kad zmija kožu promijeni, te kožica 
na jednome oku ostane joj sliepljena te tako bijaše ćorava jednim 
okom dok ja pincetom sa oka kožicu ne odcijepim. U tome stanju 
kad zmija ne vidi ili vidi malo, ne smjera tačno kada hoće da 
miša ili pticu uhvati ; tada n. pr. mješte đa uhvati miša, uhvatit 
će pincetu kojom se joj živinče pruža, iliti, ako je u škrinji živ 
rais, udara će na stranu gubicom u drvenu plohu škrinje; a 
tako ne malo puta me i ujede jer, mješte da uhvati miša ili 
pticu, uhvati mi ruku, koju kao bijelu bolje, u spomenutome 
stanju očiju, vidi, te cijeni, da je ruka ono što joj se dava da 
jede . . . Međutim treba da rečem da mi dosta puta, mješte miša 
ruku ugrize prem da joj bijahu bistre oči ; na kožici gorispome- 
nuto od magle ni traga. To baš mi se dogodi onomadne: zmija 
će me dobro ujesti uhvativši mi prst palaški mješte miša kog, 
držeći ga za rep, njome sam podavao. 

Sa prvim hladnim vremenom oktobra mjeseca, kravosac 
gotovo prestane jesti i to ne sve od jedne neg malo po malo ; 
kada će miša, pticu, izjesti a kada ne, dok na svrhu posve hrane 
neće neg se ljuti kada je mišem nudiš. Tada je već počevši 
zimsko doba, zavučena u svojoj kućici, iz koje neće izaći ća do 
maja dojduće godine; ali nikad nije ni kroz najzimnije mjesece^ 
u potpunom mrtvežu tako da za se neće čutjeti i da neće, na- 
Ijučena puhati kada u nju diraš. Posve zimomorna rek bi da je, 
barem' ova naša zmija, jer ni pramaljetne topline ne čine da 
ostavi svoju kućicu, a mislio sam koje godine da je mrtva 
unutra.^ 

Jesti ne započne odmah po zimskome mrtvežu, a kada 
počne, to čini malo po malo (isto tako i svršuje pred zimsko 
doba) kako toveća toplina postaje, a svako izvanredno vrijeme 
početkom ljeta, odmah joj čini da veće ne jede i da se u svoju 
kućicu na novo zavuče. Ove posljednje godine paka, kako sve to 
veća lijenčina postaje, mal da ne veći dio dana, kroz sve ljeto, 
traje u kućici zavučena. 

Piti vodu nijesam, ovu zmiju, nikad vidio, neg se samo, 
spominjem, jedne godine odmah po zimskom mrtvežu, po čemu 



* U sobi gdje je zmija nikad toplomjer, do sada, nije sišao poii ništicu, 
a ni došao do ništice, nemoj kadgod noćno, možda za malo časa. 

'' Grnokrug izađe iz svoje zimske kućice, kada prije kada poslije u niarću. 



11 11 

mi je da sudim da ova vrsta zmije ako i pije, pije vodu sasvim 
u rijetko i malo, kako posve malo piju u opće sve zmije. 

Kravosac, kao i ostale zmije, u dugo raste: ali ovaj naš, 
možda radi ropstva, rek bi da na istoj veličini stoji . . , Zaisto 
ne znadem jeli se par centimetara u sve četiri godine produljio ! 
Premda u dugo rastu zmije meni se čini da, ovaj posve maleni 
razvitak ove naše životinje, jest gotovo iznimka. ' Ako paka ovako 
stoji u naravi ovih vrsti, bilo bi da se pita: da koliko je godina 
individuima koji, po naravoslovcima, katkad stignu preko 7 stopa 
duljine?^ računajući da, po prilici, razmjerno sve to manje ra.stu 
u koliko stariji postaju, budući da se cijeni da zmije, u opće, 
rastu za cijelog svog života. 

Ova vrsta zmije ima biti po naravi prilično dobre ćudi. 
Neću reći da u 4 godine sužanjstva nije se nješto pripitomila, 
da ne dođe mirnija neg je na prvu bila. ali nikad ne opazih u 
njoj zloće, opakosti, pa bilo baš i prvih dana kad mi stigne, ko- 
liku opačinu sam opazio u nekim drugim zmijama ne otrovnim 
što su mi pri ruci bile. Ako me veće puta ujede, to učini, mislim, 
manje radi opakosti neg radi proždrlosti, pošto cijeni, da je ruka 
štogod dobra da pojede. Naljutće se gdjegod dakako, a to oso- 
bito kada je rukom iliti čim mu drago uckaš, a to je naravno ! 
Opazio sam da se osobito lako ljuti pred zimsku mrtvež; tada 
svišti, uvija se i hoće da ujede samo da što pružiš prema njoj. 

Posve slaba razuma zmije su u obće a ovaj naš kravosac 
iznimke u tome ne čini. Ne opazih ništa da se protivno tome 
izrazim, ako samo nećeš da je vidjeh upirati jajem (i to ne 
jedan put) u drvenu stranu svoje škrinje, da ga lakše utjera u 
zvalo, kao naše rekoh. — Ofiolog Erber veli da će kravosac, 
pokle je jaja progutao, oviti oko stabla, da ga prsne u utrobi; 
ja čuh puknuti jaje u trbuhu a da se kravosac okolo ništa ne 
ovije, što bi možda bio i učinio da je imao okolo šta ; ali hoću 
da rečem da : tiskanje jaja u zvalo pomoću upiranja u dasku i 



^ Grnokrug u 6 god., ako ne u duljini i debelini. u težini majde gotovo 
se udvostruči. 

* Gosp. D. Hire opredjeljuje Kravoscu 5 — 7 stopa duljine. — De Betta 
li50 do 2 m. — Brehm 180 do 2"ižO m. — Mnogi naravoslovci tvrde, da je 
E. quatuorlineatus najveća europejska zmija, drugi da to svojstvo pripada 
Zamenis trabalis, svakako je da su oba orijaša medju našim zmijama. 



12 12 

ovijanje okolo stabla da jaje u utrobi prsne, dva fakta su što 
se mogu ravnati, a usljed kojih bi se moglo reći, da će se katkad 
zmiji dati da znade upotriebiti, ako i baš u maloj mjeri, ono 
što će joj koristiti. 

Što se tiče vrste kravosca, živućega u Dubrovačkoj okolici, 
nema sumnje da je druga neg sama ovdje navedena vrsta, t. j.: 
Elaphis quatuorlineatus, Lacép., Bp. itd. ; Coluber quadrilineatus, 
Latr.; Elaphis quadrlradiatus, Gmel. itd. jer s veder čuo sam 
kazati o prutovima preko hrbatne strane koji su karakteristika 
ove zmije, i od opće gornje smegjaste joj boje.^ 

Kazat ću napokon da, motreći običaje ovog našeg kravosca, 
način kojim hranu hvata, kako ugriza itd. čestokrat pomislih o 
onome što narod priča^ da ova zmija sisa kravu i kozu, i rečem 
sam sobom: ne bi li sta slična bilo dalo povoda toj priči od 
pamtivijeka?^ Ne bi li se to bilo prosulo uslijed da katkad 
pastir, seljak, komudrago, vidi kravosca da uhvati sisu krave 
koja mimo nj prođe smučući vime slučajno vrh travurine, šume, 
itd., gdje on sakriven ležaše? a paka da taj pastir prepaden 
cijenjaše da on hvata kravinu sisu da je sisa, dočim uhvati joj 
bradavicu, ili da je ujede, ili cijeneći da je ono kakva živina 
dobra da pojede, kako meni što će uhvatiti prst? a možda da 
se katkad za sisu i objesi* i omota kravi nogu, kako sam baš 
vidio da kravosac učini omotavši meni ruku gdjegdje do ra- 
mena. Narod kaže g. Hircu da pomuzenoj kravi ili kozi sukrvice 
na bradavici stoji a to bi baš, po meni, htjelo reći da joj zmija 
sisu ujede kao, opetujem, što meni ujede ruku sa svojim fmim 
uvinutim zubima. — Ovo moje mnijenje naslonjeno, kao rekoh, 



* Gosp. D. Hire veli dti. je u Dalrniu;iji kravosac gorirećeni C. qua- 
tuorlineatus, dorim da u Hrvatskoj i Slavoniji kravosac bi bio Zamenis Aescu- 
lapii, Zamenis truhalis (odlika Z. viiidijlavus) koje bi potonje zmije onamo, 
posve razvile bile. — Z. Aesculapii, Z. viridiflavus živu i u Dalmaciji ali ne 
stignu one duljine, koliko cijenim, nikad. 

" Ne priča to naš narod sam. U Siciliji zvat je E. quatuorlineatus „Pa- 
stura vacche". 

" Metaxà (talijanski naravoslovac) mnije da je ova zmija Boa Plinia 
koji veli da se Boa hrani kravinim mlijekom, te da će mu po tome i ime 
(Brehni). 

* Naravoslovac Pallas opisujući običaje (u Tartariji) spomenute Zamenis 
trahalis veli da će ova zmija ugristi prulazi-ćc^^'a konja a čestokrat o usne mu 
se i objesili. 



13 13 

na ono što motrih kroz 4 godine, uslobođujem se ovdje da 
izrazim, premda sam uvjeren da ništa nova ne navađam. 



Toliko za sada o našem kravoscu. Ako unaprijeda štogod 
interesantno o njemu obaznam ili uzmotrim, javiću. Ako uprav 
tu bude što zanimivo, dobro će biti, ako li ne, neće mi se za- 
mjeriti, ufam, moje posve male vještine radi. Kako tražim ta- 
kođer da mi se ne zamjeri ako, radi istog uzroka, u ovoj sam 
se radnji odveć uduljio i našao možda poznatih stvari, što sam 
mogao gotovo da ispustim! 

Dubrovnik 15./VIII. 1896. 



Sphargis coriacea 

Gray u Jadranskom 

moru. 



jDodatak. 

Napisao Baldo Košić 
(sa I. tab.i) 

Umorne izvještaju glede morske 
žabe (želve) Sphargis coriacea 
Gray (Dermochelys coriacea , 
Blainv.) (v. Glasnik hrv. nar. 
društva. God. Vili. str. 117.), opi- 
savši gornji štit životinje propu- 
stio sam da spomenem dvije malo 
udubene rupe, različitog pro- 
mjera, koje bijahu opažene netom 
sam primio primjerak. Te rupe, 
op?tojeći na lijevoj strani štita 
nalaze se u drugoj bijelici a uprav 
kod druge karene, gotovo na 
zadnje 4/9 cijele mu duljine.^ 



La Sphargis coriacea 
Gray. nelP Adriatico. 



* Veću sliku kornjač-e ozgor pre- 
krasno je perom crtao sam pisac, a ove 
se slike tiče pridodano mjerilo. Manja 
je slika snimljena iz fotografije. 

(Uredništvo). 

^ U nacrtu želve vidu se te dvije 
rupe kod "2 iirl)lnice. 



appendice. 

Scrive Baldo Košić 
(con 1 tav.^) 

Nella mia relazione sulla cat- 
tura della Sphargis coriacea, 
Gray (Derniochelys coriacea, 
Blain.) (v. Glasnik hrv. nar. 
društva. Anno VITI. pag. 117.), 
nel descrivere il clipeo dell' ani- 
male omisi di accennare a due 
fori di piccola profondità ma di 
diverso diametro che ebbi ad 
osservare, appena ricevetti l' in- 
dividuo. Questi fori stanno dalla 
parte sinistra di detto scudo e 
precisamente presso la seconda 
sua carena, nello spazio com- 
preso fra questa e la prima ed 
a circa 4/9 dalla parte posteriore 
della lunghezza totale di esso.* 



^ La figura maggiore della testuggine 
venne benissimo disegnata a penna dallo 
stesso autore, l'aggiunta misuia si rife- 
risce a questa figura. La figura minore, 
presa dal lato, venne copiata da fotografia. 
(La Redazione). 

^ I due fori presso la 2-a carena 
sono visibili nel disegno della Clielonia 
che si unisce a questa relazione. 



15 



Jedna je rupa vrh druge u 
kosome položaju, pošto je dolnja 
bliža svršetku štita. Prva mjeri 
0"02o m. duljine srednjeg pro- 
mjera na gotovo 0*0Ž m. dubine; 
druga je nješto manja u objema 
mjerama. 



Rupe su mi se isprva činile, 
kao da ih je zrno puške velike 
iliti male, jakog ušća, uradilo ; 
ih da ih je udubao kakav gvoz- 
deni kuk tupastog šiljka, iliti 
kojemudrago ino oružje shčno 
ovome; svakako očevidno bješe 
da su rupe urađene malo vre- 
mena nazad. 

Upitana listom vrh toga, braća 
Calak odgovore mi da se ne sje- 
čaju jeli želvin štit imao rupa 
ili ne, a da pošto životinja ima 
rana u štitu te će biti za nago, 
kao cijene, ona sama sebi ura- 
dila i to kada bješe u budvanskoj 
luci po svoj prilici na šiljke sidra 
kojim je bila ondje zasidrana. 



Premda ni malo zadovoljan 
odgovora, dapače sklonut tada da 
cijenim da rečena braća istinu 
mi taje; dočim će biti oni sami 
koji su želvu udarili, ne idoh sa 
stvari unaprijed uvjeren da, istra- 
živanja da obaznam kako bješe 
taj posao, slaba i nikakva uspjeha 



I due fori stanno uno sopra 
r altro in posizione obliqua (per 
essere l' inferiore più vicino all' e- 
stremità dello scudo) ed il più 
grande ha 0*025 m. di medio 
diametro su 0*02 m. di profondità 
circa, nel mentre il secondo è di 
dimensioni minori, ma non di 
molto. 

Entrambi i buchi mi sembra- 
rono come prodotti da palio 
d' arma da fuoco (fucile o pi- 
stola), ma di grosso calibro, ovvero 
da colpi di rampone, o da qual- 
sivoglia istromento di ferro a 
punta ottusa; in ogni caso era 
evidente che i sopraddetti buchi 
erano di fresca data. 

Interpellati sul propos to, me- 
diante lettera, i fratelli Calak da 
Budua, mi risposero: non con- 
stare loro nulla in argomento ; 
non conoscere l'esistenza sul cli- 
peo della chelonia di buchi di 
sorta, soggiungendo però che se 
fori vi erano, 1' animale dibatten- 
dosi nel mentre si trovava nel 
porto di Budua, si sarà forse da 
se stesso ferito sulle patte degli 
ancorotti coi quaU si trovava colà 
ancorato. 

Ero mal pago di questa ri- 
sposta che mi fece propenso a 
credere che i detti fratelli mi ta- 
cessero la verità, nel mentre 
erano loro stessi che con qualche 
istromento colpirono 1' animale ; 
I ma d' altra parte, considerando 
I che le mie ricerche, per sapere 



16 



ne bi stigla a paka i ne vidjevši 
u lome faktu sta da uprav za- 
služuje njeku znanstvenu vri- 
jednost. Ostavili samo rupe kao 
su bile, i ne začepim ih, te tako, 
da se vide, i sada stoje. 



Ali će se sada po svoj pri- 
lici očitovati uzrok rečenih rupa, 
i to uslijed njeke zanimive okol- 
nosti kojoj će mnogocijenjeni 
gosp. grof Dr. Lujo Vojnović 
tajnik Nijeg. Visosti crnogorskog 
Knjaza, čuti da vele na Getinju 
i to zboreći o njekomu putovanju 
N. V. Kneževića Nasljednika junja 
mjeseca 1894. 

Ta okolnost, taj fakat, bio bi 
ovo: da Knjažev Yacht „Sibil", 
na kome bješe Knežević Na- 
sljednik, dne 10. junja 1894. su- 
srete u vodama otočića S. An- 
drije kod Budve, golemu, na moru 
plutaj uću, morsku želvu, mimo 
koju prolazeći Knjazov yacht ne 
daleko, dade se kneževiću da 
ispali na nju dva hitca iz revol- 
vera, posije kojih žaba roni te 
je nestane. 



Poslije gorispomenutome g. 
gl'. Dru Vojnoviću pruži se zgoda 
da čuje iz usta sama kneževića 
nasljednika taj događaj, koji će 
tada posve ugodljivo, tačno ozna- 
čiti fakat o kome je govora, ve- 



comeandò la cosa, sarebbero state 
inutili e non assegnando al fatto 
un certo valore scientifico, non 
insistetti ; lasciai però i due 
fori come erano, senza chiuderli, 
talché essi sono visibili anche 
presentemente. 



Ora poi sembrerebbe chiarita 
r origine di questi due fori o 
questo da un interessante circo- 
stanza che r egregio sign, conte 
Dr. Luigi Vojnović secretarlo di 
S. A. il principe di Montenegro, 
udì narrare a Getinje a propo- 
sito di un viaggio di S. A. il 
principe ereditario nel giugno 
del 1894. 

Tale circostanza sarebbe: che 
il Yacht principesco „Sibili" sul 
quale si trovava, il principe ere- 
ditario, il giorno 10 di giugno 
1894, ebbe ad incontrare nelle 
acque di S. Andrea (scoglio presso 
Budua) una colossale testuggine 
marina gallegiante sulla super- 
ficie del mare, dalla ({uale pas- 
sando il Yacht a breve distanza, 
ebbe il campo S. A. di esplodere 
su di essa due colpi di revolver, 
dopo i quali l' animale scom- 
parve. 

In seguito il suUodato conte 
Vojnović intese tale avventura 
dalla bocca del medesimo prin- 
cipe il quale, in quell' occasione, 
si compiac(iue di precisare il fatto 
dicendo: che veramente la Che- 



17 



leći: da uprav želva bijaše go- 
lema, da puška mala, revolver, 
kojom na životinju pucaše bila 
je amerikanske tvornice sust. 
„Smith & Wesson" 9 mm. ušća; 
da žaba bijaše mu. misli, malo 
po desnoj strani glavom put 
njega, te napokon da na nju dva 
hitca ispali gotovo na 10 pasa. 
Po istome izvoru javno mi je 
paka, da svi oni koji su se na 
Yachtu nalazili onog dana, mr- 
nari i drugi, tvrde da nikad ne 
vidješe onake ni onolike želve. 



Uslijed gorinavedena treba da 
se zaključi da po svoj prilici, 
bila je naša žaba ona koju Yacht 
Sibil susrete i koju smjeri sa dva 
hica Njeg jva Visost. Da se osvje- 
doći i potvrdi ovo mnijenje, osim 
onoga što reče Nj. Vis. biva svje- 
dodžba cijele mrnarice Yachta 
koja, kao gori bješe rečeno, tvrde 
da nikad ne vidje onake želve: 
bivaju one dvije rupe na želvinu 
štitu odgovarajuće broju izpa- 
Ijenih hitaca; biva smjer rupa, 
koso malo put stražnjeg svršetka 
oklopa i biva možda i okolnost, 
prem da, može se reći, čudna, 
da se životinja nađe u Budljan- 
skome moru, to jest ondje, gdje 
će biti više od tri mjeseca po- 
poslije želva ulovljena. 



Ionia era colossale, che V arma 
colla quale fece fuoco su dì essa 
era un revolver americano sist. 
„Smith & Wesson" di cai. 9 mm. ; 
che r animale era (crede) alla sua 
destra e colla testa rivolta a lui 
e finalmente, che furono due i 
colpi che esplose sulla testug- 
gine a circa 10 passi di distanza. 
Dalla medesima fonte rilevo 
pure che 1' equipaggio del Yacht 
attestò poi di non aver mai ve- 
duta una testuggine simile a 
quella e di quelle dimensioni. 



In base del suesposto si deve 
conckidere che verosimilmente 
era la nostra chelonia quella che 
fu incontrata dal Yacht „Sibili" 
e sulla quale il principe tirò i 
due colpi di revolver, e ad avva- 
lorare tale supposizione, sta la 
surriferita dichiarazione del prin- 
cipe nonché di tutto 1' equipaggio 
del Yacht di non aver cioè mai 
veduta una simile testuggine ; 
stanno i due fori nel clipeo 
della medesima corrispondenti ni 
numero dei colpi esplosi; sta la 
direzione un pò obliqua dei buchi 
verso la parte posteriore sinistra 
dello scudo e sta forse anche l.i 
abbenchè, si potrebbe dire, strana 
circostanza dell' essersi trovata 
la chelonia nei paraggi di Bu- 
dua, nelle acque del qual luogo 
appunto tre mesi e più dopo venne 
r animale catturato. 

2 



18 



Ono što bi se moglo možda 
])rotiviti ovome zaključku bila bi 
ne mala razlika među debljinom 
revolverova zrna i širinom rupa, 
kako i posve mala dubina istih 
rupa obzirom na jakost oružja i 
na blizinu želve, također stalo bi 
da se šta reče, možda, 1 glede 
razlike objama rečenih rupa. 



Moje mnijenje glede toga, usu- 
đujem se reći, bilo bi da, ako 
su rupe, kao što bi trebalo cije- 
niti urađene od zrna puške, one 
moraju, po svoi prilici, biti bile 
njekoliko dublje na prvu, ali kroz 
'A mjeseca i 14 dana da su za- 
rasle iz dna k vrhu, dubinu okra- 
ću jući, dočim raširenje rečenih 
opredijeliti bi se moglo ili možda 
sagrčenju vlaknasto-hrskavog tek- 
suta kog je sastavljen klipej, 
ulti kakvu posebnomu razvitku 
procesa bolesti u ranama koje, 
kada žaba stigne da se prepa- 
rira, bijahu oskočena, otečena 
ruba i stisnutijeg oboda negli 
unutra. — Razlika među pro- 
mjerima rupa morala bi se, mi- 
slim, opredijeliti gorinavedenim 
uzrocima zbog kojih proces za- 
rasli ne trajaše jednako kod obje 
rane. 

Pošto se paka uslijed, okolo 
/.nia, izagnjitog teksuta rupe ra- 
šire primašivši ih u promjeru, 
naravno je da zrna iz rana iz- 



Ouello che si potrebbe opporre 
a questa conclusione sarebbe la 
gran differenza di diametro fra 
le palle del revolver e quello dei 
fori summentovati, nonché la 
poca profondità di questi consi- 
derata la potenza dell' arma e la 
piccola distanza frapposta tra l'ani- 
male ed il Yacht, come anche la 
differenza di grandezza dei fori 
stessi. 

La mia opinione, che azzardo 
di esporre, sarebbe, che quelle 
ferite, se prodotte, come ora è 
da credere, da palle, dovevano 
in origine essere più profonde, 
ma che nello spazio di 3 mesi e 
14 giorni subirono un processo 
di cicatrizzazione dal fondo in 
su ; nel mentre poi il loro allarga- 
mento si potrebbe attribuire forse 
a contrazione del tessuto fìbro- 
cartilagineo componente il clipeo, 
ovvero, ad un andamento parti- 
colare della cicatrizzazione stessa 
nelle ferite, che presentavano, 
quando la chelonia venne per 
essere preparata, il bordo tume- 
fatto e di circonferenza più ri- 
stretta dell' interno del foro. — 
La differenza di diametro dei fori 
medesimi si potrebbe anche rife- 
rire alle suaccennate cause che 
non si svolsero egualmente forse 
in ambe le ferite. 

Essendosi poscia allargato il 
foro in seguito a decomposizione 
del tessuto circoslanlo alle palle, 
queste naturalmente dovevano 



19 



panu, a tim više i lakše jer se 
ove nalazu na pobočkoj strani 
štita. 



U ovome što bješe gori na- 
vedeno cijenim da, sa gledišta 
znanosti, zanimiv je slučaj da 
zrno revolvera sisteme „Smith & 
Wesson" 9 mm. ušća ne prođe 
skroz klipej ove želve, i to na 
gotovo samih 10 pasa daljine; 
t. j. na punih 19 m.^ dakle, teksut 
ovog štita i svoje mu gdjegod, 
prem da slabo rudimentalno oko- 
šćenje, uništit će silu revolvera 
kog je ubitni puškomet preko 
100 metra daljine. 



Koliko se paka u oklop želve 
zrna ukopaše nije moguće sa- 
znati, stalno je samo da ga ne 
provrtiše s jedne strane na drugu, 
jer, da se to zgodilo, a da rečeš 
da možda rane iz nutra zaraslu, 
vidjeli bi se znakovi zarasli na 
unutrnjoj površini štita, dapače 
bila bi se i zrna našla u živo- 
tinji, dočim ni rečeni znakovi ni 
zrna se ne nađoše u njoj, uz- 
prkos da cijenjeći rupe puškom 

* To ;iko su pasi hvati; ako se 
pake za pase imaju raćunaU kroki, 
tada želva ne bijaše ni na pola daljine. 



uscirne fuori, e ciò non appena 
il diametro dei buchi venne a 
sorpassare quello delle palle, il 
che doveva essere facilitato dalla 
posizione laterale delle ferite. 



Dal fin qui detto risulta, a 
mio pensare, d' interessante per la 
scienza il fatto che la palla di 
un revolver, sistema „Smith & 
Wesson" 9 mm. non arrivò a fo- 
rare parte a parte il clipeo di 
questa testuggine a soli 10 passi 
di distanza, cioè a meno di 19 
mei ;^ quindi, il tessuto del detto 
clipeo e la sua, abbenchè leggiera 
rudimentale in qualche punto, 
ossificazione resistette alla potenza 
di quest' arma che potrà avere 
un tiro micidiale fin oltre 100 
metri. 

Quanto le palle poi pene- 
trarono nello spessore dello scudo, 
ò impossibile a saperlo ; certo non 
lo forarono, giacché se ciò fosse 
stato e volendo ammettere che 
le ferite si fossero noli' interno 
rimarginate, di queste sarebbero 
rimasti indubbiamente i segni, 
colle relative cicatrici, e le palle 
naturalmente si sarebbero tro- 
vate neir animale ; ma nò cica- 
trici, né palle si rinvennero interna- 



' Ciò se per passi si devono in- 
tendere klafter. Se poi per passi si de- 
vono intendere passi di marcia allora 
la testuggine non era neppui-e a metà 
distanza 



20 



urađene, vrlo se dubro razgle- 
dala unutrnja površina štita i 
utroba životinje. 



Drugi slučaj što bi, cijenim, 
sa gledišta znanosti zanimati 
mogao, jest, da se žaba nađe, 
nakon tri i po mjeseca, u istim 
vodami. Čemu to nje stanje, na 
gotovo istom mjestu, da se opre- 
djeli ? Dobroj možda paši u tome 
moru, iliti slučaju da, pokle iz 
Sredozemnog mora doplovi u Ja- 
dransko more, ondje se među 
budovskim otocima izgubi, malo 
paka vozeći tamo amo i vraća 
jući se k istomu mjestu? Iliti 
napokon, da želva, susrete li 
Yacht „Sibil", k sjeveru uz Ja- 
dranski zalijev proslijedi, te sti- 
gnuvši ko znade dokle, naše 
okrene vrativši se istim putem, 
koji će je dovestiti pako do onog 
mjesta, njoj nesrećnog, gdje bješe 
|)rijo ranjena, a gdje će na svrhu 
i poginuti? 

Ne može se po mome mni- 
jenju ni promisliti da životinja 
uslijed rana oboli, te slaba i ne- 
jaka da u budljanskome moru, 
radi toga, onoliko vremena ostade 
ne imavši snage da se od kraja 
odaleči k pučini plijući, jer rane 
joj u gornjem štitu, to jest, u 
nimalo životnoj česti tijela, ono- 
likoj želvi ne mogahu U})rav ško- 
diti ništa; a to biva da osvjc;- 



menle, abbenchè, nel sospetto che 
i fori fossero stati prodotti da 
arma da fuoco, si ebbe ad esa- 
minare la superfìcie interna di 
detto scudo nonché l' interno della 
chelonia. 

Un' altra circostanza che po- 
trebbe, ritengo, interessare la 
scienza, sarebbe quella dell' es- 
sersi trovata la testuggine nei 
medesimi paraggi dopo tre mesi 
e mezzo. — A quali cause si po- 
trebbe attribuire tale staziona- 
rietà ? Forse ad un buon pascolo ? 
Ovvero che giunta dal Mediterra- 
neo neir Adriatico, in quella loca- 
lità si perdette facendo delle 
piccole escursioni e ritornando 
sui suoi passi ? Oppure che, dopo 
essere stata incontrata dal Yacht 
„Sibili" ebbe a spingersi al Nord 
del nostro golfo, ed arrivata fino 
ad un certo punto abbia ripreso 
per combinazione, nel ritorno la 
medesima via, che la doveva con- 
durre, poi sul luogo, por essa fu- 
nesto, ove fu ferita, ed ove dovea 
perire? 

Non si può, a mio credere, 
nemmeno supporre che in con- 
seguenza delle ferite avute nel 
clipeo, r animale girasse nelle 
acque di Budua estenuato e de- 
bole tanto da non poter stac- 
carsi dalla costa e nuotare al 
largo, avvegnacchè quelle ferite 
nello scudo superiore, (juindi in 
una parte non afTallo vitale, una 
testuggine di (fucila mole non le 



8 



21 



doći paka i stanje životinje kada 
bješe donesena jer bijaše kao iz- 
ginuta, a debljina i čvrstoća nje- 
zin ijeh mišica bješe potpuna, a 
recimo, malne izvanredna, koja 
stvar ne bi se taka prekazala, da 
pače obratno, kada bi želvi ono- 
liko dana bilo da boluje. Me- 
đutim poznato biva kao morske 
žabe i kakvijem ranama prizivu, 
a ova će naša od toga pružiti 
baš ne pobitni primjer pošto pre- 
živi ulomak glave o kome bješe 
govora u prošastome izvještaju.' 



Pošto se želva nakon toliko 
vremena, to jest tri mjeseca i po 
poslije susretka s Yacht-om „Sibil" 
na istom mjestu nađe, ili posve 
malo dalje, i to tako da je ni- 
kakav brod ili lađa, kroz sve to 
vrijeme (ako ga baš čitava ondje 
prođe) uapsi ili barem opazi, 
prosto biva mnijenje da možda, 
ova vrsta morskijch žaba, u ne- 
ćesto vrh vode izađe ; iliti bolje, 
da za kraće vrijeme, kod odi- 
sanja, na površini mora stoji neg 
li obične želve Jadranskog mora 
koje rek bi da spavaju, na moru 
plutajući katkad po koju uru, a 



' , Glasnik lirv. nar. društva* go- 
dina VIII. str. 134. 



doveva, come credo, risentire mi 
nimamente, e ciò verebbe anche 
confermato dalla robustezza e 
pienezza di carni che aveva la 
chelonia quando ci giunse e che 
era, direi, straordinaria, quindi 
r animale non si mostrava per 
nulla indebolito, cosa che al 
certo non si sarebbe verificala 
qualora esso si fosse trovato per 
tanto tempo di male, anzi sa- 
rebbe stato, come è naturale, 
tutto il contrario ; d' altronde, è 
nota la vitalità di questi animali 
in generale, ed a cpali ferite 
possano sopravvivere, e questa 
nostra sfargide diede di ciò 
non dubbia prova sopravvivendo 
alla frattura del cranio della 
c|uale discorsi precedentemente.* 
Dall' essersi trovata la chelo- 
nia dopo tanto tempo, cioè, come 
si disse, dopo tre mesi e mezzo 
dell' incontro col Yacht „Sibili", 
nel medesimo sito, o pochissimo 
distante, e ciò senza che nel 
corso di detto tempo (se però vi 
stette continuamente) ad alcun 
bastimento o barca fosse dato di 
catturarla od almeno di vederla, 
si potrebbe supporre che forse 
questa specie di testuggine sorla 
meno di spesso a galla di quelle 
comuni all' Adriatico, o meglio, 
che meno di queste resti a galla 
per respirare, mentre le comuni 



^ , Glasnik li. n. društva". Anno 
Vili. pag. 134. 



22 



možda paka da i neobično pla- 
šiva sjetiće se odmah ako joj 
kakva pogibelj prijeti te netom 
brod ili koja druga lađa proko- 
moli lista će biti da u dubinu 
zaroni. 



A pošto kroz sve gore spo- 
menuto vrijeme, u koliko je javno, 
nikome se ne dade da je opazi, 
a osobito u onome moru, gdje 
lađe, parobrodi i drugo često 
prolaze, slobodno je da se pro- 
misli da naša životinja bijaše u 
Jadranskome moru možda i nje- 
koliko vremena prije neg je su- 
srete rečeni Yacht „Sibil", ali da 
se nikomu nepruži zgoda da je, 
prije onog dana vidi ; a napokon, 
uslijed ovoga, lako bi bilo, da se 
dođe i do zaključka, te da se 
reče : tko znade da nije još katkad 
primjerak koji ove posve rijetke 
vrsti, došao u pohode Jadran- 
skome moru, prije ovog našega, 
ali kao dođe tako lijepo čitav iz 
zaljeva izađe neopažen!^ 



Dubrovnik 28./1X. 1896. 



* Sve ovo što rekoh, osobito u po- 
sljednome dijelu ovog izvještaja, naslo- 
njeno je na malne stalno mnijenje da 
naša želva biva ona koju susrete Knjazov 
Yacht „Sibil". — Sve ono što je poznato 
vrh toga fakta poduprlo bi ovo mnijenje! 



chelonie si direbbe che dormano 
trattenendosi sulla superficie del 
mare, anche qualche ora, galleg- 
gianti, — ovvero, che eccezional- 
mente timida avverta da lontano 
il pericolo ed al primo approssi- 
marsi di battello od altro si 
affondi neh' onda. 

E se in tutto il summento- 
vato tempo la chelonia non potè 
essere veduta (per quanto è a 
cognizione) da alcuno e special- 
mente in quei paraggi frequen- 
tati, relativamente, non poco da 
barche, piroscafi ecc. natural- 
mente si può supporre anche che 
r animale del quale ci occupi- 
amo, sia stato verosimilmente 
neir Adriatico parecchio tempo 
prima del suo incontro col detto 
Yacht „Sibili", ma che non venne 
per combinazione veduto prima 
di quel giorno. Questa supposi- 
zione potrebbe condurci a con- 
cludere poi che forse altri in- 
dividui di questa rarissima spe- 
cie qualche volta avranno vi- 
sitato r Adriatico, ma che come 
giunsero così ne uscirono fuori 
inosservati, passando incolumi pel 
nostro golfo ! * 

Ragusa 28./IX. 1896. 



^ Quello che dissi, specialmente nel- 
l'ultima parte di (juosta relazione, si basa 
sul quasi i)ieno convincimento che la 
nostra sfargide sia appunto quella in- 
contrata dal principesco Yacht .Sibili". 
Tutte le circostanze note militano in fa- 
vore di questa suj)posizione ! 



10 



23 



U istom izvještaju „Sphargis 
coriacea Gray, u Jađranskome 
moru" (Glasnik Godine VIII.) 
izbjegnu njeke male pogreške 
(stamparne ili ne) i također nješto 
se propusti. Te će se pogreške 
ovdje popraviti, a dodati ono što 
bješe nehotice propušteno. 



Nella relazione medesima 
Sphargis coriacea Gray. ecc. 
(„Glasnik" ecc. Anno Vili.) sfug- 
girono alcuni errori (nella stampa 
od altrimenti) nonché alcune 
omissioni. Si rettificano qui sotto 
i primi, aggiungendo quello che 
per innavertenza venne omesso. 



U tekstu srpsko-hrvatskome; 



na str. m jeste 

131. Rečene pločice .... od pri- 
like 18 cm. 

133. Očni prednji zub 

135. Prednja su uda, s prstima 

kožom pokrivenim, kao da 

su naime obuveni oni pli- 

skavičiji 

id. mjere: desna 0.85 — 87 m. 

širina biva : desne 

0.34—35 m., lijeve 0.32—33 
metra 

141. preko G cm. 
id. kožnati obuvak 

142. Ona iznosi 205 do 20 cm. 
id. karakoid iznosavši desni 3iS. 

a lijevi 355 mm. 
id. oba ilia .... po srednjoj 

širini 23G mm. 
id. dopire do 24, 
id. a gornje im grane .... 

gotovo 435 

143. Pube je dug 8 mm. 

id. Debljina ove kosti .... iz 
među. 

id. mjereći .... kost 365 po du- 
ljini u lijevoj strani a 377 
u desnoj sa 14 — 146 mm. 



ima biti 

Rečene pločice .... od pri- 
like 18 mm. 
Očnji prednji rub. 
Prednja uda s prstima kožom 
pokrivenim kao što su na- 
ime obuveni (pokriveni) oni 
phskavičiji. 
mjere: desna 0.85 m. ; lijeva 

0.87 širina biva desne 

0.33 m., a lijeve 0.31 m. 

preko 5 cm. 
rožnati obuvak. 
Ona iznosi 0.20 m. do 0.205 m. 
karakoid iznosivši, desni 0.38 
m. a lijevi 0.355 m. 
oba ilia .... po srednjoj 
širini gotovo 24 m. 
dopire do 0.24 m. 
a gornje im grane .... 
gotovo 0.435 m. 
Pube je dug 8 cm. 
Debljina ove kosti .... iz- 
među 0.04 m. i 0.085 m. 
mjereći .... kost 0.365 m. po 
duljini u lijevoj strani a 0.377 
m. u desnoj sa 0.14 — 0.14(') m. 



24 



11 



Nel testo italiano 



a pag. in vece di 

131. queste piastrelle .... misu- 
rano circa 18 cm. 

142. la piastra .... di larghezza 
massima 0.8 m 

143. ed il pube 0.8 m. 

id. che varia essendo quest'osso 
del tutto irregolare. 



deve essere 

queste piastrelle .... misu- 
rano circa 18 mm. 
la piastra .... di larghezza 
massima 0.08 m. 
ed il pube 08 m. 
che varia (essendo quest' osso 
del tutto irregolare) dai 0.04 
m. ai 0.085 m. circa. 



Glasnik hrv. nar. družtva. God. X. 



.M 




40 30 



-I 1- 



Tab. I. 



fm 



^i 




SPHARGIS CORIACEA GRAY. 



über fossile Fische 

von Tüffer in Steiermark und Jurjevcani in 

Kroatien. 

Von Prof. Dr. Carl Gorjanovic-Kramberger. 
Mit Taf. II. und III. 

Dieser kleine Beitrag enthält die Beschreibungen zweier 
neuen fossilen Fischarten, nämlich von Belone tennis m. und 
Cliaetodon Hoeferi m. — Sie entstammen zweien verschieden 
alten Fnndorten: Tüffer und Jurjevcani. 

Der Fundort Tüffer ist wohl bekannt und lieferte bereits 
eine schöne Anzalil typischer Meeresfische, welche von mir in den 
Jahren 1891 und 1895' beschrieben wurden. Bezüglich des Alters 
hätte ich bloss zu erwähnen, dass sich diese Fischfauna sehr 
gut an jene von Ghia von anschliesst und dass man sie dem- 
zufolge an die Basis des Miocen's stellen könnte. 

Was den Fundort Jurjevcani anbelangt, so hätte ich, 
indem diese Lagerstätte zum ersten Male in die Literatur ein- 
geführt wird, Folgendes zu bemerken: Das Dorf Jurjevcani 
liegt am südhchen Abhänge der Plešivica (Samoborer Gebirge) 
in Croatien und zwar im NO von Dorfe Plešivica, an den ter- 
tiären Vorhügeln, die sich hier an die Trias anlehnen. Das Gestein 
(grauer Kalkmergel), in welchem der hier zu beschreibende Fisch 
aufgefunden wurde, ist ober-miocenen Alters, nämlich den s. g. 



* Vergleiche: Paleoihtioložki prilozi. (Collectae palaeoichthyologicae) in 
„Rafl" der südslav. Akademie: Agram 1801. Bd. CVI. der math. naturw. Classe. 
— Besonders aber. 

^De jjiscilnis /'ossüibus (Jomeni ..." — Opera (icadciniae scient. et art. 
Slavorum meridionalium. — Zagreb 18U5. pg. 56. 



26 2 

sarmatischen Ablagerungen angehörend. — Ausser Fischen giebt 
es hier auch Bh'Uter, doch wurde diese Lagerstätte bis nun noch 
nicht näher palaeontologisch untersucht. 

Farn. Scombresocidae 
Gen. Belone. 

Die zu dieser Gattung gehörigen Fische zeichnen sich durch 
einen langgestreckten, mit kleinen Schuppen bedeckten Körper 
aus. Die beiden gleichlangen Kiefer sind nach Art eines Schnabels 
verlängert und mit kleinen spitzen Zähnen versehen. Es sind dies 
Meeresbewohner, und leben sowohl in tropischen als auch in 
gemässigten Meeren, 

Bisher ist fossil blos Belone acutirostris Sauvg. aus dem 
Miocen von Licata in Sicihen^ bekannt gewesen. 

Der hier näher zu beschreibende Überrest stammt aus dem 
anfangs beschriebenen Fundort Jurjevčani bei Plesivica, und ist 
ebenfalls miocenen Alters (obere Abtheilung). — Eine kurze Be- 
schreibung dieser sarmatischen Art habe ich priori t;itshalber 
bereits im Jahre 1894 in meiner „Geologie des Samoborer und 
Zumberak-Gebirges" veröffenthcht.^ In der Folge gebe ich nun 
eine eingehendere Beschreibung dieser Art unter gleichzeitiger 
Beigabe der Abbildung. 

Belone tenuis, Kramb. Gorj. 
(Tab. IL, Fig. 1. u. la.) 

1S04. Belone tenuis Kramb. Gorj. — „Rad" der südsla- 
vischen Akademie d. Wiss. Agram. Bd. GXX. pag. 73. 

Mit Ausnahme der theilweise beschädigten Rückenpartie des 
Körpers ist der Fisch sonst recht gut erhalten, obwohl die Platte 
noch drei Brüche aufweist. Die wichtigeren Skelettlieile sind alle 
gut sichtbar, wodurch die generische Bestimmung ausser Zweifel 
steht. 



') Sauvage: „Poi^sous fossiles d'Oran et de Lical;i\ (Aniialos des Sciences 
(ic.)l()KÌ<lues. Tom IV. 1873. pg. 257.. IM. !.. Fig. 2-3., IM. .\1.. Fig 68.). 

•■) „Kad" der südslavisclieii Akademie der Wissciisclialteii. Agram 18!»i. 
IM. CXX. i)g, 73. 



3 27 

Vergleichen wir nun unsere neue Art mit der Sauvage'schen, 
so ergiebt sich eine bedeutende Differenz zwischen beiden, jedocli 
aber blos im feineren Baue des Skelettes. Hauptsächlich basiert 
der Unterschied zwischen beiden Arten darin, dass meine B. 
tennis einen schlankeren Körper, eine bedeutend geringere Wir- 
belzahl (blos 57 ; B. acutirostris == 70), und endlich eine gros- 
sere Strahlenzahl in der Analflosse besitzt. 

Belone acutirostris, Sauvg. Belone tennis, m. 

Wirbelzahl: .... 70 (32+38) 57 (24+33). 

Pinna analis: ... 10 16 — 18 

caudalis: ..41 12—13 14 5 I 15 I 4. 

Alle übrigen Charaktere, welche auf numerischen Auf- 
zeichnungin basieren, werden durch folgende Zusammenstellung 
ersichtlich werden : 

Körperlänge 2:^0 mm. 

Körperhöhe ca. 15 „ 

Kopflänge mit dem Rostrum (das Ende fehlt) . . .ca. 04 „ 

Augendiameter (der grössere) 7*.J 

Wirbelanzahl 57 (24+3:i). 

Rückenflosse hat Strahlen 14+x 

Anal „ „ „ 16—18 

Schwanzflosse „ „ 5 I 15 I 4 

Brust „ „ „ . ca. 12—14 

Bauch „ „ „ . ca. 6. 

Entfernung der Bauchflossen von den Brustflossen 61 mm. 
„ „ Anal , „ der Bauchflosse -'4 

n n V « » » Gaudal „ 423 „ 

Beschreibung-. 

Der langgestreckte, mit einem spitzen Schnabel endigende 
Körper dürfte in der vorderen Körperpartie höchstens 15 mm. 
an Höhe erreicht haben. Vergleichen wir nun diese mit der to- 
talen Länge, so würde sich die Körperhöhe zur Gesammtlänge 
wie circa 1 : 14 '6 verhalten. Die Körperhöhe vermindert sich 
allmähMch nach rückwärts, und zwar so, dass dieselbe beim 
Beginn der Analflosse noch 112 mm., der Schwanzstiel indessen 
nur mehr ca. 6 — 6*5 mm. an Höhe beträgt. 

Der Kopf ist, wie gesagt, in eine lange Schnautze verlängert, 
welche etwa die Hälfte der totalen Kopflänge ausmachen dürfte. 



28 4 

Von den Kopfknochen, welche speciell auf Taf. II. Fig. la. abge- 
bildet sind, seien Folgende erwähnt: die schnabelartig vorgezogenen 
Interniaxillar- und Dentalknochen, welche, wie es scheint, nur 
spärlich mit spitzen Zähnen besetzt sind. Das schmale Praeoper- 
culum lässt seine Gestalt noch ziemlich gut erkennen, ebenso das 
über 8 mm. hohe und fast 5 mm. breite Operculum. Das Subo- 
perculum zeigt eine nach vorne gerichtete Streifung Das grosse 
Auge weist einen Durchmesser von über 7 mm. auf. 

Die Wirbelsäule besteht aus 57 Gliedern, welche, ausser 
den etwas kürzeren des hinteren Gaudalabschnittes, zumeist etwa 
3 mm. lang und fast ebenso hoch sind. Freilich sehen sie bei 
Betrachtung des intravertebral ausgefüllten Raumes viel schlanker 
aus, sind aber nichts desto weniger beinahe quadratisch. Von 
den Apophyscn kann nichts besonderes erwähnt werden, ausser 
dass die der zwei letzten Wirbeln zur Stütze der Gaudalflosse 
dienen. Die Rippen sind sehr dünn und verhältnissmässig lang, 
nehmen indessen an Länge nach rückwärts ab. 

Die Dorsalflosse steht sehr weit hinten und zwar 42'5 mm. 
vor der Gaudalen. Sie besteht aus etwa 14 Strahlen, welche 
ebenso viele Träger erkennen lassen; sie erstreckt sich bis etwa 
13'5 mm. vor die Gaudalflosse zurück, weist somit eine Basis- 
länge von 29*0 mm. auf. Die Strahlen sind nicht ganz sichtbar, 
sind aber gegliedert und getheilt. 

Die Anale steht der vorigen Flosse gegenüber und beginnt 
nur unbedeutend vor der Dorsalen. Sie besteht aus 16 — 18 
Strahlen, welche von 15 Trägern unterstützt werden und eine 
Basislänge von 29 mm. einnehmen. Die Strahlen sind dünn, ge- 
gliedert und getheilt. Der längste Strahl ist fast 13 mm., der 
letzte 5 mm. lang. 

Die Gaudale ist sehr gut erhalten; sie besteht aus 15 Haiipt- 
und dann aus 5 oberen und 4 unteren Randstralilen. Die Flosse 
ist sein- leicht ausgebuchtet; die einzelnen Strahlen messen 19 nun. 

Die Ventralen stehen 23-6 mm. vor der Anale oder 185 mm. 
hinter der Mitte des Abstandes zwischen der Anale und den 
Pectoralen. Sie stützen sich auf verhältnismässig starke Becken- 
knochen, welche aus einem 7*3 mm. langen, nach vorne ge- 
richteten Knochen, welcher an der Basis einen fast senkrecht 
nach oben schauenden Fortsatz besitzt, bestehen. An Strahlen 
giebt es ca. 0, wovon die längsten 8-5 mm. lang sind. 



5 29 

Die Pectoralen endlich sind ziemlich an der Mille des 
Körpers inserirl und slüken sich auf den noch stellenweise deutlich 
sichbaren Brustgürlel. Die Strahlenzahl scheint 12 — 14 zu sein. 

Der Körper war mit kleinen runden, sehr zarten Schuppen 
bedeckt. 

Fundort: Jurjevčani beim Dorfe Plešivica im hellgrauen 
sarmatischen Kalkmergel. — Diesen schönen Fisch schenkte Herr 
Kaufmann F. Hör vat (in Plešivica) der hiesigen geologischen 
Abtheilung des Nationalmuseums. Den Abdruck desselben Fisches 
besitzt, wie ich erfahren habe, Herr Graf Erdödy in Jaska. 

Erklärung- der Abbildungen. 

Taf. II. Fig. 1. Belone tennis m. in nat. Grösse. 

Taf. II. Fig. la. Belone tennis m. Der Kopf etwas schema- 
tisiert dargestellt, um die einzelnen Knochen deutlicher hervor- 
treten zu lassen : 

i. m. =^ Intermaxillare. r. br. = Radii branchiostegi. 

p --^ Dentale, > p. s. = Parasphcnoid. 

q -^ Quadra tum. sc. =^ Scapula. 

p. o =^ Praooporculum. p. p. =^ Pinna pectoralis. 

o. =^ Operculum. 

Fam. Squamipinnes. 

Dies(! sehr gut markierte Familie hat uns auch mehrere 
fossile Vertreior überlassen, die sich zumeist in recente (xattungen 
einreihen Hessen. Hauptsächlich sind es die Fundorte M-te Bolca 
und Ghiavon, von denen derartige Überreste bekannt geworden 
sind und die bezüglich des Alters dem Eocen resp. Oligocen an- 
gehören. Es möge noch bemerkt werden, dass die an genannten 
Fundorten zur Ablagerung gelangten Straten typische Meeres- 
bildungen darstellen. — Ebenso ist ßs der Fall mit unserem aus 
Tüffer stammenden und bald nachher zu beschreibenden (Jberrest, 
welcher sich in chronologischer Bezifdiung eng an die Fauna von 
Chiavon anschliesst. 

Die recenten Vertreter dieser Familie sind ebenfalls typische 
Meeresbewohner und zwar bewohnen sie zumeist die tropischen 
Meerestheile, wo sie sich dann am liebsten in der Nähe von 



30 6 

Korallenriffen aufhalten. Sie zeichnen sich durch ihren hohen, 
abgeflachten Körper und insbesondere durch den Umstand aus, 
dass die Schuppenbekleidung auch einen grossen Theil der Dorsal- 
und Analflosse bedeckt, und zwar derart, dass nur ein geringer 
Flossentheil aus der Schuppenhülle herausragt. Deshalb ist es 
auch an recenten Exemplaren überhaupt schwer zu bestimmen, 
wo eigentlich die Grenze zwischen Körper und Flosse hegt. In 
dieser Eigenthümlichkeit hegt eben der Charakter der Familie 
ausgeprägt, obwohl sich dieselbe ausserdem durch die Lage und 
Gestalt des Kopfes, die Bezahnung u. s. w. auszeichnet. Unser 
Überrest zeigt einen hohen flachen Körper, mit Schuppen ver- 
deckte Dorsal- und Analflosse, einen etwas vorgezogenen kleinen 
Mund mit Bürstenzähnen, gleich entwickelte Dorsalflossen, ein wie 
es scheint crenirtes Praeoperculum, und ziemlich grosse Schuppen. 
Alle die erwähnten Charaktere stimmen sehr gut mit jenen der 
Gattung Chaetòdon überein, so dass an der Richtigkeit der 
Gattungsbestimmung kein Zweifel vorliegt. 

Genus Chaetodon. Ag. 

Fossile Überreste dieser Gattung waren bisher mit Be- 
stimmtheit nicht bekannt. Es citiert wohl Gervais^ einen Rest 
unter dem Namen Cli. pseudorhomhus aus dem Pliocen von 
Montpellier, indessen liefert uns dieser fragmentäre Überrest kei- 
nerlei bezeichnende Merkmale der Farn. Squamipinnes überhaupt, 
geschweige das der Gattung Chaetodon, falls nicht etwa die flache, 
hol IC Körper form Veranlassung zu einer derartigen Bestimmung 
gab. Der fragliche Fisch dürfte am ehesten der Familie Caran- 
ilidar und der Gattung Lichia oder d. gl. angehören. 



Chaetodon Hoeferi, Kramb. Gorj. 
(Taf. III. u. Taf. IL, Fig. 2.). 

1895. Chaetodon Hoeferi, Kramb. Gorj.: „De piscibus fossi- 
libus Comeni ..." (Opera academiae scientiarum . . .) Zagreb 
(Agram) pag. 00. 



' Znnlotxi«' et, Paléont.oln|,'ie Franenis. Paris ISno. \y.ii^. .528., Tal). 7:1 
Fi!?. 2. 



7 31 

Diese Art liabe icli bereits mit einigen Worten in citiertem 
Werke charakterisiert; hier folgt nun die genaue Beschreibung 
und Abbildung dieser schön erhaltenen Fischart. 

Vor allem aber gebe ich die Dimensions-Aufzeichnungen, 
welche uns diese Fischart in kurzer, übersichtlicher Weise cha- 
rakterisieren sollen : 

Körperlänge 190-5 mm. 

„ höhe ca. 92-0 „ 

Schwanzstielhöhe ... 21 '5 „ 

Wirbelanzahl 23 (8-f 14). 

Rückenflosse 12 I 22. 

Anal „ . ca. 3 I 20. 

Gaudal , 3 1 10—10 I 2. 

Augendiameter 11*0 mm. 

Und nun zur Beschreibung des Skelettes. 

Der Kopf zeichnet sich vor allem durch seine Gestalt aus. 
Seine steile, 39 mm. hohe Stirn übergeht etwas oberhalb des un- 
teren Orbitalrands in eine 18 mm. lange vorgezogene Schnauze, 
welche mit dem erAvühnten Stirnprofile einen stumpfen Winkel 
von ca. 120" einschliessL Indem noch die Schnautze sozusagen 
in der Verlängerung des Bauchprofiles liegt, so ist dadurch die 
eigenthümliche Physiognomie des ganzen Fisches bedingt. Von 
den Kopfknochen erwähne ich das nach rückwärts ausgezogene 
Intermaxillare mit seinen Bürstenzähnen, die Frontalia und das 
Occipitale superius, welches eine kräftige Medianleiste aufweist 
und nach rückwärts zu in eine Lamelle übergeht. Die runde 
Orbitalhöhle ist dem Stirnrande genähert und liegt die Mitte 
derselben im ersten unteren Drittel der Körperhöhe. 

Der Unterkiefer ist ein dreieckiger, mit einem deutlichen 
Arliculare und Bürstenzähnen versehener Knochen, welcher ein 
ziemlich stark entwickeltes, nach hinten ausgezogenes Angulare 
aufweist. 

Mit dem Angulare steht noch im Zusammenhange das 
ziemlich grosse dreieckige Quadratum, an welches sich rückwärts 
das rechtwinkelig gebogene Praeoperculum anschliesst. Dasselbe 
weist melirere dem hinteren Rande zulaufende, mehr oder 
minder radial gestellte Furchen auf, weshalb es scheint, als ob 



32 8 

der Rand des Praooporculum creniert sei. Das Operculum stellt 
uns einen ziemlicli grossen und eher längern als breiten Kno- 
chen dar. 

Vom Schultergürtel ist nur ein Fragment der proximalen 
Partie erhalten. 

Die kräftige Wirbelsäule ist in ihrem vorderen Theil herab- 
gebogen und undeutlich erhalten. Sie besteht indessen aus :22 
Gliedern, wovon 8 dem abdominalen und 1 % dem caudalen 
Körpertheil angehören. Die Apophysen sind stark, von verschie- 
dener Länge und Neigung; die Neurapophysen sind vorne und 
hinten kürzer, in der mittleren Körperpartie am längsten, und 
erreichen da eine Länge von über 4^% mittlerer Wirbollängen. 
Ihr Neigungswinkel zur Säule ist verschieden; diejenigen der 
Abdominal- und noch einiger Gaudalwirbeln sind nach vorne 
geneigt, die folgenden stehen dann senkrecht, während erst die 
Apophysen der G letzten Wirbeln nach rückwärts geneigt sind. 
Die Haemapophysen sind alle nach rückwärts geneigt und zwar 
immer stärker als die entsprechenden der oberen Wirbelseite; 
auch sind die Haemapophysen länger. Es sei noch bemerkt, dass 
ausser dem Hypurale noch die Apophysen der 3 letzten Wirbeln 
zur Stütze der Caudale dienen. 

Die Flippen sind kräftig und sehr lang, dabei nur massig 
gebogen. 

Die Pvückennosse beginnt senkrecht oberhalb des Endes des 
Occipitale superius und zieht sich über den ganzen Piücken bis 
auf 10 mm. vor die Caudale zurück. Sie besteht aus einem ein- 
zigen, durcli keinerlei Einschnitt getrenntem Tlieile, wovon der 
slaciielige wegen seiner kräftigen Stacheln eine etwas längere 
Basis einnimmt als der weiche Tlieil. Die vordere Flossenhälfte 
besteht aus 12 sehr kräftigen Stacheln, welche die horizontale 
Partie des Rückens in einer Länge von G2 mm. einnehmen. Die 
einzelnen Stacheln nehmen von vorne nach hinten an Länge zu, 
aber an Stärke ab ; der längste darunter durfte etwas länger ge- 
wesen sein als der letzte, welcher 25 mm. Länge besitzt. Be- 
züglich der Breite der Stacheln, wäre noch zu bemerken, dass 
der 4. 5. und G. vier mm betragen. An die Stacheln reihen sich 
die weichen Strahlen der zweiten Flossenhälfte sogleich an, 
indem sie die schiefe, gegen die Caudale abfallende Rücken |iartie 
einnehmen. Diese Flossenhälfte besteht aus 22 getheilien und 



9 33 

gegliederten Strahlen, welche sich über eine Basis von 54 mm. 
erstrecken. Der erste Strahl dieser Flossenhälfte entspricht in 
Bezug auf die Länge dem letzten Stachel ; die folgenden, weichen, 
nehmen an Länge unbedeutend zu, um dann gegen die Caudale 
zu wieder an Länge rasch abzunehmen. Die Flossenträger dieser 
Flosse sind, je nach dem sie die eine oder die andere Flossen- 
hälfte unterstützen, von verschiedener Stärke. Durchschnittlich 
sind die Interneuralia des stacheligen Flosscntheiles die kräftigsten 
und längsten, diejenigen der weichen Flosse die kürzeren und 
zarteren ; im allgemeinem aber nehmen die Träger von vorne 
nach rückwärts ab und zwar so, dass der zweite Träger 27 mm., 
der letzte aber blos 5 mm. misst. 

Die Anale ist etwas nach rückwärts verschoben, indessen 
dürfte sie erst unter dem Ende des ersten Drittels der weichen 
Rückenflosse begonnen haben. Sie ist nicht mehr ganz erhalten, 
indem der erste und ein Theil des zweiten Stachels abgebrochen 
ist. Im ganzen dürfte sie aus 3 Stacheln und 20 weichen, ge- 
theilten und gegliederten Strahlen bestanden haben. Der längste 
der 3 Stacheln ist etwas über 30 mm. lang ; die übrige Strahlen 
dürften nur um ein weniges diesen an Länge überragt haben. 
Die Basis, welche diese Flosse einnimmt, beträgt vielleicht gegen 
50 mm. 

Sowohl die Dorsale als auch die Anale waren zum grösseren 
Theil mit Schuppen verdeckt, was uns die vorhandenen, die 
Flossen bedeckenden Schuppen bezeugen. 

Die Caudale ist ziemlich breit und kaum eingebuchtet. Sie 
besteht aus 3 I 10—10 I 2 Strahlen, wovon die oberen und ins- 
besondore die unteren Hauptstrahlen die längsten sind. Der 
längste Strahl des unteren Flossenlappens beträgt 375 mm., die 
Strahlen der mittleren Flossenpartie messen etwa 19-5 mm. 
SämmtUche Strahlen, mit Ausnahme der Randstrahlen, sind kurz 
gegliedert uud mehrfach getheilt. 

Von den paarigen Flossen ist leider nichts erhalten geblieben. 

Den ganzen Körper bedecken ziemlich grosse Schuppen, die 
jedoch nirgends vollständig erhalten geblieben sind. Auser den 
Körper bedecken die Schuppen — wie erwähnt — auch zum 
grossen Theil die Dorsal- und Analflosse, was übrigens sehr 
deutlich eruierbar ist. 

3 



34 10 

Von dieser Fischart liegen zwei aus Tüffer stammende 
Exemplare vor. Das hier abgebildete ist Eigenthum der Leobener 
Bergakademie, das andere, fragmentär erhaltene, befindet sich 
im croatischen Nationalmuseum. Beide wurden von Herrn Prof. 
Hoefer zum Zwecke einer näheren Untersuchung zugesendet. 

Erklärung der Abbildungen: 

Taf. III. Chaetodon Hoeferi m. in nat. Grösse. 

Taf. II. Fig. 2. Chaetodon Hoeferi. Der Kopf etwas sche- 
matisch, um die Gestalt der einzelnen Knochen deutlicher her- 
vortreten zu lassen: 

i. m. = Intermaxillare. p. o. = Praeoperculum. 

d. = Dentale. op. = Operculum. 

q. = Quadratum. sc. = Scapula. 

s. o. = Sub orbitale. fr. = Frontal«, 

o. s. ^= Occipitale superius. 



Glasnik hrv. nar. družtva. God. X. 



Tab, II. 









Glasnik hrv. nar. družtva. God. X. 



Tab. III. 





i/lL^ ^;f!^:^/' '\J 






\ ìli i ^'> 






> i. 

4k 






i-;^;: 



Motrenje ptica 

u Osječkoj okolini godine 1896. 

Napisao stud. phil. Ervin Rössler. 



Lani sam u „Glasniku hrv. naravoslovnog društva" počeo 
]iisati o motrenju ptica u osječkoj okolini. Bio sam ondje izveo 
jednu skrižaljku, u kojoj je bilo u kratko naznačeno seljenje 
ptica proljećem i u jeseni, kojoj sam dodao kratke bilješke i 
popis ptica osječke okoline sa oznakom, da li su stanarice, Ijet- 
nice, zimnice ili prolaznice. Nekoliko ptica bio sam izostavio, jer 
za njih ne znam za stalno, da li se u osječkoj okolini nalaze. 

Ove sam godine taj lani započeti posao nastavio. Skrižaljku, 
koja nam predočuje seljenje ptica, donekle sam upotpunio, do- 
davši joj između ostalog smjer ptičjega lijeta, gdje sam ga god 
mogao zabilježiti, vrijeme onoga dana, kada sam motrio, vrijeme 
dan prije i druge stvari, kojih u lanjskoj skrižaljci nema i koje 
su ipak od velike znamenitosti za seobu ptica, kao što n. pr. 
vrijeme. Skrižaljci sam još dodao popis ptica, što sam ih godine 
189G. ovdje vidio, sa kratkim biološkim podacima glede hrane, 
gniježđenja, dolaska i drugih stvari, koliko sam to mogao opaziti. 

I tako opet i ove godine predajem taj svoj neznatni rad 
javnosti, želeći, da opet nešto, ako je i malo, doprinesem pro- 
micanju prirodoslovnih znanosti. 

Još mi je samo spomenuti, da sam se i ove godine, kao 
što i lani, držao tablice za motrenje i popisa ptica gosp. prof. 
Brusine u „Glasniku hrv. naravoslovnog društva" God. V. 



36 



TsiTolica, za, 



Vrsta 


Proljetno selje- 

1 


o 

B > 

rt Q, 


aä 
tic 

OJ 

>o 
&, 

s 

ti 

Ol 

"s 


s 


.2^ 

g 

s 


Datum, kada se 
veća množina 
opazila 


1-, 


33 

S 

ig 


Sturnus vulgaris L. . . . 








_ 


23. III. 




Sunce 


Ghrysomitris spinus (L.) . 


- 


— 


— 


— 


9.|IV. 


JJIs 


Promjen- 
ljivo 


Motacilla alba L 


19.|II[. 


— 


Vedro, 
mirno 


Vedro, 
mirno 


- 


— 


— 


Aedon luscinia (L.) . . 


13.|IV. 


— 


Kišovito, 
jak SIs. 


- 


— 


— 


— 


Erithacus rubeculus (L.) . 


9.|IV. 


— 


Promjen- 
ljivo 


- 


— 


— 


— 


Oriolus gal bula L 


28.|IV. 






— 


28.]V1II. 


— 


Promjen- 
ljivo 


Lanius meridionalisTemm. 


4.1V. 


— 


— 


— 


— 


— 


— 


Lanius minor Gm 


5.|V. 


— 


— 


- 


- 


— 


- 


Lanius collurio L. 
Hirundo rustica L. . . 
Chelidon urbica (L.) . . 


7.|IV. 
18.|III. 


— 


Oblačno, 

vjetrovito 

Vedro, 

mirno 


- 


13. IV. 
3, IV. 


— 


Kišovito, 
jak SIs. 
Oblačno, 

jak S. 


CliTicola riparia (L.) . . 


— 


— 


- 


— 


— 


— 


— 


Gaprimulgus europaeus L. 


7.|V. 


- 


— 


- 


— 


— 


— 


Cuculus canorus L. . . 


21.|III. 


— 


Vedro, 
slab JIs. 


Vedro 


— 


— 


— 


Coracias garrula L. . . . 


29.|IV. 


— 


— 


— 


— 


— 


— 


Phalacrocorax carbo (L.) 


— 


— 


— 


— 


l."^!. VII. 


— 


Vedro 


Ardea cinerea Ij 


— 


— 


— 


— 


19.|III. 


— 


Vedro, 
mirno 


Ardea purpurea L. . 


9.|IV. 


- 


Promjen- 
ljivo 


— 


- 


— 


— 


Ardea alba L. . 


2I.|1II. 


— 


Vedro, 
slab JIs. 


Vedro 


— 


— 


— 


Ardea railoides Scop. . . 


— 


— 


— 


— 


3i.|vn. 


— 


Sunce 


Nycticorax griseus (L.) 


20.! III. 


— 


Vedro 


Vedro 


— 


— 


— 



a? 



m-otrenje ptica. 














nje ptica 


Jesensko seljenje ptica 


4) 

'u 

c 

T3 

e 

.Si. 


Datum, kada «e 
opaze neobično 
jaki jijetovi 




Ö 
cd 

OJ 

s 

> 


c3 

_es 
'S 

o 

s 

Q 


Ol 

S 


<v 

m 

đ cd 


'C 

ci 

CÖ 

a 


Datum, kada su se 
posljedni eksem- 
plari vidjeli | 


Vedro, 
JIs. 


12 |VIII. 


Promjen- 
ljivo 


Promjen- 
ljivo 


— 


— 


— 


— 


— 


— 


— 


— 


— 


l.|X. 
5.|IX. 


— 


Promjen- 
ljivo 

Promjen- 
ljivo 


Oblačno 
Vedro 


l.jX. 
5.|X. 


Vedro 


- 


— 


- 


5. IX. 


— 


Promjen- 
ljivo 


Vedro 


5.|X. 


— 


— 


— 


— 


— 


— 


- 


— 


17|XII. 


— 


— 


- 


— 


25.|IX. 


— 


Oblačno 


Promjen- 
ljivo 


2.5. 1 IX. 


— 


— 


— 


— 


14.1IX 


— 


Sunce 


— 


14.|IX. 


— 


2.|IX. 


Vedro 


Vedro 


6.|X. 


— 


Vjetrovito 


— 


— 


- 


6.IIX. 


Promjen- 
ljivo 


Promjen- 
ljivo 


28.|IX. 


Is 


Oblačno 


Kišovito 


28.|IX. 


— 


26.|VIII. 


Vedro, 
slab JIs. 




— 


— 


— 


— 


— 


— 


— 


— 


— 


15.|IX. 


— 


Sunce 


Sunce 


15.|IX. 


— 


— 


- 


— 


8. 1 IX. 


— 


Vedro 


— 


8.|IX 


- 


15 1 VII. 


Vedro 


- 


23.! VIII. 


- 


Kišovito 


Vedro 


23. i VIII. 


Vedro, 
mirno 


10. 1 VIII. 


Sunce 


Sunce 


H.|X. 


— 


Vedro 


- 


5.|XI. 


— 


10.|V1II. 


Sunce 


Sunce 


28 |IX. 


— 


Kišovito 


Kišovito 


— 


— 


20. i VIII. 


Vedro 


Vedro 


— 


— 


— 


— 


l.|X. 


Sunce 


17.|VIII. 


Promjen. 
jak JIs. 


— 


28.|IX. 


— 


Kišovito 


Kišovito 


30.|IX. 


— 


17.iVIII. 


Promjen. 
jak JIs. 


— 


23.|IX. 


— 


Vedro 


— 


23.|IX. 



38 



Ta-Tolica, za 



1 

Vrsta 


Proljetno seije- 


o 

■71 _j- 

Co O 

a 

« Cu 

Q 


% 

S 

7J 


'fi 
«u 




Datum, kada se 
veća množina 
opazila 


rt 


Vrijeme i smjer 
vjetra 


eliconia ciconia (L.) . . . 


HI. [III. 





VediT), 
mirno 


Vedro, 
mirno 


21.|I1I. 


— 


Vedro, 
slab JIs. 






Cicoiiia nigra (L.) .... 


30.! IH. 


sz 


0])lačno, 
jak SZ 


— 


— 


— 


— 


Plf'gadis fak-inellus (L.) . 


— 


— 


— 


— 


17.ÌVII. 


— 


OI)lačno 


Anser anser (L.) .... 


19.1III. 


s 


Vedro, 
mirno 


Vedro, 
mirno 


22. III. 


— 


Vedro, 
JIs. 


Anas boscas L 


— 


— 


- 


— 


18. III. 


— 


Vedro 


Daphila acuta (L.) . . 


- 


— 


— 


— 


19 |III. 


— 


Vedro, 
mirno 


Coluniba oenas L. ... 


1^2.1111. 


s 


Blago 


- 


27. III. 


— 


Oblačno 
jak S. 


Turtur turtur (L.) . . . 


26.11V. 


- 


— 


— 


— 


— 


— 


Fulica atra L. . 


20. 1 III. 


— 


Vedro 


Vedro 


— 


— 


— 


Vanellus vanellus (L.) 


— 


— 


— 


— 


19.111. 


— 


Vedro, 
mirno 


Himantopus hiniantopus L. 


22.111. 


— 


Vedro, 
JIs. 


Vedro, 
slab JIs. 


- 


— 


— 


Tringoides hypoleucus (L.) 


— 


— 


— 


— 


3U. VII 


— 


Oblačno 


Totanus fuscus (L.) . . . 


21.:III. 


— 


Vedro, 
slab JIs. 


Vedro 


- 


— 


- 


Gallinago gallinago (L.) . 


— 


— 


— 


— 


2.(.|VII. 


ssz 


Oluja 


(ìaliinago gallinula (L.) 


3.1IV. 


— 


Oblačno, 
jak S. 
Vedro, 
mirno 


— 


— 


— 


— 


Numenius pliaeopus (L.) 


IK.III. 


— 


Vedro, 
mirno 


— 


— 


— 


Sterna b.irundo L. ... 


22. 1 III. 


JZ 


Vedro, 
JIs. 


Vedro 
slab JIs. 


— 


— 


— 


Hydroclielidon nigra (L.) . 


— 


— 


— 


- 


13.|VII. 


— 


Vedro 


Hydrocolaeus ridil)undus(Ij.) 


19. III. 


SIs 


Vedro, 
mirno 


Vedro, 
mirno 


21. III. 


JZ 


Vedro, 
slab JIs. 


(lolymbus cristatus L. . . 


1! 1.1 III. 


— 


Vedio, 
mirno 


Vedro, 
mirno 


22. III. 


— 


Vedro, 
JIs. 


Colymbus fluviatili.^ Tunst. 


K'JIV. 


— 


Kišovito, 
jak Sls. 




" 


" 


" 



39 



ran-otren-je ptica. 














nje ptica 


Jesensko seljenje ptica 


ćo 
'^ 

<v 

2 
"C 

> 


Datum, kada se 
opaze neol lično 
jaki lijetovi 




■v 

a 

rt 

OJ 

> 


rt 
M 
m 

Sk 
o 

£ 

Q 


i3 
% 


S 


Cl, 

C 
ci 

0) 

H 

'Vi 

> 


Datum, kada su se 
posljedni eksem- 
plari vidjeli 


Vedro 


31.|VII. 


Vedro 


Oblačno 


22.|VIIL 





Sunce 


_ 


22.|VIII. 


— 


— 


— 


— 


— 


— 


— 


— 


18.|IX. 


— 


u.jVm. 


Promjen- 
ljivo 


Promjen- 
ljivo 


26. i IX. 


— 


Oblačno 
SIs. 


Oblačno 


l.|X. 


Vedro, 
slab JIs. 


10.|VIII. 


Sunce 


Sunce 


— 


— 


- 


— 


27.|XII. 


— 


6.ÌX. 


Vedro 


— 


— 


— 


— 


— 


_.. 


Vedro, 
mirno 


iy.|iii. 


Vedro, 
mirno 


Vedro, 
mirno 


- 


— 


— 


- 


— 


- 


27. /III. 


Oblačno, 

jak S. 


— 


23.ÌIX. 


— 


Vedro 


— 


23.|IX. 


— 


— 


— 


— 


28.|IX. 


— 


Kišovito 


Kišovito 


28.|IX. 


— 


6.|X. 


Vjetrovito 


— 


— 


— 


— 


— 


— 


Vedro, 
mirno 


30. 1 VII. 


Oblačno 


Vedro 


20.|IX. 


— 


Promjen- 
ljivo 


Vedro 


l.|X. 


Vedro 


6.[VIII. 


Sunce 


Sunce 


2.|IX. 


_ 


Vedro 


Vedro 


2.|IX. 


— 


17.|VIII. 


Promjen. 
jak JIs. 


— 


— 


— 


— 


- 


3.|X. 


Vedro 


31.|VII. 


Vedro 


Oblačno 


— 


— 


— 


— 


11.1IX. 


— 


— 


— 


— 


16.|IX. 


- 


Vedro 


Vedro 


26.|IX. 


— 


20. VIII. 


Vedro 


Vedro 


— 


— 


— 


— 


20.|IX. 


— 


16.;IX. 


Vedro 


Vedro 


1.x. 


— 


Promjen- 
ljivo 


Oblačno 


l.|X. 


— 


17.|VIII. 


Promjen. 
jak JIs. 


— 


6.|X. 


- 


Vjetrovito 


— 


— 


Vedro 


13.|VIII. 


Oblačno 


Oblačno 


— 


— 


— 


— 


— 


Vedro, 
slab JIs. 


15.|VII. 


Vedro 


— 


l.|X. 


— 


Promjen- 
ljivo 


Oblačno 


— 




le.jIK. 


Vedro 


Vedro 


— 


— 


— 


— ■ 


— 



40 6 

Ovoj skrižaljci, koja predočuje seljenje onih plica, što sara 
ih god. 1896. motrio, dodat ću još popis svih ptica, dikle ne 
samo sehca, kojih sam gore spomenute godine u osječkoj okolini 
opazio, i to sa kratkim biološkim podacima, što sam ih sabrao, 
otkako se bavim motrenjem ptica. 

Corvus cornix L. ; stanarica; ljeti živi po šumama i po- 
ljima, gnijezdi se na visokim stablima, hrani se kukcima, često 
dolazi također do voda, gdje se hrani ribama, isplavljenim na 
obalu. Zimi dolazi u blizinu gradova i sela, gdje si traži hranu. 
Cesto ju je vidjeti, gdje sjedi na leđima svinja, čisteći ih od 
parasita. 

Corvus frugilegus L. ; dolazi samo zimi u naše krajeve. 
Obično se skuplja u velika jata, tražeći si hranu po poljima blizu 
sela; prenoćuju u velikim množinama u obližnjim šumama. Prvi 
eksemplar vidio sam ove godine 12. XII. 

Colaeus monedula (L.); stanarica. Pridružuje se, tražeći 
hrane, obično jatama drugih vrana. Gnijezdi se u starim zgra- 
dama i rupama u drveću, najradje u mirnim, sjenovitim šu- 
mama. 

Pica pica (L.); stanarica, koja je jako škodljiva zato, što 
plijeni gnijezda manjih ptica, osobito pjevica; ali se inače hrani 
kukcima. Gnijezdo si poput vrana gradi u šumama i to dosta 
rano u proljeću. 

Garrulus glandarius (L.); nije prava stanarica, jer mijenja 
svoje prebivalište, premda nas nikad sasvim ne ostavlja. U većem 
ih broju ima uvijek zimi; u to doha se najviše hrane žirovima. 

Sturnus vulgaris L. ; ptica selica ; ali često, osobito ako 
je zima blaga, kod nas prezimi. Inače dolazi već jako rano, 
obično u veljači, u pojedinim jatima, te je često prinuđena opet 
se vratiti, ako je još sve pokriveno snijegom. Gnijezdi u šupljem 
drveću u šumi; mladi se sakupljaju u velika jata i napadaju na 
naše vinograde i voćnjake, dok nas u listopadu ih studenom ne 
ostave. 

Fringilla coclebs L.; stanarica, koja se zimi u većem 
broju pojavljuje dolazeći u sredinu gradova i sela, gdje si hranu 
traži. 

Carduelis carduelis (L.); stanarica. Nalazi se po vrtovima 
i poljanama, zimi obično sakupljen u pojedina jata, dolazi u bli- 
zinu ljudskih stanova. 



7 41 

Pyrrlmla europaea Vieill. pohađa nas samo zimi, i onda se 
hrani raznim bobuljama. 

Miliaria calandra (L.) ; stanarica; nalazi se jeseni u ja- 
tima po poljima, Ijeli se gnijezdi na livadama i poljima. 

Emheriza citrinella L. rijetko se kada nalazi koil nas 
ljeti; obično nas pohađa samo zimi, gdje onda u jatima dolazi 
blizu sela, da si po cestama traži hrane. 

Emheriza cirlus L. ; dolazi u društvu sa prijašnjom i ima 
isti način života. 

Galerita cristo ta (L.) ; stanarica, koja živi po poljima, pu- 
tovima i vinogradima; zimi dolazi u naše gradove i sela, da si 
tamo potraži nužnu hranu. 

Motacilla flava L. ; selica, nije tako obična kao JSloUicilla 
alba L. Živi nadomak voda na vlažnim livadama. Ove sam 
zime još 15./XII. jedan eksemplar vidio. 

Motacilla alba L. ; selica, koja dolazi u ožujku k nama 
te je onda svagdje jako obična, osobito u blizini voda, premda 
sam ju ja vidio već i u šumi. Često sjedi i na krovovima kuća, 
gdje se gnijezdi i u rupama. 

Saxicola oenanthe (L.); selica, koju je često vidjeti po 
rpama kamenja na cesti i na već izoranim poljima. 

Merula merula (L.); stanarica. Živi u gustom grmlju po 
šumama, gdje si gradi gnijezdo u šupljem drveću ili na zemlji. 

Tiirdus pilaris L. dolazi u naše krajeve samo zimi, i lo 
dosta kasno, kad je već priUčno hladno; tako sam god. 1890. 
vidio prvi eksemplar 4./I., a ove zime 17./XII. Kada nas ostavlja, 
ne znam, ali prije nekoliko godina još sam u ožujku ubio jedan 
eksemplar, po čem sudim, da ostaje kod nas dosta dugo. 

Turdus visctuorus L. dolazi k nama kao prijašnji samo 
zimi, te se onda u manjim jatima skupa sa Turdiu pilaris L 
skice po našim šumama; hrani se plodovima od Viscain album. 
Prvi sam eksemplar god. 1895. vidio 24./X1I., 18.t6.pako 14./XI1. 

Aedon luscinia (L); selica, koja po prilici u travnju k 
nama dolazi i sve lug3ve, u kojima se i gnijezdi, ljupkim svojim 
glasom oživljava, pak nas u rujnu opet ostavlja. 

Erithacus rubeculus (L.); selica, koja dolazi rano u pro- 
ljeće, a ostavlja nas kasno u jesen; često dapače i prezimi kod 
nas, ako je zima blaga. 

Pratincola rubicola (L.) ; selica, koja po svoj prilici za 



42 8 

blage zime u nas i prezimi, jer sam god. 1896. jedan eksemplar 
I7./XI[. vidio na jednom grmu kraj ceste. 

Sylvia atricapilla (L.) ; selica, koja živi u sjenovitim šu- 
mama i lugovima, a hrani se raznim bobuljama. 

Osim ove vidio sam još i drugih Si/lvia, ali kod kojih ni- 
jesam mogao opredijeliti vrste. 

Phylloscopus sihilator (Bchst.) ; selica. Dolazi u naše kra- 
jeve ožujkom, ostavlja nas rujnom, stanuje u šumama i vr- 
tovima. 

Phylloscopus trochilus (L.); obična selica, koja ima ista 
svojstva kao i prijašnja, samo voli blizinu vode. 

Acrocephahis arundinaceus (L.); selica; oživljava trstiku 
naših voda, po kojoj živo skače puštajući od časa do časa svoj 
jaki glas. Gnijezdo si gradi nad vodom između trstike. 

U našim krajevima dolaze još i druge vrste Avrocephalus, 
ali ih je od vida teško opredjeljivati, zato ih ne ću ni da spo- 
menem. 

Anorthura troglodytes (L.); stanarica; ljeti živi u samotnim, 
sjenovitim lugovima, a zimi dolazi i u vrtove u blizinu gradova 
i sela. 

Eegulus rerjulus (L.) Ljeti ga je rijetko vidjeti, zimi u ma- 
lenim jatima u društvu sa sjenicama živo skače po drveću tra- 
žeći si hranu. 

Regulus ignicapillus (Brehm.): živi na isti način kao i pri- 
jašnji, s kojim je obično u društvu, ali je puno rjeđi. 

Acredula caudata (L.) češće se vidi zimi, jer dolazi u bli- 
zinu ljudskih stanova, dok ljeti živi po šumama. 

Farus maior L. ; stanarica. Ljeti živi u šumi, gdje živo 
trčkara po drveću zavirujući u svaku i najmanju pukotinu, ne bi 
li našla kakoga kukčića; zimi dolazi u naše vrtove, gdje živi na 
Isti način. 

Parus ater L. je stanarica, koja ima isti način života kao 
i pređašnja, ali je rjeđa. 

Parus coeruleus L. ; stanarica. Za ovu vrijedi isto, što je 
već rečeno u pređašnje dvije vrste. 

Parus salicarius Brehm. ; stanarica, kao i druge sjenice, 
živi jio šumama u blizini voda. Gnijezdi se u supljem drveću. 

Sitfa caesia Wolf.; stanarica. Živi na način sjenica, s ko- 
jima se također druži, tražeći si po drveću hranu. 



9 43 

Oriolus (jaìhula L. ; selica Kod nas jako obična ptica, 
koja se i gnijezdi u našim vrtovima; hrani se kukcima pa i 
bobuljama. 

Lanius meridionalis Temm.; selica. Živi na rubu šuma i 
po grmovima kraj cesta i polja, gdje sjedeći na vrhu grana 
vreba na svoj plijen. Katkad u nas i prezimi, jer sam god. I81)(j. 
17./XII. vidio jedan eksemplar na drvetu kraj ceste. 

Lantus minor Gm. ; selica ; živi na isti način kao i Lfuiius 
meridionalis Temm. ali je u nas ima rjeđe. 

Lantus collurio L. ; također selica; najobičnija je od svih 
svračaka u nas. I on sjedi na vrhu grmova, vrebajuć na svoj 
pljen od kukaca, malenih ptičica, poljskih miševa itd., što ih 
onda nabada na trnove grma. 

Muscicapa grisola L. ; selica; svagdje obična; živi ])o šu- 
mama i vrtovima, hrani se kukcima. 

Hirundo rustica L. ; selica ; svagdje poznata i obljubljena 
ptica, koja kao glasnica proljeća koncem ožujka ili početkom 
travnja dolazi i u nas do listopada ostaje. Poznato je, da je 
uvijek ima blizu ljudskih stanova, gdje i gradi svoja gnijezda. 

Chelidon urbica (L.) ; selica je kao i pređašnja, pak ima i 
isti način života; i ona gradi svoja gnijezda na kućama, i to 
uvijek u ovećim društvima. Jeseni se kao i Hirundo rustica 
L. skuplja na krovovima kuća i crkava u velikim jatima, dok 
ne otputuje, što biva uvijek noću. 

Clivicola riparia (L.) ; selica ; dolazi i odlazi skoro u isto 
vrijeme kao i pređašnje dvije vrste. Živi nadomak rijeka i jezera, 
gdje se gnijezdi u rupama na obali u jatima. 

Micropus apus (L.) ; selica. U velikom mnoštvu oblijeću 
tornjeve i stare zgrade, gdje se u rupama i pukotinama gnijezde. 
Katkad ih je vidjeti, gdje lete i nad vodom, i to osamljeno, kako 
sam to vidio god. 1896. 30./VIIJ., ih u jatima. 

Caprimulgus europaeus L. ; sehca, dolazi na koncu travnja 
ili u početku svibnja, i ostaje do hstopada ; hrani se kukcima. 

Dendrocopus maior (L.) ; stanarica. Živi po šumama, pak 
je od vrste Dendrocopus najobičniji i najviše raširen. Hrani se 
kukcima, nalazeći u pukotinama drveća, koje marljivo pretražuje. 
Gnijezdo si gradi u rupama, što si ih sam iskleše u drvetu. 

Dendrocopus medius (L.); stanarica; živi na isti način kao 
i pređašnji, samo nas katkad zimi ostavlja. 



44 10 

Dendrocopus minor (L.) kao i pređašnje dvije vrste stana- 
rica je, koja ima također isti način života, samo je mnogo rjeđa. 

Ficus viridis L.; stanarica, koja poput reprezentanata 
vrste Dendrocopus živi u šumama, braneći se kukcima, što ih 
ima u drveću, a hrani se i mravima ; zato ga je često vidjeti na 
zemlji, i to ne samo u šumi, već i na poljima bhzu šume. I 
gnijezdo si gradi u rupama, što si ih sam iskleše. 

Cticulus canorus L. ; selica. Svagdje običan i to ponajviše 
pojedince, rjeđe u jatima. Hrani se gusjenicama. Gnijezda, kako 
je poznato, ne gradi, već leže svoja jaja u gnijezda drugih manjih 
ptica, obično pjevica. 

Alcedo ispida L. ; stanarica. Živi na obalama rijeka i je- 
zera, gdje ga je često vidjeti, kako mirno sjedi na kakvoj grani 
nad vodom, vrebajući na svoj plijen, za kojim dapače i u vodu 
roni. Hrani se vodenim kukcima i ribicama. Gnijezdo si gradi u 
rupama na obali. Zimi sjedi na ledu kraj otvorene vode. 

Goracias garrula L. ; selica, koja dolazi u travnju, a 
ostavlja nas u rujnu. Stanuje u šumi, gdje se također u šupljem 
drveću gnijezdi. I jeseni ju je često vidjeti po poljima. 

Upupa epops L. ; selica. Skice se po šumama, pašama i 
poljima, i to ili pojedince ili po više njih. Gnijezdo si gradi u 
šupljem drveću. 

Asio otiis (L.); ima je u nas i zimi, jer sam prošle godine 
našao 27./XII. nekoliko eksemplara u šumi. Obično se nastani u 
pustim gnijezdima svraka ili vrana, gdje leže 4-5 jaja. U svibnju 
1804. godine našao sam mlade, koji su već mogli letjeti. 

Circus aeruginosiis (L.); selica. Jako obična grabilica na 
iTiuljevitim mjestima, gdje progoni močvarice, na koje udara iz 
zraka. Ove se mogu spasiti samo tim, da podrone. Ostavlja nas 
koncem rujna; posljednju sam prošle godine vidio 28./IX. 

Pandion licdiaelus (L.); selica. Stanuje po šumama blizu 
voda, pak je dosta rijedak. Hrani se ribama, a na njih nava- 
ljuje iz zraka, pak se dapače često spusti i tolikom silom, da 
podroni. 

HaliaetKs alhicilla (L.) ; stanarica. Nalazi se u šumama 
blizu rijeka i velikih voda, gdje si također na visokom drveću 
gradi gnijezdo. Hrani se raznim životinjama, a kalkad ga je naći 
i kod strvine. 



11 45 

Nisaètus pennatus (Vieill.); selica, koje ima i u šumama 
blizu voda, gdje se i gnijezdi. 

Buteo huteo (L.) ; stanarica, ili barem vrlo često prezimi u 
nas. Živi u šumama, gdje se gnijezdi. Inače se skice po poljima 
tražeći si plijen. 

Pernis apivorus (L.) ; selica; živi po šumama, gdje se 
gnijezdi na visokom drveću. Hrani se kukcima, ali i drugim ži- 
votinjama. Nema je osobito često. 

Milvus milvus (L.); selica, ali za blage zime kod nas ostaje 
ili dolazi rano u proljeće. Skice se obično u većem broju po 
poljima, navaljujući na manje ptice. Gnijezdi se u šumama na 
visokom drveću. 

Milvus korschun (S. Gm.), selica. Stanuje radije kraj rijeka 
i bara, gdje se gnijezdi u šumama. Inače se kao i pređašnja 
skice po poljima, hvatajući manje ptice. 

Falco subhuteo L. ; selica, koja je u nas dosta obična. 
Naći ju je samo na rubovima šuma, gdje se gnijezdi i odakle 
polazi na obližnja polja, tražeći plijen od manjih ptica. 

Tinnuculus tinnuculiis (L.) ; selica, katšto u pojedinim 
eksemplarima u nas prezimi, kako sam i ja već imao priliko 
opaziti, jer sam g. 1894. ubio jedan eksemplar 27./XII. 

Accipiter nisus (L.); stanarica. Nije jako običan; stanuje 
po šumama, te se skice po poljima hvatajući manje ptice. 

Phalacrocorax carho (L ) ; selica. Vrlo običan na dolnjem 
Dunavu i u okolišnjim barama. Uvijek ga ima u većim jatima, 
koja uništavanjem vehkih množina riba čine znatnu štetu ri- 
barstvu. 

Phalacrocorax pymaeus (Pali.) ; selica ; puno rjeđi od pre- 
đašnjeg; tako sam prošle godine vidio samo 2 eksemplara 30./VI1I. 

Ardea cinerea L. ; sehca, ali dosta često u nas prezimi u 
pojedinim eksemplarima. Kad su se vode malo smrznule, tako 
da ne može ribe loviti, drži se na poljima, gdje se hrani miše- 
vima. Za ribarstvo je jako štetna, kao i sve druge čaplje. 

Ardea purpurea L. ; selica, koja po svoj prilici nikad u 
nas ne prezimi, jer i prije odlazi i kasnije dolazi nego Ardea 
cinerea L.. Kraj bara vrlo obična ptica, kao i pređašnja. 

Ardea alba L. ; selica, koja je najrjeđa od svih naših ča- 
palja. Gdjekoje ih godine u opće nema, dok se druge opet po- 
jave u razmjerno velikom broju. Tako sam prošle godine 19. i 



46 12 

20./VIII. vidio jata od jedno 30 komada a i čitavoga ih je ljeta 
bilo u većem ili manjem broju. 

Ardea garzetta L. ; selica, koja nije tako rijetka kao 
pređašnja vrsta, ali ipak nije ni obična. Obično ju je vidjeti u 
pojedinim manjim jatima, rede samu, gdje stoji na obali vreba- 
juči na svoj plijen. 

Ardea ralloides Scop. ; selica, najobičnija od svih čapalja. 
Nema je toliko po obalama, nego običnije sjedi u jako velikim 
jatima po poplavljenim poljima ili po vodenom bilju. (Trapa 
natans, Nymphaea alba; Nupìiar hdeum itd.) koje plivajući 
na površini vode sačinjava čitave otoke. Tu sjedi nepomično, gle- 
dajući u vodu. Čudnovato je, da sam neizmjerno rijetko vidio 
koji stari eksemplar; sva ova jata sastoje obično od samih 
mladih ptica. 

Ardetta minuta (L.) ; selica. Najčešće ju je vidjeti na trsci 
ili na drveću blizu vode, gdje se osobito na večer čuje čudno- 
vati njezin glas. Na obali ju još nikad nijesam vidio. 

Nydicorax griseus (L.) ; selica, koja se kod nas često na- 
lazi u jako velikom broju. Tako sam prošle godine na jednom 
mjestu kroz jedno dva tjedna nalazio do GO i više eksemplara 
po vrbama u vodi. Među njima bijaše najviše mladih ptica, a 
lako je ove raspoznati po njihovom karakterističnom perju, čime 
se posvema razlikuju od starih. Noću se često čuje njihov jaki 
glas, osobito u proljeću kada dolaze. 

Ciconia ciconia (L.) ; selica, koja je kod nas vrlo obična. 
Nastani se blizu voda, a svoje gnijezdo gradi na kućnim krovo- 
vima i dimnjacima ili na dosta visokim panjevima nadomak 
Ijiidskili stanova. Jeseni se sa mladima skupljaju u velikim ja- 
tima na livadama, a prenoćuju u obližnjim šumama ili se vra- 
ćaju u svoja gnijezda. 

Ciconia nigra (L.); selica; mnogo rjeđa od pređašnje. Sta- 
nuje blizu voda, gdje ju je često po livadama vidjeti u većem 
broju. Gnijezdi u šumama na visokom drveću. 

Plegadis falcinellus (L.); selica, koja nas u jako velikom 
broju posjećuje. Prošle .sam godine jako često vidio jata od 40 
i više eksemplara. Najradije se skice na vlažnim mjestima, rijetko 
kada dolazi do same vode, da si tamo hrane traži. 

Anser anser {\j.):, jako često u nas prezimi. Obično se 
skupljaju u jata, koja putuju u spodobi latinskog slova ;,V" ili 



13 47 

u ravnoj crti. Kada mlade odrastu, skicu se po poljima tražeći 
si hranu. 

Anser segetum (Gm.) dolazi u naše krajeve samo zimi i to 
jatima, koja se skicu po poljima i pasu na usjevima. 

Anas boscas L. ; zimuje obično u nas na mjestima, gdje 
se voda nije smrznula. Smrzne li se voda, otputuje u toplije kra- 
jeve, ali se vrati, čim se led otopi. Gnijezdi se često i na drveću. 
U nebrojenoj množini vidio sam ju sa drugim vrstama 6./X. 189G. 

Daphila acuta (L.); selica, koja obično u većim jatima po- 
sjećuje naše vode; jedno tako jato vidio sam 10.111. god. 1806. 
Inače se najčešće skuplja u jata s drugim patkama. 

Querquedula crecca (L.) : selica. Dolazi u ožujku, pak nas 
ostavlja često tek u studenom. Stanuje na mjestima, obraslim 
trskom, gdje se i gnijezdi. 

Querquedula circia (L.); selica; ima isti način života kao 
i pređašnja, pak je često s njom zajedno ima u dosta velikim 
jatima. 

Fuligula fuligula (L.) ; dosad sam je samo jedanput i to 
G.jX. 1806. vidio i ubio, premda je tu dosta česta, ali ju je teško 
u lijetu od vida razabrati, kao i druge mnoge vrste pataka, kojih 
kod nas ima i koje su skupljene obično u pojedina jata. 

Columba oenas (L.) ; selica. Dolazi obično u početku ožujka, 
dok je često još hladno, a ostavlja nas u studenom. Živi po šu- 
mama, odakle leti na obližnja polja, gdje si obično u jatima 
traži hranu. 

Turtur turtur L. ; selica, koja je kod nas vrlo obična. 
Naći ju je u šumi, na poljima, u vrtovima, dapače na drveću, 
koje stoji osamljeno u polju. Najčešće je skupljena u oveća jata. 

Phasianus colchicus L. ; nema ga baš jako često. Njega 
su posjednici dobara kupili i pustili na slobodu, da se tu množi, 
što donekle i uspijeva. 

Perdix perdix (L.) ; stanarica, ali je ovdje već dosta rijetka. 
Naći ju je po poljima i rubovima šuma. Prošle sam godine vidio 
samo jedan jedini eksemplar ö.jVIII. 

Coturnix coturnix (L.) ; ima ga u pogledu na boravak 
dvije vrste: jedna ostaje u nas preko ljeta, a druga je prolaz- 
nica, dolazeći k nama istom u jesen na kratko vrijeme. Katkad 
u nas i prezimi; tako sam vidio god. 180.5. 16.JXII. pet eksem- 
plara, od kojih su tri ubijena. Ovi su bili sasvim dobro ugojeni, 



48 14 

a ne mršavi kao što drugi, koji tu poradi toga zimuju, što su 
ili preslabi ili premladi, da se dadu na putovanje na jug. I prošle 
sam godine vidio 30.;XII. jedan eksemplar. 

Rallus aquaticus L. ; selica, koja obično u ožujku dolazi 
do naših voda te se tu skriva u trsci. Hrani se kukcima i me- 
kušcima. 

Ortygometra porzana (L.) ; selica. vStanuje u trsci, odakle 
izlazi na vodeno bilje, koje na površini vode pliva, gdje živo 
trčkara tražeći si hranu. 

Orìygometra parva (Scop.) ; selica. Ili je rjeđa od prijašnje 
ili ju je teže opaziti, jer se rado skriva u trsci. Lani sam ju vi- 
dio samo jedanput, 15. 'IX. 

Crex crex (L.) ; sehca, koju je takodjer jako rijetko vidjeti, 
jer se skriva u travi na vlažnim livadama, a obično nikad ne 
leti, već samo vrlo brzo trči, tako da ju nije moguće lako opa- 
ziti. Prošle sam je godine vidio samo jedanput 5.|IX. 

Gallinula chloropus (L.) ; selica, a vrlo ju je često vidjeti 
po našim barama. I ona stanuje u trsci, gdje se i gnijezdi. 
Obično ju vidiš, gdje si traži hranu po vodenom bilju, kao što 
to čine Ortygometra porzana L.) i 0. parva (Scop.) 

Fulica atra L. ; selica, koja vrlo rano dolazi u naše kra- 
jeve, i to ponajviše noću kao što to čine gotovo sve druge selice. 
Stanuje u trsci, često u vrlo velikim množinama. Najviše, na 
hiljade, vidio sam prošle godine G.jX. po barama blizu Drave. 

Charadrius pluvialis L. ; u nas dosta rijetka pojava. 
Prošle sam godine vidio samo jedanput jato od jedno 7 eksem- 
plara na obali maloga jezerca 18. IX. 

Vanellus vanellus (L); seUca; jako rano dolazi u naše 
krajeve, a obično nas ostavlja kasno. Jako je običan kraj naših 
vodu, gdje traži hranu, skupivši se u često puta dosta velika jata. 

Himantopus himaniopus L. ; selica, kod nas dosta rijetka. 
Dolazi samo, ako je osobito visoka voda i gotovo sve poplav- 
ljeno, kao što to čini n. pr. Charadrius pluvialis L. i druge 
ptice. Prošle sam godine vidio samo jedanput malo jato 2:2.|III. 

Tringoides hypoleucus (L.); selica, koja je dosta obična 
kraj naših voda gdje u društvu sa raznim Tolanus- vrstama 
trčkara po obalama. Ako je zima blaga, ostaje jako dugo ovdje, 
možda i prezimi, jer sam vidio godine 1895. jedan eksemplar 
28.1X11. 



15 49 

Totanus ochropus (L.); selica. Dolazi u ožujku u naše kra- 
jeve, gdje se sa drugim Tofanus- vrstama nastani na vlažnim 
obalama i poljanama kraj voda. Hrani se kao i druge vrste 
kukcima. 

Totanus stagnaUlis Bechst. ; selica; ima ista svojstva i isti 
način života kao i pređašnja i u opće sve Totanus- vrste. 

Totanus fuscus (L.) ; selica. Dolazi k nama obično u ožujku, 
pak se skice u jatima po obalama naših voda, tražeći si hranu 
od kukaca. 

Totanus littoreus (L.) ; selica. Nalazi se obično u društvu 
s pređašnjom vrstom, s kojom ima i isti način života. 

K nama dolaze i sve druge Totanus- vrste, ali ih je teško 
razlikovati od vida; zato sam samo ove spomenuo, koje sam za 
stalno raspoznao ili ubio. 

Scolopax rusticula L. je za naše krajeve prolaznica, koja 
nas posjećuje dva puta u godini, u proljeću i jeseni. Katkad 
mora da se ovdje i gnijezdi, jer sam 6.JVI. 1893. u jednoj šumi 
nadomak lijeve obale Drave našao gnijezdo sa 4 jaja. Ako je 
zima blaga, prezimi i kod nas, ili barem ostaje jako dugo, jer 
sam god. 1895. još 16. XII. vidio 2 eksemplara, a SS.jXII. tri. 
Prešle sam godine na prolasku u jesen vidio jedan eksemplar 8. [IX. 

GalUnago gaUinago (L.); selica. Nije vrlo obična; ipak ju 
je dosta često vidjeti po vlažnim, travom obrashm poljanama 
blizu voda, gdje se skuplja u manja ili veća jata. 

GaUinago gallinula (L.) ; selica. Dolazi u ožujku ili travnju, 
pak nas ostavlja obično koncem rujna. Način joj je života isti 
kao što u GaUinago gaUinago (L). 

Nunienius phaeopus (L.) ; selica, a nema je osobito često ; 
u opće ju čovjek rijetko vidi, ali tim češće čuje njezin glas. Naći 
ju je na zamuljenim vlažnim mjestima, gdje traži kukce za hranu. 

Sterna hlrumlo L. ; vrlo je obična selica. Dolazi u ožujku, 
a ostavlja nas u rujnu. Uvijek oblijeta naše vode i bare tražeći 
priliku, da se iz zraka baci u vodu na svoj plijen. 

HydrochcUdon nigra (L.); selica; vrlo obična. Svagdje ju 
je naći nad našim vodama, gdje traži plijen. Gesto također u 
pojedinim jatima sjedi na obalama ili na vodnom bilju ili pak 
na granama ili na drugim stvarima, koje vire iz vode. Obično 
je vidjeti samo mlade, rjeđe sam opazio i koju staru pticu. 

4 



50 16 

Hìjflrocolaeus ridibundus (L.) ; selica, ali koja u nas često 
prezimi ili vrlo rano dolazi; tako sam lani prvi eksemplar vidio 
2. II. Ostane li preko čitave zime u našim krajevima, traži uvijek 
mjesta, koja nijesu pokrivena ledom, da može ovdje ribu loviti. 
I od ove se vrste vide ponajviše mladi individui. Stare sam lani 
vidio samo dva puta, i to: 13. VII. dva eksemplara i 15, VII. 
jedan. 

Colymbus crisiatus L. ; selica, koja katkad u nas prezimi ; 
te ju je onda vidjeti na nezamrzlim mjestima naših voda; tako 
sam god. 1895. vidio 31.;XII. šest eksemplara. Inače dolazi u 
ožujku i ostaje do listopada. Živi u trsci iz koje izlazi, osobito 
kad ima već mlade, i po otvorenoj vodi pliva, a često i dugo roni. 

Colymbus griseigena Bodd. ; selica. Živi na istim mjestima 
i na isti način. Zimi ga još nikad nijesam vidio. 

Colymbus fluviatilis Tunst; selica. Naći ga je jako često, 
gdje u dosta velikim jatima pliva po vodi i medju vodenim 
biljem. Pojedini eksemplari napose rjeđe se nahode. Način života 
isti je kao što kod pređašnjih vrsta. 



Kako sam već gore spomenuo, nabrojio sam ovdje sajno 
one vrste, koje sam motrio godine 1890. u Osječkoj okolici, ito 
ne sve, jer ih ima mnogo više, kako sam spomenuo već u po- 
pisu, n. pr. od roda AcrocepJialus i drugih ; ipak ih nijesam za- 
bilježio zato, što ih nijesam točno prepoznao. Ima naime dosta 
ptica, koje može motritelj u lijetu, po glasu i u drugim okolno- 
stima lako razlikovati; ali ima opet i takih, koje su između sebe 
tako sHčne, da ih ne možeš ni iz blizine raspoznati. Među ove 
spadaju n. pr. zastupnici rodova: Acrocephalus, Phylloscopus, 
Totanus, Gallinago, Quenßiedida i drugih, za koje se može 
nešto sigurno reći istom onda, ako ih motritelj ima u rukama, 
a to nije uvijek moguće. 

Zato sam smatrao probitačnijim, ovake vrste u ovom po- 
pisu posvema mimoići. 



Oblik zemlje. 

II. dio. Srednji vijek. 

Napisao Dr. Hinko pl. Hranilović. 

Do danas našlo se je malo istraživaoca, koji bi svoji rad 
posvetili geografiji srednjeg vijeka a osobito razvitku ove zna- 
nosti u početnim stoljećima ovog vijeka. Znanstveni radenici za- 
nimahu se pretežno oko onih perioda, u kojima se očituje ži- 
vahno napredovanje znanstvenog shvaćanja i koje znatno proši- 
ruju krug poznatih zemalja. To se pako ne smije očekivati za 
vrijeme propasti rimskog carstva. U ovo doba evala je jedina 
teologija 1 prirodne znanosti bijahu ko suvišne posve zanemarene. 

Pretresemo li dakle i glede našeg pitanja kršćansku litera- 
turu srednjeg vijeka, to se nesmijemo nadati bogatijoj berbi; ne 
smijemo očekivati duhovitih nazora, koji bi nam naš problem 
pokazali u novom svjetlu. Zadovoljit ćemo se, ako nam uspije 
pokazati, koje karike vežu znanost staroga vijeka sa suvremenim 
shvaćanjem. 

Posao ovaj je — radi oskudice znanstvenih pomagača' — 
težak, te iziskuje potanko pretresivanje samih izvora, jer iz preo- 



^ Osim izvora, koji su na odnosnim mjestima spomenuti, služe za ovdje 
obrađenu dobu slijedeća djela općenitog sadržaja: Allzog, Grundriss der Patro- 
logie oder der älteren christlichen Literaturgeschichte. Freiburg, 1888. 4. ed. — 
Berger, Geschichte der wissenschaftlichen Erdkunde der Griechen. Leipzig, 
1887.— 93. — Cantor, Vorlesungen ü. d. Geschichte der Mathematik. Leipzig, 
1894. — Cantor, Mathematische Beiträge zum Culturleben der Völker. Halle, 
1863. — Cantor, Graeco-indische Studien. Zeitschrift f. Math. u. Phys. XXII. B. 

— Diestel, Geschichte des alten Testamentes in d. christl. Kirche. Jena, 1869. 

— Delambre, Hist. de V astronomie du moyen äge. Paris, 1819. — Dilthey, 
Einleitung in d. Geisteswissenächafteu. Leipzig, 1883. — H. v. Eicken, Geschichte 



52 2 

bilnog gradiva, koje nerazrecteno počiva u krilu opsežne litera- 
ture, kojom je baš za naše pitanje rodila doba crkvenih otaca 
pa sholasta, treba oprezno birati kamen, kojim ćemo podignuti 
našu zgradu. 

Hladna objektivnost, kojim se je stari vijek trudio oko 



u. System der mittelalterliclien Wellanschauung. Stuttgart, lt87. — Ersch- 
Grubcr, Allg. Encyclopädie. — Ebert, Allgemeine Geschichte der Literatur d. 
Mittelalters. Leipzig, 1874. — Fessler, Listituliones patrologicae. Innsbruck, 
1S50./6L — Foi-biger, Handbuch der alten Geographie. Leipzig, 1842. — Günther, 
Die Kosinographischen Anschauungen des Mittelalters. Deut. Rundschau f. G. 
u. Stat. Wien, 1882. — Günther, Studien z. Gesch. d. math. u. pljysikal. Geo- 
graphie. Halle, 1879. — Günther, Ziide u. Resultate der neueren mathem.-hist. 
Forschung. Erlangen, 1876. — Günther, Gesch. d. mathem. Unterrichtes im 
deutsch. Mittelalter bis 1525. Berlin, 1887. — Huber, Die Philosophie der 
Kirchenväter. München, 1854. — Herzog, Real-Encyclop. f. protestant. Theo- 
logie. — Jourdain, Gesch. d. aristotelischen Schriften im Mittelalter. Halle, 1831. 

— Lelewel, Geographie du moyen àge. Bruxelles, 1852. — Müilenhoff, Deutsche 
Alterthumskunde ed. Rediger. Berlin, 1895. — Mädler, Gesch. der Himmels- 
kunde von der ältesten bis auf d. iieueste Zeit. Braunschweig, 1873. — Migne, 
Clursus completus Patrologiae. Paris ; od g. 1843. dalje. — Maxima Bibliotheca 
veterum Patrum et antiq. scriptorum ecclesiasticorum. Lyon, 1677. — Corpus 
script- ecclesiastic. latinorum. Izdaje Bečka Akademija. — Gallandi, Bibl. vet. 
Patrum anliquoruraque script, eccles Venezia, 1765. — B. de Montfaucon, 
Collectio nova Patrum et script. Graecorum. Paris, 1706. — Nirschl, Lehrbuch 
der Patrologie u. Patristik. Mainz, 1881. ,'5. — Nourry, Apparatus ad bibliolh. 
maximam veterum patrum et antiqui?s'morum eccl. scriptorum. Paris, 1715. — 
Ottinger, Die Vorstellungen der alten Griechen und Römer v. d. Erde als 
Himmelskčh-per. Freiburg, 1850. — Poole, Illustrations of the history of me- 
dieval thought. London, 1884. — Peschel, Geschichte der Erdkunde. — Poggen- 
dorff, Biograph. — lit. Handwörterb. z. Gesch. d. exakten Wissenschaften. 
Leipzig, 1863. — Reuter, Gesch. d. religiös. Aufklärung i. Mittelalter v. Ende 
d. 8. b. z. Anfang d. 14. Jahrh. Berlin, 1875. — Ritter, Gesch. d. Philosophie. 
Handiurg, 1847. — Schneid, Aristoteles i. d. Scholastik. Eichstätt, 1875. — 
Slöckl, Gesch. d. Philosophie d. patristischen Zeit, Würzburg, 1858. — Specht, 
Gesch. d. Unterrichtswessens i. Deulscbl. v. d. alt. Zeiten b. z. Mitte d, 13. 
Jahrh. Stuttgart, 1885. — Schiaparelli-Corlze, Die Vorläufer d. Kopernikus im 
Alterthum. Leipzig, 1876. — Schäfer, Entvvickelung d. Ansichten d. Alterthums 
ü. Gestalt u. Grösse d. Erde. Insterburg, 1868. — Sédillot, Matériaux pour 
servir à 1' bistoire comparée de sciences mathém. chez les Grecs et les Orien- 
taux. Paris, 1845. — Tannery, Recherches sur 1' histoire de 1' astronomie an- 
cienne. Paris, 1893. — Welter u. Wetzel, Lexikon. — Wattenbach, Deutschlands 
Geschichtsquellen i. Mittelaller. Berlin, 1885. — Wolf, Gesch. d. Astronomie. 
München, 1877. — Windelband, Gesch. d. neueren Philosophie. Leipzig, 1878. 

— Zöckler, Gesch. d. Beziehungen zw, Tiieologie u. Naturwiis. Güt'r.iluh, 1877. 



3 53 

ispitivanja znanstvenih problema, nestaje, čim se primičemo 
srednjemu. 

Borba između napredujućeg kršćanstva pa propadajućcg 
poganstva odsjeva u svim proizvodima literature. Klasički živalj 
je iznemogao, klonuo, 'b. znanost njegova — izgubiv svoj ugled 

— je propala. Nova se znanost razvija na vjerskom temelju, 
ograničena i oskudna al jedina u onom vijeku krvi i ubijstva. 
Ova nova znanost, u cijelom svom shvaćanju prožeta vjerskim 
obzirima, udari i na geografiju žig božje objave. 

Nas zanima ta nova znanost tek od 4. vijeka, jer u pri- 
jašnim vijekovima zapremahu objava i vjerska spekulacija tako 
duševni život, da je sve zamareno zaostalo, što nije izravno ili 
neizravno sa spasom duše u savezu bilo. Tek četvrti vijek upire 
opet oči u svjetske predmete, jer se je počimalo uviditi, da nji- 
hovo razumjevanje znatno potpomaže tumačenje i obranu biblije. 

— Pojavi prirode nađoše bar u toliko obzira, u koliko su služili 
kao dokazala za istinitost biblijskih tvrdnja i kao sredstva za 
proslavu one osnove, kojom je božja providnost stvorila našu 
zemlju. 

Na ovom temelju osniva se i geografska literatura, što ne 
samo u spisima crkvenih otaca, koji vjeru i znanost u svojim 
djelima spojiše, nego i u djelima čisto naučnog značaja svugdje 
izbija. 

Za primjer nam može služiti kosmografija neznanog Rave- 
naćana iz sedmog vijeka, koji svoj opis svijeta hvalospjevom 
Gos^ìodìnu (Quam magnificenta sunt opera tua, Domine! omnia 
in sapientìa fecisti) počinje, a Isusovom pomoći — Christo nos 
iuvante — nastavlja i svršava. 

Cijelo shvaćanje prirode bijaše osnovano na vjerskim nau- 
kama te se cjepidlačarski svađaše s njima u sklad, a jer je cijela 
narav djelo božje, to nema mjesta objektivnom ispitivanju pri- 
rodnih pojava. Ovo bi ispitivanje i izlišno bilo, jer samo vjera i 
objava bijahu poglavna sredstva za spoznavanje istine te prou- 
čavanja prirodnih pojava. 

Znanstveno istraživanje samo od sebe nema vrijednosti, a 
zadaća mu može samo ta biti, da vodi do vjere, do spoznavanja 
kršćanske nauke. Ako je znanost dovela do te cijeli, zadovoljila 
je svojoj zadaći, jer kako Tertulijan kaže: Cum credimus ; 
nihil desideramus idtra credere. To bijaše okvir, unutar kojega 



54 4 

se je kretalo znanstveno istraživanje, koje — u suglasju sa ovdje 
istaknutim općenitim naukama — nije išlo za tim, da upozna 
i rastumači zakone, koji vežu prirodne pojave, pa uvjete o ko- 
jima ovisi njihov postanak, razvitak i postojanje, već se je time 
zadovoljavalo, da nađe u vjerskim naukama ruho, u koje se je 
skučio svaki pojav prirode. Srednji bo vijek nije naginjao na to, 
da pronađe one tanke niti, koje željeznom karikom kauzalne sveze 
vežu nedogledni niz prirodnih fenomena i da neumornim proma- 
tranjem pojedinih dogođaja izvede zakon, kojemu se svi pokora- 
vaju. On je rade dokazivao nego istraživao. 

Naravna posljedica ovih nazora bijaše, da prirodne nauke 
— a među njima i geografija — nijesu uživale velikog ugleda. 
Znatan napredak već bijaše, kada izađoše kosmografi sa svojim 
opisima univerza, jer je time bar geografska građa — koja je 
bila prije zagušena i utonula u obilju vjerskih spisa — došla do 
samostalna oblika, ma da je i tu jošte morala služiti najodličniju 
znanost ove dobe — teologiju.' 

Daljnje uspješno napredovanje geografske znanosti nalazimo 
u ono doba, kada su nosioci plemenite arapske kulture otvorili 
Evropi nov vidik, upoznav ju sa davno zaboravljenim djelima 
grčke znanosti a napose sa Aristotelovim i Ptolomejivim spisima. 
NajodHčniji dusi Evrope latiše se sada posla, da najvećim na- 
porom nadomjeste ono, što su prije njih vijekovi zanemarili, i 
da se opet dovinu one vedre visine, s koje su prvaci grčke zna- 
nosti gledah svijet i zakone, po kojima se kreće. Za geografiju 



^ Ne smijemo toga radi baš odviše osuđivati crkvene pisce one dobe, jer 
nijesu ni sa drug'im znanostima iznimke u tom pogledu pravili. Naš sud bili će 
još blaži, kad se sjetimo, da imade i danas neukih teoretičara, koji u geografiji 
— znajući o njoj malo više do li njenog imena — nazrijevaju neku služavku 
odlične historičke nauke: geografija imade pravo na eksistenciju samo u to- 
liko, u koliko unapređuje historička istraživanja te razjašnjuje nauke povjesti. 
Krivo ovo shvaćanje potiče iz nepoznavanja one znanosti, koju hoće degradirati 
na čast uslužne pomagačice historije, koja imade marljivo sakupljati gradivo, 
da se njime povjest u svoje — a to su nekakove više i odličnije — svrhe po- 
služi. Mi se možemo tješiti, da se je znala geografija u srednjem vijeku otresti 
tutorstva teologije — a ta bijaše kud i kamo moćnija od današnje historije — 
a da je i danas odavna se osovila na snažne svoje noge i podigla svoja krila, 
koja su ju daleko iznijela iznad onog stanovišta nedorasle pomagačice, na koje 
ju smještaju samo oni, koji su za nekoliko decenija zaostali za današnjim raz- 
vitkom ove discipline. 



5 55 

vječne si zasluge stekoše Albertus Magnus, biskup regensburški, 
veliki učitelj slavnog Tome Akvinskog, pa glasoviti franjevac 
Roger Baco, prvaci 13. vijeka. Oni objeručke prihvaćaju Aristo- 
telovu nauku o obliku zemlje, te nastoje, da ju još i bolje pot- 
krijepe. 

Vijek renesance ne dvoji ni najmanje o kugloličnom obliku 
zemlje te Dante na primjer u svojem javnom predavanju De 
forma et situ aquae et terrae govori o zemaljskoj kugli kao o 
davno poznatoj i priznatoj stvari. 

Al na tom stanovištu osta znanost dosta dugo. Što je Ari- 
stotele naučao o obliku zemlje, to je još i dugo iza otkrivenja 
Amerike ostalo nepromijenjeno i neupotpunjeno. Tek početak iz- 
ravnog mjerenja zemaljske kugle bio je znatan korak napred te 
je time poznavanje zemaljskog lika postalo temeljitije i opsežnije. 
Sav srednji vijek bijahu prirodoslovne znanosti u Evropi a s njima 
i geografija, pod strogim tutorstvom dvih duševnih velesila, koje 
još i danas — ako im je i neograničena moć srednjeg vijeka 
znatno klonula — zamašno utječu na sve ljudske prilike : Te 
velesile jesu Biblija, nikla na azijskom tlu, i grčka znanost, u 
kojoj se je duh zapada dovinuo do najviših visina. Pod dojmom 
tih vlasti — koje se u početku otimlju za neograničenim gos- 
podstvom nad dusima — srednji je vijek zaboravio samostalno 
misliti te je tek novi vijek u modernoj kulturi stopio ih u har- 
moničnu cjelinu. Kršćanstvo i grčka znanost čine sada sponu, 
koja jakim vezom sjedinjuje sve narode svijeta; uzajamno nji- 
hovo djelovanje rodilo je najplemenitijim plodom čovječjeg uma, 
a to je slobodna znanost. 

NajbHža mi je zadaća, da predočim utjecaj Biblije i sta- 
rine na razvitak problema o obliku zemlj e u srednjem vijeku. 

I. Oblik zemlje u kršćanskoj znanosti. 

Na drugom sam mjestu^ pokušao pokazati, koje faze je 
nauka o obliku zemlje kod Grka i Rimljana prošla. Iza Aristo- 
tela tek osamljeni pojedinci se usudiše — ovamo spadaju dosjetlivi 
Lukretij pa Tacit — da podvoje o kugloličnom obliku zemlje. 

* cf. Oblik zemlje. 1. Dio. Stari vijek. K. VIII. Glasnika hrv. naravoslov. 
društva u Zagrebu. 1896. 



56 6 

Unatoč velikog ugleda, što ga je Biblija uživala, ipak probijahu 
nauke grčkih učenjaka i u sredini prvih crkvenih otaca, a kašnje 
nađoše, istina ne bez znatnog otpora, sveudilj rastuće uvaženje. 

Na mnogim mjestima nalazimo nastojanje, da se riječi 
Biblije dovedu u sklad sa klasičnim naukama, ma da se i cijelo 
znanstveno shvaćanje na početku srednjeg vijeka protivi duhu 
klasičnih pisaca. Često naglašena oprijeka između kršćanske i 
klasične nauke nije imalo u sebi dosta snage, e bi se kršćanski 
pisci mogU posvema oteti silnomu dojmu stare znanosti. Poje- 
dine zasade bijahu se tako raširile, bijahu tako priznate, da se 
je gotovo zaboravilo odakle su ishodile. U borbi proti poganskoj 
znanosti često znanstveni borioci nijesu ni opazili, da je vlastito 
njihovo oružje poteklo iz bogate riznice grčkog i rimskog znanja. 

Strastvena borba, u kojoj je glede našega problema pred- 
njačio Kosmas Indikopleustes, jenjavala je te naskoro gledamo 
učenog Izidora, biskupa sevilskog, kako brani kaluđerima zanimanje 
oko latinske literature, jer uz proučavanje Virgilijevih spisa za- 
boraviše Bibliju. Clrkveni cei sami, spominjem Augustina i Basi- 
lija, preporučahu toplo proučavanje klasične literature, jer su u 
njoj nazrijevali spretnu pripravu za bibličke nauke. Snažni raz- 
vitak znanosti u doba Karla Vehkog znatno je unaprijedio prou- 
čavanje stare literature te u savezu s time posvećivaše učeni 
Dicuil posebno djelo našemu problemu. 

Učenjaci do skora uvidiše, da znanje nakrcano u latinskim 
spisima, osobito u prirodoslovnim znanostima jjroučavanju Biblije 
koristi. Sredovječni geografi ili — kako bi ih bolje zvali — kosmo- 
grali proučavahu marljivo spise Martijana Kapelle, Plinija, Solina, 
Seneke pa Makrobija. Do 12. vijeka crpe pisci svoje znanje po- 
glavno iz latinskih spisa, jer je grčki jezik zapadu gotovo ne- 
poznat bio. Tek od 12. vijeka dalje otvaraju se zapadnom svijetu 
opet vrata grčke znanosti. Djelomice vlastitim radom a još više 
posredovanjem Arapa, koji počam od dobe križarskih vojna u 
uzanu svezu sa evropskim znanosti dolaze, proučavaju učenjaci 
Aristotelova djela. 

Davno pako već prije 13. vijeka, od kada se računa utjecaj 
Aristotelov na nauku o obliku zemlje u zapadnim krajevima, 
nalazimo kod istočnih kršćanskih pisaca, kamo ubrajamo Gregora 
iz Niše, Vasilija Velikog pa Ivana Filopona, jasne tragove Aristo- 
telove nauke. 



7 57 

Da se je pako zapadni svijet upoznao sa Ai'istotelom, i niade 
osobito zahvaliti posredovanju duhovitog Hohenstaufovca Fri- 
drika IL, koji je arapski prijevod Aristotelovih spisa dao prevesti 
na latinski. Na skoro jesu nazori o obliku zemlje, koje je Aristo- 
tele iznio, poznati cijelom učenom svijetu. Osim Aristotela, koji 
se je smatrao prvim znanstvenim autoritetom, uvažen bijaše oso- 
bito Ptolomej. Njegovo djelo Msyàlrj (jóvra^ig utjecalo je sve do 
novog vijeka veoma znatno na razvitak našega problema. I ovo 
djelo je preko Arapa dospjelo na zapad, gdje je od prije postojao 
latinski prijevod Boetijev. Pošto taj prijevod nije gotovo nigdje 
poznat bio, to je tek prijevod Gerhardov raširio poznavanje Pto- 
lomejeva djela. ^ 

Klasična nauka o okrugloj zemlji nije se slagala sa Biblijom. 
Podaci Biblije o obliku zemlje dosta su mršavi, te nigdje ne na- 
lazimo opsežnije tumačenje, nu ipak možemo razabrati, da joj je 
zemlja plosan kotur. 

Kakav pako oblik je taj kotur imao, kaže nam Jeremija^: 
On je stvorio krug svijeta i rasprostro nebo. a Jesaja-' kaže, da 
Bog stoluje nad krugom zemaljskim, nad kojim je rasprostro 
nebo kao tanku kožu; zemlju je pako udesio kao kuću, u kojoj 
se stanuje. Središte^ zemaljskog kruga bijaše židovska zemlja sa 
Jerusalimom, kao što bijaše Rim za Rimljana „Pupak svijeta". 
Utjecaj Biblije pokazuju sredovječne geografske karte, koje često 
imadu oblik kruga, kojemu je najodličnija točka središte sa Jeru- 
salimom.^ 

Krug svijeta bijaše naokolo ograničen vodom,'' tu bijaše 
kraj svijeta, do kuda čovječje oko još nije doprlo, jer nitko nije 
izmjerio, kako je zemlja duga a kohko široka.' To sam Bog 
znade, koji šalje svoj blijesak do kraja svijeta.^ Sa grčkim nazo- 



^ Al Maraun dao je Ptolomeja prevesti na arapski, a taj spis preveo je 
Gerhard po nalogu cara Fridrika II. na latinski jezik. 

2 Jeremija 10, 12. 

' 40, 22. 

* Hezekija b, 5. 6. 

•'"' Tako n. pr. vidimo u glasovitoj, tek nedavno pronađenoj Mappa mundi 
u Ebsdorfu iz 13. vijeka, da je Jerusalem zlatno središte svjetskog kruga, kog 
Isus obuhvaća. 

'^ Job 26, 10. Posebnog imena za tu vodu Biblija nema. 

' Job 38, 5. 18. 

« Job 37, 3. 



58 8 

rima se podudara biblijsko shvaćanje o položaju zemlje u svjetskom 
prostoru. Job^ kaže, da je Gospodin zemlju objesio o ničemu, nu 
daljnje izvode iz ovog zaključka u Bibliji ne nalazimo, dapače 
nalazimo mjesta, koja tomu upravo protuslove. U samoj knjizi 
Jobovoj^ obara se prva tvrdnja, gdje se pita, na čemu li stoje 
noge zemlje, a tko joj je položio temelj kamen. Isto tako ne 
odgovara misli o prosto lebdećoj zemlji izreka iz Psalama:^ On 
je smjestio kopno nad vodama. 

Na ovom temelju je kršćanska kosmogratlja do osmog vijeka 
sagradila svoju nauku o obliku zemlje, trudeći se s jedne strane, 
da odbije pogansku nauku o okrugloj zemlji, a s druge strane, 
da biblijske navode znanstveno i uglavi. 

Cijeli niz pisaca se bavi ovim pitanjem osobito ondje, gdje 
treba Genezu komentirati. 

Pronicavi um grčkih filozofa došao je spekulativnim putem 
do svjetskoga sustava, kojemu je sunce središte. Zametak ove 
nauke nalazimo kod Pitagore, dalje ju je razvio i svojim moćnim 
ugledom podupro Plato a Aristarh iz Samosa^ pa Seleukus'' joj 
podaše konačni oblik. Potonji je dapače kušao, da znanstveno 
dokaže gibanje zemaljske kugle. U srednjem vijeku ipak znatno 
prevagne nauka, da je zemlja središte našeg sustava. To je bolje 
odgovaralo vjerskom shvaćanju o svrsi i zvanju ljudskog roda, 
a znanstveno uporište našlo je ovo mišljenje u Ptolomejevom 
geocentričnom sustavu.'' 

U heliocentričkom sustavu nema mjesta plosnoj zemlji, kako 
ju Biblija opisuje; zato su i crkveni oci, a uz njih kršćanski 
učenjaci pristalice Ptolomejeva sustava. 

A) Kršćanska literatura do IX. vijeka. 

Literatura do 9. vijeka može se u dva odsjeka dijeliti. Prvi 
odsjek zaprema patristička literatura, koja siže do početka sedmog 



1 26, 7. 
- 38, 6. 
» 136, 6. 

* U trećem vijeku ]>}•. Is. 

•'' S. Ruixe, Der C.hakläer Selkeukos. Dresden, 1X6.5. 

" G. V. Scliiaparelli, Sui prer-ursori di Cnpornifo nell" iinticliita. Meni. del 
Istituto Lombardo di scienze. Vol XII. Milano, 1S73. 



9 59 

odnosno do sredine osmog vijeka; drugi pako odsjek nam poka- 
zuje, kako novija nauka o okruglom obliku zemlje istiskuje sta- 
riju i kako konačno posvuda prevlada. 

Kršćanska znanost prvih vijekova nije bila ograničena na 
Evropu, već je isto tako evala u Aziji, gdje su Aleksandrija pa 
Antiokija garišta znanstvenog rada. 

U Aleksandriji' našla je grčka znanost novu domovinu te je 
znatno utjecala na znanstveno mišljenje prvih kršćanskih vije- 
kova. Duboka spekulacija grčkih filozofa navađala je svojim 
moćnim primjerom crkvene učitelje na slične puteve u tuma- 
čenju Biblije. Origenes (185. — 254. g.). glavni predstavnik ovih 
učitelja, nam pokazuje, kako se je u Aleksandriji riječ Biblije 
tumačila u alegoričnom smislu. Cijela povjest stvaranja zemlje 
bijaše ovim tumačima Biblije samo jedna velika alegorija; toga 
radi u njihovim djelima ne trebamo ni tražiti tumačenje onih 
prirodnih nauka, koje se bave oblikom zemlje. 

Protivnici pjesničkog idealizma Aleksandrinaca jesu prista- 
hce sirske škole, ^ koji u Bibliji slog za slogom razglabaju, da 
realističnom oštrinom nađu doslovni smisao svakoj izreci. Istina, 
da su Sirci spali u protivnu pogrješku te plitkim racionalizmom 
htjeli rukopipatelno dokazati, kako se svaka riječ Biblije slaže 
sa naravnim odnošajima prirode, al ta baš njihova slaba strana 
nama je najmilija, jer su nam njihove bibličke eksegeze sačuvale 
obilnu građu. 

Od azijskih učenjaka — ako taj naziv mnogi i nezaslužuju 
— kojima je Antiokija središte, spominjem slijedeće, koji su nam 
u svojim spisima sačuvali tada priznate nazore o obliku zemlje. 

Zastupnici antiohenske škole jesu hronološkim redom : Jefrem 
Sirac,^ koji je živeo između 306. i 379., Diodor* iz Tarsa do 



* Guerike, De schola, (juae Alexandriae floruit. Halle, 1S24. — Rede- 
peniiing, Origines. Bonn, 1841. 

2 Hornung, Schola Antiochena. Neustadt, 1864. — Hergenröther, Die 
antiochenische Schule u. ihre Bedeutung auf exegetischem Gebiet. Würzburg, 
1866. — Kihn, Die Bedeutung der antiocheniscben Schule auf exegetischem 
Gebiete. Weisenburg, 1866. 

^ Benedictus - Assemann. Ephraemi opp. syriaca. 1737. — 43. 3 sv. — 
Uhlemann, Ephräm des Syrers Ansichten vom Paradiese. Zeitschr. f. bist. Theo- 
logie I. 1882. ed. Ilgen. — Uhlemann, Ephräms Ansichten von der Schöpfung. 
Ibid. III. 1883. 

* Semisch u. Herzog o. c. III. 



60 10 

g. 394., Ivan Hrizostom^ 347. — 407. g., Teodor^ iz Mopsuestije do 
g. 428., Sevei'ijan iz Gabale umro oko g. 407. pa Teodoret^ iz 
Kire između 390. i 458. g. — Sircima pripadaju također Kosmas 
Indikopleustes, koji je pisao za Justinijana, pa Jakov iz Edese, 
koji već siže u osmi vijek (633. — 708.). 

Jefrem Sirac ubraja se među najodličnije predstavnike an- 
tiohenske škole. Kao tumač Biblije obradio je sirski tekst iz 
drugog vijeka (Pešito) te je svojim — često slobodnim — ko- 
mentarom znatno utjecao na svoje suvremenike i nasljednike.* 
Nu opsežna djela ovog učenjaka podavaju nam samo slabe građe. 
Zemlja mu je plosan kotur, koji se prema sjeveru ustrmljuje, a 
prema jugu snizuje. Na sjevernom kraju dižu se dvije silne kri- 
stalne gore.^ Ove su gore i kasnijim piscima dobro došle, da 
njima tumače ophod sunca oko zemlje. Iza tih gora naime sa- 
kriva se noći sunce te na njihovom rubu iz jutra opet osvane. 
Oko nastavane zemlje stere se ogromni Okean, u kojem nijedan 
stvor ne živi, koji nijedna ptica preletiti nije kadra, "^ jer kao zid 
dijeli svijet od raja. Stare grčke priče o nepreglednom Okeanu, 
koji pun strahota čovjeku neda, da mu tajne otkrije, našle su u 
kršćanskom srednjem vijeku ma da su ih i sami Grci pod konac 
bili napustili, vatrene branitelje, a med ove spadaju i sirski 
učenjaci. 

nauci Diodorovoj slabo smo obavješteni po Fotiju^, al 
nam je ipak jasno, da otvoreno pristaje uz nauku o plosnom 
obliku zemlje a u savezu s time, da poriče i sferični oblik neba. 

Ivan Hrizostom, na glasu radi svoje literarne plodnosti i 
velike učenosti, odlučno zabacuje kretanje zemlje^ njen kuglolični 
oblik i svedenost neba,^ 



* Neander, I, Chysostoinus u. d. Kirclie iii dessen Zeitalter, besonders 
des Orients. 1848. — Fürster, Clirysoslomus u. sein Vcrljültnis zur aiitioch. 
Schule. Gotlia, 1809. 

* Specht, Der exegetische Standjiunkt d. Tlioodor v. Mopsuestia. München, 
1871. — Kilin, Tli. V. Mopsuestia u. Junilius Africanus als Exeiielen. Freibur;^' 1880. 

' Specht 0. c. — Izvori se nalaze u velikom Migneovom djelu. 

* l'rema velikoj važnosti njegovih djela — kf)mcntari geneze i govori o 
raju — bavio se je njima cijeli niz učenjaka. 

■'■ Ephr. opp. syr. I. [). 121. 

« Ihid. 

' Migne T. loli. 

8 Migne T. V. 



11 61 

Tek kod Severljana iz Gabale nalazimo opsežniji opis zemlje 
te nam njegovi točniji podaci razjasnjuju one odlomke, koje o 
obliku zemlje kod njegovih prethodnika nalazimo. 

U svojim homilijama o stvaranju svijeta opisuje nam Se- 
verijan oblik neba, držeći se pri tom gori spomenute Jesajine izrijeke 
o nebeskom šatoru, pa dnevni put sunca, koje se kreće iznad 
plosnog kotura naše zemlje. 

Nebo i zemlja jesu dijelovi kuće: Svod je nama vidljivo 
nebo, nad kojim se nalaze vode, što ih geneza spominje a David 
tako c sto citira, tlo je pako naša zemlja.' Ove vode jesu u svim 
spisima eksegeta stalna sastavina svijetske zgrade, a Severijan 
nam tumači, da su zato na nebeskom zaleđu smještena, da nebi 
žar sunca zapalio nebeski svod.^ 

Po tome ne mijenja ni nebo ni zemlja svoj položaj, kao 
što se ni dijelovi kuće ne miču. 

Kuglolični oblik zemlje i neba Severijan odlučno zabacuje,^ 
kao izmišljotinu filozofskih danguba, kojima nitko neće vjerovati, 
jer prorok govori: Qui statuii coelum sicut fornicem, et extendit 
illud vellut tabernaculum.^ 

Oblik zemlje nam dalje razjasnjuje Severijan tijekom sunca. 
Kada bi se mislilo — kao što su Grci učili — da se sunce noći 
ispod zemlje vraća k istoku onda bi morali svijetsku zgradu 
onamo proširiti. To bi pako protuslovilo nauci proroka, koji kažu, 
da nebo i zemlja jesu orgraničeni (coelum mitium et finem ha- 
bere). — Sunce ne ispinje se na istoku već odanle izlazi, a 
poslije zahoda ono se svraća uz sjeverni rub zemlje kao iza 
kakvog zida opet prema istoku. 

Za potkrijepu ovog nazora, koji je nedvojbeno baština iz 



^ Fecit Deus coelum superius, de quo David: Coelum coeli Domir.o 
(Psal. 113, 16.) Illud vero quasi supremum tabulatum est. Ac quemadmodum 
in domo duarum contignationum intercedit tabulatum medium: sic et Dominus 
mundum creans seu domum, medium tabulatum posuit hoc coelum, et supra 
illum aquas. Ideo ait David : Qui tegis aquis superiara ejus. Mi^ne, Palrologiae 
cursus. Series graeca .56. Severiani oratio I. . 

' Oratio II. 

« Oratio III. 

* Jesaja 40, 22. 

'' Oratio III. 



62 12 

klasične dobe, Severijan navada mjesto iz Geneze,^ gdje se kaže 
r^liog è^TjlOsi' erri tì]v yfjv, y.al Amt haìfkd-Ev sìg ^rjywo. Salamon 
prodekač mu je pako izvor, iz kojeg on vadi nauku o noćnom 
putu sunca. ^ 

Jošte opširnije nego Severijan predočuje nam Kosmas Indo- 
plovac^ nauku svog vremena o obliku zemlje. Velikom ljubavi 
zabavlja se on, kritikujući uz to i nauku klasičnih pisaca o 
kugloličnom obliku zemlje, oko pretresivanja ovog problema te 
nam na široko priča, opetujući po više puta svoje tvrdnje, kako 
nema dvojbe, da je zemlja plosan kotur. 

U kojem tonu je Kosmas svoje protivnike kritikovao, poka- 
zati će sljedeći navodi iz njegovih spisa. „Ti ljudi, — kaže — 
koji su načičkani svjetskom mudrosti i puni pouzdanja u svoje 
tlapnje, da poznavaju oblik i veličinu svijeta, smiju se svetomu 
pismu, držeći ga za bajku, a nazivlju Mojsiju, proroke, gospo- 
dina Hrista i apostole blebetušama i zanesenjacima. Ozbiljnim 
licem, kao da sva mudrost ostalog svijeta iza njih daleko za- 
ostaje, tvrde, da je nebo kugli slično i da se u krugu gib! je. U 
ispraznom brbljanju i svjetskom prevejanosti pokušavaju, da po- 
moći geometrijskih nauka i astronomskih računa izvedu položaj 
i oblik zemlje iz pojava kod pomrčanja sunca i mjeseca; vara- 
jući sebe i druge, tvrde, da se ti pojavi drugim oblikom (nego 
kugle) zemlje protumačiti ne bi mogli". Jošte malo dalje pošao 
je Ijubezni Laktancij, koji sve pristalice nauke o kugličnom obliku 
zemlje blunama nazivlje. 

Kako se iz ovog kratkog izvatka njegove Topografije vidi, 
Kosmas je shvaćanjem svojim daleko zaostao iza duliovitih pi- 
saca sirske škole, nu ipak mu imademo zahvaliti, da je njegova 



» 19, 23. 

2 Oritur et occidit sol. Oriens pergit ad austrum, et circuit ad boream : 
ciiTuit circumeuiido, et in loco suo oritur. Eecl. 1. 5. — O klasičnom izvoru 
ovih nnzora F. Homer II. VII. 421. Odis. III. 1, 2; IX. 5-58. Slični se podaci 
nalože kod Anaksimena, Ajsliila, Mimnerina iz Kolofona pa Stesihora. Nema 
ovdje mjesta, da se rasplete pitanje, u koliko je baš ova izrijeka Salamonova u 
Septuaginti valjano prevedena. 

3 Kosmas Aleksandrinac proputovao je daleke krajeve Azije i Afrike kao 
lri,'()vac. Kašnje kaluder bavio se je znanstvenim radom, u kojem pokazuje op- 
sežno poznavanje klasične literature. Veći dio njegovih radnja se je izgubio, al mu 
sačuvano je dosta opsežno i — što nama mnogo vrijedi — veoma detajliiauu. 



13 63 

rječitost tako svestrano predočila nauku o obliku zemlje, da 
nigdje ne trebamo dvoumiti o tome, što on misli. — Njegova 
Topographia Christiana je najpotpunije djelo geografske litera- 
ture one dobe. Kao što su sve pristalice sirske škole, tako je i 
Kosmas odlučni protivnik one nauke, koja uči, da je zemlja 
kugla. Velikim znanstvenim aparatom on se trudi, da biblijsku 
nauku o obliku zemlje kao jedinu istinitu predoči, a gdje ga re- 
zultati grčke znanosti sile na priznavanje, tamo ih gleda po mo- 
gućnosti što sićušnjijima da predstavi. Tako kaže: „Koji od 
grčkih mudraca, dal Sokrate ili Pitagora, Plato ili Aristotele bio 
je kadar izreći proročanstva o uskrsnuću mrtvih ili o nebeskom 
carstvu, koje je čovjeku otvoreno? Ako su svjetskim svojim 
znanjem i računom što istinitog porekli, kao što su na primjer 
pomrčanja sunca i mjeseca, to odatle nije nitko crpio nikakve 
koristi, već obratno, vodilo je to samo do opsjcnjivanja". 

Istina, da njegova znanstvena kritika duboko baš ne siže, 
a kako i njegova lakovjernost predaleko ide, svjedoči nam nje- 
govo pripovjedanje o prijelazu Izraelićana preko Crvenog mora. 
Oslanjajući se o Pavia Orosija, spominje Kosmas, da se kod 
mjesta Glysma jošte vide vagasi izraelskih kola.* 

Glede oblika zemlje donaša on obilje dokaza iz Biblije, te 
ju on prispodablja sa kućom. Nauka o kugloličnom obliku nije 
ni kod Starih bez prigovora bila, jer ju i Ksenofan iz Kolofona 
zabacuje.^ Originalna je u njega misao, da je šator zavjeta, što 
ga je Mojsija'^ prema božjoj zapovjedi uredio, prilika cijelog svi- 
jeta. — Odatle on izvađa potanke podatke o veličini i rasezanju 
zemlje. 

Zemlja imade dugoljasti oblik, nad njom se kao kupola ka- 
kove zgrade stere nebo, koje počiva na rubu zemlje. Ovi se ru- 
bovi izdižu kao zidovi na istočnom i zapadnom kraju zemlje, te 
se dotiču neba. Južna i sjeverna stranica jesu dulje nego li za- 
padna i istočna. Najdolnji dio je zemlja, koja priliči kubusu ; nad 
ovim kubusom ispinje se nebo, a nad nebom su smještene vode, 
što ih Biblija spominje. Kopno optječe ocean naokolo, a njega 
prebroditi, nije smrtnim dosuđeno. Na istočnom kraju kopna je 



* TopograiJhia 1. V. 194. 
2 Topographia 1. II. 149. 
•'' Topographia 1. I. 129. sq. 



64 14 

Cinica (Kitaj) i tu svršava naša zemlja. Kosmas se ipak nije za- 
dovoljio ovim približnim oznakama, već je kušao, da tačno odredi 
rasezanje kopna. ^ 

Kada bi tko užincem put iz skrajnjeg istoka do Gadesa iz- 
mjerio, našao bi 12000 milja ili 400 postaja ukupno. Kada bi 
putnik iz Cinice {JXivhì^a) išao prema zapadu, prošao bi preko 
Indije i Baktrije do Perzije 150 postaja (4500 milja). Perzija op- 
siže 80 postaja, iz Niziba do Seleucije je 13 postaja; odavde do 
Rima pa kroz Galiju i Iberiju imade do obale oceana do Gadesa 
više no 150 postaja. To daje ukupno oko 400 postaja za rase- 
zanje kopna od istoka do zapada. Širina pako kopna iznaša samo 
polovinu. Od Hiperborejaca, koji stanuju na skrajnjem sje- 
veru, do Bizanta ima samo 50 postaja, a isto je toliko odavde 
do Aleksandrije. Iz Aleksandrije do brskuta Nilovih ima 30, a 
isto toliko odavde do Aksuma ; iz Aksuma do Sasa, koji je 
skrajnji predjel Etiopije te sa oceanom graniči imade oko 50 
postaja. Po tome iznaša širina zemlje, kao što i Biblija veli, po- 
lovinu njezine dužine ili oko 200 postaja. 

Zemlja pa i nebo uređeno je onako, kao što je bio na- 
mješten jevrejski šator zavjeta, koji je prilika svemira. Svaka sit- 
nica ovog hrama imade u kosmosu svoj pralik. Nutarnji prostor 
hrama je gornje nebo, a vanjski odjel je prilika zemlje. Sedmo- 
kraki svijećnjak predočuje sunce i sedam dana u tjednu, a hlje- 
bovi na stolu označuju dvanaest mjeseci godine. 

Dnevni i noćni luk sunca tumači Kosmos time, što je plosna 
zemlja na sjevernom svom kraju uzvišena. Iza ove visine sunce 
noći od zapada preko oceana kreće prema istoku, gdje opet izlazi. 

Ovo su poglavne crte ove nauke istočnih kršćana, koji za- 
stupaju i brane mnijenje o plosnoj zemlji. Utjecaj njihov bio je 
i na zapadu veoma velik, te se je u kasnije doba križao sa utje- 
cajem Arapa, koji su svojim putem došli do veoma zanimivih 
rezultata o ispitivanju oblika zemlje. 

Naprijed je kazano, da se literatura kršćanska može do 9. 
vijeka dijeliti a dva odsjeka : U prvome vlada nauka o kotu- 
rastom obliku zemlje, u drugom pako prevlada nazor, da je 
zemlja kugla. 



Topograiiliiii I. I. l:!S. 



15 65 

Red onih, koji zastupaju prvu nauku, ovdje nije ni iz da- 
leka iscrpljen, al kad na umu držimo, da nazori, koje sam kod 
Severijana pa Kosme spomenuo, uz neznatne varijante se svaki 
puta opetuju, onda bi i suvišno bilo, da ih posebice i podrob- 
nije sve nabrojimo. 

Naporedo sa naukom o plosnom obliku zemlje teče druga 
nauka, koja tvrdi, da je zemlja kugla. Ove dvije protivne si 
nauke nalazile su kroz pet vijekova gorljivih branitelja te se za 
cijelo ovo vrijeme ne može kazati, koja li je nauka ugledom 
svojim prevagnula, dok nije potonja u 9. vijeku stekla toliko 
priznanje, da ne nalazimo više nijednog uvaženijeg geografa — 
ili bolje da kažemo — kosmografa, koji bi pristajao uz gore ocr- 
tanu nauku Siraca Nauka o kugloličnom obliku zemlje razvi se 
u kršćanskoj crkvi na istoku pod Aristotelovim utjecajem te su 
njezini predstavnici — pristalice kapadokijske škole — svojim 
shvaćanjem prirodnih pojava daleko nadvisili Sirce. Kao glavne 
predstavnike ove nauke spominjem Vasilija velikoga (330. — 379.), 
njegovog brata Gregora^ iz Niše pa aleksandrijskog učenjaka 
Ivana Fihpona^ iz šestog vijeka. 

Zastupnici nauke o plosnoj zemlji naučahu, da je zemaljski 
kotur temelj i središte svemira, oko kojeg se sve kreće. Utjecaj 
Biblije je prouzročio, da se nitko nije dovinuo misli, da se to 
središte imade izvan zemlje tražiti. 

Ovomu utjecaju nijesu se ni oni oteli, koji su naučali, da 
je zemlja kugla. Geocentrički sustav svemira bijaše temelj Aristo- 
telove kosmologije a ostade to također i sredovječnim kršćanskim 
učenjacima, koji su baš u Aristotelu nalazili poglavni autoritet 
za istinitost svoje nauke. 

Aristoteleva nauka u obliku zemlje na kratko bijaše sljedeća. 



^ 'OuiXCau d-'ii^; i'^urjju^oov. Humboldt u velike hvali oštrounilje Vasi- 
lijevo u svom Kosmu II. 29. 

^ \47ioXoyrjTiyo; neo'i iTfi égurj/usnov. Migne Series gr. T. 44. F. Weiss: 
Die grossen Kappadokier. Braunsberg, 1872. — Klose, Basilius der Grosse nach 
seinem Leben u. seiner Lehre. Stralsund, 1835. — Migne o. c. S. graec. T. 44. 
sadržaje njegovo djelo ^AnoloytTixòg nsoì lìig k'^ariritoov. 

* Ovog oštrog poznavaoca klasične literature snađe anatema šestog općeg 
crkvenog sakora, ma da je naglašivao pretežnost Biblije nad djelima starih 
grčkih pisaca. Samostalni taj duh duboko je proniknuo pojave prirode te je da- 
pače zakone prostog pada istraživao. 

5 



6G 16 

Oestice, iz kojih je zemlja složena, nalaze svoje međusobno 
ravnoležje tek u obliku kugle; sve pako čestice sastavljaju četiri 
elementa: vatru, zrak, vodu i zemlju, od kojih je svemir složen, 
Namještenje u svemiru i međusobni položaj elemenata ovisi o 
njihovoj težini: laglji se dižu gore, a teži padaju prema središtu. 
Zemlja je najteži elemenat te će po tom zapremiti sredinu, a oko 
nje redati će se laglji elementi kao ljuske u lukovici. Prema 
tomu će ravnotežje elemenata biti jedino moguće na zemlji, koja 
imade oblik kugle. 

Ova spekulacija je temelj, na kojemu Vasilij, njegov^ brat 
Gregor pa Ivan Filipon prihvatiše nauku o okruglom obliku 
zemlje te ju pronicavim oštroumljem — oslobodiv se plitke zor- 
nosti prirodnih pojava, koja je mnoge navađala, da su iz pri- 
vidnog izgleda obzorišta zaključili, kako je zemlja plosan kotur 
— doveli u sklad sa naukom Biblije, iz koje su pristalice nauke 
o plosnoj zemlji vadili sebi poglavno oružje, kojim su autoritet 
svoje nauke branili. 

Zemlja bijaše — učaše Ivan' — u početku pokrita vodom. 
To je i sam Mojsija tvrdio, kada je kazao, da je zemlja bila 
nevidljiva. Voda je pako mogla zemlju tek onda podjednako pri- 
krivati, ako je sferična oblika, jer bi inače voda otjecala pa na 
jednoj se strani sakupljala. Drugo uporište svoje nauke nalazi 
Ivan u riječima Jobovim, gdje se kaže: Bog ovjesi zemlju o ni- 
čemu,- jer te riječi imadu samo onda smisla, ako zemlju uzim- 
Ijcmo kao kuglu, u kojoj čestice podjednako te e prama središtu. 
Na zemlji dakle nema nigdje ni u gori ni dolje, već oko središta 
smješteni su dijelovi naokolo prema njihovoj težini. 

Da sada pako bacimo pogled na zapad, kakovi li su ovdje 
nazori vladali o obliku zemlje. 

Kao na istoku tako je i na zapadu tek polagano se udo- 
mila nauka o ku.L-loličnoj zemlji, nu pri tom se primjećuje, da 
je ta nauka laglje stekla ugleda u Evropi nego li u istočnim 
krajevima. 

Od zapadnih pisaca ove periode imademo spomenuti Lak- 



' (luriieuliirioruni in Mosuic lu mundi creationeni liljri senii)lein ed. Cor- 
derius. Beč, 1G30. 
'' Job 26. 7. 



17 67 

tancija* (f 330), milanskog biskupa Ambrozija^ (397), Dalma- 
tinca Jeronima^ iz Stridona (331—420), sv. Augustina,* Izidora 
Španjolca'^ iz sedmog vijeka, glasovitog Bedu*^ (673 — 735), Hra- 
bana Maura, ^ bezimenog geografa Ravenaćanina^ pa škotskog 
monaka Dicuila, koji na dvoru Karla Velikog boravio. 

Kao što se istočni učenjaci raziđoše u dva protivna tabora, 
tako predstavljaju i ovi zapadni pisci s jedne strane nauku o 
zemlji na biblijskom temelju, a s druge nauku o kugli zemaljskoj. 

Prvima je Biblija podloga, iz koje izvađaju svoje spekula- 
cije, ali pri tom ipak ostadoše većma na realnom tlu nego li 
istočni pisci, u kojima bujna mašta čudne prikaze stvara. 

Laktancij^ je klasično naobraženi branitelj kršćanske nauke, 
koji se ne ograničuje na tumačenje biblijskih navoda o obliku 
zemlje, već kritički raščinja Bibliji protivnu nauku o okrugloj 
zemlji. Ta se nauka njemu osniva na opsjeni, koja je potekla iz 
prividno svedenog oblika neba i dnevnog tijeka sunca. Pošto su 
ljudi gledali, kako sunce od istoka prema zapadu obilazi ne- 
beskim svodom a nijesu si znali protumačiti, kako se noći od za- 
pada vraća k ishodu svome, to su smislili varavu nauku, da je 



^ Laktancij napisao je sedam knjiga Institutionum divinarum, u kojima 
kršćansku vjeru proslavijuje kao najvišu istinu. Goi'ljivi taj neprijatelj Starih 
ipak se poslužuje djelima Seneke, Cicera itd. 

^ Hexaemeron 1. VII. Migne o. c. Series lat. T. 14. 

^ Migne o. c. Series lat. T. 2Ž. — 30. Liber hebreicarum quaestionum in 
Genesin. 

* Migne 0. e. Series lat. T. 34. De Genesi ad literam 1. XI t. — De Ge- 
nesi ad literam imperfectus. — De Genesi contra Manichaeos 1. II. — De civi- 
tate Dei 1. XXII. 

^ ovom piscu raspravljaju : Dressel, De Isidori Originum fontibus. 
Göttingen, 1874., pa Wattenbach o. e. I. — Za nas imadu važnost od Isidirovili 
spisa: Liber de natura rerum ed. Becker. Berlin, 1857. — i: Originum s. Ety- 
mologiarum 1. XX. ed. Arevalo. Borna, 1801. 

'^ Opuscula scientifica de natura rerum, ed. Giles. Londini, 1843. — F. 
Werner, Beda der Ehrwürdige u. seine Zeit. Wien, 1875. 

■^ Migne 0. c. Series lat. T. 107. 

" Ravennatis Anonymi cosmograpliia. ep. Pinder-Parthey. Berol. 1860. — 
Parthey, Die Erdansicht d. Geographen von Ravenna. Monatsber. d. Akad. d. 
Wiss. Berlin, 1859. — Scliweder, Über die Weltkarte d. Kosmographen v. Ra- 
venna. Kiel, 1886. — Literatura o Ravenaianinu veoma je opsežna te su se 
Mommsen, MüUenhoff, Rossi i Gutschmid šnjime u novije doba bavili. 

^ o. c. 1. III. — Laktancija spominje već Kopernik kao protivnika. 



68 18 

nebeski svod sveden a zemlja okrugla. Nebo pako nije svedeno, 
već njegov ogromni oblik u tome vara ljudsko oko, a ni zemlja 
nije kugla, jer tada bi morala imati na svojoj nama protivnoj 
strani isto obličje kao u nas, moralo bi također biti i antipoda, 
A to je, kako se iz Biblije znade, posve nemoguće. Zemlja dakle, 
zaključuje Laktancij, može samo oblik plosna kotura imati, što 
je jedino u skladu sa biblijskom naukom. 

Ambrozija već poznaje nauku o okrugloj zemlji, al ju tek 
iznaša kao tuđe mnijenje, koje u sebi sadržaje mnogo dvojbenog. 
Ambroziju blizu stoji sv. Augustine sa svojim shvaćanjem. Ovaj 
prosvjetleni um, koji je na teološkom polju prvak, u kojega se 
kašnji vijekovi ugledavaju, ipak se nije znao otresti biblijske tra- 
dicije te mu često smalakšu krila njegovog poletnog duha, kad 
segne na polje prirodnih pojava, koje teškom mukom sa bi- 
blijskom naukom u sklad dovađa. 

Sv. Augustin ne zabacuje posvema nauku o okrugloj zemlji, 
al često ostavlja pitanje rade neriješeno, nego da se sa Biblijom 
kosi, jer što Biblija kaže, svakako i nedvojbeno je istinito. Na 
posljetku kuša, da grčku nauku o obliku zemlje strpa pod jednu 
kapu sa navodima Biblije. Ako Biblija s jedne strane nebo na- 
zivlje kožom a i komorom, to se može ipak pomišljati, da je i 
kožy okrugla oblika, a komora pako svedena, kao što to grčka 
nauka traži. Ovo posredujuće stanovište velikog ovog duha u 
ovom prijepornom pitanju ne odgovara onoj odrješitosti, koju 
nam na tolikim mjestima svojih oštroumnih djela posvjedočuje. 
Nu o latle nam ipak biva jasno, kako se je na zapadu već za 
njegovo vrijeme pojavila nužda, da se zadovolji sve jače izbija- 
jućim zahtjevima znanstvenog shvaćanja prirodnih pojava. 

Ovaj zahtjev nalazi u velikog učitelja Izidora^ iz Seville 
potpuno priznanje, jer nebo smatra kuglom, a u sredini svemira 
nalazi se zemlja, koja je opet kugla, jer su joj sve točke njene 
površine podjednako udaljene od nebeskog svoda. 

Opsežnije razlaže nauku o obliku zemlje Beda Venerabilis,* 
koji je u svojem glasovitom djelu „De natura rerum" tomu pi- 



» 14. 160. 

* Mi«ne 34. 270. sq. 
8 Orig. T. IV. 1. 14. 

* 0. c. T. VI. 



19 69 

tanju posvetio cijelo jedno poglavlje, kojemu je upravo i naslov 
da je zemlja kugla. — Ono popuštanje prema novoj nauci, koje 
je sv. Augustin pokazao, urodilo je kasnije dobrim plodom, jer 
što sv. Augustin, toliki autoritet u crkvenim i vjerskim prije- 
pornim pitanjima, nije trebao zabaciti, smjeli su njegovi nasljed- 
nici bez prigovora također prigrliti. 

Usljed toga nalazimo kod Bede nauku o kugli zemlje onako 
predočenu i dokazanu, kao što je to Aristotele činio. Razmještaj 
vode i suhog kopna u svemiru je takav, da čine njegovo središte, 
a zvijezde sjeverne polutke jedino možemo viditi, jer one južnog 
neba nam sakriva svedenost zemaljske kugle. Ovaj potonji pojav 
je Bedi neoboriv dokaz, da zemlja zaista čini kuglu a ne plosni 
kotur. 

Na posljetku hoću još da spomenem jedno od onih rijetkih 
djela, koja se u ranijem srednjem vijeku bave isključivo geogra- 
fijom. To je Dikuilova knjiga Liber de mensura orbis terrae. 
Istina, da Dikuil nije baš čovjek svoje glave, već se rado oslanja 
tuđi autoritet, pa kada njegovo djelce — tako ga danas zo- 
vemo, a u svoje doba bijaše znanstvena knjiga najtežeg kahbra 
— prolistamo, to na svakoj stranici nalazimo: tako kaže Plinij, 
to nam javlja Julij Solinus, tako nam priča Izidor iz Seville; za 
to ipak imade to djelce i danas velike historične važnosti, jer 
nam u jednu ruku pokazuje, kako se je na dvoru Karla Velikog, 
koji je bio ne samo političko središte nego i garište zapadne na- 
učnosti, gojila klasična nauka i prihvaćali njeni rezultati, a u 
drugu ruku, jer nam u kompendijoznom obHku predstavlja sakup- 
ljenu geografsku znanost one dobe, tako da nas svojim oblikom 
i sadržajem sjeća onih mrskih i suhoparnih naučnih pomagala, 
koja su još u nedavnoj prošlosti činila geografiju najomraženijom 
disciplinom naše nastave. Poglavna važnost Dikuilova stoji u 
tome, što nam iznaša obilje točnih topografskih podataka i mjere 
o rasezanju zemalja. Sa spekulacijama o postanku mora, o sa- 
vezu izvora i rijeka sa morem, koji odsjek fizične geografije bi- 
jaše mezimče sredovječnih kosmografa, pa i o obliku zemlje 
Dikuil se nebavi, te nam naprosto kaže svoje mnijenje: Idem 
post pauca dicit: latitudo autem terrae a meridiano situ ad 
septentriones dimidio ferme minor colligitur trigies atque ter et 
XLVIII. simplicita milia passuum. Quo palam fit, quantum et 
hinc vapor abstulerit et filine liquor. Ncque enim deesse terris 



70 20 

arbitror aut non esse globi formam, sed in habitabilia utrimque 
incomperta esse.^ 

Tako je i na zapadu u 9. vijeku borba u obliku zemlje do- 
vršena. Dikuil više ne bije mučni boj sa navodima Biblije, već 
na širokom temelju klasične znanosti — ma da ne crpi iz prvih 
izvora, jer mu grčka literatura nije pristupna — podiže zgradu, 
kojoj je gradivo prikupljeno na samoj zemlji, kako ju svojima 
očima gledamo; kamen po kamen brižljivo slaže, a nigdje mu 
nema suvišna nakita poletnih spekulacija ili filozofskog mudro- 
vanja, već priprosto kao moderni prirodoslovac nam ispriča ono, 
što na licu zemlje zaista i čita. 

B) Slike zemlje u kršćanskom srednjem vijeku. 

Kartografsko predočivanje zemlje započinje u Evropi dosta 
rano. Ovaj početak je Anaksimandar (611. — 547 a. Chr.) učinio 
u Grčkoj, potaknut valjda po svom učitelju Talesu, za koga kažu, 
da je svoju naobrazbu u Egiptu stekao. Tako vidimo, da i ova 
grana geografije lozu svoju vuče iz grčke znanosti, a ona opet 
koristila se je stečevinama istočnih učenjaka. 

Iza prvog Anaksimandrovog pokusa slijede radnje Eudoksa, 
Dekejarha, Eratostena, koji je prvi kušao sliku svedene zemlje 
prikazivati na ravnini karte prema pravilima geometrije, pa Hi- 
parha. Marina i Ptolomeja, koji je pronašao nove i to izvrsne 
metode geografske projekcije. 

Ovim putem išli su i Rimljani dalje, al ovi zanemariše uz 
obilje topografičkih potankosti na svojim kartama stečevine grčke 
geometrije, tako da su nam njihove karte kao n. pr. glasovita 
Tabula Peutingeriana tek slikovite predodžbe topografičkih odno- 
šaja u praktične svrhe, al nijesu geografske karte po grčkom ni 
po našem smislu riječi. Slaba i nesamostalna znanost srednjeg 
vijeka rade jo oponašala te rimske karte, jer nije bila kadra do- 
vinuti se Ptolomejove visine. 

Sredovječne karte, koje su danas štampom pristupne, dugo 
vremena predočuju zemlju kao plosan kotur bez projekcije pa 
geometrijskih crta, i to još i tad, kad je iza 0. vijeka nauka o 
okrugloj zemlji već odavna bila stekla opće priznanje. najsa- 

» 0. c. p. 18. 



21 71 

vršcnijdj pako slici zemlje, o globima, imademo tek spomena za 
vrijeme Karla Velikog. 

Krates iz Malosa, Hiparhov suvremenik, spominje se kao 
prvi, koji je sagradio globus, a Slrabo nam već podaje pravila, 
po kojima se imadu globi sastavljati. 

Kada je sa propasti zapadno-rimske države izgubila se ta- 
kođer i temeljna nauka klasične znanosti, da je zemlja naime 
kuj^la, le ju nadomještala nauka o plosnom koturu ili — kako je 
Kosma Indikopleust učio — o koturu, koji se prema sjeveru u 
silne gore izdiže, tad nije ni potrebe bilo, da se zemlja prikaže 
globima. Tek za velikog učitelja Bedu smijemo nagovještati, pošto 
je on prvi uskrisio na zapadu Ptolomejevo djelo, da su mu globi 
rabili. U ono doba, kada je znanost na>la po samostanima svoja 
najviša pjcstovališta, spadali su globi već među stalne rekvizite 
geografske zbirke, te se je Notker Labeo u St. Gallenu kod geo- 
grafske obuke služio globom. 

Prekoračimo li hronološku među ove raspravice sižuć u 1 0. 
vijek, to nalazimo papu Silvestra (prije kao biskup Gerbert zvan) 
već kao konstruktora globa. 



IL Arapi. 
A) Arapska nauka o obliku zemlje. 

Naša slika o spoznavanju oblika zemlje bila bi u velike ne- 
dostatna, da se ne sjetimo Arapa. 

Arapska je znanost jednakom nepristranosti crpila kao iz 
zapadne tako i iz istočne kulture svoje nauke. Astronomička nauka 
Arapa, a po tome i nauka o obliku zemlje, osnivala se je u 
prvom redu na indijskim stečevinama.' Nu odma pri početku 
razvitka mlade arapske znanosti nestaje indijski utjecaj te ustupa 
pred moćnim ugledom Ptolomejevim. Na dvoru kalifa Al Man- 
sura (oko 770. p. Chr.), koji je prvi od arapskih vladara znanost 
izdašno potpomagao. sakupe se astronomi i matematičari, koji su 
indijski Sind-hind pretočili u žile arapske znanosti. Al Mansurov 



^ Reinaud, Memoire sur 1" Inde. Paris, 1849. — Boncampagni, Intorno 
all'opera d' Albiruni sull'India. Bull, delle sc. mat. e fis. T. II. — Hankel, Zur 
Gesch. d. Mathemat. i. Alt. u. Mittelalter. Leipzig, 1874. 



72 22 

nasljednik, duhoviti Abdala al Mamun, nastojao je, da svojemu 
narodu otvori vrata grčke znanosti. Ovo nastojanje podiglo je 
arapsku znanost do tolike visine, da je zapadnu za nekoliko vije- 
kova pretekla. Veliki ovaj vladar je osim toga proveo jedan 
pothvat, koji je po naš problem od najveće važnosti. Što su se 
evropski učenjaci tek osam stotine godina kasnije usudili poku- 
šati, izveli su Arapi već za vrijeme, kad su Germani se jošte 
klanjah svojim poganskim bogovima, a to je mjerenje meridijana. 

Dok je još sva evropska znanost oskudno životarila, bra- 
neći se mršavim ostancima rimske kulture, već su se Arapi u 
geografiji dovinuli do pothvata, koji se i danas ubraja među 
najteže zadaće moderne znanosti: da se oblik zemlje odredi ne- 
posrednim mjerenjem same zemlje. 

Izvještaj ovom mjerenju sačuvao nam je odlični dvorski 
astronom Ibn Ibunis.^ Polag Kahfove zapovjedi otputiše se iz 
palmirenske nizine dva učenjaka, od kojih jedan pođe prema sje- 
veru a drugi prema jugu, da u smjeru meridijana ustanove ve- 
Učinu jednog stupnja. Da se dobivena veličina od 57 arapskih 
milja i strogo ustanovi, poduzmu dva zbora mjernika drugo ve- 
liko mjerenje « nizini Sindžaru. U ovoj nizini sjeverno uz Eufrat 
izmjere iz nova jedan meridijanski stupanj te se napokon nje- 
gova veličina ustanovi sa 56.666 arapskih milja. 

Ovo mjerenje imade tim veću važnost, što nam o njemu 
napisa izvještaj i Alfraganus (Mohamed ben Katin al Fergani), 
jedan od najglasovitijih astronoma Arapa, čije je djelo u Regio- 
montanovu prijevodu i na zapadu opravdano uživalo najveći 
ugled. On nam kaže: Invenimus igitur per hoc, quod portio 
unius gradus circuii ex rotunditate terrae sit 56 milliarium, et 
duarum terciarum unius milliarii per milliarium, quod est 4000 
cubitorum per gradus aequales, secundum quod sollicite probatum 
est in diebus Almehon, et convenerunt super probationem ejus 
sapientes plures numero.^ 



* Ibn Ibunisovo djelo velikoj tabli Hakemovića nalazi se u Nolices ct 
extraits des manuscrits de la bibliollRMjue nationale et autres bibliothèiiues. 
T. VII. Paris, 1801. 

' cf. Peschel o. c. p. 121 sq. — Cassini - Kordenbuscli, Vom Ursprung, 
Fortgang u. Aufnahme der Sternkunde u. deren Nutzen in d. Erdbeschreibung 
u. Schiflahrt, Nürnberg, 1771. — Steinschneider, Vite di mateniatìri Arai)i tratte 
da un' opera inedita di Bernardo Baldi ton note. Roma, 18()i. — D' Arrest 



23 73 

Ovim mjerenjem su Arapi tadanje zapadne učenjake da- 
leko pretekli. U to doba naime je prvi smioni Virgilij, biskup 
solnogradski, pokušao dokazati, da imade antipoda i time u 
šire krugove rasturiti nauku o kugloličnom obliku zemlje, što 
je papu Zahariju navelo, da ga najoštrije osudi. Kada su dakle 
na zapadu još najviši autoriteti osuđivali namisao, da bi moglo 
antipoda biti, već se late Arapi posla, da zemaljsku kuglu mate- 
matičkim putem odrede. — Ne ćemo im zamjeriti, da tu nijesu 
odma došli do posve pouzdana rezultata. Oba naime mjerenja 
podadoše razne veličine za jedan stupanj meridijana; prvo mje- 
renje dalo je 57 milja, a drugo 56 25. — Iz ovih podataka se je 
konačno računom odredila veličina jednog stupnja sa 56-6 arapskih 
milja. Ovaj je broj prouzročio mnogo muke učenim glavama. 

Prema ovom mjerenju uzimahu Arapi, da opseg cijele 
zemlje iznaša 30,400 arapskih milja. Da si taj broj protumačimo, 
trebamo s jedne strane na umu držati, da aparati, kojima se 
poslužiše arapski mjernici, nebi odgovarali našim zahtjevima, a 
s druge strane nije nam veHčina arapske milje dosta točno 
poznata. 

Mi sada znademo, da su se Arapi za određivanje polne vi- 
sine na kraju svog malenog luka služiti starim gnomonom.^ Po- 
griješku pako gnomona je tek Ibn Junis, arapski astronom, ^00 
godina kasnije protumačio. 

Škakljiva točka je osim toga arapska milja, koja je tek ne- 
davno približno određena. Istina, zna se, da jedna arapska milja 
imade 4000 crnih rifa. U Egiptu našlo se je riješenje te zago- 
netke. Taj je rif još sada zabilježen na nilometru na otoku Rodi. 
Jordan, po mjerenju, koje nije baš posve pouzdano, odredio je 
veličinu tog rifa sa 52* 18 cm, a po tome milju sa 2'0872 km. 
Peschel uzimao je po Böckhovim istraživanjima veličinu rifa sa 
54'07 cm. Jedan meridijanski stupanj bio bi dakle jednak 51 "3 
arapskih milja, a ne 56'6. Po Jordanovu računu iznašao bi obod 



Astronom. Nachrichten XX. sv. o Alfraganu. Regiomontanus, Brevis ac peru- 
tilis compilatio, totum id continens, (luod ad rudimenta Astronomica ost oppor- 
tunum. Norimbergae, 1537. — Maedler o. c. I. 90. — Birnbaum, Grundzüge der 
astronom. Geographie. Leipzig, 1862, 11. sq. — -Jordan, Zeitschr. f. Vermessungs- 
kunde 1889., p. 100. sq. — Böckh, Metrologische Untersuchungen p. 2.51. 

' gnomonu cf. Hranilovic, Oblik zemlje I. p. 8 sq. Glasnik naravosl. 
društva 1896. 



74 24 

zemlje 43,579 km, kako su Al Mainiinovi mjernici našli. To bi 
islini bilo veoma blizu, jer mi danas po Besselovim računima 
uzimljemo, meridijan da iznaša 40,003123 metara. Nu Peschel 
spominje, da je arapska pogriješka 0*1 cijele veličine iznašala. 
— Bilo i ovako, to ipak Arape ide velika zasluga, da su se latili 
posla, kojemu je zapad tek 800 godina kašnje pristupio. 

Posije ovog mjerenja naravno je, da je nauka o zemaljskoj 
kugli u Arapa našla samo općenitog priznanja, a u strogo znan- 
stvenom obliku razvio je Alfraganus za to dokaze tako dotje- 
ranom metodom, kakovu i danas u mnogim priručnim knjigama 
na žalost ne nalazimo. 

Najjači dokaz za kugloličnost zemlje nalazi Alfraganus u 
pojavu, da zvijezde neke nestaju, kad u meridijanu mijenjamo 
naše stanovište, a da se opet čas njihovog ishoda i zalaza mi- 
jenja, čim naše stanovište u paraleli promijenimo, te zaključuje: 
Quod terra cum omnibus suis partil)us terrestribus et marinis est 
ad instar sphaerae. Item si esset terra plano extensa: non acci- 
deret ei aliquid do hoc quod narramus, et esset ortus syderum 
super universas terrae partes in uno tempore. Et si aliquis abiret 
in tcrram inter septemtrionem et meridiem, non occultaretur ei 
aliquid ex syderibus quae semp u' apparent, nec appareret ei 
aliquid de his quae semper sunt occulta.' 

Alfraganom dospjeli smo u deveti vijek, koji nam čini među 
ove raspravice, te vidimo, kako je i u Arapa — samo u savrše 
nijem obliku — priznata nauka, da je zemlja kugla. 

B) Arapske slike zemlje. 

Stari prvaci azijske kulture — Indijci pa Kitajci- — imali 
su već u 5. vijeku poslije Isukrsta globa i to zemaljskih i ne- 
beskih. Tako se spominje za kitajskog astronoma Hohing-tijena, 
da je oko g. 450. imao nebeski globus kojemu je ekvator op- 
si/ao više od 4 metara. Na početku osmog vijeka zasnovao je 
I-heng već planetarij, koji je pomoći ure predočivao kretanje 
zvijezda. Za čudo je pako, da Arapi, koji su za rana sa Indijom 
i Kitajem u veoma uzani doticaj bili došli, i koji su bez zazora 



' Regiomontanus o. c. 3. 

" Delainlue, Hist. de l'astronomie ancienne. I. 117. 'zìi. 



25 75 

mnogo toga od Kitajaca i Indijca prigrlili — samo da se spo- 
minju arapske brojke — ipak se nijesii u geografiji koristili pro- 
nalascima ove ruke. Razlog leži moguće u tome, što Arapi kao 
Semiti nijesu nikada — osim u graditeljstvu — raspolagali ve- 
likom umjetničkom spretnosti. Snaga njihova razvila se je do 
najviše visine na polju znanstvene spekulacije; matematika, geo- 
grafija, pjesničtvo i gramatika u njih su dosegle vrhunac ljudskog 
umjeća, al kad je trebalo ideje zaodjenuti u sliku i priliku, kad 
je trebalo misli naći izraz u plastičnoj predod/bi — onda im je 
.sila smalaksala. 

Tomu je moguće jedan uzrok i vjera njihova, koja se sa 
svojom zabranom, da se ljudski oblik umjetnički predoči, stisla 
u uzane granice razvitak plastičnih umjetnosti, tako da se u njih 
slikarstvo i kiparstvo nije ni u čednim počecima moglo razvijati. 

Po tome je i u geografiji njihovoj, koja se je u matema- 
tičkom, horografskom i fizikalnom smjeru krasno razvila, karto- 
grafija najslabija grana. ^ 

Sa razvitkom geografije u njih nije uporedo stapala gra- 
fička predodžba krajeva — slikama, kao u našim knjigama, go- 
tovo ni nema traga — te je tako kartografija daleko zaostajala. 
Sve arapske karte jesu slabe i nedotjerane, kad ih sravnimo sa 
visinom, na kojoj se je u njih nalazila opisujuća geografija. Tako 
nema nam nigdje spomena, da bi Arapi bili ikada prikazali zemlju 
najsavršenijom njenom prilikom — u slici globusa, ma da je 
nauka o kugloličnosti zemlje, pošto u njih tomu onih moćnih 
vjerskih zaprijeka, kao što ih u kršćanskom svijetu spomenuh, 
nikada nije bilo, bez velike borbe stekla prevagu a i opće pri- 
znanje. 

U toj točki pretekao je dakle zaostaU zapad naprednije 
Arape, jer ako i na zapadu kartografija sama ne rodi dobrim 
shkama zemlje, to su globusi ipak već za rana u sredovječnim 
školama bili važno pomngalo obuke, čim je nauka o kugloličnoj 
zemlji bila nadvladala. 



Time sam dosegnuo granice ove raspravice, u kojoj me je 
vodio naum, da prikazem, kako se je znanost teškim i dalekim 



' Isti glasoviti arapski geografi Ibn Hauqual, Istahri pa Abulfeda nijesu 
marili za matematička pravila koordinatne mreže na kartama. 



76 26 

putem dovinula do jedne temeljne nauke moderne geografije : do 
nauke, da je naša zemlja zaista kugla. Ako i ovaj ocrt nije 
potpun te moguće ne spominje kojeg pregaoca, koji je radom 
svojim također doprinio koji prilog k spoznavanju onih istina, 
kojima se mi danas koristimo i koje nam još i sada — pošto su 
vijekovi protekli od kako su pronađene, ma kako nam danas 
usljed svagdanje njihove porabc sitne i običajne izgledale, — 
potpomažu u velike proučavanje i spoznavanje prirodnih odnosa, 
to ipak prikazuje dovoljnom jasnoćom, da je i u tamnim stolje- 
ćima srednjeg vijeka čovječji rod isto onako kao i danas u 
mučnom nastojanju težio za svjetlom istine. Ma da je to bilo u 
drugom obliku a često i načinom, koji mnogo navada na mnienje, 
da srednji vijek u opće nema po znanost nikakve važnosti. Pri- 
znati ćemo lasno, da tu dosta zablude i opsjene nalazimo al 
nema li ih i danas? Nijesu oni radenici davno isteklih vijekova 
nama utrli put, po kojemu laglje i sigurnijim korakom dolazimo 
do spoznavanja istine ? 

Za to zahvalno primamo ovu baštinu prošle jedne dobe, jer 
iz njenog zametka niknula je silna moć, kojom čovjek danas u 
prirodi vlada. 

Na svršetku neka mi bude dozvoljeno, da primjetim, da će 
treća rasprava predočiti nauku o obliku zemlje od 9. vijeka do 
danas. 

Znanost nije ni tu šuštala, već je napredovala sve dalje. 
Pošto je bio oblik kuglolične zemlje uglavljen, pojavi se pitanje, 
kakova li kugla je zemlja? 

To je dovodilo do osvjedočenja, da zemlja kugli samo u 
krupnim svojim crtama priliči, jer je na polovima sploštena. 
Usljed toga ju nazvaše sferoide m. 

Nu podrobnija istraživanja zadnjih decenija pokazivahu, da 
ni taj naziv dosta tačno ne označuje njen lik i da se zemlja 
mora posebnim imenom označiti. Prozvaše ju geoidom. 



Nova građa 

za dubrovačku nomenklaturu i faunu riba. 

Napisao Baldo Košić. 

Acipenser sturio. L. St or ij un. — Prosaste godine (1895.) 
ulovljen je kod Stona veliki primjerak storijuna. Rekoh veliki, 
jer mu težina premašivaše 60 kil. a kod nas su individuji ove 
veličine posve rijetki. Ribar ga je naravno prodavao na komade, 
a kada ja stigoh na ribaonicu, riba je već bila na omaku, zbog 
cesa neću da rečem sa sigurnosti je li primjerak navedene vrsti, 
ali, po svoj prilici, rek bi da jest.^ Da su pak i manji primjerci 
neobični u našim vodama, to je poznato, jer dubrovački riblji 
trg dobije jednog ili nijednog u godinu. Meso primjerka o kom 
je govor 1 bilo je likavo i bez slasti, a to se opazi i u ono par 
primjeraka velikih kojih se spominjem, a koji, cijenim, i ne do- 
pirahu do težine ovog posi jednoga.^ 

Oxyrhina Spallanzanii, Bp. Kanja, Pas morski. — Sada 
čuješ ovu vrstu nazivati u Dubrovniku i pas morski, morski 
pas. Kako se razumije, to dolazi iz škola, a bolje je neg tali- 
jansko ime kanja. Naravno je pak, da sve ove opasne ribe bez 
razlike isto ovdje zovu. 

Od kada pisah prvi dodatak dubrovačkoj nomenklaturi go- 
dine 1891. (Glasnik hrv. nar, društva) bijahu, u koliko je meni 
poznato, ulovljena dva primjerka, gorerečene vrste. Prvi, go- 
dine 1892., bio je ulovljen od cavtatskih ribara; mlad je bio, te 
istom mjerio 1 m. dulijne. Na drugog se pak namjeri g, (1895.) 



' Prof. G. Kolombatović veli da je A. sturio jedina vrsta storijuna, koja 
žive u spljetskim vodama. (Pesci delle acque di Spalato ISSI.) 

^ Ove god. 1897. prvijeh ožujka ulovljen je primjerak u našim vodama, 
koji je težio okolo 30 kila. I ovoga ribar proda prije neg ja dođem na ribaonicu. 



78 2 

danom 29./VI1I. dubrovački parobrod „Bojana"f na ulasku rijeke 
Bojane. Ležaše ta morska životinja na plitkome dnu onih obala 
sasvim nasukana, a pred njom na suiiu dva zubaca (Dentex), 
koje. očevidno je, ona zapuši te za njima kao ćorava na kraj se 
nasuće .... Zubaci da se spase proždrle zvijeri, strahom zasliep- 
Ijeni, na suho skoče i poginu; morska zvjerka da se čitne ukusnim 
je komadom, proždrlošću zanesena i nedostignuvši ih na kopnu 
ostade ! 

Neobične vehčine za nas bio je ovaj primjerak pošlo, od 
početka šunke do konca repne gornje peraje, iznosio je iz među 
okomica 3 m. i 12 cm. duljine, a do ureza rečene repne peraje 
2 m. 95 cm. Ošešarina mu po početku prve hrbatne peraje bješe 
1 m. i 80 cm. razvitka. Čeljusti pravokutno raztvorene mjere: 
po katetu koji odgovara gornjoj čeljusti, 33 cent., unutrnje vi- 
sine, a po onome donje, 26 cent, duljine. Između grana rečenijeh 
čeljusti, to jest, iz među kosijera, itiia bolje od 35 cent, razmaka. 
Ako se ovim mjerama napravi nacrt vidjeće se da u ovo zvalo 
može proći slobodno čovječija glava a možda i ramena malog 
čovjeka. 

Čeljusti su naoružane sa tri reda dugijeh, recimo trou- 
glastih, zuba posve je oštrih bridi, malo svinutijem, i posve šilj- 
kastim vrhom. Na dva mjesta stoje 4 zuba u redu. U čeljustima 
ispod vanjskijeh zuba, a u dotičnim je ćelama (kućicama) mnogi 
mladi zubi stoje, jedan vrh drugoga, da zamijene prve kada bi 
kojeg nestalo. Prvi ispod vanjskijeh, u ćelama zubi gotovo su 
potpuna razvitka, oni posljedni, u dnu cela, u rudimentalnom su 
stanju, posve maleni i posve mekahni su, tako da, razvitak zuba 
traje regularno i postaje sve to veći u koliko se oni približuju 
dotičnome vanjskome redu. Najdulji su zubi, kako je poznato, 
sprijeda. Oni doljne čeljusti mjere 4 cm. premda skup najduljih 
bješe dignut možda od mrnara na parobrodu. Zubi pak gornje 
čeljusti iznose 3G mm. najveće duljine. 

Pošto se u Dubrovačkome muzeju čuvaju tri eksemplara 
ove vrsti (muški, ženska i mlado), od ovog posljednjeg primjerka, 
preparirane su same čeljusti, koje dostatno reprezentiraju ovaj 
veUki komad i svjedoče opredjeljenu nm vrstu.' 



' Oxyrhinu Spallanzunii najobičiiijii bivii vrsta kod nas ovili pogibeljnih 
živolinja. . 



3 79 

Zubatci što se na suhu pred životinjom nađu težili su 
ukupno, kako mi reću mornari, bolje od 13 k.^ 

Sphyrna zygaena, L. Korać, Jaram. — God. 1894. u sep- 
tembru (:29,) gosp. N. Hrdalo uhvati i daruje ovome muzeju pri- 
mjerak gore navedene vrste. Između svih eksempiara što mi dođu 
do ruke ovaj je bio najveći; I m. 85 cm. imao je duljine od po- 
četka glave do svršetka repne peraje, a uhvaćen je bio kod 
Stona. 

Scarus cretensis, Cuv. et Val. — U svojoj građi za dubro- 
vačku nomenklaturu i faunu riba > Glasnik hr nar. društva g. IV.) 
naveo sam ovu ribu dodajući, da je cijenim posve rijetku vrstu 
za naše krajeve, i zbilja ja je od onda ne vidjeh više, a u ko- 
Uko mi je javno, ni jedan pisac faune Jadranskog mora o njoj 
ne govori. Na novo ću dakle svratiti pažnju strukovnjaka na ovu 
vrstu i na primjerak dubrovačkog muzeja, koji bi bio, po svoj 
prilici, jedini (konstatirani) što se ulovi u Jadranskome zaljevu. 

Canestrini o ovoj vrsti veli: „è una specie rarissima che 
fino al presente fu trovala presso noi solo in Sicilia".'- Moreau 
u svom djelu ;,Poissons de la France' o ovoj vrsti i ne govori, 
ako ne u dodatku kog još nijesam primio. 

Serranus scriba, L. Pijerka; a Ä cabriUa, L. je Kanjac. 
— U „Glasniku" g. 1892. na stranci 307. ispala je na novo štam- 
pama pogreška „Građe" za Dubrovačku nomenklaturu riba, po- 
greška koju ja ispravih u prvome „Dodatku" rečenoj „Građi" 
(Glasnik 1891.); zamijene se, to jest imena ove dvije vrsti 
Serranus naime: S. scriba bi nazvan Kanjac, a S. cabrilla 
Pijerka, dočim ima biti obratno, kao gore. 

Serranus caninus, Val. Kijerna gal i naca. — Pošto bješe 
štampan prvi dodatak dubrovačkoj nomenklaturi (Glasnik g. 1891.) 
uvjerih se napokon da je „kijerna galinača" našijeh ribara gore 
navedena vrsta; a također nazvaše i primjerak Fledroponia 
fasciatain, Gosta, kog ribari mi donesu za domaće zbirbe. Ovog 
posljednog vidješe prof. A. Gosta znameniti italijanski naravo- 



^ Kad bijah na koncu ove male radnje Lloydski parobrod Oreste iz- 
vijesti mjesni lučki ured da izvan Lokruma, prekojučer (l./VII. 1897.1, susrete 
morskog psa kome se duljina ravnala po prilici okolo 6 metaia. 

^ T. j. „Ovo je posve rijetka vrsta koja se do danas kod nas našla 
samo u Siciliji". 



80 4 

slovac — Ihtiologi kažu, da je P. fasciatum mladi Ä alexan- 
clrimis; ja vrh toga ne znam što da rečem, jer mi fale dotični 
opisi. Međutijem spomenuću, glede imena, da ribari katkad za- 
mijene kijernu galinaču sa kijernom običnom (S. gigas) kada je 
ova plave boje, kako ne u rijetko bude u mladih individua. Hr- 
batna je peraja u S. caninus sa 11 dračavijeh trakova i 14 me- 
kijeh; (Steind. Icht. Beiträge (XII.); Kolombatović Agg, ai verteb. 
1884.) S. ijlgcis nosi na istoj U + 15 — 16. (Moreau, Canestrini) ; 
a Piedropoma fasciatum, Gosta 11, -j- IG., po našemu eksem- 
plaru, koji sam gore spomenuo. 

Polyprion cernium, Val. — Njeki ribari kada im ukazah 
eksemplar ove vrsti reku mi da kogod zove ovu ribu Divlja 
škrpina^ i da je posve rijetka vrsta. Ovo veh i prof. Kolom- 
batović (Pesci delle acque di Spalato. 1881.) a ja sam vidio 
samo jedini eksemplar muzejove zbirke, o kome već javih u 
svojoj „Građi". (Glasnik 1889. str. 8.) Usprkos ovome, jedan će 
mi gospodin (valjan i zanesen, kao dilektanat, za ribarstvo) reći 
prošastog ljeta da, u koliko se sjeća, više puta ulovi u gruškoj 
luci ovu ribu, i obeća, kada je ulovi, svakako mi je donijeti. — 
Gekam da vidim, jeli baš ove vrste ta riba što on, malne za 
stalno, cijeni da jest .... kada vidim, tada ću i vjerovati ! 

Pagelius erythrinus, Guv. — Osim Arbun čuo sam, ovu 
ribu, zvati Ar bui. 

Pagelius bogaraveo, Brunn. — B a t o g 1 a v, B a t o k 1 j u n. Do- 
taknuo sam bio u svome dodatku (Glasnik g. 1891.) „Građi dubro- 
vačke nomenklature" o batoglavu naših ribara, ali pošto nijesam 
imao pri ruci ni jednog primjerka nemogoh ni reći koja je ta 
riba, dapače cijenio sam po opisima da je kakva vrsta Maena. 
Napokon primih njeke eksemplare uhvaćene u gradskoj luci po 
kojim dade mi se da opredijelim rečenu vrstu. Batoglav nije 
obična riba, dajbudi kao njeke druge; niti ćeš je vidjeti ikad u 
množini na ribaonici, katkad po koji primjerak uhvaćen kala- 
mučom iliti omecom, i to, u koliko mi je na znanju, samo u 
spomenutoj luci. — Pagelius mormijnis, Ovčica, svakako je 
običniji, premda se i ova vrsta ne vidi često. 

Dactylopterus volitans, L. — Osim Lastovica velika 



* U Trstu isto ju zovu : Se a r pena selvatica. 



5 81 

(Građa itd. Glasnik 1880.) mjesni ribari ovu vrstu -zovu i Kokot 
arbanaški. 

Scomber scomber, L. Čuo sam starog ribara da male vr- 
nute zove Šire, i to ljeti god 1893., kada bijaše ove male ribe 
mnoštvo u svoj dubrovačkoj okolici. Spomenuti je ribar po pri- 
lici cijenio, da veliki i mali vrnuti pripadaju različitoj vrsti, jer 
mi reče: ovo vam je vrsta ribe koja malo valja, ovo su vam 
Širi; i baš bješe tako, meso im je bilo posve nevaljalo.' Vele 
mi da po Grčkoj koli male toli velike primjerke ove vrste 
zovu Širi. 

Thynnus vulgaris, Cuv. Trup pravi. — Kod Stona u luci 
Ščegljen uhiti prekojučer (11. /Vili. 1897.) Antun Tovarac rečen 
Radovan golemi primjerak trupa kog, da svladaju i batima ubiju, 
vidješe on i družina mu ne male muke (tako oni govore), a to- 
liko više jer riba upade u mrežu premda tvrdu (trupara, tonot), 
ipak ne debljine ni čvrstoće pravijeh mreža (tunara) upotreblje- 
nijeh u Sredozemnome moru za ovu vrstu ribe; a sreća bila da 
im posao pođe dobro, da trup ne prokopa mrežu i pobjegne. 

Kako sam rekao, golemi je taj priiiijcrak dajbudi za Du- 
brovnik, najviši što se je vidio a koliko se spominju stari ljudi 
a, po svjedočanstvu ribara, i što se ulovi u dubrovačlj^ okolici. 
Ja nijesam vidio višega premda mi vele da se je gdjekad u Dal- 
maciji (n. p. u Kotorskom konalu)^ i voćijeh ulovilo. 

Evo nekijeh mjera te ribe koje ja snimili pošto bješe ek. 
donesen na ribaonicu : duljina od početka šunke do usada repne 
peraje m. 2.55. — Ošešarina po prvoj hrbatnoj peraji m. 1.73.; 
po drugoj m. 1.11. — Duljina glave od početka šunke do operk. 
ruba m. 0.65. — Dorsalne prve peraje prva draća m. 0.315. 
(gotovo su u ove peraje sve draće izlomjene) a druge dorsalne 
duljina (visina) m. 0.1-3. — Pektoralna peraja iznosi u duljini 
m. 0.455.; ventralna m. 0.37. — Kaudalna na usadu široka je 
m. 0.20.; svako joj krilo ima bolje od m. 0.51 duljine, a među 
vrsima stoji razmaka priko m. 0.8*). — Promjer oka 65 mm. a 



^ I ove god. (1S97.) lovilo se je ne malo rečene ribe (sve mali primjerci) 
ali pretili i ukusni su bili. 

^ God. 1881. u kotorskomo konalu, kako mi javi lučki priglednik, iilo- 
više primjerak od 250 k. Vidjevši se riba mrežom okoljena, put obale će se zaletjeli, 
a tu bješe dno pržinavo i plitko, te tako do pola tijela se u pržinu zakopa. Meso 
ovogr trupa, po spomenutome gos]). bilo je strahovito pretilo ali bez slasti. 

6 



82 6 

od prednjeg ruba mu do svršetka šunke 35 cm. flitav primjerak 
težio je 227 kil.; bez droba i brenaka 188 k. a sama glava (koju 
uzme dub. muzej) preko 30 k. 

Ribe je gornja strana mrko modrušaste boje, donja srebrn- 
kasta, srebrnkasto siva sitno pjegava; pobočke su sive a i one 
razmijerno pjegave. 

Jošte mjera bilo je da se uzme ali glede svijeta što se sa- 
kupi naokolo ribe dobro je da sam i ovo gorenavedenijeh dobio. 

Odavna od starijeh bokunaša čuo sam govoriti da koliko 
je viši trup da toliko je ukusnijeg mesa; meso ovog trupa ne 
potvrdi ni malo to recimo pravilo pošto bješe nevaljalo, likavo 
i bez slasti. Spomenuti stari bojim se jesu li igda vidjeli ovolikog 
trupa pa tako, kao sada, tako i onda bijahu trupi od 50 do 60 
oka već neobične veličine, premda se je gdjekad ulovio primjerak 
i do 100 oka težine.^ Ja cijenim da je ova riba najtečnijeg mesa 
kada joj se težina ravna iz među 40—80 kila, dajbudi u koliko 
mi je poznato, pošto sam imao prilike da kušam meso mladijeh 
a, i ako u rijetko, i velikijeh individua^ razne težine. Naravno 
tu vlada i doba godine kada je riba ulovljena, pošto zimi, skom- 
beroida u opće, loše je meso a, kako hoće, več u avgustu trup 
nije slasti koje je maja i junija mjeseca.^ 



^ U selima okolice do malo nazad, mjerilo se je na oke, bio je kantar, 
a i sada taj kantar je upotrebljen za mjerenje drva itd. 

^ Nazad godina u Zatonu uhvate mjesni ribari trupa od preko 100 oka. 
Ja se od toga ne spominjem ; možda da ne stigne na ribaonicu. Spominjem se 
od dva — tri velika individua, ali kojieh težina ne prođe 100 k. Meso im ne 
bješe tečno kako od manjih primjeraka, što sam i gori rekao. 

Otac Frano (-etti koji je pisao prošastog vijeka o sardenskijem tunarama 
veli da trup do sto hbara, oni ribari zovu s kam pir (S camp irr o, Tonno 
gol(itano) trup od zaljeva; da je do 300 lib. polutrup a preko ove mjere 
pravi i dobri trup; dođava da se vidi komada i do 1000, ISOO lib. — Kolika 
bi bila ta „Ubra" na račun kila, neznam; opažujem samo da isti Otac Getti 
veli da se ondje opetuju primjeri izvanredne snage Miluna od Krotone, jer 
mora da je svaki trup (bez glave) odnesen do kuće, gdje se spravlja, na le- 
gjima jednog čovjeka. Biće ti ljudi izvanredne snage, ali sve do nekle, po čemu 
sudim da ta litra ima biti manja od naše (mletačke) litre, kojih je u oci 3V2- 
100 oka =• 350 litara; 1 oka = 1 k. 30 dk., a da su pako ti veliki trupi i 
rijetki. — Čuo sam od pomorskijeh kapetana da se trefi slučaja da se namjeriš na 
ogromne trupe ali i oni kažu da je to posve rijetko ... da zabilježiš jedan ili 
dva ])ut u životu ! 

^ Prof. Kolombatović u izvješću spljetske velike realke god. lS8i dotak- 
nuje nešto o trupu kratkokrilu Thynnus brachypterus Cuv. Val. — Meni 



7 83 

Caranx dentex, Günt. Sir un arbanaški. — Cuo sam 
više puta veljeti o njekoj, od mene nepoznatoj, ribi koju nazi- 
vaše ribari Sir un arbanaški dodajući da je neobična vrsta, 
prem da se katkad ulovi premaljeća ili u ljetno doba, ali, uz- 
prkos preporuka i nastojanja da je dobijem, ne primih je neg 
stopro prosaste godine marca mjeseca, i tako napokon izpunih 
želju i osvjedočili se da je spomenuta riba ovdje gore nave- 
dena vrsta. 

U katalogima Jadranskih riba, Trois-a, Perugia-e, uvršćen 
je ovaj širun pod imenom Selenici luna, CBp, s opaskom „ra- 
rissima", dočim u onijem prof. Kolombatovića, što su mi pri 
ruci^ ne nalazim ovu vrstu, premda znadem, putem Dra vit. Lo- 
renz-a, da dvorski muzej u Beču čuva lijepi primjerak ove vrsti, 
koji primi iz Spljeta, i koji za nago, kao mislim, tu stigne po 
putu gore spomenutog gosp. profesora. — Ako je ovako kao što 
cijenim, mora biti sigurno da je prof. Kolombatović velio o ovoj 
ribi u kome svom djelu koji mi ne dođe do ruka, zbog cesa bio 
sam na prvu u dvojbi : nalazili se, ili ne, ova vrsta u Spljet- 
skijem morima? 

Opazit mi je ovdje da Dubrovački ribari njekijem neobič- 
nijem ribama dodavaju pridjevak arbanaški, n. p. Kokot ar- 
banaški, Vladika arbanaška (Glasnik 1889.) Ova vrsta o 
kojoj govorimo, i možda još koja druga riba, nosi isti pridjevak, 
cijeneći se, po prilici, da su sve ove ribe ne od našeg mora, neg 
da dolaze sa arbanaškijeli obala, iz južne strane Jadranskog 
mora; iliti da su ovo osobite vrste koje samo onamo obiluju. 
Uz to opazit je također, recimo tačnost, kojom če ribar opredije- 
liti katkad porodicu iliti rod različite ribe, premda je rijetka i u 
formi se razlikuje; naime, u ovome slučaju: pod Triglidae spa- 
daju Trigla (obični kokoti) i Dactylopterus ; a on će vrstu 



nije poznato jeli kadgod bila ova vrsta ulovljena u Jadranskome moru. Razli- 
kovala bi se od pravoga trupa u tome da, osvem ])rsnog oklopa koji bi bio 
manji, kraća bi joj, na razlog duljine tijela, bila pektoralna peraja, te od toga 
karaktera joj ime. — Po Moreau rečena peraja u ovoj vrsti iznosi Vs do ^j^ 
dio cijeli duljine ribe, dočim u običnog trupa sadrži joj se duljina 5^2 do 6''/4 
najviše. — U našemu trupu o kome gori je bilo govora, rečena peraja sadrži 
se malo bolje od pet puta i po (5.60 od početka šunke do usada repne peraje). 
^ Gosp. prof. Kolombatović po.šlje njekoliko svojih zanimivih radnja du- 
brovačkom muzeju, na čemu mi je dužnost da ovom prigodom javno zahvalim 

* 



84 8 

D. volitans nazvati, osim Lastovica velika, Kokot arba- 
naški! U porodici Julis stoji J. turclca; on će ju zvati Vla- 
dika kao što zove sve JuUs, dodajući : a r b a n a š k a. Napokon ovog 
Širuna (Caranx dentex) koji po innogijein itliiolozima, roda je 
običnog širuna (Caranx trachurus), premda se u obliku posve 
od njega razlikuje, osim u karakterističnoj pobočnoj crti, zvati 
će ga baš širun ali kao rijetkoj ribi, iliti za razlog, kog sam 
gori dotaknuo, nametnuće: arbanaški. 

Trutta ... S a 1 a m u n. — U prvome dodatku Građi za du- 
brovačku nomenklaturu i riblju faunu ^ govorim, između ostaloga 
o truti (salamunu) što se katkad ulovi u našoj Rijeci (Ombla),^ 
te poslije poduljeg opisa primjerka što mi onda bješe pri ruci 
(jedini što do mene dođe) zaključim da bi se taj primjerak, 
u koliko mogu suditi, mogao smatrati vrste Trutta adriatica, 
Kol., jer da mu se karakteri tačnije slažu s rečenom Kolombato- 
vić-evom trutom neg li s onijem što Moreau nada za T. marina, 
Duham.^ 

Prof. Katurić u svojoj vrijednoj radnji (ITpiiHecn;« k npoy^a- 
Bafty I]pi[poÄ<3. EeorpavH 18'.)G.)'^ mnije da bi Kolombatović-cva 
Vranjička truta mogla biti prije slatkovodena neg li morska truta, 
a i možda baš dalmatinska vrsta Salmo (Trutta) ol)tusirostris, 
Heck., te iza toga se bavi nješto] i o spomenutoj mojoj radnji 
istaknuvši mnijenje da, po svoj prilici, po mom opisu ribe, i 
riječka truta bilo bi da pripada istoj vrsti. ^ 



^ Glasnik g. VI. Broj 1—5. 

2 Op. cit. str. 213. 

» Op. cit. str. 213. 

* Javno zaliviiljujcm prof. Katurić-u (te mi jxìsljc tu svoju radnju, jtosve 
interesantnu. 

•'"' Prof. Katurić vodi Icao al)solutnu zul)nu formula stražnog dijela rala 
truto (naslonjen dakako na njekoliko, možda primjeraka šio prouči i na razna 
ihtiološka djela) naime: u trule morske jedan i'ed zuba na žalu, a u slatkovo- 
dene dva. (ITpiiHccuH itd. str. 84—85.) Ja, onda djelom Canestrini-a i Moreau-a 
a preda mnom gdje po ovom drugome, u prvu od rečenijeh vrsti jedan je red 
zuba na ralu, ali: „assez irréguliére" a u druge dva reda, ali slučajno da može 
biti i jedan, a pake bez jedne prigode da vidim i usporedim spomenute vrste, 
nijesam se usudio da uzmem to tako, dapače ni u tome poslu vidio čisto, (kako 
mislim, da ne viili čisto ni prof. Kolombatovič u Vranačkoj pastrvi, za svoje 
nmogo dobre razloge!), jiremda u opisu riječkoga piimjerka ne ]iropuslim taj 
karakteristični ra.sporcd zuba na zadnjem dijelu rala, — Obralnn pika onome 



u ovom posljednome mnijenju slažem se potpuno s Kalu- 
rićom, dapače velim, da, ako je Kolombatović-eva truta vrsta 
slatkovodena, bila paka jodna ili druga dalmatinskijeli vrsti (po 
Canestrini-u T. ohtusirostris, Heck.; T. dentex, Heck.)' tada je 
zaisto i ona naša riječka; a uprav da rečem, ondašnja moja ras- 
pravica težila je, u glavnome, više na to, neg na drugo da do- 
kaže, to jest, sličnost između moje i Kolombatović-eve trute, te 
radi toga nastojao sam što bistrije da opišem ribu pa neka sude 
strukovnjaci, kako onda i rekoh. ^ 

Unaprijed spomenuta moja raspravica, u većini je naslo- 
njena (kako rekoh u noti isto rasprave^) na ono što mi moj pri- 
jatelj, koji bješe za nekoliko godina u Rijeci, reče vrh truto što 
bi se ulovila nekada (posve u rijetko) među ondašnijem drve- 
nijem zatvorima kotline vrela; truta, koja po njegovomu mnijenju 
razlikovala bi se od one uhićene gdjekad u gornjoj rijeci, radi 
cesa on je nazove Pastrva* ne Salamun kako obično ribari 
imenuju riječku trutu, kako bješe rečeno. — Ulovi li se sada 
kadgod u kotUni izvora truta, nije mi poznato : znam samo da 
je u rijetko koji primjerak „Salamuna" donesen iz gornje rijeke, 
koji možda i ne dopre do ribaonice, tako da dva primjerka uhi- 
ćena po viesti istijeh ribara ove godine ne dođu do mene us- 
prkos molbama i preporukama. A da se ne namjerih na rečene 
primjerke to više žalim, jer onaj primjerak o komu sam govorio 
u svojoj raspravici pogine ima već četiri godine ;^ paka bi bio 



što g. Katurić sudi, malu važnost sam mogao dati boji ribe pošto bješe gotovo 
pokvarena (zbog cesa možda i pogine), a svak znade da se u mrtvoj ribi boja 
promijeni, isplavi, u višem broju slučaja, dapače odjekad i iščezne, navlas kada 
kvarenje započne; a premda mnogo jmta i boje odlučuju, ipak nije daše samo 
na njih nasloniš! 

^ Mimogrede, koncem raspravice gori spomenute (Glas. itd. str. ^11-.) u 
noti bijaliu navedene kao karakteristične boje tijeh riba, tako da na prvi pogled 
recimo, bilo bi da ih poznaš; naravski kada bi te boje opstojale. Strukovnjak 
ne bi se na to samo naslonio ! 

"" Op. cit. str. 213. 

•' Glas. VI. g. str. !214. 

^ Op. cit. str. 214 

^ Od avgusta 189.3. tja do marca 1894. bijah gotovo sve u Konavlima. 
Kroz to vrijeme, ne znam kako, smaknut će se pokrivo posude gdje l)ješe truta, 
izduši alcool a riba se raspade, možda prije jer ne bješe friška; tako pogine 
ona i još inih primjeraka što privremeno slavili s njome. 



86 10 

željan da vidim jesu li iste vrste i koje su vrste trute što se 
ondje nađu. 

Napokon mi je da rečem, da od više godina nazad mislim 
da su vodene trute (Salamu ni našijeh ribara) sve one što se 
ulove u Rijeci, i da prispiju u Rijeku izbačene kroz vrelo; a to 
sada i ribari riječki govore, i tvrde, da ih sveđer uhite ili kod 
vrela, ili malo dalje; možda malo kada ili nikada da se je ulo- 
vila truta dalje od polovice riječkoga zalijeva.^ 

Orthagoriscus mola, Schneid. Bučan j. — God. 1895. u 
ljetno doba, bješe uhvaćen od našijeh otočana primjerak ove 
vrsti koji, po višoj osi, mjerio je bolje od metra duljine. Posije 
rečene godine ove ribe nijesam vidio a bojim se jesu li od tada 
i ulovili. 

Orthagoriscus Piatici, Bp. Ranzania truncata, Nardo) Bu- 
canj. — Ribari Gavtaćki ulovili su ovu ribu dne 27./III. 1895. 
i nazvali je bucanj kako što zovu i pređašnju vrstu jer cijenim 
da iz među njih ne čine razlike. Taj eksemplar nalazi se u mu- 
zej e voj zbirci. — Mjeri u duljini od početka gubice do repne 
peraje m. 0.515; širina mu iznosi m. 0,265. — U duljini repne 



^ Ako je tako ovaj fakt podupire možda ono što sam reko koncem gori 
spomenute svoje raspravice, t. j. da bi truta, ako vodena, poginula sišavši niz 
rijeku i za nju možda se nije obaznalo (op. cit. str. 214.), jer slobodno je da 
se promisli : da li trute poginu ulovljene nakom kratka vremena iza kako iz 
vrela izađu, (obićno su ubijene oštima) iliti kada siđu niz i'ijeku izgube se sa- 
svijem i nestanu .... kod vrela se ulove, niz riečki zalijev, to jest daleko od 
vrela, nikad! (dajbudi po onome što govore). Obratno moglo bi se reći da, 
možda, nijesu sveđer odmab ulovljene, neg ko zna nakon koliko vremena iza 
kako kroz vrelo dođu, ali ondje uska je rijeka, a svak je gotovo ribar; trudno 
je da izgubljena riba u dugo traje! — Da bi vodena truta u rijeci dospijela 
netom bi iz vrela izašla to ja dakako ne mislim, niti sam mislio (kao g, Ka- 
turić cijeni), niti se može promisliti; da bi poginula prije ili poslije, to cijenim 
za sigurno, ako je istina da vodene trute žive samo u vodi kako neki 
ihtiolozi vele. A, u našoj Rijeci, pošto se voda miješa s morem gotovo 
do samog vrela to bi, mnijem, zavisjelo od doba godine, o vremenu kada 
više ili manje vode s morem ima; paka i dokle riba dopre, jer gdjekad do 
pola riječkog zalijeva gotovo je čisto more, Međutijem rijet ću da je slobodna 
sumnja da, nalazeći se riba u tome slučaju izvan svog čistog elementa, ravnala 
bi se tako za vrijeme svog života, da nebi nit preskočila njeke njome ako i ne 
posve omogene granice; ali te granice naravski bi stale baš ne daleko od 
vrela, mjesto ribi najpogibeljnije, kako se razumije po onomu što sam gori 
rekao. 



u 87 

peraje stoji 19 trakova, a širina joj je ravna okolo 36 mm. Dor- 
salna peraja duga je m. 0.15; analna m. 0.135 a obe se spajaju 
s repnom perajom. — Pektoralne peraje duge su m. 0.11. 

Nebi znao reći, koja je rjeđa od ove dvije vrsti; majde 
cijenim ova posljedna, dajbudi ako usporedim rijetke slučaje 
kada sam vidio jednu ili drugu vrstu. 

Ophidium barbatum, L.^ 1 ova riba je za mene rijetka u 
Dubrovniku i nema joj imena, dajbudi u koliko jo meni poznato. 
God. 1893. slučajno sam našao jedan primjerak između ine ribe 
i sačuvao ga za muzejeve domaće zbirke. Od tada, prem da 
cijenim da će još katkad biti bila ulovljena ova vrsta, ja je na 
ribaonici nisam našao više. 

Trachypterus Spinolae, Guv. et Val. Lama. — Primjerak 
ove vrste uhvaćen je g. 1891. u Gružu od g. P. Krile, u vrijeme 
jeseni, i darovan dubrovačkome muzeju. — Što se sjećam, ovo 
bi bio treći primjerak ove vrsti što se ulovi blizu Dubrovnika od 
god. 1890. unaprijed. Poslije toga bi darovan spomenutome mu- 
zeju od lučkog inženijera gosp. Willfang-a, lijepi eksemplar ove 
vrste uhvaćen u Rijeci primaljeća god. 1896. Oba primjerka ne 
premašuju 33 cm. Ovoj gospodi pruža se javna hvala. 

Trachypterus taenia, BI. Sch. Mač, Lama. — Pošto pisah 
nješto o ovoj vrsti u spomenutoj svojoj radnji za dubrovačku 
faunu, uhvatiše Gavtaćani primjerak Trachypterus~a lijepe veli- 
čine, jer mu duljina premašivaše m. 1.20 a god. 1893., oktobra 
mjeseca bio je u gruškoj luci ulovljen drugi eks. od „nostroma", 
stonjskog parobrodića. Ubiše ga ostima kod gruške obale a biva 
neobične veličine. Krasni je to primjerak, koji mjeri preko m. 1.46 
duljine a, žahbože, leži u spiritus-u, u sudu cinkove lame, te 
tako na vidjelu nije, posto se cakleni sud njegove duljine ne 
može nigdje dobiti. 

Ophichthys serpens, Gùn. (Ophisurus serpens). Morska 
zmija. — Javih da se u dubrovačkome muzeju čuva primjerak 
ove ribe ulovljen u Pilama pod Bokarom. (Glasnik god. IV.) Taj 



^ C4anestrini i Moreau navađaju vrstu o kojoj gori velim, to jest, 
nejednakih brkova, sa imenom : OpMdkim barhatum, kao gore rekoh, 
dočim vrstu jednakih brkova imenuju 0. Vassali. — Njemački ihtiolog 
J. Müller prvu od ovijeh vrsti zove 0. Kochii (Abhand. Akad. Berlin 1843.) 
koje ime Moreau pak navada kao sinonim naše vrste, s upitnom tačkom 
naprijeda. (Poiss, de la France.) 



88 12 

je primjerak srednje debljine (m. l.lOj ali spomenuti muzej dobije 
avgusta 1894. mnogo veći komad, naime: m. 1.75. iznosi mu 
duljina, a ošešarina gotovo m. 0.112, Taj lijepi eks. ulovi župski 
ribar ne daleko od Dubrovnika na istoku pod hridima Orsule. 
Lani opet stigne muzeju mali komad koji ne dopire ni duljinu 
prvoga. Kako sam gore rekao ovu rijetku vrstu svi dubrovački 
ribari zovu „Zmija" jer je donjekle nalik na zmiju, premda su 
uvjereni da zmija nije. 

Ophichthys imberbis. Günt. Ne mogoh obaznatl za ime du- 
brovačko ove vrste a bojim se i imali ga . . . možda da bi nju 
prozvali Guja.^ Ova vrsta biva rijetka, a to nam svijedoči i 
oskudica narodnog imena. — Jedno 3 — 4 god. nazad njeki moj 
prijatelj nađe na ribaonici primjerak spomenute vrste, a, čudno 
je. onaj isti dan moj sin, naći će drugoga izmegju gamadi^ Iza 
toga namjerio sam se na treći eksemplar, a taj bješe veći od 
spomenutih. Napokon dne G. januara i. g. (1897.) moj lovski 
kučak (koji će zaroniti u more kada vidi da riba šmikče) ulovi 
2 primjerka ove vrsti u gruškoj luci, pod Gimanovom obalom, 
a na istome mjestu trećega dva dana poslije. Prvi iznose duljine 
m. 0.57 a ovaj posljedni znatno je kraći. Rek bi dakle da u 
Gružu vrsta o kojoj velimo nije ni tako rijetka neg da se u 
rijetko ulovi, pošto cijenim da u kalu prebiva, a otole moj će je 
kučak baš i izvući 

Dubrovnik, u srpnju i kolovozu god. 1897. 



^ U Dubrovniku zovu Guja Ascaris-a lumhricuides, a na ovog crva 
nješto nalikuje u prvome pogledu, gori imenovana ril);i. 
^ G a m a d, smjesa svake male ribe. 



Prilog 



za faunu virnjaka (Rotatoria.)' 

Napisao Luka Trgovce vic stud. rer. nat. 

Za praznika školske godine 1896. imao sam prilike a i vre- 
mena, da se donekle upoznam sa faunom virnjaka rodnoga mi 
mjesta Otoka i okoline. Premda sam se već duže bavio s tim 
životinjicama, moram priznati, da su već prvi preparati vrvjeli 
pred mojim očima od neobična, nova za me virnjačkoga svijeta. 
To me tim više zanimalo. Kako nijesam imao pri ruci potrebitih 
knjiga, zadovoljio sam se time, da narišem ono, što vidim, e da 
bi to poslije bilo čemu. Žalim, što mi materijalne prilike nijesu 
dopuštale, da za praznika ostanem u Zagrebu, ne bih li upot- 
punio faunu zagrebačke okoline, jer nema sumnje, da u razli- 
čito doba godine nastupljuju i različite vrste. Hydatina senta 
n. pr. pojavljuje se samo u maju; isto tako izvan svake je 
sumnje, da ne bi u zagrebačkim vođama bilo vrlo rasprostra- 
njenoga roda Brachiorius, koji sam ja u velikoj množini našao 
za cijelog avgusta u našim slavonskim vodama. Tu odlučuje 
vrijeme i podneblje Lov bi bio izdašan, da sam mogao opre- 
diieliti sve, što mi je pod ruku došlo; ovako opredijelili samo 
8 vrsta, (osim onih, koje su već u „Radu jugoslavenske akade- 
mije" svijetlo ugledale). Ali to nije ni trećina onih virnjaka, 



^ Ovo bi ime najbolje pristajalo ovoj grupi životinja, ovaj sam naziv čuo 
prvi put od velem. g. prof. Brusine, pa mi se svidjeo. Sigurno će i češka riječ 
„virnici" i poljska „wrotki" biti istog korijena. Sulek ima u svom riječ- 
niku „t r e p u š n j a c i" ; taj će naziv biti manje opravdan, jer bi u taj naziv 
spadala i ^Infuso ri a". Rusi upotrebljuju ime „k o 1 o v r a t k i". 



90 



2 



što sam ih budi strjelimice tek vidio, bud su mi skice nedostatne 
a da bi ili mogao opredijeliti po knjigama, koje su mi sad na 
raspolaganju. 

Da sam i toliko mogao raditi, dužan sam veliku hvalu vele- 
učenom gosp. prof. Dru Avgustu Langhofferu, koji mi je vrlo 
rado dao svoj lijepi mikroskop. 

Najtoplije se zahvaljujem i veleuč. gosp. Dru Lazaru Caru, 
koji mi je kod opredjeljivanja mnogo pomagao. 

Dodajem ovoj radnji i onaj dio, koji nije štampan u „Radu", 
a bavi se morfologijom, biologijom i geografskim raširenjem 
virnjaka. 

Opći dio. 

I. Morfolog^ija. 

A) Vanjski oblik. 

Rotatoriji su mikroskopski sitne, bilateralno simetrične ži- 
votinjice. Značajna i zajednička im je oznaka trepavasti vijenac 
ili trepavasto kolešce (Räderorgan). Po toj oznaci svojoj imadu 
ime Rotatoria ili Rotifera (od ?'ota = kolo i ferre == nositi, 
okretati), jer vijenac rek bi titrajućih trepavica nalik je na kolo, 
koje se okreće. Tijelo se u većine slučajeva dade razdijeliti na 
tri dijela: glavu, trup i nogu. Rub glave izvukao se u jedan ili 
više krpastih nastavaka (najviše u 5 u nekih floskularija, izni- 
mice u 6), koje čine vijenac osut trepavicama. Ovaj se u 
njekim odjelima virnjaka vrlo preobhčio (tako kod pričvrš- 
ćenih), pa se po obličju njegovu može suditi, koja je vrst sta- 
rija, a koja li mlađa. U nekih n. pr. Hydatina, Distema itd. 
pretvorio se vijenac u neke trepavaste kvržice; to je nastalo zbog 
različitih kemičkih procesa, dapače je moguće, raznim kemičkim 
reakcijama i pokuse praviti. 

Zadaća je tre})avastoga vijenca 1 oko motom a t. j. s po- 
moćju trepavica giblje se životinja, i nutritivna t. j. od ti- 
tranja trepavica postaje struja, kojom dolazi hrana u usta. — 
Trup je ili mekan pa naboran; ili tvrd — hitinozan. U potonjom 
slučaju možemo kožu zvati kutikulom, jer je ona proizvod hipo- 
derme, koja je ispod nje, ili matrix cuticulae, obzirom na tvr- 



3 91 

doću kože prozvao je Bartsch jedan odio virnjaka Loricata (lo- 
rica = oklop). Oblik oklopa dotično oblik Loricata, jako je raz- 
nolik; ili okrugao ili uglast ili deprimiran, t. j. dorso ventralno 
splošten, ili komprimiran t. j. postrance stisnut ; zatim je više 
manje kvržast ili gladak. 

U oba slučaja, bio oklop tvrd ili mekan, pričvršćuju se o 
njega mišice. Rub oklopa ravan je ili narezuckan (n. pr. u Meto- 
pidia)^ ili duboko urezan (dentatus) [Brachionus nrceolaris], ili 
su pak uresci sastavljeni, maleni (crenatus) [Brachionus plica- 
tilisj. Oklop je u nekih vrsta situimi katkad pravilno poredanim 
rupicama izrešetan. Neki virnjaci imaju sluznati ovoj oko sebe, 
ili dapače pravilno od sitnih pilulama sličnih zrnaca sagrađenu 
kućicu (Floscularia, Melicerta). 

Noga je duga ili kratka, pa prema tomu, da li je trup 
tvrd iU mek, pregibiva ili nepregibiva; ali u tom slučaju ipak je 
prigibljiva samo na onom mjestu, gdje izlazi iz trupa. Nogom 
podupire gibanje, a i pričvršćuje se njome. Gotovo svi virnjaci 
imaju u nogi žlijezdu, iz koje ističe kanahć, koji ima otvor na 
šiljku prstića. Na taj otvor teče iz žlijezde sluznati sok (tunica 
propria), kojim se virnjak pričvršćuje. Gdje je noga pregibiva, 
dotično gdje je noga meka, tamo se pojedini članci mogu poput 
dalekozora uvlačiti i izvlačiti (Philodiniđae). 

B) Anatomija. 

U dnu trepavastoga vijenca glava je s ustima. Usta su kao 
i čitavo probavljalo osuta trepavicama, koje su prema probav- 
Ijalu okrenute, pak i titraju u tom smjeru, što je baš potrebno, 
da time dovode hranu k ustima i dalje k čeljustima. Iza ustaje 
kraći ili dulji pharynx, u kojem su jake hitinozne čeljusti. Oblik 
čeljusti vrlo je raznolik. Philodiniđae imaju n. pr. češljaste če- 
ljusti, koje se giblju u dva smjera kad mrve hranu, — gore 
naime i dolje. Inače su čeljusti po svom obličju vrlo raznovrstne, 
pa i zamršeno građene. Gosse razlikuje na njima pojedine dije- 
love pa ih zove: tincus, manubr'mm, maleus, fulcrum, rami, 
alulae. Corti i mnogi drugi mislili su o čeljustima, da je srce. 

Čeljusti su za pojedine odjele od velike vrijednosti. Daday 
uzima za diagnozu asplanchnida oblik čeljusti kao generički ka- 
rakter. Nekim virnjacima služe čeljusti ne samo za mrvljenje, 



92 1- 

već i za dokučivanje hrane; pa zato van vire. Piale drži če- 
ljusti virnjaka homolognim sa čeljustima dekapoda t. j. on drži, 
da su istoga anatomskoga sastava; isto ih tako drži homolognim 
sa kutikularnim slojem u želucu nematoda, tardigrada i sa čelju- 
stima kladocera. Oko čeljusti smjestila se jaka muskulatura, a 
ispod čeljusti po par žlijezda, koje obavljaju zadaću žlijezda sli- 
novnica. Na jj/iar/^x- se nastavlja Oesophagus, koji je kod raz- 
ličitih vrsta, različito duljine. Iza oesop]ia(/nsa pravi je želudac 
ili probavljalo, a na početku ovoga dvije su žlijezde. Probavljalo 
se potanjuje u crijevo, koje istječe na prkno (anus). Tako je 
kod ženskih virnjaka; s muškim nemamo posla; oni su vrlo 
rijetki, a u njih je, kako ćemo vidjeti, gotovo sve zakržljalo. 

E ksk retorni sustav. Ekskreciju obavlja jedan mjehur, 
koji istječe na kloaku (zajednički otvor za probavljalo, ovarij i 
mjehur.) U mjehur utječu s lijeve i desne strane po jedna duga 
ekskretorna cijev, koja se na svom putu višeput klupkasto na- 
mata, a ima po njekoliko pobočnih nastavaka po 3, 4, G, i po 8, 
po Bartsch-u. To su t. zv. titrajući pia meni ili titrajući 
organi („Zitterorgane"). Mjehur je građen od jednostavne ko/,e, 
koja ne pokazuje nikakih slojeva ili vrstanja. Po koži su mišićna 
vlakanca, koja izvode kontrakciju mjehura, iznutra su trepavico. 
Stijena ekskretornih cijevčica građena je od debelih stanica, a 
ima u njoj i zrnaca masti. 

Muskulatura. Što se tiče muskulature, stoje virnjaci iz- 
među crva i arthropođa. S malom iznimkom ostalo je mišičje u 
cieloj grupi virnjaka konzervativno, t. j. ono je jednolično kod 
svih gotovo oblika te grupe. Mišice su glavni činbonik u životu 
svakog metazoa ; one tijelo pregibaju i giblju, pak do potrebe 
stežu i raztežu. Kod virnjaka možemo razlikovati uzdužnu i 
poprečnu muskulaturu. Od uzdužnih mišica idu dva mišićna 
stabla na trbušnoj strani od glave do kraja noge, isto tako i 
dvije dorsalne i pobočne mišićne grane. Poprečna muskulatura 
razvila se ponajčešće u vijencu. S histološke strane možemo raz- 
likovati tri oblika mišica: homogene od jednog jeditog konca, 
prozirno zrnaste poput đerdana, i poprečno mišičje. 

Cirkulacija. Osobitoga žilja za kolanje krvi nema. Hra- 
njive čestice putuju iz probavljala ozmotičkim putem u podobi 
tekućine u tjelesnu šupljinu, a svijanjem i stezanjem životinjice 
raznosi se tekućina po cijelom tijelu. Po Kohn-u, Weiss-u i Ley- 



5 03 

dig-ii; primordijalno žilje naći jo kao rožnate i kristallene 
privjeske probavljala. 

Živce vi je. Prije nego prijeđem na sjetilne organe, spo- 
menut ću, koliko je poznato o živčevlju, jer s njima stoje sje- 
tila u uskom vezu. Povrh čeljusti, a sa hrptene strane, sluznati 
je mjehurić — to je ganglion — a iz ovog izlaze tanke niti, koje 
k očima (u onih virnjaka, koje ih imaju), koje k sjetilnim tre- 
pavicama; te niti su živci. Po Zehnki izlaze dvije živčane grane, 
nervus lateralis i nervus ventralis, a obje sežu do noge. Od 
pobočnoga živca odjeljuje se 7 grančica, a nervus ventralis 
cijepa se obično u dvije grane. 

Sjeti Ini organi. Kod većine virnjaka dokazan je vid i 
opip. Oči su obično crvene ili narančaste boje, a rijetko sasma 
bez boje. Najčešće su virnjaci sa dva oka i s jednim, ali ih ima 
i sa tri oka, kao što je n. pr. Trlophilialmus, i sa 4 n. pr. Squa- 
mclla^ kao što ima čitavu gomilicu očica, pa se pričinja kao 
jedno oko; ovo biva u cikloglene. Oči imadu neko zrnce, koje 
lomi svjetlo; to je leća. Što se namještaja očiju tiče, valja znati, 
da su gotovo svagda na ganglionu, ili su živcem u svezi sa gan- 
glionom. Važan je namještaj očiju i s obzirom na generički ka- 
rakter. Tako n. pr. Rotifer i Pliilodina slična su si i po obliku 
i po organizaciji, da bi ih se moglo zamijeniti, ali namještaj 
očiju značajan je za oba roda: dok Pliilodina ima oči na gan- 
glionu, ima Rotifer na nastavku i daleko od gangliona. Pričvrš- 
ćeni virnjaci nemaju očiju, osim u razvojno (embrionalno) i prvo 
doba svoje mladosti. Bolton je našao na Flosciilaria mutabilis 
dva oka, po čem bi se dalo slutiti, da je to pralik pričvršćenih 
virnjaka, čemu u prilog govori i vijenac, koji je kod ove dvo- 
krpast, kao kod slobodnih Philodinida. Istu vrstu opredjelio 
sam iz akvarija zoološkog zavoda, ali ta nije imala očiju, pak ih 
možda nakon duljega trajanja pričvršćenja gubi. 

Opip. („ Tastorgan "). Njeki virnjaci imadu pobočno na glavi 
po jedan nastavak ili po dva. Ti nastavci imaju na vrhu dlačice, 
a te su u svezi živcem sa gaglionom. Te nastavke drže za opipno 
sjetilo. Istu zadaću imat će po svoj prilici i čekinje na glavi i 
na stražnjem kraju, gdje noga izlazi iz tijela. (Euclilanis). Na 
ganglionu imaju njeki virnjaci zrnati privjes, koji onda uvjetuje 
položaj oka. Ne zna se, čemu je ovaj privjesak. Stein ga drži za 
žlijezdu otrovnicu, koje sokom ubija svoj plijen. 



94 6 

Spolni organ. Virnjaci su odijeljenijeh spolova t. j. ima 
mužjaka i ženka. Već po obliku, veličini i organizaciji velika je 
razlika izmegju mužjaka i ženka. Mužjaci su mnogo manji, nu- 
tarnji su im organi zakržljali, probavljalo je bez otvora. Spolni 
organi mužjaka razvili su se u obliku iiijeliurića, koji istječe na 
kloaku, a predstavlja testikul. Testikul je već razvijen, kad mužjak 
probija jaje. Spermatozoidi su stapkasti ili kijačasti. Po Leydig-u 
i Metschnikow-u su spermatozoidi namještajem dvojaki: takovi, 
koji su radijarno ponamješteni, a ti su blizu zajedničkog otvora 
kloake; u nutrini mjehurića poredani su spermatozoidi uzdužno. 
Spermatozoidi se živo giblju. Mužjaci su vrlo rijetki; ja ih još 
nisam imao prilike vidjeti. Misle njeki, da se pojavljuju u odre- 
đeno doba godine. 

Daday misli, da se pojavljuju onda, kada voda, u kojoj ima 
mnogo ženka, počme gnjiti, ili kad nastupi rastvorba soli; ili je 
tome razlog i temperatura, pa da ženke ne izginu — a svako se 
biće skrbi za potomstvo — izlegu na brzu ruku mužjake, s njimi 
se kopuliraju i snesu jaja debele ljuske t. zv. zimska jaja. 

Ženke su veće, razvijenije, pa njih motrimo samo pod mi- 
kroskopom; po njima se i karakteriše cijela grupa virnjaka. 
Spolni organ razvio se kao parni ovarij (jajinjak) kod Digono- 
nonta kako Plate zove PhilocUnidae nasuprot svim drugim vir- 
njacima, koji imadu jedan jajinjak [Monogononta). I ovarij ima 
svoj otvor na kloaki. U ovariju mogu se razabrati sitna zrnca, 
opkoljena jasnim kolobarom homogene supstancije. Ženka sne- 
seno jaje ih pričvrsti na vodeno bilje ili ga prepušta sudbini 
vode, da naime phva slobodno, ili — što biva kod roda Bmchi- 
onus — nosi ga sa sobom, dok se ne izleže mladi, pa onda od- 
baci ljusku. Razlikovati možemo tri vrste jaja: tanke ljuske t. zv. 
Ij etna („Sommereior"), iz ovih partenogenetski postaju ženke; onda 
na pol tako velika jaja, iz kojih se izvijaju jednostavno organi- 
zovani mužjaci; napokon t. zv. zimska jaja („Winter- oder 
Dauereier"), koja, kako se misH, trebaju oplodnju. 

C) Ontogenija (razvoj). 

Malo se sta zna o razvojnim štadijum virnjaka. I što znamo 
razvoju, imamo zahvaliti izLraživanjima Salenskog-a, Jolict-a, Za- 
charias-a, Tessin-a i drugih. Svi ovi uzeše za izučavanje razvoja 



7 95 

jednog od najljepše razvijenijeh oblika Eosphora digitata, a 
i lljjdaiina senfa. Jaje se cijepa totalno inaequalno, i. j. 
čitava se jajinja supstancija dijeli ali u nejednake dijelove. Na 
stadiju, kad se jaje razdjelilo u četiri blastomera (jedan veći a 
tri manja,) dijele se ova tri potonja manja u šest dijelova, dok 
se veći blastomer također dijeli u troje, a ta četiri dijela ili sta- 
nice čine građu za mezoderm. (0. Zacharias). 

Jedan ostatak ostane, a taj se upotrijebi za dogradnju en- 
toderma, koji međutim obrastu stanice, postale od manjih bla- 
stomera. Mezodermalne su stanice s početka na gornjoj, hrptenoj 
strani, nego kako se bujno ektodermalne stanice množe, potisnu 
mezodermalne, kojih se broj međutim podvostručio. Invagina- 
cijom postaje gastrula, a na okuki zavoja gastrulinog je budući 
vijenčić. Toliko o razvoju. 

pojedinim nutarnjim organima i o pojedinim fazama raz- 
voja ni Tessin više ne pominje, samo eto toliko, da je trepavasti 
vijenac i početni dio probavljala ektodermalna porijetla. Za če- 
ljusti veli Tessin, da su postale od ektoderma, dok Salensky tvrdi, 
da su entodermalna porijetla. — Spomenut mi je, da Philodi- 
nidae uza to, što nesu jaja, legu i žive mlade, pače je u njih 
viviparnost gotovo posve općenita. Ja sam bio jedanput 
motriocem kobnog rađanja viviparnog Adinurus 
neptunius. Mladi je naime, uslijed kontrakcije ma- 
tere, koju sam ja navlas uzrokovao, pritiščući češće 
staklo od ure, probio glavom kožu na hrptenoj 
strani svoga roditelja, pa veselo otvorio vijenac, 
trepavicama zatitra o, dok je roditelj ostao mrtav. 
Vele njeki, da mladi izlaze i na kloaku. I drugi su 
njeki virnjaci viviparni. 

D) Filogenija virnjaka i njihovo mjesto u sistemu. 

„Quot capita, tot sentetitentiae" . Ako igdje u životinjstvu, 
a to baš u ovoj grupi obistinila se ta stara rečenica s obzirom 
na položaj i mjesto virnjaka u sistemu životinjskom. 

Glavni je tomu razlog, što kako smo vidjeli, nije razvoj 
tačno proučen, dotično nije na više različitih virnjačkih oblika. 
Poznavanjem pojedinih razvojnih faza jedne vrste 
i poznavanjem razvojnih stadija više vrsta iz raz- 



96 8 

licitili porodica i rodova jedne grupe može se doči 
do valjana zaključka, do genealoškog i filo ge- 
netskog srodstva. Temeljni dakle biogenetski princip 
bio bi jedini kadar razjasniti srodstveni odnošaj virnjaka sa 
danas živućom kojom inom životinjskom grupom. No mi imamo 
gotove životinjice pred sobom, a ono malo što se zna o nji- 
hovom razvoju i što je proučavano gotovo na jednom samo obliku, 
to su tek podatci nedostatni, a da bismo mogli izvesti valjane 
zaključke za filogenetski odnošaj ove grupe, prema drugoj kojoj 
životinjskoj grupi. Otkada je Semper našao na Filipinskom otočju 
jednog virnjaka: Trochosphaera aequatorialis, postavio je Hat- 
scliek trocliophora-teoriju. Trochopliora larva bio bi po Hatschek-u 
virnjački pralik, iz kojega se razviše Tiirbellarla, Annclida, 
Gcphi/rea, Bryozoa i Mollusca. Svi se naime slažu u toni, što 
u razvoju imadu jednu zajedničku formu t. zv. trochophoru, na 
kom stupnju ostaše virnjaci do danas. Ta trochophora sasvim je 
nalik na Trochosphaera aequatorialis. Većina danas pristaje uz 
Hatscliek-a, pa se čini, da je pitanje o mjestu virnjaka u si- 
stemu životinjskom, konačno riješeno. 

Ima to tumačenje s jedne strane njošto za sebe, dok opet 
s druge strane ima velikih poteškoća, osobito što se tiče živ- 
čevlja i sjetila. Zelinka mnije, da očne pjege i opipni nastavci 
virnjaka imaju homologa u t. zv. „Scheitelplatte" troclio- 
phore. Njemu se protivi Plate, jer da se to ustanoviti i reći ne 
može, dok nije tačno proučena ontogenija. Plate, Lang, Salensky 
i Kleinenberg slažu se sa Hatschek-om držeći, da nisu nužna ho- 
mologiziranja pojedinih organa, jer se moglo dogoditi, da su živo- 
tinje, tijekom vremena prilagodujuć se raznim okolnostima, njeke 
organe izgubile, a njeke dobile. Plate opravdava suvišnost liomo- 
logiziranja veleći, da su homologije valjane samo onda, kad se 
1. organ u kojoj od dviju grupa na isti način razvijaju i 2. kad 
u cieloj organizaciji postoji skladnost. Tessin se protivi Hatschek-u, 
kad hoće, da virnjake dovodi u srodstvo s anelidima. Tessin, 
najme proučavajući embrio jednog virnjaka i viših crva, smatra 
postanje mezoderma značajnim za te dvije grupe, pa u praeo- 
ralnoj i postoralnoj [zoni trepavica trochopliora ne vidi homo- 
logije s anelidima. On ih postavlja medju niže crve i artropode. 
Leydig ili zove „Wimperkrebse" i upoređuje ih s artropodima. 
Za dokaz tomu spominje kutikularni oklop Loricata, poprečnu 



9 ^7 

muskulaturu, dimorfìzam spolova; tomu nasuprot stavljaju pro- 
tivnici trepavice virnjaka, ekstremitete itd. Plate ili stavlja u bli- 
zinu arthropoda, jer da je poprečna muskulatura virnjaka homo- 
logna muskulaturi arthropoda. Daday u pogledu na muskulaturu 
izvodi Holothurioidea iz virnjaka. 

Hatschek-ova genetička ljestvica 

Trochophora = Rotatoria 



lili 

Hexarthra, Annelida, Platodes, Mollusca, 



I 

Bryozoa 



Tardigrada, 

I 

Tracheata 
(Peripatus c.) 



Hirudinei, Echiuri 



Ostale zoologe, koji uzradiše u sistematizaciji virnjaka, mo- 
žemo podijeliti u troje: Leydig, Burmeister i Dana pribrajahu ih 
krustaceima; Barois i Schmarda držahu ih za larve Bryozoa, 
poimence floskularije ; dok ih njeki pribrajaju crvima. Haeckel 
ih drži za osobitu grupu, iz koje se razviše krustacea i arthro- 
poda. 

Prvi je Ehrenberg virnjake skupio u sistem. On ih drži za 
viši odio infuzorija, pa ih dijeli na: 



1. 


Monotrocha 


2. Sorotrocha 


1 1 


1 

Ilolotrocha 
1 


1 

Schizotrocba 
1 


1 1 

Polytrocba Zy(fotrocha 
1 1 



II lili II 

Ichtydina Oecistina Megalotrochea Floscularia Hydatiuea Euchlanidota Philodinea Bracbioueae 

Poslije su proveli sistem Bartsch, Eyferth, Hudson i Plate. 
Većina se drži Hudson-ova sistema. On ih naime dijeli na 1. 
Rliizota, 2. Bdelloida, 3. Ploima i 4. Scirtopoda; Bartsch ih 
dijeli na Enterodela i Gasterodela; Eyferth opet na 7 porodica: 
1. Tubicolarina, 2, Philodinaea, 3. Polyarthrea, 4. Hydatinea, 
5. Macrodadylea, 6. Loricata i 7. Asplanchnaea. Plate ih dijeli 
na dvije prirodne grupe, na Digononta i Monogononta. 

7 



98 10 

IL Biologrija 1 g*eog*rafsko rasprostranstvo 
virn.jaka. 

Rekao sam, da je glavni organ, kojim se virnjak giblje i 
kojim si dogoni hranu, trepavasti vijenac, i gotovo prvo, što 
mikroskopičaru udara u oči, kad se namjeri na virnjaka, jest 
baš taj trepavasti organ — trepavasto kolešce, koje se takvim 
pričinja kad se vrti. Posve je razumljivo, da po tom svom zna- 
čajnom organu i nosi svoje ime cijela grupa. U mnogih virnjaka, 
n, pr. u najobičnijih Fhilodinida, dojam je upravo taj, kao da 
se vrti maleno kolešce sa zubićima. Ali da to ne može biti, bude 
svakomu jasno već iza kratka razmišljanja. 

Svakiput kad virnjak pliva, titraju živo trepavice vijenca; 
a kad je vijenac sa glavom uvučen u prednji dio, onda miruje. 
Promatrajući taj odnošaj između jednog i drugog pojava, dola- 
zimo do zaključka, da oba stoje n odnošaj u kao uzrok i učinak, 
a pošto znamo, da jedno gibanje može biti uzrokom drugoga, to 
ćemo bez oklievanja izreći, da je to vrteće kolešce organ za 
gibanje životinjice. 

Da uzmognemo razumjeti, na koji način to biva, valja nam 
prije svega proučiti organizaciju trepavastoga vijenca. Oblik vi- 
jenca kao i čitavoga tijela vrlo je raznolik u raznih vrsta. Ali u 
glavnom možemo postaviti ovu šemu: Prednji dio glave izvlači 
se u raširenom stanju u više manje cirkularnu boru. Rub le 
bore osut je duljim trepavicama. Trepavice dakle sačinjavaju 
vijenac potpun ili prekinut, okrugao ili poprečno eliptičan ; na- 
dalje je opet ili samo jedan vijenac ih se svaka polovica ogra- 
ničuje više manje u samostalan okrug ili još bolje polukrug. Rub 
je ravan ili urezima razdijeljen. Ako ureza ima više, pa su i du- 
boki, onda je vijenac nalik na krpaste nastavke, koji znadu na 
vršku svom biti glavičasto nabrekli (n. pr. Floscularia cornuta, 
Fl. ornata i FY croatica). Vijenac ne čini uvijek samo jedan 
red duljih trepavica, nego ih je često mnogo tako, da možemo 
govoriti vrpci obrasloj trepavicama Prostor u ovoj vrpci 
udubljen je najčešće Ijevkasto i vodi u usta. Cio taj lijevak osut 
je na gusto poredanim, kratkim i k ustima zaokrenutim trepa- 
vicama. 

Iza ove općenite seme možemo prijeći na djelovanje tre- 



11 



99 



pavica. Već glasoviti engleski fizik Faraday^ tumači njihovo gi- 
banje na taj način, da trepavice trepeću k ustima i od usta. 

One se dakle skučuju i, što je vrlo važno, ne sve na- 
jedanput, nego redom jedna za drugom, dakako vanredno brzo. 
Ako još spomenemo, da se laganije dižu nego što se spuštaju 
(što je također već Faraday posve korektno istaknuo) onda ćemo 
lako razumjeti, na koji način pomiču životinjicu. Trepavice, kad 
od usta biju, otiskuju se o vodu kao vesla i tjeraju uslijed re- 
akcije životinjicu u protivnom smjeru, dakle naprijed. — Način 
gibanja od titranja čeonog vijenca trepavica bio bi nam dakle 
razjašnjen. 

Prelazimo sada na tumačenje pojava reakcije t. j. prividnog 
okretanja trepavastog vijenca. 

Trepavice ne titraju sve na jedanputa. Skuči se najprije 
jedna, za njom druga, treća itd., sve redom, ali tako brzo, da 
se to izravno ne da motriti. 

Ako gledamo na vertikalno postavljenoga virnjaka odozgor, 
onda ide to gibanje počevši od desna na lijevo ili, točnije re- 
čeno, protivno od kazala na uri. Ali sagibanje, kako već spome- 
nusmo, biva tako brzo, da se ni ne razbira, mi vidimo samo 
uspravljanje i dizanje, jer se ovo potonje sbiva laganije. Vrlo 
pak zgodno nam to grafički predočuje Zelinka, pak ćemo se i 
mi poslužiti njegovom slikom. ^ 




nrrv 



* Faraday: Journal of the Royal Institution 1S?)1. 
2 C. Zelinka. Zeitscluin f. \v. Zoologie XL1V. Bd. Tiif. XXVII. lig. 2.5. 

* 



100 12 

Svinuta crta m n neka nam predstavlja rub vijenca, na 
kojem su prirasle trepavice One titraju od desna na lijevo. Posve 
skučene trepavice prikazane su u kolobarnoj crti prekinu. im cr- 
tama; nu i posve dignute t. j. u normalnom stadiju, u stadiju 
prije nego što će zatitrati, nisu sasvim pružene, nego malo svi- 
nute. Trepavice se naime spuštaju, pri tom skuče, kao da kažiprst 
spuštamo i zajedno skučujemo, i onda opet dižemo, ali nigda 
posve neizpravimo. Trepavica dakle 1. posve se spustila i naj- 
jače skučila t. j, kukasto (hakenförmig) se svinula. 

Slijedeća trepavica 2. bila je prije na redu, da se spusti, 
pa se i sada prije diže ; — ona se već malko digla. Trepavica 8. 
još se prije digla, stoga pokazuje i veći dio izvan kružnice nego 
prve dvije. Isto dalje čine 4., 5., G , 7. i 8. trepavica. 

Ona trepavica pod 8., naime 9., još se prije 8. spustila i 
digla, i sad se već na novo spušta, ali pošto spuštanje biva 
mnogo brže nego dizanje, trepavica 9. jače je svinuta od 7. I 
tako se redom brže prigibaju 10., 11., a trepavica 1. {od B) već 
se do krajnje međe savila, pak je u momentu, kao i 1. (A), da 
se opet digne. Kod grupe trepavica B sve se to opetuje kao i 
kod A. Tako dakle nastaju one trouglaste krpice ili debele tre- 
pavice, zašto ih je Ehrenberg držao. To su u istinu krpe vrlo 
sitnih trepavica, koje imadu zašiljen oblik gore, gdje se sučeljuje 
gibanje spuštanja s gibanjem dizanja. 

Ako se sad sjetimo toga, da gibanje napreduje s desna na 
lijevo, to ćemo vidjeti, da će trepavica 1\. A u slijedećem času 
biti u položaju trepavice 1. B. Isto tako trepavica 10. A doći 
će u položaj trepavice II. vi., i tako sve redom, te će nam 
se činiti, kao da je trepavica 1. B u sljedećem času dos- 
pjola na mjesto 11. A. Tu bar vidimo isto tako dugu, kakovu 
smo malo prije vidjeli na mjestu 1. B. I to ide sve tako redom 
dalje, a posljedica je toga, da nam se pričinja, kao da se krpice 
trouglate na rubu vijenca naganjaju ili da se vrti kolo sa tro- 
uglatim zupcima. 

U daljnje se dokazivanje toga pojava ne trebamo upuštati, 
jer je to sve već gotovo iscrpao Zelinka u lijepoj svojoj prije 
spomenutoj radnji. Reasumirajući njegovo temeljito razlaganje, 
ističemo samo. da se trepavice nipošto ne nagibaju jedna k 
drugoj t. j. neugibaju se u ravnini samoga kola, nego se spuštaju 
natrag i dižu naprijed, izvode dakle gibanje u ravnini, koja je 



13 101 

okomita na kolešce. Kad bi se trepavice gibale u ravnini samoga 
kola, ne bi se virnjak mogao od titranja trepavica pomicati 
naprijed, nego bi se vrtio oko svoje osi. Već dakle sama činje- 
nica, da naprijed pliva, upućuje nas na onaj drugi način titranja. 
Moglo bi se još pomisliti, da bi zbog toga što ono trepavice ne 
udaraju na jedanput natrag, imalo rezultirati spiralno gibanje 
slobodno plivajućeg virnjaka u vodi. Na titranje je vanredno 
brzo, pa se stoga zavojna crta jedva daje primjetiti; ona se ras- 
tegla, prelazi gotovo u pravac. Toliko o načinu gibanja. 

Što se brzine gibanja tiče, ta je prividno dosta velika, nu 
ipak jedna od naj hitrijih plivaća, Hydatina senta, ne prevali u 

4 sekunde više od jedne linije. 

Ali trepavasti orgnn nije samo organ za gibanje, nego i za 
privlačenje hrane. 

Svaki, koji je virnjake malo samo motrio, može potvrditi, 
da i kada miruje, t. j. kad se vrškom noge a sluznatim sokom 
kakov predmet pričvrstio, i onda živo titra trepavicama. Opaža 
se tada, kako lete sitna tjelešca infusorija, alga, bakterija itd. u 
lijevkasto rašireni vijenac. Struju, koju trepavice čine, može se 
lijepo motrit na sićušnim zrncima karmina ili indiga. Zrnca lete 
sa sviju strana k ustima, pak ona, koja su u struji, idu ravno u 
želudac, a koja su izvan ove struje, viju se krivuljama ili zao- 
kruženim crtama. Kad bi trepavice titrale k ustima, što biva 
samo kod njekih floskularija, onda bi se sva zrnca morala sa- 
stojati u sredini vijenca, nu mi znamo, da trepavice titraju i od 
usta — centrifugalno — pak zato i tjeraju zrnca pokraj 
vijenca natrag. Postavimo si virnjaka vertikalno, pak ga motrimo 
sa strane, da možemo slijediti putove, što ih čine pojedina zrnca! 

5 koje sad god strane gledamo, s ventralne naime, dorzalne ili 
lateralne, uviek će se zrnca, koja su na lijevoj strani, dospjevši 
do ruba vijencu, zakretati u kružnici kao kazalo od ure, dakle 
od lijeva na desno. Ona zrnca na desnoj strani idu u kružnici, 
koje teče obratno, dakle protivno od kazala na uri — od desna 
na lijevo. Stvara se dakle vrtuljak prstenastog oblika oko vijenca. 
Ispod glavnog vijenca trepavica, ima redovito niže dolje još i 
trepavica, koje titraju lako, da struju vode tjeraju k srednjem 
vcntralnom kraju, gdje je otvor ustiju. Ove sad trepavice hva- 
taju nekoja zrnca, koja im se približe i tjeraju k ustima, druga 
udaljenija zrnca izmaknu im se dakako i opisuju kružnicu, pak 



102 14 

se u kojem od opetovanih zavoja opet približe dolnjem vijencu 
trepavica, a ove ga ulove i potisnu u ždrijelo. 

Trepavice vijenca titraju dakle na isti način i kad životi- 
njica pliva i kad se hrani. Kad se virnjak hoće da hrani, pri- 
čvrsti se nogom, na prste naime izlazi Ijepkasta sluz, koja istječe 
iz nožnih žlijezda, te životinjicu privremeno prilijepi. Kad hoće da 
zapliva, stegne nožne mišice i trgne nogom, da se oslobodi lje- 
pila. Plivajući može se virnjak po svoj prilici i hraniti. To bi bio 
tumač kako se virnjak s trepavicama giba i hranu si dobavlja. 
Ali kako se vijenac u njekih preobličio, dakako da je prema 
tome i način hranidbe postao drugačijim. Kod pričvršćenih pri- 
mjerice oblika nema ni spomena plivanju (barem u odraslo nji- 
hovo doba), a i način primanja hrane tu je drugačiji. 



Virnjaka ima preko 350 vrsta. Većina ih živi u slatkoj vodi, 
a samo ih je 28 dosele čisto morskih. Gotovo svuda u stajaćoj, 
u tekućoj vodi, u mulju, na vlažnim mjestima — svagdje ih ima 
u izobilju. Jedni živu slobodno t. j. nisu vezani na jedno mjesto, 
nego plivaju po volji ; drugi su opet pričvršćeni, pa se zbog toga 
vrlo promijenili. (Floscularia, Stepiumoceros itd.). Njeki ljube 
bistru, hladnu tekućicu ili izvore; ja sam primjerice vrstu Phi- 
lodina roseola, koja živi i u alpinskom snijegu, našao samo na 
Kraljičinu zdencu. 

Poznato je, da njeki virnjaci sprovode i nametnički život. 
Ima ih ektoparazita i entoparazita. Notommata parasitica n. pr. 
parazitira u kruglji Volvox globator, a u njoj i Floscularia am- 
bigua minor. Onda, na što je M. SchuUze upozorio i rod Al- 
bertia sa svojim vrstama A. crystallina i vermiculus nametnikom 
je u naidama i drugim crvima. Zanimljivi slučaj parazitizma 
opisuje Balbiani kod Notommata Werneckii. Ovaj naime virnjak 
živi njeko vrieme u spolnim organima Vaucheriae. Weydovsky 
je na.šao u koži Lumbricus variegatus-a jednog virnjaka. imenom 
Drilophaga bucephalus. U velikom često broju parazitira Calli- 
dina parastica na Gammarus-u i Asdlus-u Zolinka je otkrio i 
na bilinama njekima parazitičkog Callidina sijmbiotica. 

Rekoh, da virnjaci živu i u moru. Prve bilješke o tom po- 
tječu od O. Fr. MüUcr-a, Baster-a i Michäelis-a. Mnogo više 
morskih našao je Ehrenberg, nego što su ih našli pređašnji izpi- 



15 103 

taci. Dujardin otkri u sredozemnom moru njekoliko vrsta. 
Zaslužni za ispitivanje morskih virnjaka jesu Eichwald, Gosse, 
Schmarda, a u novije doba Möbius, Semper i Daday. Ehrerberg 
je otkrio u našem jadranskom moru dvije vrste: Syncliaeta bal- 
tica (Mietei) i Monura colurus. Od 28 poznatih morskih virnjaka 
živi 20 slobodno, a 8 nametnički. 

geografskom raširenju virnjaka možemo za slatkovodne 
reći, da su po cijelom svjjetu rasprostranjeni gotovo jednomjerno, 
a o morskim pako poznata su ova data : Baltičko istočno 
more 50 vrsti, Sjeverno more 3, Jadransko more 2, In- 
dijski ocean 2, Tihi ocean 1. Većina ovih živi i u slatkoj vodi, 
a samo 28, košto prije rekoh, same su morske vrste. 

Zanimljivo je pitanje o oživljivanju (resurrectio) \h'n\aka.. 
Mishlo se naime, da mogu njeko vrijeme, pače po više godina, 
biti bez vode, a da se opet k životu povrate, kad im se pruži 
kaplja vode. Poslije su to kazivali samo o onim virnjacima, koji 
živu na vlažnim mjestima (kućnom krovu, vlažnom pijesku itd.), 
ali i o tima su u poslijednje vrijeme pokusi Ruggero vi pokazali, 
da oni više ne ožive, već jedino da im se koža i drugi organi, 
i iza mnogo godina suše, dobro uzčuvaše, kad se iznovicc vodom 
nakvase. 

Zanimljiv je još jedan pojav, koji često vidimo pod mikro- 
skopom. Više puta se naime nađe sam oklop bez životinjice. Pita 
se, da li je životinjica poginula ih je izašla, da si napravi novu 
kućicu? Jedan jedini virnjak Apodoides stygiiis ostavlja svoj 
oklop (loricii), kad ponaraste, i novi si veći pravi izlučivanjem 
iz kože. (Eckstein). Za sve druge, kad im oklop nađemo, možemo 
sa sigurnošću ustvrditi, da su poginuli. To se međutim može u 
svakom slučaju suditi i po obliku oklopa. Ako je on na oba 
kraja sužen, što je u većini slučajeva, onda se životinjica ja- 
mačno nije mogla izvući, da si novu kućicu napravi, nego je 
poginula. 

Kratki pov jesni prijegled. — Leeuwenhoeck je prvi 
motrio virnjake god. 1675. Osamnaesto stoljeće našlo je samo 
koju novu vrstu. Bio to Linnè, otac zoološkog sustava i oštro- 
umni Pallas. Veliki zoolozi filozofi u prvoj četvrti ovog stoljeća, 
Bory de St. Vincent, Lamarck i Cuvier, motrili su većinom od 
svojih predhodnika otkrite vrste. 



104 16 

Istom Ehrenberg, svojim revnim i mučnim ispitivanjem, 
iznese virnjake, rek bi, iz mulja i tmice na svjetlo. U njegovu 
djelu od 1838. godine u dva sveska: „Die Infusionsthierchen als 
vollkommene Organismen" nabraja, opisuje i crta silesiju oblika, 
pa će to djelo služiti još mnogo potonjoj generaciji kao uzor- 
djelo mikroorganizmima. Iza Ehrenberga proučavaju Dujardin 
i Siebold organizaciju virnjaka. Mr. Brightwell otkri prvi muž- 
jake i seksualnu oplodnju. Dalrymple i Leydig opisaše točno or- 
ganizaciju mužjaka. U novije doba uvećaše broj virnjaka Dobie, 
Gosse, Hudson, Zelinka, Eckstein, Tessin, Petr., Wierzejski, Daday, 
Bartsch i drugi. 

Prijeg'ledna tablica za porodice virnjaka: 

(po Wierzejskom). 

1. a) Pričvršćeni virnjaci obično u sluznatim ovoj- 

cima ili cijevima, ali i slobodno plivnjuće za- 
druge (kolonije) virnjaka (Conochilus, Laci- 

nularla) 2 

b) po volji plivajući 3 

2. a) Trepavasti vijenac ima još i ukočene nepomične 

dlake; usta u sredini 1. Flosculariadae. 

b) vijenac sa titrajućim sitnim trepavicama ; kućica 
od okruglih zrnaca, ali i od svakojakih drugih 
tjelešaca II. Melicertidae. 

3. a) Koža dosta jaka ah navorana i ne ohitinjena 

(Il-loricata) 4 

b) tijelo u hitinoznom oklopu (lorica) različite 

debljine (Loricata) ... 11 

4. a) Na prednjem kraju tijeta, ])ovrh trepavastoga 

vijenca, nastavak je, koji služi za pomicanje, 

slično pomicanju pijavice 5 

b) nema nastavka 6 

5. a) Dva bujno trepavasta vijenca .... Ifl. Fliilodinadae. 
b) nema vijenca, nego su trepavice nepravilno 

raštrkane IV. Adinetadae. 

6. a) Vijenac trepavasti poprečno odrezan ; usta u 

sredini; noga poput drška V. Microcodidae. 



17 105 

h) tijelo različita obličja, noga sa dva prstiéa, ili 

ih nema 7 

7. a) Nema noge 8 

b) ima nogu 9 

8. a) Tijelo vrećasto, prozirno, bez probavljala, želudac 

se slijepo okanča, čeljusti kliještaste . IV. Asplcuichnadae, 

b) tijelo maleno s dugim dlakama ; noge nema 

VIII. Triarthradae. 

c) po tijelu nogama slični izrasci sa čekinjama pe- 

rasto razgranjenima XX. Pedal ion i due. 

9. a) Tijelo prozirno, potkovasto ili kruškasto, sa 

svake strane ispod trepavastoga vijenca ima uhu 
slične izrasHne, na kojima su trepavice ; na 
glavi su još po dva para dugih osjetnih 

dlaka VII. Synchactadae. 

b) tijelo istoga obličja, ali nema uhu sličnih pri- 
vjesaka 10 

10. a) tijela razKčita obličja, na glavi su trepa vaste 

izbočine, koje čine trepavasti vijenac; noga 
člankasta ili poprečno navorana; koža meka i 

nježna IX. Hydatimdae. 

b) tijelo crvasto, prelazeć nezamjetno u nogu; tre- 
pavasti vijenac slabo razvijen; pobočno često 
uhu slične izrasline; oko obično jedno na za- 
tiljku i na ganglionu, uz to je jedno okašce 
ili dva na čelu . X. Notommatadae. 

11. aj Nema noge, oklop sprijeda izrasao u šiljaste ili 

tupe nastavke; trepavasti vijenac čine tri tre- 
pa vaste grupe . . XIX. Aniiraeadae. 

b) noga bez prstića, oklop vrlo splošten (depri- 
miran) i ne ima ni sprijeda ni straga nikakovih 
izraslina XVII. Pterodinadae. 

c) noga se svršava jednim prstićem ili dvjema, raz- 
ličite dužine 12 

12. a) Noga malena, slabo se luči od tijela; ima 

duge oštre prsliće, ili jedan samo šiljasti dugi 
prst; gdje prstić iz noge izlazi, ima još vrlo 
mahh poput prstića izdanaka, koji su nesime- 
trični XI. Kattulidae. 



106 18 

bj noga očito odijeljena od trupa ; nastavci na 

nozi simetrični 13 

13. a) Oklop jednovit, prednji dio oštro razlučen od 
odstaloga oklopa tim, što je oklop kod vrata 
uži ; glava je u oklopu, kod nekih je vrsta još 
povrh glave hitinozan poluokrugao zaslon (Ste- 

phauops) . . XIL Dinocharidae. 

h) oklop sprijeda široko otvoren, glava bez oklopa 14 

1 1. a) Noga duga, obično navorana, no i člankasta ; 
sva se može uvući u tijelo. Oklop je vrlo jak, 
pa ima obično .sprijeda i .straga izrasline 

X VIII. Brachioniđae. 

h) noga kratka, jasno raščlanjena 15 

15. a) Oklop sa strane stisnut 16 

Ò) oklop sa leđa splo.šten, a dijelovi mu se spa- 
jaju na leđima i trbuhu 17 

IG. (() Oklop ima na leđima kanalić ili ureznu crtu, 
sprijeda i straga ima obično šiljaste izra- 
sline XIII. Salplnadae. 

h) oklop bez kanalića, bez izrasline, stražnji se 

dio jako sužuje, prstići maleni . . . XVI. Colurladae. 
17. a) Oklop širok, znatne veličine, nježan, malo je raz- 

cijepljen; prstići dugi, obično široki XIV Euchlanidae. 
b) dijelovi oklopa manji i odijeljeni širokim i du- 
bokim postranim kanalićem; prslira dva kratka 
ili jedan dugi poput drška . . .XV. Catìiypnadae. 

Prljeg-ledne tablice za Rodove virnjaka: 

I. Porodica Flosculariadae. 

1. a) Trepavice ili čekinje u grupi na izbečenim 

glavičasto odebljanim izrascima titrajućeg vi- 
jenca; noga navorana 2 

b) trepavica nema ^ 

2. a) Dugačke trepavice ih čekinje na 5 kvržastih 

nastavaka (iznimno 6) Floscularia. 

b) trepavice duge na 5 dugih jednomjerno odeb- 

Ijanih nastavaka vijenca Stephanoceros. 



19 107 

3, rt) ima nogu dugačku i navoranu i jedan lob na 

hrptu Acyclus. 

b) nema noge Apsilus. 

II. Porodica Melicertadae. 

1. a) Virnjaci u kolonijama . . 3 

b) pojedince živući, uvijek u ovoju ili kućici i pri- 
čvršćeni ... 5 

2. Bez ovoja i kućice, i po volji plivajući ... 7 

3. a) Kolonija virnjaka u sluznatom ovoju po volji 

pliva (rotira) Conochilus. 

b) kolonija pričvršćena 4 

4. rt) Bez sluznatoga ovoja . Mfucilotrodm 

b) sa sluznatim ovojem Lacinularia. 

5. a) Kućica građena od svakojakih nepravilnih tje- 

lešaca 6 

b) kućica građena od pravilnih okruglih zrnaca . Melicerta. 

6. rt) Trepavasti vijenac kod usta urezan, pak je 

sličan potkovi Oecistes. 

b) trepavasti vijenac dvokrpast Limmias. 

c) povrh trepava stoga vijenca razvio se dugi na- 
stavak . Cephalosiphon. 

7. Okrugli virnjak sa središnjim pašom trepa- 
vica . Trochosphaera {aequatorküis). 

III. Porodica Philodinadae. 

1. rt) Virnjaci sa dva oka 2 

6) virnjaci bez očiju 4 

2. rt) Oči na zatiljku iza osjetnog organa povrh če- 

ljusti • PhilocUna. 

b) oči na nastavku glave 3 

3. rt) nožni članci kratki, mekani, pregibljivi Rotifer, 

6) nožni članci tvrdi, dugi, nepregibljivi ... Actinurus. 

4. nastavak glave širok i okrugao, oblik i organi- 
zacija kao uRotifer-a . , , . Callidina, 



f08 20 

IV. Porodica Adinetadae. 

Tijelo valjkasto poput tijela filodine, vijenac 

gladak i ravan ; očiju nema Adinela. 

V. Porodica Microcodidae. 

Tijelo čaši slično, brptena strana malo kon- 
veksna: noga dugačka, a pred samim šiljastim 
krajem ima 3 dlačice; oko jedno u sredini ispod 
vijenca Microcodón. 

VI. Porodica Asplanchnadae. 

1. Tijelo dosta veliko, trepavasti vijenac sa dva 
šiljasta nastavka, probavljalo se slijepo zatvara 
i ima sfcroidalno obličje; čeljusti kliještaste . Aspkuichna. 

5. trepavasti vijenac šiljastih nastavaka ; čeljusti 

nesimetrično, probavni kanal slijci)o zatvoren . Sacculus. 

VIF. Porodica Synchaetadae. 

Tijelo kratko jajoliko s vrlo kratkom nogom; 
glava velika sa dva osjetna organa, sa svake 
strane ima još po jednu ili dvije duge. ukočene 
osjetne dlake. Oko jedno Synchaeia. 

VIII. Porodica Triarthradae, 

1. a) Noma oka :2 

b) oko jedno ; tijelo vrećasto, sa svake strane po 

rpa jakih čekinja Puli//trllir((. 

c) oka dva . . :} 

9. Tijelo konično bez noge, a po tijelu čekinje 

perasto razgranjene . Pfarocfisa. 

'A. a) (lekinje jednostavne (obično) tri .... Triarthra. 

b) čekinje jednostavne, ali do triputa duge, kuliko 

čitavo tijelo Pedetes. 



21 109 

IX. Porodica Hydatinidae. 

1. a) Tijelo krugljasto, čelo široko, prstići kratki . 2 

b) tijelo konično, prstići kratki 'A 

c) tijelo konično, prstići dugi 4 

^2. Oka nema Hi/da tùia. 

3. Oka dva Rhinops. 

4. Oko jedno Notops. 



X. Porodica Notommatadae. 

1. a) Bez očiju 2 

Ò) ima oči 4 

2. a) Nema noge ni prstića, čeljusti zakržljale Alberila iparasit ) 
b) ima nogu sa dva prstića . 3 

3. a) Vijenac osut trepavicama, tijelo crvaslo ili 

okruglo Taplirocampa. 

b) vijenac nema trepavica ; tijelo dugoljasto, 

ovalno Plcnrolroclia. 

4. a) Oko jedno . . . ■ 5 

b) oka dva 6 

c) oka tri ... 7 

5. a) Tijelo valjkasto, glava nije baš jako trepa- 

vasta, prstića dva Notommala. 

b) tijelo dugačko, ovalno ; osjetni organi u obliku 

dugih dlaka u lumbarnoj regiji Copeus. 

c) tijelo kratko, valjkasto ili larvasto Proales. 

d) tijelo larvi slično, komprimirano; njeki bez oka; 

noga sa dva prstića Furcularia. 

G. a,) Tijelo subcilindrično, noga sa dva prstića . . Diglena, 
b) tijelo dugačko, valjkasto, hrptena strana kon- 
veksna Dislemma. 

7. Ovalno tijelo sa dva prstića; oko jedno na za- 
tiljku i dvije očne pjege na čelu .... Eosphora. 

XI. Porodica Rattulidae. 

1. a) Oko jedno 2 

0} oka dva 3 



no 22 

2. a) Noga duga bez prstića, tijelo valjkasto . Mastigocerca. 
b) noga sa dva prstića, k leđima zavinuta ; hrp- 

tena strana konveksna Rattulus. 

3. Dva prstića zavinuta; tijelo jajasto, maleno; 

njeki oblici imaju osim dva i samo jedno oko Coelopns. 

XII. Porodica Dinocharidae. 

1. a) Oko jedno '2 

Ò) oka dva . . 3 

2. a) Oklop komprimiran, prizmatičan ili valjkast; 

članci, noge i prstići dugi Dinocharis. 

b) tijelo komprimirano, dorzalno, konveksno; članci 
noge i prstići dvaput toliko dugi, koliko čitavo 
tijelo .... Scaridium. 

3. Oklop deprimiran t j. od leđa k trbušnoj strani 
stisnut; glava se ne može uvući u oklop; pr- 
stići nijesu dugi Stephanops. 

XIII. Porodica Salpinadae. 

1. a) Oklop komprimiran 2 

Ò) oklop deprimiran 5 

2. a) Jedno oko 3 

6) nema oka 4 

3. a) Noga kratka, prstići dugi i zavinuti; hrptena 

strana oklopa konveksna, trbušna ravna . . . Diaschiza. 
b) oklop prizmatičan ali ipak komprimiran ; oko 

jedno, noga meka . Salpina. 

4. Oklop prizmatičan ; noga i prstići vitki i umje- 
reno dugi Diplae. 

5. Jedno oko na zatiljku; oklop širok i kao sa- 
stavljen od dvije ploče, dorzalna strana kon- 
veksna Diplois. 

XIV. Porodica Euchlanidae. 

Oklop deprimiran, dorzalna strana konveksna, 
trbušna ravna; noga sa dva prstića; jedno oko 
na zatiljku povrh čeljusti Euchlanis. 



23 111 

XV. Porodica Cathypnadae. 

1. a) Oklop deprimiran 2 

b) oklop komprimiran, prstića dva, oko jedno . . . Disf/jla, 

2. a) Prstića dva, oko jedno Calliypna. 

h) noga šiljasta, bez prstića; oko jedno .... Monostyla. 



XVI. Porodica Coluridae. 

1. a) Oklop komprimiran 2 

h) oklop deprimiran 4 

2. a) Nema oka ; prstića dva Colurus. 

b) oko jedno 3 

c) oka dva; prstića dva Mytilia. 

3. rt) Noga s jednim šiljastim prstićem Monura. 

h) noga sa dva prstića Cochlearc. 

4. Dva oka na čelu; dva prstića Metopidia. 

XVII. Porodica Pterodinadae. 

1. Oklop jako dorsoventralno splošten; dva oka; 
trepavasti vijenac ko u filodinida ; noga se može 

sasvim UVUĆI Pterodina. 

2. Oklop boci sličan ; noge nema ; dva čeona oka Pompholix. 

XVIII. Porodica Brachionidae. 

1. Oklop deprimiran, rub oklopa ima sprijeda i 
straga hitinozne zubiće; jedno oko na zatiljku, 
noga pregibiva, navorana ili ćlankovita, i može 

se uvući u oklop Brachionus. 

2. Oklop facetiran, deprimiran, rub ima šiljaste 
nastavke; oka nema; noga člankovita, prstići 
umjereno dugi Noteus. 

XIX. Porodica Anuraeadae. 

1. Oklop deprimiran, široko sprijeda otvoren, sa 
zubićima; obično je ukrašen pentagonalnim ili 
još običnije šesterokutnim oblicima. 1 po oklopu 



112 24 

ima šiljastih izdanaka, i to: hrptena strana 
uvijek, trbušna često. Jaja nosi često sa sobom. 
Noge nema Anuraea. 

2. Oklop deprimiran, a sastoji od dvije polovine, 
od kojih je svaka slična žlici ; na srednjem 
kraju oklopa s hrptene strane po 6 šiljastih 
izdanaka straga kadkada; noge nema; oko 

jedno na zatiljku Notholca. 

3. Oklop jajolik sa strukturom poput pravilno na- 
mještenik rompskih cigala, ili bez takove struk- 
ture; oko na čelu ili na zatiljku Ereftnia. 

XX Porodica Pedalionidae. 

Tijelo bez ikakova obličja, zdepnjasto ; vijenac 
sa dva loba, ispod svakog po jedno oko ; po 
tijelu su kraći ili dulji privjesci sa čekinjama, 
koje opet imadu finije dlačice, baš kao ekstre- 
miteti Copepoda; noga ima 8 takovih čekinja Pedulion. 



1. Razred Rliizota. 

U odraslo doba pričvršćeni, obično u sluznatom ovoj u, koji 
je izlučila koža; noga poprječno navorana, no može se u tijelo 
uvući; okanča se sa šiljkom. 

I Porodica Flosculariadae. 
Rod Floscularia Oken. 

Floscularia mutabilis Bolton. 

1885. Floscviaria mutabilis Hudson. I. Roy. Micr. Soc. 2 svez. 

IV. p. G09. tab. XII. si. 1—3. 
1889. „ „ Hudson Gosse. The Rotifera !.. p. 

56. tab. III. si. 2. 
1893. „ „ VVierzejski. Razprawy akad. unij. 

p. 202. 



25 113 

1890. Floscularia mufabilis Trgovčević. Rad jugosl. akađ. knj. 

CXXVIII. p. 120. 
Nalaz: Akvarium zool. zavoda 28./V. 

Floscularia ambigua Fludson. 

1883. Floscularia ambigua Hudson. I. Roy. Micr. Soc. 2. svez. 

III. p. 163. tab. IV. si. 1. 

1889. „ „ Hudson Gosse. Tlie Rotifera I. p. 53. 

tab. I. si. 2. 

1890. „ „ Trgovčević. Rad jugosl. akad. 1. c. 

p. 121. 
Nalaz: Akvarium u maju. 

Floscularia cornuta Doble. 

1849. Floscularia cornuta Doble. Ann. Nat. Hist. 2. svez. IV. 

p. 233. sa tabi. 
1802. „ „ Gosse. Populär. Sci. Rev. I. p. 168. 

tab. IX. si. 6. 
1877. „ appendiculata Bartsch. Rot. Hungariae p. 24. 

tab. li. si. 19. 
1883. „ „ Eckstein. Sieb. u. KöU. Zeits. 

SV. XXXIX. p. 344. tab. XXIII. 
sl. 1—4. 
1889. „ cornuta Hudson Gosse. The Rotifera I. p. 51. 

tab. I. sl. 7. 
1893. „ „ W^ierzejski. Rozprawy akad. umij. 

p. 2ü2. 
1896. „ „ Trgovčević. Rad jugosl. akad. 1. c. 

p. 121. 
Nalaz: Akvarium 31./V. 

Floscularia ornata Ehrbg. 

1830. Floscularia ornata Ehrenberg. Abhandl. d. Akad. d. Wiss. 

zu Berlin p. 45. 
1838. „ „ Ehrenberg. Die Infusionstierchen p. 408. 

tab. XLVI. sl. 2. 

8 



114 26 

1856. Floscularia ornata Gosse. Tenby p. 307. tab. XX. 

1862. „ „ Gosse. Populär. Sei. Rev. I. p. 160. 

tab. IX. sl. 1—3. 
1870. „ „ Bartsch. Die Räd. b. Tübingen p. U. 

1877. „ „ Bartsch. Rot. Hungariae p. 24. 

1889. „ „ Hudson Gosse. The Rotifera svez. I. 

p. 50. tab. I. sl. 9. 

1890. „ „ Tessin. Archiv des Ver. d. Fr. f. Nat. 

p. 136. 
1893. „ „ Wierzejski. Rozprawy akadem. umij. 

p. 202. 
1896. „ „ Trgovčević. Rad jugosl. akad. 1. c. 

p. 121. 
Nalaz: AkT-arium 3./VI. 

Floscularia croatica Trgovčević. 

1896. Floscularia croatica Trgovčević. Rad jugosl. akad. p. 122. 

tab. I. 
Nalaz : Akvarium zool. zavoda 30./V., 3./VI., 4./VI. 

Floscularia proboscidea Ehrbg. 

1838. Floscularia proboscidea Ehrenberg. Die Infus, p. 408. tab. 

XLVI. sl. 1. 
1862. „ campanulata Gosse. Populär. Sei. Rev. svez. I. 

p. 167. tab. IX. sl. 4., 5. 
1867. „ „ Hudson. Trans. Bristol. Micr. So c 

2 svez. 
1877. „ proboscidea Bartsch. Rot. Hungariae p. 24. 

1889. „ campanulata Hudson Gosse. The Rotifera sv. I. 

p. 52. tab. I. sl. 1. 
1893. „ „ Wierzejski. Rozprawy akad. umij. 

p. 202. 
1896. „ » Trgovčević. Rad jugosl. akad. I.e. 

p. 122. 
Nalaz: Akvarium 30./ V. 



27 115 

IL Porodica Melicertidae. 

Rod Melicerta Schrank. 

Melicerta ringens (L.) 

1758. Serpula ringens Linnè. Syst. naturae ed. X. 
1767. Sabela „ Linnè. Syst. naturae ed. XII. 

1803. Melicerta „ Schrank. Fauna Boica III. 2. p. 310. 
1816. Tubicolaria quadriloha Lamarck. Hist. nat. d. Anim. sans. 

vert. IL p. 53. 

1830. Melicerta ringens Ehrenberg. Abhandl. d. Akad. d. Wiss. 

zu Berlin p. 45. 
1838. „ „ Ehrenberg. Die Infus, p. 405. tab. XLVL 

sl. 3. 

1852. „ „ Gosse. Trans. Micr. Soc. svez. III. p. 58. 

tab. XII. sl. 1—4. 

1853. „ „ Gosse. Quart. I. Micr. ScL svez. Lp. 71. 

tab. IL sl. 12—27. 
1862. „ „ Gosse. Populär. Sei. Rev. svez. I. p. 474. 

tab. XXVI. sl. a) i b). 
1877. „ „ Bartsch. Rot. Hungariae. p. 20. 

1879. „ „ Hudson. I. Roy. Micr. Soc. svez. IL p. 6. 

1889. „ „ Hudson Gosse, The Rotifera. svez. I. p. 70. 

tab. V. sl. 1. 

1890. „ „ Tessin. Archiv d. Ver. f. Nat. p. 137. 

sl. 1. i 2. 
1893. „ „ Wierzejski. Rozprawy akad. umij. p. 205 

1896. „ „ Trgovčević. Rad jugosl. akad. 1. c. p. 122. 

Nalaz: Akvarium u maju i juniju. 

Rod Limnias Schrank. 

Limnias ceratophylli Schrank. 

1803. Limnias ceratophylli Schrank. Fauna Boica. III. 2. p. 311. 
1816. Tubicolaria alba et confervicola Lamarck. HisL nat. d. 

anim. sans vert. II. p. 53. 

1831. Melicerta biloba Ehrenberg. Abhandl. d. Akad. d. Wiss. zu 

Berlin p. 126. 



116 28 

1838. Limnias cerafophylli Ehrenberg. Die Infus, p. 402. tab. 

XLVl. sl. 4. 
1859. „ , Gosse. Evenings at the Microscope 

p. 302. sa slili. 
18G2. Melicerta „ Gosse. Populär. Sei. Rev. svez. I. 

p. 481. tab. XXVI. sl. c). 
1889. Limnias „ Hudson Gosse. The Rotifera svez. I. 

p. 75. tab. VI. sl. 1. 
1893. „ „ Wierzejski. Rozprawy akad. umij* 

p. 205. 
189G. „ „ Trgovčević. Rad jugosl. akad. 1. c. 

p. 123. 
Nalaz: Akvarium 15./VI. 

Rod Geeistes Ehrbg. 

Geeistes serpentinus Gosse. 

1889. Oecistes serpentinus Hudson Gosse. The Rotifera svez. I. 

pag. 80. tab. IX, sl. 1. 
189C. „ „ Trgovčević. Rad jugosl. akad. 1. c. 

p. 123. 
Nalaz: Akvarium 29./V. 

Geeistes ptygura (Ehrbg.) 

1838. Ptygura melicerta Ehrenberg. Die Infus, p. 387. 

1883. „ „ Eckstein. Sieb. u. Köll. Zeits. sv. XXXIX. 

p. 350. tab. XXXIII. sl. 5. 
1893. „ „ Wierzejski. Rozprawy akad. umij. p. 206. 

Liepog ovog virnjaka ulovio sam u Virovima kod Otoka 
14,/VIII. Valjkasta je obličja, a nada sve ga karakterišu sa lirp- 
tene strane dva rogu slična izdanka, koji su hitinozni, dakle čvrsti, 
a onda navorana noga, kojom je uvijek pričvršćen i koja je iste 
po prilici debljine kao i ostalo tijelo. Vijenac je dvokrpast kao u 
filodinida. Ehrenbergova slika nije dobra, jer po njemu Ptyg. 
melicerta ima titrajući aparat u podobi jednostavna vijenca, koji 
je na jednoj strani tek malo urezan. Čeljusti su češljaste i raz- 



29 117 

mjerno malene. Probavljalo ispunjava najveći dio tjelesne šup- 
ljine. Jasan je i respiracioni mjehurić i ovarij, kao i uzdužno 
mišičje. 

Rod Lacinularia Schweiger. 

Lacinularia sociaiis (L.) 

1758, Hydra sociaiis et stentoria. Lione. Syst. nat. ed. X. ed. 

XII. 1767. 
1803. Linza sociaiis et Hippocrepis. Schrank. Fauna Boica. III. 

2. p. 314. 
1816. Vorticella sociaiis et flosctflosa. Lamarck. Hist. nat. an. 

Sans vert. II. p. 47. i 48. 
1830. Lacinularia sociaiis Ehrenberg. Abhandl. d. Akad. d. Wiss. 

p. 45. 
1838. , „ Ehrenberg. Die Infus, p. 403. tab. 

XLIV. sl. 4. 
1862. Megalotrocha „ Gosse, Populär. Sei. Rev. svez. I. 

p. 494. 
1875, Lacinularia „ Hudson. Mon, Micr, I, svez, XIII. 

p. 45. tab. XGI. sl. 8, 
1877, y, y, Bartsch, Rot. Hungariae. p. 19, tab, I. 

sl. 1, 
1883, „ „ Eckstein. Sieb. u. Köll, Zeits, svez, 

XXXIX. p. 351. 
1889, „ , Hudson Gosse. The Rotifera. I. p. 85. 

tab. VUI. sl. 1. 
1893. „ „ Wierzejski. Rozprawy akadem, umij, 

p. 206, 

Lacinularia sociaiis živi u zadruzi od 10 do 60 njih za- 
jedno pričvršćenih za vodeno bilje, obično nešto dublje od same 
razine vode. Iz podloge, za koju su se pričvrstile, poredale su se 
radij arno u sluznatoj masi. Već se prostim okom može primje- 
titi ta bijela sluznata točka. Značajan je potkovasti trepavasti 
vijenac, a na gusto je po rubu trepavast. 

Iz usta, koja ograđuje trepavasti vijenac i koja su također 
trepavasta, smjestile se jake češljaste čeljusti s jakim mišicama. 
Povrh čeljusti dva su narančasta oka. Probavljalo se razdijelilo 



118 30 

na dva dijela: na prednji manji (mogli bi ga zvati ezofagusom) 
i na stražnji veći dio, pravo probavljalo. Ovarij s desne i respi- 
racioni mjehur s lijeve strane dobro su razviti. Za rasploda svi 
do jednog nose jaja. 

Nalaz: Virovi (dio plovne riječice Spačve kod Otoka u Sla- 
voniji) 28./VIII. 

II. Razred Bdelloiđa. 

Plivajući virnjaci s pomoću trepavastoga vijenca ; nožni 
članci dadu se poput dijelova teleskopa uvlačiti jedan u drugi; 
zadnji se članak svršuje sa tri prstića. 

III. Porodica Phllodlnadae. 
Rod Philođina Ehrbg. 

Philodina aculeata Ehrbg. 

1838. Fhilodina aculeata Ehrenberg. Die Infus, p. 501. tab. LVI. 

si. 9. 
1877. „ „ Bartsch. Rot. Hungariae p. 27. 

1883. „ „ Eckstein. Sieb. u. Köll. Zeitsch. svez. 

XXXIX. p. 352. 

1889. „ „ Hudson Gosse. The Rotifera svez. I. 

p. 101. tab. IX. sl. 5. 

1890, „ „ Petr. Sitzgsber. k. böhm. Ges. d. Wiss. 

p. 218. 
1893. „ „ Wierzejski. Rozprawy akadem. umij. 

p. 209. 
1896. „ „ Trgovce vić. Rad jugosl. akadem. 1. c. 

p. 123. 
Nalaz: Akvarium 17./V. 

Philodina citrina Ehrbg. 

1838. Philodina citrina Ehrenberg. Die Infus, p. 501. tab. LXI. 

sl. 8. 
1856. „ „ Gosse. Tenby p. 299. tab. XIX. 



31 119 

1877. Philodina citrina Bartsch. Rot. Hungariae p. 26. 
1883. „ „ Eckstein. Sieb. u. Köll. Zeitsch. svez. 

XXXIX. p. 353. tab. XXIV. sl. 14. 

1889. „ „ Hudson Gosse. The Rotifera svez. I. 

p. 100. tab. IX. sl. 6. 

1890. „ „ Petr. Sitzgsber. k. böhm. Ges. d. Wiss. 

p. 218. 
1803. „ „ Wierzejski. Rozprawy akad. umij. p. 208. 

1896. „ „ Trgovčević. Rad jugosl. akad. 1. c. p. 123. 

Ovu vrstu motrio sam u vodama kod Otoka. 

Nalaz: Maksimirsko jezerce, Tuškanec, akvarium početkom 
juna. 

Philodina roseola Ehrbg. 

1838. Philodina roseola Ehrenberg. Die Infus, p. 499. tab. XLI. 

sl. 5. 
1877. „ „ Bartsch. Rot. Hungariae p. 26. 

1883. „ „ Eckstein. Sieb. u. Köll. Zeitsch. svez. 

XXXIX. p. 355. 

1889. „ „ Hndson Gosse. The Rotifera svez. I. 

p. 99. tab. IX. sl. 4. 

1890. „ „ Petr. Sitzgsber. k. böhm. Ges. d. Wiss. 

p. 218. 
1893. „ „ Wierzejski. Rozprawy akad. umij. p. 208. 

1896. „ „ Trgovčević. Rad jugosl. akad. 1. c. p. 124. 

Nalaz: Kraljičin zdenac 27./V. 

Philodina erytrophtalma Ehrbg. 

1830. Philodina erytrophtalma Ehrenberg. Abhandl. d. Akad. d. 

Wiss. p. 48, 84. tab. VII. sl. 2. 
1838. „ „ Ehrenberg. Die Infus, p. 499. 

tab. XLI. sl. 4. 
1877. „ „ Bartsch. Rot. Hungariae p. 26. 

1889. „ „ Hudson Gosse. The Rotifera SV. I. 

p. 99. 

1890. „ „ Tessin. Archiv d. Ver. f. Nat. 

p. 139. 



1 20 32 

1806. Philodlna crijtropMalmct Trgovčević. Rad jugosl. akad. 1 

c. p. 12i. 

Vrstu ovu uzeo sam iz bilježaka dr. Cara, u kojima ima 
njekih virnjaka iz zagrebačkih voda. 

Philodina megalotrocha F'hrbg. 

1831. Philodina meualolrocha Ehrenberg. Abhandl. d. Akad. d. 

Wiss. p. 148. 
1838. „ „ Ehrenberg. Die Infus, p. 501. lab. 

LXI. si. 10. 
1877. „ „ Bartsch. Rot. Hungariae p. 2G. 

1889. „ „ Hudson Gosse. The Rotiiera sv. I. 

p. 101. tab. IX. sl. 7. 

1890. „ „ Petr. Sitzgsber. k. böhm. Ges. d. 

Wiss. p. 218. 
1800. „ „ Tessin. Archiv d. Ver. f. Nat. 

p. 130. 
1803. „ „ Wierzejski. Rozprawy akad. umij. 

p. 200. 
1800. „ „ Trgovčević. Rad jugosl. akad. 1. 

c. p. 121. 
Posvuda je ima dosta. 

Rod RotifVr Ehrbg. 

Rotifer vulgaris S( hrank. 

1803. Rotifer vuUjaris Schrank. Fauna ßoica III. 2. p. 110. 
1838. „ „ Ehrenberg. Die Infus, p. 484. tab. LX. sl. 4. 

1877. „ „ Bartsch. Rot. Hungariae p. 27. 

1883. , „ Eckstein. Sieb. u. Köll. Zeits. sv. XXXIX. 

p. 355. tab. XXIII. sl. 6—12. 
1880. „ „ Hudson Gosse. The Rotifera svez. I. p. 104. 

tab. X. sl. 2. 
1800. „ „ Petr. Sitzgsber. k. böhin. Ges. d. Wiss. 

p. 210. 
1800. „ „ Tessin. Archiv d. Ver. f. Nat. p. 130. 



33 121 

1803. Rotifer vuhjaris Wierzojski. Pvozpravvy akad. umij. p. 21U. 
1S9G. „ „ Trj,'ovčovi(-. Kad jugosl. akad. 1. c. p. 154. 

Mnogo vrsti oblika ove vrsto motrio sam u Virovima; ima 
ga gotovo svagdje, 

Rotifer tardus Elirbg. 

1830. Botifer tardigradus Ehrenbcrg. AbhandI. d. Akad. d. Wiss. 

z. Berlin p. 48. 
1838. Rotifeu, tardus Ehrenberg. Die Infus, p. 400. tab. LX. si. S. 
1877. „ , Bartsch. Rot. Hungariae p. 27. 

1883. „ „ Eckstein Sieb. u. Köll. Zelts, svez. XXXfX. 

p. 358. tab. XXIll. sl. 13. 
1889. „ „ Hudson Gosse. The Rotifera svez. I. p. 105. 

tab. X. .sl. 1. 
1800. „ „ Petr. Sitzgsber. k. böhm. Ges. d. Wiss. p. 2 1 0. 

1806. „ „ Trgovčević. Rad jugosl, akad. 1. c. p. 124. 

Iz bilježaka dra Cara. 

Rod Actìnurus Ehrbg. 

Actinurus neptunius Ehrbg. 

1803. Rotifer macrouru.s Schrank. Fauna Boica III. 2. p. 111, 
1830. Actinurus neptunius Ehrenberg. Abhandl. d. Akad. d. Wiss. 

p. 45. 
1838, „ „ Ehrenberg. Die Infus, p. 40G. tab. 

LXI. sl. 1. 
1877. „ „ Bartsch. Rot. Hungariae p. 28. 

1883. „ „ Eckstein. Sieb. u. Köll. Zeits. svez. 

XXXIX. p. 359. tab, XXIV. sl. 17. 
1880. „ „ Hudson Gosse. The Rotifera svez. I. 

p, 108. tab. X. sl. 6. 
1800. „ „ Petr. Sitzgsber. k. böhm. Ges. d. 

WÌS.S. p. 219. 
1800, „ , Tessin. Arcliiv d. Ver. f. Nat. p. 139, 

1893. „ „ Wierzej.ski. Kozprawy akadem, umij, 

p. 210. 



122 34 

1896. Actinurus nephmius Trgovčević. Rad jugosl. akad. 1. c. 

p. 124. 
Nalaz: Maksimir, Tuškanac, Akvarium u maju. 

Rod Callidina Ehrbg. 

Callidina elegans Ehrbg. 

1830. Callidina elegans Ehrenberg. Abhandl. d. Akad. d. Wiss. 

zu Berhn p. 48. 
1838. „ „ Ehrenberg. Die Infus, p. 482. tab.LX. si. 1. 

1877. „ „ Bartsch. Rot. Hungariae p. 26. 

1883. „ „ Eckstein. Sieb. u. Köll. Zeits. p. 358. 

1880. „ „ Hudson Gosse. The Rotifera sv. I. p. 100. 

1800. „ „ Petr. Sitzgsber. k. böhm. Ges. d. Wiss. 

p. 219. 
1896. „ „ Trgovčević. Rad jugosl. akad. 1. c. p. 125. 

Nalaz: Akvarium 3./ VII. 

III. R.azied IPloima. 

Po volji plivajući virnjaci, a od vremena do vremena raši- 
ruju prstiće. 

I. Podrazred Illoricata. 

Koža mekša ili malo tek tvrda pa navorana. Noga duga ili 
kratka, pa se dade cijela poput teleskopskih dijelova uvlačiti ili 
samo djelomice. 

V. Porodica Microcodidae. 

Od ove porodice nijesam našao nijednoga zastupnika. 

VI. Porodica Asplanchnadae. 
Ni od ove nemam ni jednog oblika. 

VII. Porodica Synchaetadae. 

Nijednog zastupnika nijesam našao. 



35 123 

Vili. Porodica Trlapthradae. 

Nemam ni jedne vrste. 

IX. Porodica Hydatinadae. 
Rod Hydatìna Ehrbg. 

Hydatina senta (Müll) 

1773. Vorticella senta Müller. Vermium fluv. bist. p. 109. 
1816. Furcularia senta Lamarck. Hist. nat. des an. sans vert. 

II. p. 38. 
1828. Hydatina senta Hempricb u. Ebrenberg. Symb. physicae. 

Evertebr. I. Phytozoa. tab. VI. si. 1. 

tekst 1831. 
1830. „ „ Ehrenberg. Abhandl. d. Akad. d. Wiss. 

p. 27—33. 45, 86. tab. Vili. 
1838. „ „ Ehrenberg. Die Infus, p. 413. tab. XLVII. 

si. 2. 
1869. „ „ Hudson. Mon. Micr. I. svez. II. p. 22. 

tab. XIX. 
1877. „ „ Bartsch. Rot. Hungariae p. 30. 

1889. „ „ Hudson Gosse. The Rotifera svez. II. p. 9. 

tab. XIV. si. 1. 

1890. „ „ Petr. Sitzgsber. k. böhm. Ges. d. Wiss. 

p. 220. 
1890. „ „ Tessin. Archiv d. Ver. f. Nat. p. 140. 

1893. „ „ Wierzejsky. Rozprawy akad. umij. p. 224. 

1896. „ „ Trgovčević. Rad jugosl. akad. 1. e. p. 125. 

Nalaz : Tuškanec, Sava cieloga maja. 

X. Porodica Notommatadae. 
Rod Notommata Gosse. 

Notommata aurita (Müll.) 

1786. Vorticella aurita Müller. Animai. Infus, p. 288. tab. XLT. 

sl. 1—3. 



124 36 

1816 Furcularia aurila Lamarck. HisL nat. d. anim. s. vert. II. 

p. 38. 
1830. Notommata attrita Ehrenberg. Abhandl. d. Akad. d. Wiss. 

p. 46. 
1838. „ „ Ehrenberg. Die Infus, p. 430. tab. LIT. 

si. 3. 
1852. , , Gosse. Trans. Micr. Soe. London p. 03. 

tab. XII. i XV. 
1883. „ „ Eckstein. Sieb. u. Köll. Zeits. p. 360. 

tab. XXIV. si. 23-27. 

1889. „ „ Hudson Gosse. The Rotifera svez. II. 

p. 21. tab. XVII. si. 6. 

1890. „ „ Petr. Sitzgsber. k. böhm. Ges. d. Wiss. 

p. 220. 
1890. „ „ Tessin. Archiv d. Ver. f. Nat. p. 142. 

1893. „ „ Wierzejski. Rozprawy akad. umij. p. 227.* 

1896. , „ Trgovčević. Rad jugosl. akad. 1. c.p. 125 

Rod DigleiiJi Ehrbg. 

Diglena forcipata (Müll ) 

1786. Cercaria forcipata et vermicnlaris Müller. Anim. Intus. 

p. 134. tab. XX. si. 
LM— 23. 
1816. Trichocerca vermicularis et forcipata Lamarck. Hist. nat. 

an. sans vert. II. 
p. 25. 
18--51. Difjlena forcipata Ehrenberg. Abhandl. d. Akad. d. Wiss. 

p. 137. 154. tab. IV. si. 10. 
1838. „ „ Ehrcnbcrg. Die Infus, p. 443. tab. LV. 

si. 1. 
1877. „ „ Bartsch. Rot. Hungariae p. 34. 

1889. „ „ Hudson Gosse. The Rotifera svez. II. 

p. 90. tab. XIX. sl. 2. 

1890. „ „ Petr. Sitzgsber. k. bom. Ges. d. Wiss. 

p. 220. 
1890. „ „ Tessin. Archiv d. Ver. f. Nat. p. 148. 



37 125 

1893, Diglena forcipafa Wierzejski. Rozprawy akad. umij. p. 232. 

si. LX. 
1806. „ „ Trgovcevié. Radjugosl. akad. 1. e. p. 126, 

Nalaz : Akvarium 25./V. 

Diglena caudata Elirbg. 

1816. Furcularia furcaìa Lamarck. Hist. nat. an. sans veri. II. 

p. 39. 
1833. Diglena caudata Ehrenberg. Abhandl. d Akad. d. Wiss. 

p. 205. 
1838. „ „ Ehrenberg. Die Infus, p. 445. tab. LV. si. 6. 

1877. ^ „ Bartsch. Rot. Hungariae p. 34. 

1889. „ „ Hudson Gosse. The Rotifera svez. II. 

p. 51. tab. XIX. si. 8. 
1893. „ „ Wierzejski. Rozprawy akad. umij. p. 232. 

1896. „ „ Trgovčević. Rad jugosl. akad. 1. e. p. 126. 

Nalaz: sa pređašnjom. 

Rod Plcurotrocha Ehrbg. 

Pleurotrocha vernalis (Ehrbg.) 

1830. Theorus vernalis Ehrenberg. Abhandl. d. Akad. d. Wiss, 

p. 47. 
1838. , „ Ehrenberg. Die Infus, p, 455. tab. LVI. 

si. XII, 

1878, Pleurotrocha vernalis Eyferth. Die einfachsten Lebensformen. 

p. 83. tab. V. si. 9. 
1896. „ „ Trgovčević. Rad jugosl. akad. 1. e. 

p. 126. 
Nalaz: Maksimirsko jezerce 17./V. 

Rod Furcularia Ehrbg. 

Furcularia gibba Ehrbg. 

1830. Furcularia gihha Ehrenberg. Abliandl. d. Akad. d. Wiss. 

p. 46. 



126 38 

1838. Furcularia cjibha Ehrenberg. Die Infus, p. 420. tab. XLVIII. 

sl. 3. 
1883. „ „ Eckstein Sieb., u. Köll. Zeits. p. 374. 

1889. „ „ Hudson Gosse. The Rotifera II. p. 43. 

tab. XIX. sl. 13. 

1890. „ „ Tessin. Archiv d. Ver. f. Nat. p. 450. 
1893. „ „ Wierzejski. Rozprawy akad. umij. p. 230. 
1896. „ „ Trgovčević. Radjugosl. akad. 1. c. p. 127. 

Nalaz: Akvarium i Maksimir. 

Furcularia forficula Ehrbg. 

1838. Furcularia forficula Ehrenberg. Die Infus p. 421. tab. 

XLVIII. sl. 5. 
1851. „ „ Gosse. Ann. Nat. Hist 2. ser. VIFI. 

p. 199. 
1877. „ „ Bartsch. Rot. Hungariae p. 38. 

1883. „ „ Eckstein. Siebold. u. Köll. Zeits. p. 

375. sl. 44. 

1889. „ „ Hudson Gosse. The Rotifera svez. IL 

p. 41. tab. XX. sl. 1. 

1890. „ „ Petr. Sitzgsber. k. böhm. Ges. f. Nat. 

p. 220. 
1893. „ „ Wierzejski. Rozprawy akad. umij. 

p. 229. 
189G. „ „ Trgovčević. Rad jugosl. akad. 1. c. 

p. 127. 
Nalaz: sa pređašnjom. 

Rod Eosphora Ehrbg. 

Eosphora digitata Ehrbg. 

1830. Eosphora nov. spec. Ehrenberg. Mitheilng. d. Beri. Gess. 

nat. Fr. p. IG. 
1838. „ digitata Ehrenberg. Die Infus, p. 453. tab. LVI. 

sl. 8. 
1890. „ „ Tessin. Archiv d. Ver. f. Nat. p. 145. 

1893. „ „ Wierzejski. Rozprawy akad. umij. p. 231. 



39 127 

Eosphora dugoljasta je i valjkasta oblika. Ima jedno oko 
narančaste boje na zatiljku i dvije očne pjoge na čelu. Čeljusti 
su jake sa bubrežastim žlijezdama. Probavljalo već na početku 
široko, a ima par jajastih žlijezda. Ovarij velik. U respiracioni 
mjehur utječu dvije respiracione cijevčiće sa dva titrajuća pla- 
mena. Mišice od snopića mišićnih vlakanaca. Noga ima dva pr- 
stića, koji su upravo toliko dugi, koliko i čitava noga. U nozi je 
žlijezda. 

Nalaz: u Virovima 22./VII1. 



II. Podrazred Ploima loricata. 
Koža tvrda, zato štiti životinjicu (lonca). Noga različita. 

XI. Porodica Rattulidae 
Rod Rattulus Ehrbg. 

Rattulus tigris Müll. 

1838. Notommata tigris Ehrenberg. Die Infus, p. 431. tab. LUI. 

si. 1. 
1893. Rattulus tigris Wierzejski. Rozprawy akad. umij. p. 234. 
1893. Biurzella tigris Ecksten. Sieb. u. Köll. Zeits. svez. XXXIX. 

p. 376. tab. XXIV. si. 21. 
1896. „ „ Syn. Rat. tigris Trgovce vic. Rad jugosl. 

akad. 1. c. p. 127. 

Rod M.astigocerca Ehrbg. 

Mastigocerca rattus (Müll.) 

1776. Trichoda rattus Müller. Prodromus zool. danicae. Addenda 

p. 281. 
1803. „ cricetus Schrank. Fauna Boica III. 2. p. 60. 

1816. Rattulus carinatus Lamarck. Hist. nat. an. sans vert. II. 

p. 23. 
1830. Monocerca rattus Ehrenberg. Abhandl. d. Akad. d. VV^iss. 

p. 46. 



128 40 

1888. Monocerca raftus Ehrenberg. Die Infus, p. 422. tab. XLVIII. 

si. 7. 
1877. „ „ Bartsch. Rot. Hungariae p. 37. 

1889. Mastigocerca raftus Hudson Gosse. The Rotifera svez. II. 

p. 62. tab. XX. si. 9. 

1890. „ „ Petr. Sitzgsber. k. böhm. Ges. d. Wiss. 

p. 221. 
1893. „ „ Wierzejski. Rozprawy akadem. umij. 

p. 2.33. 
1896. Monocerca rattus Trgovèevié. Rad jugosl. akad. 1. e. p. 127. 
Iz bilježaka dra Gara. 

XII. Porodica Dinocharidae. 
Rod Dinocharis Ehrbg. 

Dinocharis pocillum (Müll.) 

1776. Trichoda pocillum Müller. Prodrom, zool. danicae addenda. 
1803. Vaginaria „ Schrank. Fauna Boica III. 2. p. 141. 
1816. Trichoccrca „ Lamarck. Hist. nat. d. an. sans vert. 

II. p. 26. 
1830. Dinocharis pocillum Ehrenberg. Abhandl. d. Nat. d. Wiss. 

p. 47. 
1838. „ „ Ehrenberg. Die Infus, p. 472. tab. LIX. 

si. 1. 
1877, „ „ Bartsch. Rot. Hungariae. p. 41. 

1889. „ „ Hudson Gosse. The Rotifera li. svez, 

p. 71. tab. XXI. si. 1. 

1890. „ „ Petr. Sitzgsber. k. böhm. Ges, d. Wiss. 

p. 222. 
1890. „ „ Tessin. Archiv d. Ver. f. Nat. p. 167. 

1893. „ „ Wierzejski. Rozprawy akadem. umij. 

p. 235. 
1896. „ „ Trgovčević. Rad jugosl. akadem. 1. e. 

p. 128. 
Nalaz: Akvarim koncem maja i cieloga juna. 



41 129 

Rod Scaridiuiii Ehrbg. 

Scaridium iongicaudum (Müll.) 

178(5. Trichoda longicauda Müller. Animale Infus, p. 216. lab. 

XXXI. si. 8—10. 
1803. Vaginaria „ Schrank. Fauna Boica III. 2. p. 139., 

140. 
1810. Trichocerca „ Lamarck. Hist. nat. an. sans vert. II. 

p. 15. 
1830. Scaridium Iongicaudum Ehrenberg. Abhandl. d. Akad. d. 

Wiss. p. 47. 
1838. „ „ Ehrenberg. Die Infus, p. 440. tab. 

LIV. si. 1. 
185G. „ „ Gosse. Phil. Trans, tab. XVII. 

sl. 64., 65. 
1877. „ „ Bartsch. Rot. Hungariae. p. 40. 

1883. „ longicaudafum Eckstein. Siebol. u. Köll. Zelts. 

XXXIX. p. 373. sl. 42. 

1889. „ Iongicaudum Hudson Gosse. The Rotifera II, p. 

73. tab. XXI. sl. 5. 

1890. „ longicaudatum Petr. Sitzgsber. k böhm. Ges. 

d. Wiss. p. 222. 
1890. „ Iongicaudum Tessin. Archiv d. Ver. f. Nat. 

p. 157. 
1893. „ longicaudatum Wierzejski. Rozprawy akadtm. 

umij. p. 236. 

Dugoljasta tijela životinjica. Hrptena strana malo uzvinuta. 
Vijenac slabo trepavast. Između malenih dlačica trepavastog 
vijenca uzdižu se dvije veće osjetne valjda dlake. Oko jedno na 
zatiljku, baš na okruglomu ganglionu. Čeljusti vise napolje, pa 
bi stoga ovo bila njeka vrsta grabežljivih virnjaka. Iza čeljusti 
koje su nesimetrične kratki je Oesophagus i veliko probavljalo. 
Oko probavljala su žlijezde. Respiracioni mjehurić izvrstno mar- 
kiran. Ovarija nisam vidio. Mišice su od osobitog značaja za 
skaridija. U prvom nožnom članku vide se 4 mišićna vlakanca, 
a u drugom su dva, koja su usađena ća na nutarnjem vršku 
prstića. Čudnovato je gibanje skaridija; skače on na mahove pa 

9 



130 42 

noge ima udešene za to. Ovu je vrstu otkrio 1779. godine Müller 
u Pyrmoni-u, pa joj dao ime Trichocla longicauda. 
Nalaz: Virovi kod Otoka 25./VIII. 1896. 

XIII. Porodica Salpinadae. 
Rod Salpiiia Ehrbg. 

Salpina spinigera Ehrbg. 

1830. Salpina spinigera Ehrenberg. Abhandl. d. Akad. d. Wiss. 

p. 46. 
1838. „ „ Ehrenberg. Die Infus, p. 470. tab. LVIII. 

si. 5. 
1883. „ „ Eckstein. Sieb. u. Köll. Zeits. XXXIX. 

p. 379. tab. XXIV. si. 19. 
1889. „ „ Hudson Gosse. The Rotifera II. p. 84. 

tab. XXII. si. 2. 
1896, „ „ Trgovčević. Rad jugosl. akad. 1. c. p. 128. 

Nalaz: Maksimirsko jezerce. 

Salpina eustala Gosse. 

1889. Salpina eustala Hudson Gosse. The Rotifera. II. p. 85, 

tab. XXII. si. 5. 

1890. , „ Petr. Sitzgsber. k. böhm. Ges. d. Wiss. 

p. 223. 

Produljena, krugljasta tijela. Glava velika i trepavicama 
osuta. Oko jedno na zatiljku, (čeljusti sa jakim manubrijima i 
mišicama, oko kojih su velike žlijezde. Probavljalo dosta veliko 
s parom velikih žlijezda. Par ovarija i ekskrecioni mjehur. Oklop 
sprijeda i straga po 3 šiljasta izdanka, od kojih je dorsahii kraći. 
Noga sa dva prstića, koji su duži od izdanaka oklopa. Žlijezda 
sa sluznatim sokom istječe na prstiće. 

Nalaz: Virovi 20./VIII. 1896. 



4à 131 

XIV. Porodica Euchlanldae. 
Rod Euclilanìs Ehrbg, 

Euchlanis triquetra Ehrbg. 

1838. Euchlanis triquetra Ehrenberg. Die Infus, p. 461. tab. 

LVII. si. 8. 

1872. „ „ Hudson. Mon. Micr. I. VIII. p. 97. 

tab. XXVIII. 

1877. „ „ Bartsch. Rot. Hungariae p. 45. 

1889. „ „ Hudson Gosse. The Rotifera II. p. 91. 

tab. XXIII. si. 4. 

1890. „ „ Tessin. Archiv d. Ver. f. Nat. p. 167. 
1893. „ „ Wierzejski. Rozprawy akadem. umij. 

p. 240. 

1896. „ „ Trgovčević. Rad jugosl. akad. 1. e. 

p. 129. 

Nalaz: Akvarium u juniju. 

Euchlanis macrura Ehrbg. 

1830. Euchlanis macrura Ehrenberg. Abhandl. d. Akad. d. Wiss. 

p. 46., 50. 
1838. „ „ Ehrenberg. Die Infus, p. 463. tab. 

LVIII. si. 1. 
1877. „ „ Bartsch. Rot. Hungariae. p. 45. 

1889. „ „ Hudson Gosse. The Rotifera. IL p. 91. 

tab. XXIII. si. 6. 

1890. „ „ Petr. Sitzgsber. k. böhm. Ges d. Wiss. 

p. 223. 
1893. „ „ Wierzejski. Rozprawy akadem. umij. 

p. 239. 
1896. „ „ Trgovčević. Rad jugosl. akad. 1. e. 

p. 129. 

Nalaz : Maksimirsko jezerce. 



132 44 

XV. Porodica Cathypnadae. 

Rod Cathypna Gosse. 

Cathypna luna (Müll.) 

1776. Cercaria luna Müller. Prodom. zool. danicae. Addenda. 

p. 280. 
1815. Furcocerca luna Lamarck. Hist. nat. d. an. sans vert. I. 

p. 448. 
1831. Euchlanis luna Ehrenberg. Abhandl. d. Akad. d. Wiss. 

p. 131. 
1838. „ „ Ehrenberg. Die Infus, p. 462. tab. LVII. 

sl. 10. 
1877. „ „ Bartsch. Rot. Hiingariae p. 45. 

1889. Cathypna luna Hudson Gosse. The Rotifera II. p, 94. 

tab. XXIV. sl. 4. 

1890. „ „ Petr. Sitzgsber. k. böhm. Ges. d. Wiss. 

p. 223. 
1893. „ „ Wierzejski. Rozprawy akad. umij. p. 242. 

1896. Euchlanis luna Trgovčević. Rad jugosl. akad. 1. c. p. 129. 

Rod Monostyla Ehrbg. 

Monostyla lunaris Ehrbg. 

1830. Monostyla lunaris? Ehrenberg. Abhandl. d. Akad. d. Wiss. 

p. 64. 
\^:\{. Lepadella „ Ehrenberg. Abhandl. d. Akad. d. Wiss. 

p. 127. 
1838. Monostyla lunaris Ehrenberg. Die Infus, p. 460. tab. LVII. 

sl. 6. 
1887. „ „ Bartsch. Rot. Hungariae p. 47. 

1883. „ „ Eckstein. Sieb. u. Köll. Zeits. XXXIX. 

p. 381. tab. XXVII. sl. 47.-49. 

1889. „ „ Hudson Gosse. The Rotifera II. p. 98. 

tab. XXV. sl. 2. 

1890. „ „ Petr. Sitzgsber. k. böhm. Ges. d. Wiss. 

p. 223. 
1890. „ » Tessin. Archiv d. Ver. f. Nat. p. 167. 



45 133 

1893. Monostyla lunaris Wierzejski. Rozprawyakad. umij. p. 243. 
1896. „ „ Trgovčević. Rad jugosl. akad. 1. c. 

p. 129. 
Nalaz: Akvarium. 

Monostyla cornuta (Müll.) 

1786. Trichoda cornuta Müller. Anim. Infus, p. 208. tab. XXX. 

sl. 1.— 3. 
1830. Monostyla „ Ehrenberg. Abhandl. d. Akad. d. Wiss. 

p. 46., 54., 64. 
1838. „ „ Ehrenberg. Die Infus, p. 459. tab. LVII. 

sl. 4. 
1883. „ „ Eckstein. Sieb. u. Köll. Zeits. XXXIX. 

p. 382. tab. XXVII. sl. 50. 

1889. „ „ Hudson Gosse. The Rotifera II. p. 98. 

tab. XXV. sl. 1. 

1890. „ „ Petr. Sitzgsber. k. böhm. Ges. d. Wiss. 

p. 223. 
1890. „ „ Tes.sin. Archiv d. Ver. f. Nat. p. 167. 

1896. „ „ Trgovčević. Rad jugosl. akad. 1. c p. 129. 

XVI. Porodica Coluridae. 
Rod Coluriis Ehrbg. 

Colurus uncinatus (Müll.) 

1773. Brachionus uncinatus Müller. Verm. tluv. bist. p. 134. 

1830. Colurus „ Ehrenberg. Abhandl. d. Akad. d. 

Wiss. p. 44. 

1831. „ „ Ehrenberg. Abhandl. d. Akad. d. 

Wiss. p. 129. 
1838. „ „ Ehrenberg. Die Infus, p. 475. tab. 

LIX. sl. 6. 
1883. „ „ Eckstein. Sieb. u. Köll. Zeits. 

XXXIX. p. 378. tab. XXVII. sl. 45. 

i 46. 
1889. „ „ Hudson Gosse. The Rotifera II. 

p. 103. 



134 46 

1890. Colurus uncinatus Tessin. Archiv d. Ver. f. Nat. p. 103. 
1896. „ „ Trgovčević. Rad jugosl. akad. 1. c. 

p. 128. 

Colurus caudatus Ebrbg. 

1833. Colulus caudatus Ehrenberg. Abhandl. d. Akad. d. Wiss. 

p. 202. 
1838. „ „ Ehrenberg. Die Infus, p. 476. tab. LIX. 

si. 8. 
1877. „ „ Bartsch. Rot. Hungariae p. 44. 

1889. „ „ Hudson Gosse. The Rotifera II. p. 104. 

tab. XXVI. sl. 6. 

1890. „ „ Petr. Sitzgsber. k. böhm. Ges. d. Wiss. 

p. 224. 
1893. „ „ Wierzejski. Rozprawy akad. umij. p. 245. 

1896. „ „ Trgovčević. Rad jugosl. akad. 1. c. p. 128. 

Ima ga dosta svuda u barama. 

Rod Metopiđia Ehrbg. 

Metopidia lepadella Ehrbg. 

1831. Metopiđia lepadella Ehrenberg. Abhandl. d. Akad. d. Wiss. 

p. 136. 
1838. „ „ Ehrenberg. Die Infus, p. 477. tab. LIX. 

sl. 10. 
1877. „ „ Bartsch. Rot. Hungariae p. 46. 

1889. „ „ Hudson Gosse. The Rotifera II. p. 106. 

tab. XXV. sl. 6. 

1890. „ „ Petr. Sitzgsber. k. böhm. Ges. d. Wiss. 

p. 224. 
1890. „ „ Tessin. Archiv d. Ver. f. Nat. p. 160. 

sl. 18. 
1893. „ „ Wierzejski. Rozprawy akadem. umij. 

p. 245. 
1896. „ , Trgovčević. Rad jugosl. akad. 1. c. 

p. 128. 
Ova je vrsta identična sa Lepadella ovalis. 
Nalaz: Maksimirsko jezerce. 



47 135 

Metopidia oxysternum Gosse. 

iS")!. Metopidia oxi/sternon (losse. Ann. Nat. Hist. "ž. Ser. vol 

Vili. p. 201. 
1889. „ oxysternum Hudson Gosse. The Rotifera II. 

p. 107. tab. XXV. sl. 8. 
18U3. „ „ Wierzejski. Rozprawy akad. umij. 

p. 246. 
1806. „ „ Trgovčević. Rad jugosl. akad. 1. c. 

p. 129. 
Nalaz: Akvarium 20./V. 

Metopidia acuminata Ehrbg. 

1833. Metopidia? acuminata Ehrenberg. Abhandl. d. Akad. d. 

Wiss. p. 210. 
1838. „ „ Ehrenberg. Die Infus, p. 477. tab. 

LIX. sl. 11. 
1877. „ „ Bartsch. Rot. Hungariae p. 45. 

1883. „ „ Eckstein. Sieb. u. Köll. Zeits. p. 387. 

tab. XXVII. sl. 52. 
1889. , , Hudson Gosse. The Rotifera II. 

p. 107. tab. XXV. sl. 9. 
1893. „ „ Wierzejski. Rozprawy akad. umij. 

p. 246. 
1896. „ „ Trgovčević. Rad jugosl. akad. 1. c. 

p. 129. 
Nalaz: Maksimir 12./V. 



XVII. Porodica Pterodinadae. 
Rod Pterodìna Ehrbg. 

Pterodina patina (Müll.) 

1783. Brachionus patina Müller. Naturforscher, XIX. p. 48. tab. 

II. sl. 10. 
1803. „ „ Schrank. Fauna Boica II. 2. p. 133. 

1816. „ „ Lamarck. Hist. nat. d. anim. sans vcrt. 

II. p. 35. 



136 48 

1830. Pteridina patina Ehrenberg. Abhandl. d. Akad. d. Wiss. 

p. 48. 
1838. „ „ Ehrenberg. Die Infus, p. 517. tab. LXIV. 

si. 4. 
1877. „ „ Bartsch. Rot. Hungariae p. 50. 

1883. , „ Eckstein. Sieb. u. Köll. Zeits. XXXIX. 

p. 401. tab. XXVII. sl. 59. 

1889. „ „ Hudson Gosse. The Rotifera II. p. 112. 

tab. XXVI. sl. 11. 

1890. „ „ Petr. Sitzgsbcr. k. böhm. Ges. d. Wiss. 

p. 224. 
1890. „ „ Tessin. Archiv d. Ver. f. Nat. p. 168. 

tab. II. sl. 22. 
1893. „ „ Wierzejski. Rozprawy akad. umij. p. 247. 

1896. „ „ Trgovčević. Rad jugosl. akadem. 1. c. 

p. 130. 

Ovu sam vrstu mnogo puta motrio iz Virova kod Oloka. 

Pterodina clypeata (Müll.) 

1786. Brachiouus clipeatus Mü